| 1. Kraljevima 20,1 | Ben-Hadad, kralj Sirije, podiže svu vojsku svoju. Trideset i dva kralja njemu se priključiše s konjima i kolima. Tako otide on, opkoli Samariju i udari na nju. |
| 1. Kraljevima 20,2 | Posla poslanike u grad k Ahabu, kralju Izraelovu, |
| 1. Kraljevima 20,3 | I poruči mu: "Ovako veli Ben-Hadad: "Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvoje najljepše žene i djeca moji su." |
| 1. Kraljevima 20,4 | Kralj Izraelov odgovori mu: "Kako zapovijedaš, moj gospodaru i kralju! Tvoj sam ja sa svim, što imam." |
| 1. Kraljevima 20,5 | Nato dođoše poslanici još jedanput i rekoše: "Ovako veli Ben-Hadad: Poručio sam ti: Svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu svoju imaš mi izručiti. |
| 1. Kraljevima 20,6 | Sutra ću dakle u ovo doba poslati k tebi sluge svoje, da pretraže palaču tvoju i kuće sluga tvojih. Oni će sve, što se nađe u tebe dragocjeno, sa sobom uzeti i ovamo donijeti." |
| 1. Kraljevima 20,7 | Tada dozva kralj Izraelov sve starješine zemaljske i reče: "Iz toga mogli biste jasno upoznati, kako on misli zlo, jer šalje k meni, da odnese moje žene i djecu, moje srebro i zlato, premda ga nijesam odbio." |
| 1. Kraljevima 20,8 | Starješine i sav narod odgovoriše mu: "To ti ne smiješ dopustiti. Na to ne smiješ pristati." |
| 1. Kraljevima 20,9 | I on odgovori poslanicima Ben-Hadadovim: "Javite mojemu Gospodaru, kralju: Sve, što si naprije tražio od svojega sluge, učinit ću, ali zadnju tražbinu ne mogu ispuniti." Poslanici otidoše i odnesoše mu odgovor. |
| 1. Kraljevima 20,10 | A Ben-Hadad mu poruči: "Neka mi bogovi učine što hoće, ako bude dosta praha od Samarije, da svima ratnicima, što idu za mnom, dopadne po jedna pregršt!" |
| 1. Kraljevima 20,11 | A kralj Izraelov odgovori mu: "Kažite mu samo: tko se još opasuje, neka se ne isprsuje kao onaj, koji se već raspasuje!" |
| 1. Kraljevima 20,12 | Kad je on čuo taj odgovor - bio je upravo s kraljevima pod šatorima - , zapovjedi slugama svojim; "Dignite se!", i udariše oni na grad. |
| 1. Kraljevima 20,13 | Tada pristupi jedan prorok k Ahabu, kralju Izraelovu, i reče: "Ovako veli Gospod: "Vidiš to sve to silno mnoštvo? Ja ću ga danas dati tebi u ruke, da spoznaš, da sam ja Gospod." |
| 1. Kraljevima 20,14 | Ahab upita: "Preko koga?" On odgovori: "Ovako veli Gospod: Preko ljudi knezova zemaljskih." On upita dalje: "Tko će zametnuti boj?" "Ti sam", odgovori onaj. |
| 1. Kraljevima 20,15 | I tako prebroji ljude knezova zemaljskih, i bilo ih je dvjesta i trideset i dva. Onda prebroji sav ratni narod, sve sinove Izraelove. Bilo ih je sedam tisuća. |
| 1. Kraljevima 20,16 | Izađoše u podne, dok je pod šatorima bio Ben-Hadad s trideset i dva kralja, koji su mu bili saveznici. |
| 1. Kraljevima 20,17 | Najprije izađoše momci knezova zemaljskih. Kad Ben-Hadad posla ljude, javiše mu oni: "Izlaze ljudi iz Samarije." |
| 1. Kraljevima 20,18 | On zapovjedi: "Ako dolaze radi mira, pohvatajte ih žive! Ako li su izašli na boj, pohvatajte ih isto tako!" |
| 1. Kraljevima 20,19 | Međutim su bili izašli iz grada ljudi knezova zemaljskih i vojska, što je išla za njima. |
| 1. Kraljevima 20,20 | Svaki ubi s kojim se sukobi, i Sirijci pobjegoše. Izraelci nagnuše za njima. Ben-Hadad, kralj Sirije, pobježe na konju s nekoliko konjanika. |
| 1. Kraljevima 20,21 | Sad i kralj Izraelov izađe, napade na konje i kola i zadade Sirijcima težak poraz. |
| 1. Kraljevima 20,22 | Jednoga dana dođe prorok kralju Izraelovu i reče mu: "Hajde, naoružaj se iznova i gledaj" kako da se spremiš, jer će do godine kralj Sirije opet izaći na te." |
