Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

1. Kraljevima 20. poglavlje

1. Kraljevima 20. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Kraljevima 20,1Ben-Hadad, kralj Sirije, podiže svu vojsku svoju. Trideset i dva kralja njemu se priključiše s konjima i kolima. Tako otide on, opkoli Samariju i udari na nju.
1. Kraljevima 20,2Posla poslanike u grad k Ahabu, kralju Izraelovu,
1. Kraljevima 20,3I poruči mu: "Ovako veli Ben-Hadad: "Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvoje najljepše žene i djeca moji su."
1. Kraljevima 20,4Kralj Izraelov odgovori mu: "Kako zapovijedaš, moj gospodaru i kralju! Tvoj sam ja sa svim, što imam."
1. Kraljevima 20,5Nato dođoše poslanici još jedanput i rekoše: "Ovako veli Ben-Hadad: Poručio sam ti: Svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu svoju imaš mi izručiti.
1. Kraljevima 20,6Sutra ću dakle u ovo doba poslati k tebi sluge svoje, da pretraže palaču tvoju i kuće sluga tvojih. Oni će sve, što se nađe u tebe dragocjeno, sa sobom uzeti i ovamo donijeti."
1. Kraljevima 20,7Tada dozva kralj Izraelov sve starješine zemaljske i reče: "Iz toga mogli biste jasno upoznati, kako on misli zlo, jer šalje k meni, da odnese moje žene i djecu, moje srebro i zlato, premda ga nijesam odbio."
1. Kraljevima 20,8Starješine i sav narod odgovoriše mu: "To ti ne smiješ dopustiti. Na to ne smiješ pristati."
1. Kraljevima 20,9I on odgovori poslanicima Ben-Hadadovim: "Javite mojemu Gospodaru, kralju: Sve, što si naprije tražio od svojega sluge, učinit ću, ali zadnju tražbinu ne mogu ispuniti." Poslanici otidoše i odnesoše mu odgovor.
1. Kraljevima 20,10A Ben-Hadad mu poruči: "Neka mi bogovi učine što hoće, ako bude dosta praha od Samarije, da svima ratnicima, što idu za mnom, dopadne po jedna pregršt!"
1. Kraljevima 20,11A kralj Izraelov odgovori mu: "Kažite mu samo: tko se još opasuje, neka se ne isprsuje kao onaj, koji se već raspasuje!"
1. Kraljevima 20,12Kad je on čuo taj odgovor - bio je upravo s kraljevima pod šatorima - , zapovjedi slugama svojim; "Dignite se!", i udariše oni na grad.
1. Kraljevima 20,13Tada pristupi jedan prorok k Ahabu, kralju Izraelovu, i reče: "Ovako veli Gospod: "Vidiš to sve to silno mnoštvo? Ja ću ga danas dati tebi u ruke, da spoznaš, da sam ja Gospod."
1. Kraljevima 20,14Ahab upita: "Preko koga?" On odgovori: "Ovako veli Gospod: Preko ljudi knezova zemaljskih." On upita dalje: "Tko će zametnuti boj?" "Ti sam", odgovori onaj.
1. Kraljevima 20,15I tako prebroji ljude knezova zemaljskih, i bilo ih je dvjesta i trideset i dva. Onda prebroji sav ratni narod, sve sinove Izraelove. Bilo ih je sedam tisuća.
1. Kraljevima 20,16Izađoše u podne, dok je pod šatorima bio Ben-Hadad s trideset i dva kralja, koji su mu bili saveznici.
1. Kraljevima 20,17Najprije izađoše momci knezova zemaljskih. Kad Ben-Hadad posla ljude, javiše mu oni: "Izlaze ljudi iz Samarije."
1. Kraljevima 20,18On zapovjedi: "Ako dolaze radi mira, pohvatajte ih žive! Ako li su izašli na boj, pohvatajte ih isto tako!"
1. Kraljevima 20,19Međutim su bili izašli iz grada ljudi knezova zemaljskih i vojska, što je išla za njima.
1. Kraljevima 20,20Svaki ubi s kojim se sukobi, i Sirijci pobjegoše. Izraelci nagnuše za njima. Ben-Hadad, kralj Sirije, pobježe na konju s nekoliko konjanika.
1. Kraljevima 20,21Sad i kralj Izraelov izađe, napade na konje i kola i zadade Sirijcima težak poraz.
1. Kraljevima 20,22Jednoga dana dođe prorok kralju Izraelovu i reče mu: "Hajde, naoružaj se iznova i gledaj" kako da se spremiš, jer će do godine kralj Sirije opet izaći na te."
1. Kraljevima 20,23Sluge kralja Sirije svjetovaše mu: "Njihov je bog gorski bog. Zato nas pobijediše. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, pobijedit ćemo ih.
1. Kraljevima 20,24Učini dakle ovako: ukloni te kraljeve s njihovih mjesta i postavi namjesnike mjesto njih!
1. Kraljevima 20,25Onda skupi vojsku, kakva je bila ona, koja ti je izginula, i konje i kola kao prije! Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici i zacijelo ćemo ih pobijediti." On pristade na njihov savjet i učini tako.
1. Kraljevima 20,26Kad prođe godina, Ben-Hadad prebroji Sirijce i pođe u Afek da vojuje na Izraela.
1. Kraljevima 20,27I sinovi Izraelovi prebrojiše se, hranom se opskrbiše i izađoše pred njih. Kao dva mala stada koza utaboriše se sinovi Izraelovi prema njima, a Sirijci prekriliše zemlju.
1. Kraljevima 20,28Ali čovjek Božji pristupi i reče kralju Izraelovu: "Ovako veli Gospod: Jer Sirijci kažu, da je Gospod gorski Bog, a nije Bog poljski, zato ću ti dati u ruke sve to silno mnoštvo, da spoznate, da sam ja Gospod."
1. Kraljevima 20,29Sedam dana stajali su jedni prema drugima. Sedmoga dara dođe do bitke. Sinovi Izraelovi poubijaše Sirijce sto tisuća pješaka u jedan jedini dan.
1. Kraljevima 20,30Ostatak pobježe u grad Afek, Tada se sruši gradski zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi, što su bili ostali. I Ben-Hadad na bijegu bio je stigao u grad i bježao je iz jedne sobe u drugu.
1. Kraljevima 20,31Sluge njegove rekoše mu: "Evo, čuli smo često, da su kraljevi kuće Izraelove velikodušni kraljevi. Pa demo žalosne haljine staviti oko svojih bedara i konopce oko svojih glava i izaći pred kralja Izraelova. Možda ti daruje život."
1. Kraljevima 20,32Oni dakle opasaše žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava, otidoše kralju Izraelovu i rekoše: "Sluga tvoj Ben-Hadad moli te: "Ostavi me na životu!" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat.
1. Kraljevima 20,33Ljudi uzeše to kao dobar znak. I da ga odmah uhvate za riječ, rekoše: "Ben-Hadad je tvoj brat?" "On odgovori: "Idite, dovedite ga!" Kad Ben-Hadad izađe k njemu, on ga posadi uza se na kola.
1. Kraljevima 20,34A onaj mu reče: "Gradove, Eto ih je otac moj oduzeo tvojemu ocu, vratit ću ti. I smiješ sebi u Damasku podignuti kuće trgovačke, kao što je učinio otac moj u Samariji," On odgovori: "Na temelju ovoga ugovora otpustit ću te." I sklopi s njim ugovor i pusti ga na slobodu.
1. Kraljevima 20,35Jedan između proročkih učenika po zapovijedi Gospodnjoj zatraži od svojega druga: "Rani me!" Ali ga ovaj ne htjede raniti.
1. Kraljevima 20,36A on mu reče: "Jer nijesi poslušao zapovijed Gospodnju, lav će te ubiti, čim otideš od mene." Kad je otišao od njega, napade ga lav i ubi.
1. Kraljevima 20,37Potom nađe onaj drugoga čovjeka i zatraži od njega: "Rani me!" Čovjek ga jednim udarom rani.
1. Kraljevima 20,38I prorok ode i stade na put, kamo će proći kralj, a vrpcom iznad očiju učini da se ne prepozna.
1. Kraljevima 20,39Kad je prolazio kralj, viknu on glasno kralja: "Tvoj sluga bio je izašao u boj, Tada pristupi jedan čovjek i dovede mi jednog zarobljenika i zatraži: "Čuvaj ovoga čovjeka! Ako ti ga nestane, bit će tvoj život za njega, ili ćeš platiti talenat srebra.