| 1. Kraljevima 20,23 | Sluge kralja Sirije svjetovaše mu: "Njihov je bog gorski bog. Zato nas pobijediše. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, pobijedit ćemo ih. |
| 1. Kraljevima 20,24 | Učini dakle ovako: ukloni te kraljeve s njihovih mjesta i postavi namjesnike mjesto njih! |
| 1. Kraljevima 20,25 | Onda skupi vojsku, kakva je bila ona, koja ti je izginula, i konje i kola kao prije! Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici i zacijelo ćemo ih pobijediti." On pristade na njihov savjet i učini tako. |
| 1. Kraljevima 20,26 | Kad prođe godina, Ben-Hadad prebroji Sirijce i pođe u Afek da vojuje na Izraela. |
| 1. Kraljevima 20,27 | I sinovi Izraelovi prebrojiše se, hranom se opskrbiše i izađoše pred njih. Kao dva mala stada koza utaboriše se sinovi Izraelovi prema njima, a Sirijci prekriliše zemlju. |
| 1. Kraljevima 20,28 | Ali čovjek Božji pristupi i reče kralju Izraelovu: "Ovako veli Gospod: Jer Sirijci kažu, da je Gospod gorski Bog, a nije Bog poljski, zato ću ti dati u ruke sve to silno mnoštvo, da spoznate, da sam ja Gospod." |
| 1. Kraljevima 20,29 | Sedam dana stajali su jedni prema drugima. Sedmoga dara dođe do bitke. Sinovi Izraelovi poubijaše Sirijce sto tisuća pješaka u jedan jedini dan. |
| 1. Kraljevima 20,30 | Ostatak pobježe u grad Afek, Tada se sruši gradski zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi, što su bili ostali. I Ben-Hadad na bijegu bio je stigao u grad i bježao je iz jedne sobe u drugu. |
| 1. Kraljevima 20,31 | Sluge njegove rekoše mu: "Evo, čuli smo često, da su kraljevi kuće Izraelove velikodušni kraljevi. Pa demo žalosne haljine staviti oko svojih bedara i konopce oko svojih glava i izaći pred kralja Izraelova. Možda ti daruje život." |
| 1. Kraljevima 20,32 | Oni dakle opasaše žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava, otidoše kralju Izraelovu i rekoše: "Sluga tvoj Ben-Hadad moli te: "Ostavi me na životu!" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat. |
| 1. Kraljevima 20,33 | Ljudi uzeše to kao dobar znak. I da ga odmah uhvate za riječ, rekoše: "Ben-Hadad je tvoj brat?" "On odgovori: "Idite, dovedite ga!" Kad Ben-Hadad izađe k njemu, on ga posadi uza se na kola. |
| 1. Kraljevima 20,34 | A onaj mu reče: "Gradove, Eto ih je otac moj oduzeo tvojemu ocu, vratit ću ti. I smiješ sebi u Damasku podignuti kuće trgovačke, kao što je učinio otac moj u Samariji," On odgovori: "Na temelju ovoga ugovora otpustit ću te." I sklopi s njim ugovor i pusti ga na slobodu. |
| 1. Kraljevima 20,35 | Jedan između proročkih učenika po zapovijedi Gospodnjoj zatraži od svojega druga: "Rani me!" Ali ga ovaj ne htjede raniti. |
| 1. Kraljevima 20,36 | A on mu reče: "Jer nijesi poslušao zapovijed Gospodnju, lav će te ubiti, čim otideš od mene." Kad je otišao od njega, napade ga lav i ubi. |
| 1. Kraljevima 20,37 | Potom nađe onaj drugoga čovjeka i zatraži od njega: "Rani me!" Čovjek ga jednim udarom rani. |
| 1. Kraljevima 20,38 | I prorok ode i stade na put, kamo će proći kralj, a vrpcom iznad očiju učini da se ne prepozna. |
| 1. Kraljevima 20,39 | Kad je prolazio kralj, viknu on glasno kralja: "Tvoj sluga bio je izašao u boj, Tada pristupi jedan čovjek i dovede mi jednog zarobljenika i zatraži: "Čuvaj ovoga čovjeka! Ako ti ga nestane, bit će tvoj život za njega, ili ćeš platiti talenat srebra. |
| 1. Kraljevima 20,40 | I dok je tvoj sluga ovamo i tamo bio zaposlen, njega nestade." Kralj Izraelov reče mu: "Pravo ti je, sam si se odsudio." |
| 1. Kraljevima 20,41 | Tada on brze strgnu vrpcu s očiju svojih, i kralj Izraelov prepoznade u njemu jednoga od proroka. |
| 1. Kraljevima 20,42 | A on mu reče: "Ovako veli Gospod: "Jer si pustio iz ruku čovjeka, kojega sam posvetio smrti, jamčiš životom svojim za njega i narod tvoj za narod njegov." |
| 1. Kraljevima 20,43 | Kralj Izraelov otide zlovoljan i ljutit kući i dođe u Samariju. |
|
| 1. Kraljevima 20,1 | Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju i udari na nju. |
| 1. Kraljevima 20,2 | Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu |
| 1. Kraljevima 20,3 | i reče mu: "Ovako veli Ben-Hadad: `Tvoje srebro i tvoje zlato moje je, a žene tvoje i djeca ostaju tebi.` |
| 1. Kraljevima 20,4 | Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju zapovijed, gospodaru kralju! Tvoj sam ja sa svime što mi pripada. |
| 1. Kraljevima 20,5 | Ali se glasnici vratiše i rekoše: "Ovako kaže Ben-Hadad i poručuje ti: `Daj mi svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu. |
| 1. Kraljevima 20,6 | Budi siguran da ću sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni će pretražiti tvoju kuću i kuće tvojih sluga i stavit će svoju ruku na sve što im se svidi i to će odnijeti.` |
| 1. Kraljevima 20,7 | Izraelski kralj sazva sve starješine zemaljske i reče: "Promislite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traži od mene moje žene i djecu, premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato. |
| 1. Kraljevima 20,8 | Starješine mu i sav narod odgovoriše: "Nemoj poslušati! Nemoj pristati! |
| 1. Kraljevima 20,9 | Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: "Recite gospodaru kralju: `Sve što si prvi put tražio od svoga sluge, ja ću učiniti, ali ovo drugo ne mogu.`" I poslanici odoše i odnesoše odgovor. |
| 1. Kraljevima 20,10 | Tada mu Ben-Hadad poruči: "Neka mi bogovi učine zlo i neka pridaju još toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregršt! |
| 1. Kraljevima 20,11 | Ali mu kralj izraelski odgovori: "Kaže se: `Neka se ne hvali koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje!` |
| 1. Kraljevima 20,12 | A kad je Ben-Hadad to čuo - upravo je pio s kraljevima pod šatorima - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauzeše svoje položaje protiv grada. |
| 1. Kraljevima 20,13 | Tada potraži jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reče: "Ovako veli Jahve: `Jesi li vidio ono silno mnoštvo? Ja ću ti ga danas evo predati u ruke i ti ćeš spoznati da sam ja Jahve.` |
| 1. Kraljevima 20,14 | Ahab reče: "Po kome?" On odgovori: "Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko će početi boj?" On odgovori: "Ti! |
| 1. Kraljevima 20,15 | Ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaše ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijaše ih sedam tisuća. |
| 1. Kraljevima 20,16 | Oni iziđoše u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici. |
| 1. Kraljevima 20,17 | Momci pokrajinskih upravitelja iziđoše prvi. Obavijestiše Ben-Hadada: "Izišli su ljudi iz Samarije. |
| 1. Kraljevima 20,18 | On reče: "Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive! |
| 1. Kraljevima 20,19 | Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska |
| 1. Kraljevima 20,20 | i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bježali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima. |
| 1. Kraljevima 20,21 | Tada je izišao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima težak poraz. |
| 1. Kraljevima 20,22 | Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reče mu: "Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro što ti je činiti, jer će dogodine aramejski kralj napasti na te. |