1. Kraljevima 20,40I dok je tvoj sluga ovamo i tamo bio zaposlen, njega nestade." Kralj Izraelov reče mu: "Pravo ti je, sam si se odsudio."
1. Kraljevima 20,41Tada on brze strgnu vrpcu s očiju svojih, i kralj Izraelov prepoznade u njemu jednoga od proroka.
1. Kraljevima 20,42A on mu reče: "Ovako veli Gospod: "Jer si pustio iz ruku čovjeka, kojega sam posvetio smrti, jamčiš životom svojim za njega i narod tvoj za narod njegov."
1. Kraljevima 20,43Kralj Izraelov otide zlovoljan i ljutit kući i dođe u Samariju.
1. Kraljevima 20,1 Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju i udari na nju.
1. Kraljevima 20,2Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu
1. Kraljevima 20,3i reče mu: "Ovako veli Ben-Hadad: `Tvoje srebro i tvoje zlato moje je, a žene tvoje i djeca ostaju tebi.`
1. Kraljevima 20,4Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju zapovijed, gospodaru kralju! Tvoj sam ja sa svime što mi pripada.
1. Kraljevima 20,5Ali se glasnici vratiše i rekoše: "Ovako kaže Ben-Hadad i poručuje ti: `Daj mi svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu.
1. Kraljevima 20,6Budi siguran da ću sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni će pretražiti tvoju kuću i kuće tvojih sluga i stavit će svoju ruku na sve što im se svidi i to će odnijeti.`
1. Kraljevima 20,7Izraelski kralj sazva sve starješine zemaljske i reče: "Promislite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traži od mene moje žene i djecu, premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato.
1. Kraljevima 20,8Starješine mu i sav narod odgovoriše: "Nemoj poslušati! Nemoj pristati!
1. Kraljevima 20,9Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: "Recite gospodaru kralju: `Sve što si prvi put tražio od svoga sluge, ja ću učiniti, ali ovo drugo ne mogu.`" I poslanici odoše i odnesoše odgovor.
1. Kraljevima 20,10Tada mu Ben-Hadad poruči: "Neka mi bogovi učine zlo i neka pridaju još toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregršt!
1. Kraljevima 20,11Ali mu kralj izraelski odgovori: "Kaže se: `Neka se ne hvali koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje!`
1. Kraljevima 20,12A kad je Ben-Hadad to čuo - upravo je pio s kraljevima pod šatorima - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauzeše svoje položaje protiv grada.
1. Kraljevima 20,13Tada potraži jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reče: "Ovako veli Jahve: `Jesi li vidio ono silno mnoštvo? Ja ću ti ga danas evo predati u ruke i ti ćeš spoznati da sam ja Jahve.`
1. Kraljevima 20,14Ahab reče: "Po kome?" On odgovori: "Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko će početi boj?" On odgovori: "Ti!
1. Kraljevima 20,15Ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaše ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijaše ih sedam tisuća.
1. Kraljevima 20,16Oni iziđoše u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici.
1. Kraljevima 20,17Momci pokrajinskih upravitelja iziđoše prvi. Obavijestiše Ben-Hadada: "Izišli su ljudi iz Samarije.
1. Kraljevima 20,18On reče: "Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive!
1. Kraljevima 20,19Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska
1. Kraljevima 20,20i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bježali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima.
1. Kraljevima 20,21Tada je izišao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima težak poraz.
1. Kraljevima 20,22Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reče mu: "Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro što ti je činiti, jer će dogodine aramejski kralj napasti na te.
1. Kraljevima 20,23Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i zato su bili jači od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, sigurno ćemo mi biti jači od njih.
1. Kraljevima 20,24Učinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto upravitelje.
1. Kraljevima 20,25Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio, toliko konja i toliko kola. Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici, i sigurno ćemo ih nadvladati." On ih posluša i učini tako.