| 1. Kraljevima 20,23 | Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i zato su bili jači od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, sigurno ćemo mi biti jači od njih. |
| 1. Kraljevima 20,24 | Učinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto upravitelje. |
| 1. Kraljevima 20,25 | Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio, toliko konja i toliko kola. Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici, i sigurno ćemo ih nadvladati." On ih posluša i učini tako. |
| 1. Kraljevima 20,26 | Na početku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i pođe na Afek da vojuje s Izraelom. |
| 1. Kraljevima 20,27 | Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju. |
| 1. Kraljevima 20,28 | Tada pristupi Božji čovjek izraelskom kralju i reče: "Ovako veli Jahve: `Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja ću predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve`. |
| 1. Kraljevima 20,29 | Sedam dana bijahu utaboreni jedni sučelice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaše Aramejce, stotinu tisuća pješaka u jedan jedini dan. |
| 1. Kraljevima 20,30 | Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo. |
| 1. Kraljevima 20,31 | Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo čuli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izađimo pred kralja izraelskog: možda će ti poštedjeti život. |
| 1. Kraljevima 20,32 | I svezaše kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava. Otišli su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: `Ostavi me na životu!`" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat. |
| 1. Kraljevima 20,33 | Ljudi su to uzeli kao dobar znak i požurili se da ga uhvate za riječ govoreći: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite ga!" Ben-Hadad dođe i on ga uze na kola. |
| 1. Kraljevima 20,34 | Ben-Hadad reče mu tada: "Vratit ću ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat će ti na raspolaganju četvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga. |
| 1. Kraljevima 20,35 | Neki od proročkih sinova reče po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali čovjek ne htjede da ga tuče. |
| 1. Kraljevima 20,36 | Tada mu onaj reče: "Budući da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad odeš od mene, lav će te razderati." Tek što se udaljio od njega, naiđe na lava koji ga razdera. |
| 1. Kraljevima 20,37 | Prorok nađe drugoga čovjeka i reče: "Udari me!" Čovjek ga izudara i izrani. |
| 1. Kraljevima 20,38 | Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko očiju navuče povez da ga ne prepoznaju. |
| 1. Kraljevima 20,39 | Kad je kralj prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio izišao u boj, kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog čovjeka govoreći: `Čuvaj ovoga čovjeka! Ako nestane, tvoj će život biti za njegov život, ili ćeš platiti srebrni talenat.` |
| 1. Kraljevima 20,40 | I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu reče kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao! |
| 1. Kraljevima 20,41 | Nato onaj odmah ukloni povez s očiju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka. |
| 1. Kraljevima 20,42 | A on reče kralju: "Ovako veli Jahve: `Budući da si pustio da ti iz ruke utekne čovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj će život biti za njegov život, tvoj narod za njegov narod.` |
| 1. Kraljevima 20,43 | I kralj izraelski ode svojoj kući, mrk i srdit, i uđe u Samariju. |
|
| 1. Kraljevima 20,1 | Ben-Hadad, kralj *Arama, prikupi svu svoju vojsku: bijaše s njim dvanaest kraljeva, kao i konja i kola. On se uspe, opsjede Samariju i napade ju. |
| 1. Kraljevima 20,2 | On posla u grad glasonoše Akhabu, kralju Izraela, |
| 1. Kraljevima 20,3 | da mu kažu: ” Ovako govori BenHadad: Tvoje srebro i tvoje zlato su moji; tvoje žene i tvoji najljepši sinovi su moji. “ |
| 1. Kraljevima 20,4 | Kralj Izraela odgovori: ”To je tako kako ti kažeš, o moj gospodine kralju; ja sam tvoj kao i sve što ja posjedujem.“ |
| 1. Kraljevima 20,5 | Glasonoše se vratiši i rekoše: ” Ovako govori Ben-Hadad: Ja sam ti poslao reći: Tvoje srebro, tvoje zlato, tvoje žene i tvoji sinovi, ti ćeš mi ih izručiti. |
| 1. Kraljevima 20,6 | U stvari, sutra, u isto vrijeme, ja ću poslati prema tebi svoje sluge da prekopaju tvoju kuću i kuće tvojih slugu. I tada, sve što tvoje oči budu mogle poželjeti, oni će staviti ruku odozgo i uzeti to. “ |
| 1. Kraljevima 20,7 | Kralj Izraela sazva sve *starješine zemlje i reče: ” Vi dobro vidite da mi taj čovjek hoće zlo! Kad mi je on zatražio moje žene, moje sinove, moje srebro i moje zlato, ja mu nisam ništa odbio. “ |
| 1. Kraljevima 20,8 | Sve starješine i sav narod rekoše: ” Ne slušaj i naročito ne pristaj! “ |
| 1. Kraljevima 20,9 | On reče glasonošama BenHadadovim: ” Recite gospodinu kralju: Sve što si ti poslao tražiti od svojeg sluge, prvi put, ja ću učiniti; ali ovo, ja to ne mogu učiniti . “ Glasonoše odoše i izručiše mu odgovor. |
| 1. Kraljevima 20,10 | BenHadad mu posla reći: ” Nek mi bogovi učine to i još toliko ako prašina Samarije dostane da je svi ljudi koji me prate imaju po jednu šaku! “ |
| 1. Kraljevima 20,11 | Kralj Izraela odgovori: ” Govorite uvijek! Ali, da onaj koji stavlja svoj pas ne hvališe se kao onaj koji ga skida . “ |
| 1. Kraljevima 20,12 | No, saslušavši te riječi BenHadad koji je upravo pio s kraljevima u šatorima reče svojim slugama: ” U napad! “ I oni se rasporediše za napasti grad. |
| 1. Kraljevima 20,13 | Ali jedan se *prorok približi Akhabu, kralju Izraela, i reče: ” Ovako govori GOSPOD: Jesi li ti vidio to mnoštvo? Ja ću ga danas izručiti u tvoje ruke i ti ćeš spoznati da sam ja GOSPOD. “ |
| 1. Kraljevima 20,14 | Akhab reče: ” Po kome ćeš mi ga ti izručiti? “ A on odgovori: ” Ovako govori GOSPOD: Po cvijetu zapovjednika područja. “ Akhab reče: Tko će zapodjenuti boj? “ On odgovori: ” Ti! “ |
| 1. Kraljevima 20,15 | On prebroji cvijet zapovjednika područja: bijaše ih 232. Poslije njih, on prebroja sav narod, sve sinove Izraelove, bijaše ih 7.000 ljudi. |
| 1. Kraljevima 20,16 | Oni načiniše jedan juriš u podne, dok se BenHadad opijaše u šatorima s kraljevima, 32 kralja koji mu pomagaše. |
| 1. Kraljevima 20,17 | Cvijet zapovjednika područja iziđe najprije; BenHadad se raspita; izvijestiše ga: ” Ljudi su izišli iz Samarije. “ |
| 1. Kraljevima 20,18 | On reče: ” Ako su izišli za mir, pohvatajte ih žive, ako li je za boj, pohvatajte ih žive! “ |
| 1. Kraljevima 20,19 | Oni koji bijahu izišli iz grada, to bijaše cvijet zapovjednika područja, a vojska ih slijediše. |
| 1. Kraljevima 20,20 | Svatko ubi svog čovjeka. *Aramejci bježaše, a Izrael ih progoniše. Ben-Hadad, kralj Arama, izbavi se, na konju s drugim jahačima. |
| 1. Kraljevima 20,21 | Potom kralj Izraela iziđe i udari konjanike i kola; on udari Aram jednim snaž nim udarcem. |
| 1. Kraljevima 20,22 | Prorok se približi kralju Izraela i reče mu: ” Idi smjelo naprijed, ali razmisli ovog puta što trebaš učiniti, kralj Arama uspet će se protiv tebe. “ |
| 1. Kraljevima 20,23 | Sluge kralja *Arama mu rekoše: ” Njihov Bog je jedan Bog planina: zato su oni bili jači nego mi. No, udarimo ih u ravnici, sigurno ćemo biti jači od njih. |