1. Kraljevima 20,26Na početku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i pođe na Afek da vojuje s Izraelom.
1. Kraljevima 20,27Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju.
1. Kraljevima 20,28Tada pristupi Božji čovjek izraelskom kralju i reče: "Ovako veli Jahve: `Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja ću predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve`.
1. Kraljevima 20,29Sedam dana bijahu utaboreni jedni sučelice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaše Aramejce, stotinu tisuća pješaka u jedan jedini dan.
1. Kraljevima 20,30Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo.
1. Kraljevima 20,31Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo čuli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izađimo pred kralja izraelskog: možda će ti poštedjeti život.
1. Kraljevima 20,32I svezaše kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava. Otišli su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: `Ostavi me na životu!`" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat.
1. Kraljevima 20,33Ljudi su to uzeli kao dobar znak i požurili se da ga uhvate za riječ govoreći: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite ga!" Ben-Hadad dođe i on ga uze na kola.
1. Kraljevima 20,34Ben-Hadad reče mu tada: "Vratit ću ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat će ti na raspolaganju četvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga.
1. Kraljevima 20,35Neki od proročkih sinova reče po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali čovjek ne htjede da ga tuče.
1. Kraljevima 20,36Tada mu onaj reče: "Budući da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad odeš od mene, lav će te razderati." Tek što se udaljio od njega, naiđe na lava koji ga razdera.
1. Kraljevima 20,37Prorok nađe drugoga čovjeka i reče: "Udari me!" Čovjek ga izudara i izrani.
1. Kraljevima 20,38Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko očiju navuče povez da ga ne prepoznaju.
1. Kraljevima 20,39Kad je kralj prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio izišao u boj, kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog čovjeka govoreći: `Čuvaj ovoga čovjeka! Ako nestane, tvoj će život biti za njegov život, ili ćeš platiti srebrni talenat.`
1. Kraljevima 20,40I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu reče kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!
1. Kraljevima 20,41Nato onaj odmah ukloni povez s očiju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka.
1. Kraljevima 20,42A on reče kralju: "Ovako veli Jahve: `Budući da si pustio da ti iz ruke utekne čovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj će život biti za njegov život, tvoj narod za njegov narod.`
1. Kraljevima 20,43I kralj izraelski ode svojoj kući, mrk i srdit, i uđe u Samariju.
1. Kraljevima 20,1Ben-Hadad, kralj *Arama, prikupi svu svoju vojsku: bijaše s njim dvanaest kraljeva, kao i konja i kola. On se uspe, opsjede Samariju i napade ju.
1. Kraljevima 20,2On posla u grad glasonoše Akhabu, kralju Izraela,
1. Kraljevima 20,3da mu kažu: ” Ovako govori BenHadad: Tvoje srebro i tvoje zlato su moji; tvoje žene i tvoji najljepši sinovi su moji. “
1. Kraljevima 20,4Kralj Izraela odgovori: ”To je tako kako ti kažeš, o moj gospodine kralju; ja sam tvoj kao i sve što ja posjedujem.“
1. Kraljevima 20,5Glasonoše se vratiši i rekoše: ” Ovako govori Ben-Hadad: Ja sam ti poslao reći: Tvoje srebro, tvoje zlato, tvoje žene i tvoji sinovi, ti ćeš mi ih izručiti.
1. Kraljevima 20,6U stvari, sutra, u isto vrijeme, ja ću poslati prema tebi svoje sluge da prekopaju tvoju kuću i kuće tvojih slugu. I tada, sve što tvoje oči budu mogle poželjeti, oni će staviti ruku odozgo i uzeti to. “
1. Kraljevima 20,7Kralj Izraela sazva sve *starješine zemlje i reče: ” Vi dobro vidite da mi taj čovjek hoće zlo! Kad mi je on zatražio moje žene, moje sinove, moje srebro i moje zlato, ja mu nisam ništa odbio. “
1. Kraljevima 20,8Sve starješine i sav narod rekoše: ” Ne slušaj i naročito ne pristaj! “
1. Kraljevima 20,9On reče glasonošama BenHadadovim: ” Recite gospodinu kralju: Sve što si ti poslao tražiti od svojeg sluge, prvi put, ja ću učiniti; ali ovo, ja to ne mogu učiniti . “ Glasonoše odoše i izručiše mu odgovor.