| 1. Kraljevima 20,24 | Učini ovako: Odstrani sve kraljeve s njihovih mjesta i zamijeni ih upraviteljima. |
| 1. Kraljevima 20,25 | A ti sam, podigni jednu jaču vojsku od ove koju si izgubio, konj za konja, kola za kola, i vojujmo u ravnici: sigurno ćemo biti jači od njih. “ On ih posluša i slijediše njihovo mišljenje. |
| 1. Kraljevima 20,26 | Dakle, slijedeće godine, BenHadad prebroja Aram i uspe se u Afek za potući Izrael. |
| 1. Kraljevima 20,27 | Prebrojaše se sinovi Izraelovi, oni primiše svoju popudbinu i pođoše u susret Aramu. Sinovi Izraelovi taborovaše njima sučelice, nalik dvama malim stadima koza, dok Aram prekrivaše zemlju. |
| 1. Kraljevima 20,28 | čovjek Božji se približi i govoriše kralju Izraela. 0n reče: ” Ovako govori GOSPOD: Pošto su Aramejci rekli: GOSPOD je jedan Bog planina, a nije i Bog ravnice, ja ću izručiti u tvoje ruke svo to veliko mnoštvo, i vi će te spoznati da sam ja GOSPOD. “ |
| 1. Kraljevima 20,29 | Oni taborovahu licem u lice tijekom sedam dana. Sedmog dana, boj se zametnu i sinovi Izraelovi pobiše 100.000 aramejskih pješaka u samo jedan dan. |
| 1. Kraljevima 20,30 | Preživjeli pobjegoše u grad Afek. Ali, zid pade na tih 27.000 preživjelih; BenHadad, on, bijaše pobjegao i bijaše ušao u grad gdje se skrivaše u sobi jedne sobe . |
| 1. Kraljevima 20,31 | Njegove mu sluge rekoše: ”Mi smo čuli govoriti da kraljevi kuće Izraelove bijahu milosrdni kraljevi. Ogrnimo naša pleća *torbama, zakačimo naše laktove iznad glave i iziđimo u susret kralju Izraela. Možda će nam ostaviti život.“ |
| 1. Kraljevima 20,32 | Oni pripasaše torbe, zakačiše svoje laktove iznad glave, stigavši kod kralja Izraela oni rekoše: ”Tvoj je sluga BenHadad rekao: Ja molim spas života! “ Akhab reče: ” On je još živ? On je moj brat!“ |
| 1. Kraljevima 20,33 | Ti ljudi nađoše jedan milostiv znak u tome; oni se požuriše tu vidjeti jednu obavijest s njegove strane i rekoše i rekoše na to; ” BenHadad je tvoj brat. “ Akhab reče: Idite ga potražiti. “ BenHadad iziđe prema njemu, a Akhab ga pope u svoja vlastita kola. |
| 1. Kraljevima 20,34 | Ben-Hadad mu reče: ” Gradovi koje je moj otac uzeo tvojem ocu, ja ti ih vraćam; ti ćeš smjestiti svoja trgovišta u Damasku kao što ih je moj otac postavio u Samariji. “ ” A ja, ja ću te pustiti otići posredstvom ovog saveza. “ Akhab sklopi jedan savez u svoju korist i pusti ga otići. |
| 1. Kraljevima 20,35 | Jedan čovjek između sinova *proročkih reče svom sudrugu po zapovjedi GOSPODOVOJ: ” Udari me, molim te! “ Ali, čovjek odbi udariti ga. |
| 1. Kraljevima 20,36 | Tad mu prorok reče: ”Zato što nisi poslušao glas GOSPODOV, čim me budeš napustio, jedan će te lav udariti. On se udalji od njega; jedan lav susrete čovjeka i udari ga. |
| 1. Kraljevima 20,37 | Prorok susrete jednog drugog čovjeka i reče mu: ” Udari me, molim te! “ čovjek ga udari i pozlijedi ga. |
| 1. Kraljevima 20,38 | Prorok ode čekati kralja na putu; on se učinio neprepoznatljivim odijevajući odjeću koja mu skrivaše oči. |
| 1. Kraljevima 20,39 | Kad kralj prođe, on zavika: ” Tvoj sluga bijaše izišao sudjelovati u boju kad netko koji se povukao iz boja donese mi jednog čovjeka govoreći: Pazi ovog čovjeka! Ako nestane, tvoj će život odgovarati za njegov, ili ćeš platiti jedan talent srebra. |
| 1. Kraljevima 20,40 | No, dok tvoj sluga bijaše zauzet s više strana, čovjek bijaše nestao! “ Kralj Izraela mu reče: ” Nek takva bude tvoja presuda, ti si ju sam odredio. “ |
| 1. Kraljevima 20,41 | Prorok skide na brzinu odjeću koja mu skrivaše oči i kralj Izraela prepozna da to biješe jedan od proroka . |
| 1. Kraljevima 20,42 | Ovaj mu reče: ” Ovako govori GOSPOD: Zato što si pustio izmaknuti iz svoje ruke čovjeka kojeg sam ja zavjetovao zabrani, tvoj život odgovarat će za njegov, a tvoj narod za njegov. “ Kralj Izraela vrati se kući, u Samariju, mračan i zabrinut. |
|
| 1. Carevima 20,1 | A Ven-Adad car Sirski skupi vojsku svoju, i imaše sa sobom trideset i dva cara, i konje i kola; i otišavši opkoli Samariju i stade je biti. |
| 1. Carevima 20,2 | I posla poslanike k Ahavu caru Izrailjevu u grad, |
| 1. Carevima 20,3 | I poruči mu: ovako veli Ven-Adad: srebro tvoje i zlato tvoje moje je, tako i žene tvoje i tvoji lijepi sinovi moji su. |
| 1. Carevima 20,4 | A car Izrailjev odgovori i reče: kao što si rekao, gospodaru moj care, ja sam tvoj i sve što imam. |
| 1. Carevima 20,5 | A poslanici opet dođoše i rekoše: ovako veli Ven-Adad: poslao sam k tebi i poručio: srebro svoje i zlato svoje i žene svoje i sinove svoje da mi daš. |
| 1. Carevima 20,6 | Zato ću sjutra u ovo doba poslati sluge svoje k tebi da pregledaju kuću tvoju i kuće sluga tvojih, i što ti je god milo, ono će uzeti i odnijeti. |
| 1. Carevima 20,7 | Tada dozva car Izrailjev sve starješine zemaljske i reče: gledajte i vidite kako ovaj traži zlo; jer posla k meni po mene i po sinove moje i po srebro moje i po zlato moje, i ja mu ne branih. |
| 1. Carevima 20,8 | A sve starješine i sav narod rekoše mu: ne slušaj ga i ne pristaj. |
| 1. Carevima 20,9 | I reče poslanicima Ven-Adadovijem: kažite caru gospodaru mojemu: što si prvo poručio sluzi svojemu sve ću učiniti; ali ovo ne mogu učiniti. Tako otidoše poslanici i odnesoše mu taj odgovor. |
| 1. Carevima 20,10 | A Ven-Adad posla k njemu i poruči: tako da mi učine bogovi i tako dodadu! neće biti dosta praha od Samarije da svemu narodu koji ide za mnom dopadne po jedna grst. |
| 1. Carevima 20,11 | A car Izrailjev odgovori i reče: kažite: neka se hvali onaj koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje. |
| 1. Carevima 20,12 | A kad on to ču pijući s carevima pod šatorima, reče slugama svojim: dižite se. I digoše se na grad. |
| 1. Carevima 20,13 | Tada gle, pristupi jedan prorok k Ahavu caru Izrailjevu, i reče: ovako veli Gospod: vidiš li sve ovo mnoštvo? evo, ja ću ti ga dati u ruke danas da poznaš da sam ja Gospod. |
| 1. Carevima 20,14 | A Ahav reče: preko koga? A on reče: ovako veli Gospod: preko momaka knezova zemaljskih. Opet reče: ko će zametnuti boj? A on reče: ti. |
| 1. Carevima 20,15 | Tada prebroji momke knezova zemaljskih, i bješe ih dvjesta i trideset i dva; poslije njih prebroja sav narod, sve sinove Izrailjeve, i bješe ih sedam tisuća. |
| 1. Carevima 20,16 | I izidoše u podne; a Ven-Adad pijući opi se u šatorima s trideset i dva cara koji mu dođoše u pomoć. |
| 1. Carevima 20,17 | I izidoše prvo momci knezova zemaljskih; a Ven-Adad posla, i javiše mu i rekoše: izidoše ljudi iz Samarije. |
| 1. Carevima 20,18 | A on reče: ako su izašli mira radi, pohvatajte ih žive; ako su izašli na boj, pohvatajte ih žive. |
| 1. Carevima 20,19 | I izidoše iz grada momci knezova zemaljskih, i vojska za njima. |
| 1. Carevima 20,20 | I svaki ubi s kojim se sukobi, te Sirci pobjegoše a Izrailjci ih potjeraše. I Ven-Adad car Sirski pobježe na konju s konjicima. |
| 1. Carevima 20,21 | I car Izrailjev izide i pobi konje i kola, i učini velik pokolj među Sircima. |
| 1. Carevima 20,22 | Potom dođe prorok k caru Izrailjevu i reče mu: idi, budi hrabar; i promisli i vidi šta ćeš činiti, jer će do godine opet doći car Sirski na te. |