1. Kraljevima 20,10BenHadad mu posla reći: ” Nek mi bogovi učine to i još toliko ako prašina Samarije dostane da je svi ljudi koji me prate imaju po jednu šaku! “
1. Kraljevima 20,11Kralj Izraela odgovori: ” Govorite uvijek! Ali, da onaj koji stavlja svoj pas ne hvališe se kao onaj koji ga skida . “
1. Kraljevima 20,12No, saslušavši te riječi BenHadad koji je upravo pio s kraljevima u šatorima reče svojim slugama: ” U napad! “ I oni se rasporediše za napasti grad.
1. Kraljevima 20,13Ali jedan se *prorok približi Akhabu, kralju Izraela, i reče: ” Ovako govori GOSPOD: Jesi li ti vidio to mnoštvo? Ja ću ga danas izručiti u tvoje ruke i ti ćeš spoznati da sam ja GOSPOD. “
1. Kraljevima 20,14Akhab reče: ” Po kome ćeš mi ga ti izručiti? “ A on odgovori: ” Ovako govori GOSPOD: Po cvijetu zapovjednika područja. “ Akhab reče: Tko će zapodjenuti boj? “ On odgovori: ” Ti! “
1. Kraljevima 20,15On prebroji cvijet zapovjednika područja: bijaše ih 232. Poslije njih, on prebroja sav narod, sve sinove Izraelove, bijaše ih 7.000 ljudi.
1. Kraljevima 20,16Oni načiniše jedan juriš u podne, dok se BenHadad opijaše u šatorima s kraljevima, 32 kralja koji mu pomagaše.
1. Kraljevima 20,17Cvijet zapovjednika područja iziđe najprije; BenHadad se raspita; izvijestiše ga: ” Ljudi su izišli iz Samarije. “
1. Kraljevima 20,18On reče: ” Ako su izišli za mir, pohvatajte ih žive, ako li je za boj, pohvatajte ih žive! “
1. Kraljevima 20,19Oni koji bijahu izišli iz grada, to bijaše cvijet zapovjednika područja, a vojska ih slijediše.
1. Kraljevima 20,20Svatko ubi svog čovjeka. *Aramejci bježaše, a Izrael ih progoniše. Ben-Hadad, kralj Arama, izbavi se, na konju s drugim jahačima.
1. Kraljevima 20,21Potom kralj Izraela iziđe i udari konjanike i kola; on udari Aram jednim snaž nim udarcem.
1. Kraljevima 20,22Prorok se približi kralju Izraela i reče mu: ” Idi smjelo naprijed, ali razmisli ovog puta što trebaš učiniti, kralj Arama uspet će se protiv tebe. “
1. Kraljevima 20,23Sluge kralja *Arama mu rekoše: ” Njihov Bog je jedan Bog planina: zato su oni bili jači nego mi. No, udarimo ih u ravnici, sigurno ćemo biti jači od njih.
1. Kraljevima 20,24Učini ovako: Odstrani sve kraljeve s njihovih mjesta i zamijeni ih upraviteljima.
1. Kraljevima 20,25A ti sam, podigni jednu jaču vojsku od ove koju si izgubio, konj za konja, kola za kola, i vojujmo u ravnici: sigurno ćemo biti jači od njih. “ On ih posluša i slijediše njihovo mišljenje.
1. Kraljevima 20,26Dakle, slijedeće godine, BenHadad prebroja Aram i uspe se u Afek za potući Izrael.
1. Kraljevima 20,27Prebrojaše se sinovi Izraelovi, oni primiše svoju popudbinu i pođoše u susret Aramu. Sinovi Izraelovi taborovaše njima sučelice, nalik dvama malim stadima koza, dok Aram prekrivaše zemlju.