| 1. Carevima 20,23 | A caru Sirskom rekoše sluge njegove: njihovi su bogovi gorski bogovi, zato nas nadjačaše; nego da se bijemo s njima u polju, zacijelo ćemo ih nadjačati. |
| 1. Carevima 20,24 | Učini dakle ovako: ukloni te careve s mjesta njihovijeh, i postavi vojvode mjesto njih. |
| 1. Carevima 20,25 | Pa skupi vojsku kakva je bila ona koja je izginula, i konje kakvi su bili oni konji, i kola kao ona kola; pa da se pobijemo s njima u polju; zacijelo ćemo ih nadjačati. I posluša ih, i učini tako. |
| 1. Carevima 20,26 | A kad prođe godina, Ven-Adad prebroji Sirce, i pođe u Afek da vojuje na Izrailja. |
| 1. Carevima 20,27 | A sinovi Izrailjevi prebrojiše se, i ponesavši hrane izidoše pred njih. I stadoše u oko sinovi Izrailjevi prema njima, kao dva mala stada koza, a Sirci bijahu prekrilili zemlju. |
| 1. Carevima 20,28 | Tada dođe čovjek Božji, i progovori caru Izrailjevu, i reče: ovako veli Gospod: što Sirci rekoše da je Gospod gorski Bog a nije Bog poljski, zato ću ti dati u ruke sve ovo mnoštvo veliko da znate da sam ja Gospod. |
| 1. Carevima 20,29 | I stajahu u okolu jedni prema drugima sedam dana; a sedmoga dana pobiše se, i sinovi Izrailjevi pobiše Siraca sto tisuća pješaka u jedan dan. |
| 1. Carevima 20,30 | A ostali pobjegoše u grad Afek, i pade zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji bjehu ostali. I Ven-Adad pobjegav u grad uđe u najtajniju klijet. |
| 1. Carevima 20,31 | A sluge mu rekoše: evo čuli smo da su carevi doma Izrailjeva milostivi carevi; da vežemo kostrijet oko sebe i da metnemo uzice sebi oko vratova, pa da izidemo pred cara Izrailjeva, da ako ostavi u životu dušu tvoju. |
| 1. Carevima 20,32 | I vezaše kostrijet oko sebe, i metnuše uzice sebi oko vratova, i dođoše k caru Izrailjevu i rekoše: sluga tvoj Ven-Adad veli: ostavi u životu dušu moju. A on reče: je li još živ? brat mi je. |
| 1. Carevima 20,33 | A ljudi uzeše to za dobar znak, i odmah da bi ga uhvatili za riječ rekoše: brat je tvoj Ven-Adad. A on reče: idite, dovedite ga. Tada Ven-Adad izide k njemu; a on ga posadi na svoja kola. |
| 1. Carevima 20,34 | Tada mu reče Ven-Adad: gradove koje je uzeo otac moj tvom ocu, vratiću, i načini sebi ulice u Damasku kao što je otac moj učinio u Samariji. A on odgovori: s tom vjerom otpustiću te. I učini vjeru s njim, i otpusti ga. |
| 1. Carevima 20,35 | Tada jedan između sinova proročkih reče drugome po riječi Gospodnjoj: bij me. Ali ga onaj ne htje biti. |
| 1. Carevima 20,36 | A on mu reče: što ne posluša glasa Gospodnjega, zato, evo kad otideš od mene, lav će te zaklati. I kad otide od njega, sukobi ga lav i zakla ga. |
| 1. Carevima 20,37 | Opet našav drugoga reče mu: bij me. a onaj ga izbi i izrani ga. |
| 1. Carevima 20,38 | Tada otide prorok i stade na put kuda će car proći, i nagrdi se pepelom po licu. |
| 1. Carevima 20,39 | A kad car prolažaše, on viknu cara i reče: tvoj sluga bijaše izašao u boj, a jedan došavši dovede mi čovjeka i reče: čuvaj ovoga čovjeka; ako li ga nestane, biće tvoja duša za njegovu dušu, ili ćeš platiti talanat srebra. |
| 1. Carevima 20,40 | A kad tvoj sluga imaše posla tamo amo, njega nesta. Tada mu reče car Izrailjev: to ti je sud, sam si otsudio. |
| 1. Carevima 20,41 | A on brže ubrisa pepeo s lica, i car Izrailjev pozna ga da je jedan od proroka. |
| 1. Carevima 20,42 | A on mu reče: ovako veli Gospod: što si pustio iz ruku čovjeka kojega sam ja osudio da se istrijebi, duša će tvoja biti za njegovu dušu i narod tvoj za njegov narod. |
| 1. Carevima 20,43 | I otide car Izrailjev kući svojoj zlovoljan i ljutit, i dođe u Samariju. |
|