1. Kraljevima 20,28čovjek Božji se približi i govoriše kralju Izraela. 0n reče: ” Ovako govori GOSPOD: Pošto su Aramejci rekli: GOSPOD je jedan Bog planina, a nije i Bog ravnice, ja ću izručiti u tvoje ruke svo to veliko mnoštvo, i vi će te spoznati da sam ja GOSPOD. “
1. Kraljevima 20,29Oni taborovahu licem u lice tijekom sedam dana. Sedmog dana, boj se zametnu i sinovi Izraelovi pobiše 100.000 aramejskih pješaka u samo jedan dan.
1. Kraljevima 20,30Preživjeli pobjegoše u grad Afek. Ali, zid pade na tih 27.000 preživjelih; BenHadad, on, bijaše pobjegao i bijaše ušao u grad gdje se skrivaše u sobi jedne sobe .
1. Kraljevima 20,31Njegove mu sluge rekoše: ”Mi smo čuli govoriti da kraljevi kuće Izraelove bijahu milosrdni kraljevi. Ogrnimo naša pleća *torbama, zakačimo naše laktove iznad glave i iziđimo u susret kralju Izraela. Možda će nam ostaviti život.“
1. Kraljevima 20,32Oni pripasaše torbe, zakačiše svoje laktove iznad glave, stigavši kod kralja Izraela oni rekoše: ”Tvoj je sluga BenHadad rekao: Ja molim spas života! “ Akhab reče: ” On je još živ? On je moj brat!“
1. Kraljevima 20,33Ti ljudi nađoše jedan milostiv znak u tome; oni se požuriše tu vidjeti jednu obavijest s njegove strane i rekoše i rekoše na to; ” BenHadad je tvoj brat. “ Akhab reče: Idite ga potražiti. “ BenHadad iziđe prema njemu, a Akhab ga pope u svoja vlastita kola.
1. Kraljevima 20,34Ben-Hadad mu reče: ” Gradovi koje je moj otac uzeo tvojem ocu, ja ti ih vraćam; ti ćeš smjestiti svoja trgovišta u Damasku kao što ih je moj otac postavio u Samariji. “ ” A ja, ja ću te pustiti otići posredstvom ovog saveza. “ Akhab sklopi jedan savez u svoju korist i pusti ga otići.
1. Kraljevima 20,35Jedan čovjek između sinova *proročkih reče svom sudrugu po zapovjedi GOSPODOVOJ: ” Udari me, molim te! “ Ali, čovjek odbi udariti ga.
1. Kraljevima 20,36Tad mu prorok reče: ”Zato što nisi poslušao glas GOSPODOV, čim me budeš napustio, jedan će te lav udariti. On se udalji od njega; jedan lav susrete čovjeka i udari ga.
1. Kraljevima 20,37Prorok susrete jednog drugog čovjeka i reče mu: ” Udari me, molim te! “ čovjek ga udari i pozlijedi ga.
1. Kraljevima 20,38Prorok ode čekati kralja na putu; on se učinio neprepoznatljivim odijevajući odjeću koja mu skrivaše oči.
1. Kraljevima 20,39Kad kralj prođe, on zavika: ” Tvoj sluga bijaše izišao sudjelovati u boju kad netko koji se povukao iz boja donese mi jednog čovjeka govoreći: Pazi ovog čovjeka! Ako nestane, tvoj će život odgovarati za njegov, ili ćeš platiti jedan talent srebra.
1. Kraljevima 20,40No, dok tvoj sluga bijaše zauzet s više strana, čovjek bijaše nestao! “ Kralj Izraela mu reče: ” Nek takva bude tvoja presuda, ti si ju sam odredio. “
1. Kraljevima 20,41Prorok skide na brzinu odjeću koja mu skrivaše oči i kralj Izraela prepozna da to biješe jedan od proroka .
1. Kraljevima 20,42Ovaj mu reče: ” Ovako govori GOSPOD: Zato što si pustio izmaknuti iz svoje ruke čovjeka kojeg sam ja zavjetovao zabrani, tvoj život odgovarat će za njegov, a tvoj narod za njegov. “ Kralj Izraela vrati se kući, u Samariju, mračan i zabrinut.
1. Carevima 20,1A Ven-Adad car Sirski skupi vojsku svoju, i imaše sa sobom trideset i dva cara, i konje i kola; i otišavši opkoli Samariju i stade je biti.
1. Carevima 20,2I posla poslanike k Ahavu caru Izrailjevu u grad,
1. Carevima 20,3I poruči mu: ovako veli Ven-Adad: srebro tvoje i zlato tvoje moje je, tako i žene tvoje i tvoji lijepi sinovi moji su.
1. Carevima 20,4A car Izrailjev odgovori i reče: kao što si rekao, gospodaru moj care, ja sam tvoj i sve što imam.
1. Carevima 20,5A poslanici opet dođoše i rekoše: ovako veli Ven-Adad: poslao sam k tebi i poručio: srebro svoje i zlato svoje i žene svoje i sinove svoje da mi daš.
1. Carevima 20,6Zato ću sjutra u ovo doba poslati sluge svoje k tebi da pregledaju kuću tvoju i kuće sluga tvojih, i što ti je god milo, ono će uzeti i odnijeti.
1. Carevima 20,7Tada dozva car Izrailjev sve starješine zemaljske i reče: gledajte i vidite kako ovaj traži zlo; jer posla k meni po mene i po sinove moje i po srebro moje i po zlato moje, i ja mu ne branih.
1. Carevima 20,8A sve starješine i sav narod rekoše mu: ne slušaj ga i ne pristaj.
1. Carevima 20,9I reče poslanicima Ven-Adadovijem: kažite caru gospodaru mojemu: što si prvo poručio sluzi svojemu sve ću učiniti; ali ovo ne mogu učiniti. Tako otidoše poslanici i odnesoše mu taj odgovor.
1. Carevima 20,10A Ven-Adad posla k njemu i poruči: tako da mi učine bogovi i tako dodadu! neće biti dosta praha od Samarije da svemu narodu koji ide za mnom dopadne po jedna grst.
1. Carevima 20,11A car Izrailjev odgovori i reče: kažite: neka se hvali onaj koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje.
1. Carevima 20,12A kad on to ču pijući s carevima pod šatorima, reče slugama svojim: dižite se. I digoše se na grad.
1. Carevima 20,13Tada gle, pristupi jedan prorok k Ahavu caru Izrailjevu, i reče: ovako veli Gospod: vidiš li sve ovo mnoštvo? evo, ja ću ti ga dati u ruke danas da poznaš da sam ja Gospod.
1. Carevima 20,14A Ahav reče: preko koga? A on reče: ovako veli Gospod: preko momaka knezova zemaljskih. Opet reče: ko će zametnuti boj? A on reče: ti.
1. Carevima 20,15Tada prebroji momke knezova zemaljskih, i bješe ih dvjesta i trideset i dva; poslije njih prebroja sav narod, sve sinove Izrailjeve, i bješe ih sedam tisuća.
1. Carevima 20,16I izidoše u podne; a Ven-Adad pijući opi se u šatorima s trideset i dva cara koji mu dođoše u pomoć.
1. Carevima 20,17I izidoše prvo momci knezova zemaljskih; a Ven-Adad posla, i javiše mu i rekoše: izidoše ljudi iz Samarije.
1. Carevima 20,18A on reče: ako su izašli mira radi, pohvatajte ih žive; ako su izašli na boj, pohvatajte ih žive.
1. Carevima 20,19I izidoše iz grada momci knezova zemaljskih, i vojska za njima.
1. Carevima 20,20I svaki ubi s kojim se sukobi, te Sirci pobjegoše a Izrailjci ih potjeraše. I Ven-Adad car Sirski pobježe na konju s konjicima.
1. Carevima 20,21I car Izrailjev izide i pobi konje i kola, i učini velik pokolj među Sircima.
1. Carevima 20,22Potom dođe prorok k caru Izrailjevu i reče mu: idi, budi hrabar; i promisli i vidi šta ćeš činiti, jer će do godine opet doći car Sirski na te.
1. Carevima 20,23A caru Sirskom rekoše sluge njegove: njihovi su bogovi gorski bogovi, zato nas nadjačaše; nego da se bijemo s njima u polju, zacijelo ćemo ih nadjačati.
1. Carevima 20,24Učini dakle ovako: ukloni te careve s mjesta njihovijeh, i postavi vojvode mjesto njih.
1. Carevima 20,25Pa skupi vojsku kakva je bila ona koja je izginula, i konje kakvi su bili oni konji, i kola kao ona kola; pa da se pobijemo s njima u polju; zacijelo ćemo ih nadjačati. I posluša ih, i učini tako.
1. Carevima 20,26A kad prođe godina, Ven-Adad prebroji Sirce, i pođe u Afek da vojuje na Izrailja.
1. Carevima 20,27A sinovi Izrailjevi prebrojiše se, i ponesavši hrane izidoše pred njih. I stadoše u oko sinovi Izrailjevi prema njima, kao dva mala stada koza, a Sirci bijahu prekrilili zemlju.
1. Carevima 20,28Tada dođe čovjek Božji, i progovori caru Izrailjevu, i reče: ovako veli Gospod: što Sirci rekoše da je Gospod gorski Bog a nije Bog poljski, zato ću ti dati u ruke sve ovo mnoštvo veliko da znate da sam ja Gospod.
1. Carevima 20,29I stajahu u okolu jedni prema drugima sedam dana; a sedmoga dana pobiše se, i sinovi Izrailjevi pobiše Siraca sto tisuća pješaka u jedan dan.
1. Carevima 20,30A ostali pobjegoše u grad Afek, i pade zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji bjehu ostali. I Ven-Adad pobjegav u grad uđe u najtajniju klijet.
1. Carevima 20,31A sluge mu rekoše: evo čuli smo da su carevi doma Izrailjeva milostivi carevi; da vežemo kostrijet oko sebe i da metnemo uzice sebi oko vratova, pa da izidemo pred cara Izrailjeva, da ako ostavi u životu dušu tvoju.
1. Carevima 20,32I vezaše kostrijet oko sebe, i metnuše uzice sebi oko vratova, i dođoše k caru Izrailjevu i rekoše: sluga tvoj Ven-Adad veli: ostavi u životu dušu moju. A on reče: je li još živ? brat mi je.
1. Carevima 20,33A ljudi uzeše to za dobar znak, i odmah da bi ga uhvatili za riječ rekoše: brat je tvoj Ven-Adad. A on reče: idite, dovedite ga. Tada Ven-Adad izide k njemu; a on ga posadi na svoja kola.
1. Carevima 20,34Tada mu reče Ven-Adad: gradove koje je uzeo otac moj tvom ocu, vratiću, i načini sebi ulice u Damasku kao što je otac moj učinio u Samariji. A on odgovori: s tom vjerom otpustiću te. I učini vjeru s njim, i otpusti ga.
1. Carevima 20,35Tada jedan između sinova proročkih reče drugome po riječi Gospodnjoj: bij me. Ali ga onaj ne htje biti.
1. Carevima 20,36A on mu reče: što ne posluša glasa Gospodnjega, zato, evo kad otideš od mene, lav će te zaklati. I kad otide od njega, sukobi ga lav i zakla ga.
1. Carevima 20,37Opet našav drugoga reče mu: bij me. a onaj ga izbi i izrani ga.
1. Carevima 20,38Tada otide prorok i stade na put kuda će car proći, i nagrdi se pepelom po licu.
1. Carevima 20,39A kad car prolažaše, on viknu cara i reče: tvoj sluga bijaše izašao u boj, a jedan došavši dovede mi čovjeka i reče: čuvaj ovoga čovjeka; ako li ga nestane, biće tvoja duša za njegovu dušu, ili ćeš platiti talanat srebra.
1. Carevima 20,40A kad tvoj sluga imaše posla tamo amo, njega nesta. Tada mu reče car Izrailjev: to ti je sud, sam si otsudio.
1. Carevima 20,41A on brže ubrisa pepeo s lica, i car Izrailjev pozna ga da je jedan od proroka.
1. Carevima 20,42A on mu reče: ovako veli Gospod: što si pustio iz ruku čovjeka kojega sam ja osudio da se istrijebi, duša će tvoja biti za njegovu dušu i narod tvoj za njegov narod.
1. Carevima 20,43I otide car Izrailjev kući svojoj zlovoljan i ljutit, i dođe u Samariju.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje