Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Samuelova 12. poglavlje

2. Samuelova 12. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Samuelova 12,1Zato posla Gospod Natana k Davidu. Kad on dođe k njemu, reče mu: "U jednom gradu živjela su dva čovjeka. Jedan je bio bogat, drugi siromah.
2. Samuelova 12,2Bogati je imao ovaca i goveda vrlo mnogo.
2. Samuelova 12,3Siromah nije imao ništa do jednu jedinu malu ovčicu, koju je bio sebi kupio i hranio ju. Odraste uza njega i uz djecu njegovu. Jela je od njegova zalogaja i pila je iz njegove čaše. Spavala je na prsima njegovim i bila mu je kao kći.
2. Samuelova 12,4Kad jednoga dana dođe posjet k bogatome čovjeku, njemu žao bi uzeti iz svojih ovaca i goveda, da zgotovi gozbu gostu, koji ga je posjetio; nego uze ovcu siromašnoga čovjeka i zgotovi je gostu, koji se bio uvratio k njemu."
2. Samuelova 12,5David se vrlo razgnjevi na toga čovjeka i reče Natanu: "Tako živ bio Gospod, zaslužio je smrt ta; čovjek, koji je to učinio!
2. Samuelova 12,6Ovcu ima četverostruko naknaditi, jer je tako radio i nije bio milosrdan!"
2. Samuelova 12,7Natan odgovori Davidu: "Ti si taj čovjek. Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, i ja sam te izbavio iz ruke Saulove.
2. Samuelova 12,8Dao sam ti kuću gospodara tvojega i žene gospodara tvojega na krilo tvoje. Predao sam ti kuću Izraelovu i Judinu. I ako bi to bilo malo, dodao bih ti ovo i ono.
2. Samuelova 12,9Zašto si prezreo zapovijed Gospodnju i učinio to, što mu nije bilo po volji? Hitejina Uriju ubio si mačem i ženu njegovu uzeo sebi za ženu, jer si njega dao ubiti mačem sinova Amonovih,
2. Samuelova 12,10Zato se neće nikada odmaći mač od kuće tvoje, jer si prezreo mene i uzeo ženu Hitejina Urije sebi za ženu.
2. Samuelova 12,11Ovako veli Gospod; Evo, ja ću dati, da po tvojoj vlastitoj kući dođe zlo na te. Uzet ću ti žene tvoje pred tvojim očima i dat ću ih drugome. On će na vidiku sunca tamo zlo činiti sa ženama tvojim.
2. Samuelova 12,12Ti si doduše činio tajno, ali ću ja ovu prijetnju izvesti pred očima svega Izraela i na bijelom danu."
2. Samuelova 12,13Tada reče David Natanu: "Sagriješih Gospodu." Natan odgovori Davidu: "I Gospod je tebi oprostio grijeh tvoj. Nećeš umrijeti.
2. Samuelova 12,14Ali jer si tim djelom bio povodom spoticanja neprijateljima Gospodnjim, umrijet će sin, koji ti se rodio."
2. Samuelova 12,15Potom se Natan vrati u svoju kuću. A Gospod udari bolešću dijete, što ga je bila Davidu rodila žena Urijina.
2. Samuelova 12,16Tada je David radi dječaka posjećivao Boga. David je postio strogo. Kad bi došao kući, spavao bi noću na zemlji.
2. Samuelova 12,17Starješine na dvoru dolazile bi k njemu, da ga sklone, te ustane sa zemlje. A on nije htio i nije ništa jeo s njima.
2. Samuelova 12,18Sedmoga dana umrije dijete. Dvorani Davidovi bojali se javiti mu smrt djeteta. Mislili su naime: "Dok je dijete još bilo na životu, nije nas slušao, kad htjedosmo s njim govoriti. Kako mu možemo sad javiti, da je dijete mrtvo? Mogla bi nesreća biti."
2. Samuelova 12,19Kad vidje David, da sluge njegove šapću među se dosjeti se David, da je umrlo dijete. Zato upita David sluge svoje: "Je li dijete mrtvo?" Oni odgovoriše: "Mrtvo je."
2. Samuelova 12,20I ustade David sa zemlje, umije se i namaza se, promijeni haljine i otide u kuću Gospodnju, da se pokloni. Kad se je bio vratio u kuću svoju, zaiska da mu donesu da jede. I jeo je.
2. Samuelova 12,21Sluge njegove upitaše ga: "Kakvo je to postupanje i ponašanje? Kad je dijete još živjelo, postio si radi njega i plakao, a sad, kad je umrlo dijete, ustaješ i opet jedeš."
2. Samuelova 12,22On odgovori "Kad je dijete još živjelo, postio sam radi njega i plakao, jer sam mislio: Tko zna, može mi se smilovati Gospod, da dijete ostane na životu!
2. Samuelova 12,23Sad je mrtvo. Što bih sad još postio? Mogu li ga opet povratiti? Ja ću otići k njemu, a ono se ne vraća k meni."
2. Samuelova 12,24David je tješio ženu svoju Batšebu. On je išao k njoj i ležao s njom. Ona rodi sina, i on ga nazva Salomon. Gospod ga zamilova,
2. Samuelova 12,25I dade ga preko proroka Natana radi Gospoda nazvati Jedidiah.
2. Samuelova 12,26Joab udari na amonski Rabah i osvoji kraljevski grad.
2. Samuelova 12,27Nato posla Joab poslanike k Davidu i dojavi mu: "Udario sam na Rabah i zauzeo sam grad na vodi.
2. Samuelova 12,28Podigni sad ostali dio ratnika, opkoli grad i zauzmi ga, da ja ne zauzmem grada i moje se ime ne izviče nad njim!"
2. Samuelova 12,29I podiže David sve ratnike otide na Rabah, udari na njega osvoji ga.
2. Samuelova 12,30Uze njihovu kralju s glave krunu. Imala je vrijednost od jednog talenta zlata i dragoga kamenja i pristajala je glavi Davidovoj. On odnese iz grada plijen vrlo bogat,
2. Samuelova 12,31Narod, što je stanovao u njemu, dade izvesti, staviti ga na pile, na brane gvozdene i na sjekire gvozdene, i da radi na pećima, gdje se peku opeke, Tako učini sa svim ostalim gradovima sinova Amonovih. Tada se vrati David sa svom vojskom u Jerusalem.
2. Samuelova 12,1 Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uđe k njemu i reče mu: "U nekom gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan.
2. Samuelova 12,2Bogati imaše ovaca i goveda u obilju.
2. Samuelova 12,3A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao kći.
2. Samuelova 12,4I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovčicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika.
2. Samuelova 12,5Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio!
2. Samuelova 12,6Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!
2. Samuelova 12,7Tada Natan reče Davidu: "Ti si taj čovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: `Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke.
2. Samuelova 12,8Predao sam ti kuću tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ću ti još ovo ili ono.
2. Samuelova 12,9Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca.
2. Samuelova 12,10Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.`
2. Samuelova 12,11Ovako govori Jahve: `Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih tvome bližnjemu, koji će spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu.
2. Samuelova 12,12Ti si doduše radio tajno, ali ja ću ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!`
2. Samuelova 12,13Tada David reče Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.
2. Samuelova 12,14Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo!
2. Samuelova 12,15Potom Natan ode svojoj kući.

A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje.

2. Samuelova 12,16David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom.
2. Samuelova 12,17A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.
2. Samuelova 12,18A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: "Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako ćemo mu kazati da je dijete umrlo? Učinit će zlo!
2. Samuelova 12,19A David opazi da njegovi dvorani šapću među sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovoriše: "Umrlo je.
2. Samuelova 12,20Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuče se u druge haljine. Zatim uđe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kući, zatraži da mu dadu jela; i jeo je.
2. Samuelova 12,21A njegovi dvorani upitaše ga: "Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!
2. Samuelova 12,22A on odgovori: "Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: `Tko zna? Jahve će se možda smilovati na me i dijete će ostati živo!`
2. Samuelova 12,23A sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni!
2. Samuelova 12,24Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Dođe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova
2. Samuelova 12,25i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po riječi Jahvinoj.
2. Samuelova 12,26Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad.
2. Samuelova 12,27Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: "Ja sam navalio na Rabu i osvojio grad uz vodu.
2. Samuelova 12,28Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grada i dao mu svoje ime.
2. Samuelova 12,29I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga.
2. Samuelova 12,30Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijaše teška jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada.
2. Samuelova 12,31A narod koji bijaše u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, željeznim pijucima i željeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto činio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.

2. Samuelova 12,1GOSPOD posla Natana Davidu. On ga ode potražiti i reče mu: ” Bijahu dva čovjeka u jednom gradu, jedan bogat, a drugi siromah.
2. Samuelova 12,2Bogataš imaše mnogo ovaca i goveda.
2. Samuelova 12,3Siromah ne imaše ništa, izuzev jednu ovčicu, jednu malenu, koju bijaše kupio. On ju je hranio. Ona je rasla kod njega zajedno s njegovom djecom. Ona je jela od njegovog obroka, ona pijaše iz njegovog vrča, ona spavaše u njegovim rukama. Ona bijaše za njega kao jedna kćer.
2. Samuelova 12,4Jedan gost stiže kod bogataša. On ne imade srca uzeti od svojih ovaca i svojih goveda za pripravljanje objeda putniku stiglom kod njega. On uze siromahovu ovčicu i pripravi ju čovjeku došavšem k njemu. “
2. Samuelova 12,5David pade u strahovitu srdžbu protiv tog čovjeka i reče on Natanu: ” živ bio GOSPOD, on zaslužuje smrt, čovjek koji je to učinio.
2. Samuelova 12,6A od ovčice dat će se četverostruka naknada, zato što je učinio to i što nije imao srca. “
2. Samuelova 12,7Natan reče Davidu: ” Taj čovjek, to si ti! Tako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Ja sam taj koji te *pomazao kao kralja Izraelovog i ja sam taj koji te iščupao iz ruke Saulove.
2. Samuelova 12,8Ja sam ti dao kuću tvojeg gospodara i stavio ti u ruke žene tvojeg gospodara; ja sam ti dao kuću Izraelovu i Judinu; a ako je to premalo, ja ću ti dodati toliko.
2. Samuelova 12,9Zašto si ti dakle prezrio riječ GOSPODOVU čineći ono što on prezire? Ti si udario mačem Urija Hitita. Ti si uzeo njegovu ženu za učiniti ju svojom ženom, ti si ga ubio mačem sinova Amonovih.
2. Samuelova 12,10Eh dobro, mač se neće nikad odstraniti od kuće tvoje, jer si me prezrio i što si uzeo ženu Uriju Hititu da bi bila tvojom ženom.
2. Samuelova 12,11Ovako govori GOSPOD: Evo ja ću učiniti da iskrsne tvoja nesreća iz tvoje vlastite kuće. Ja ću uzeti tvoje žene na tvoje vlastite oči i dat ću ih drugom. On će spavati s tvojim ženama pod očima ovog sunca .
2. Samuelova 12,12Jer ti, ti si činio to u potaji, ali ja, ja ću uraditi to pred svim Izraelom i na suncu. “
2. Samuelova 12,13David tad reče Natanu: ” Ja sam zgriješio protiv GOSPODA. “ Natan reče Davidu: ” GOSPOD, sa svoje strane, je prešao preko tvojeg grijeha. Nećeš umrijeti.
2. Samuelova 12,14Ali, budući da si ti, u toj stvari, ozbiljno uvrijedio GOSPODA ili radije, njegove neprijatelje, sin koji ti je rođen, umrijet će. “
2. Samuelova 12,15I Natan ode kući. GOSPOD udari dijete koje žena Urijeva bijaše rodila Davidu, i on pade bolestan.
2. Samuelova 12,16David se obrati Bogu za maloga. On poče *postiti i, kad se noću vraćaše kući, on bi ležao na zemlji.
2. Samuelova 12,17Starješine iz njegove kuće zahtijevaše od njega da ga dignu, ali on odbi i ne uze nikakve hrane.
2. Samuelova 12,18Sedmog dana, dijete umrije. Sluge Davidove strahovaše njemu reći da dijete bijaše mrtvo. Oni si u stvari govoriše: ” Dok dijete bijaše živo, mi smo mu govorili, ali on nas nije slušao. Sada, kako mu reći: Dijete je mrtvo? Zbila bi se nesreća! “
2. Samuelova 12,19David vidje da njegove sluge o nečem šuškaju između sebe i David shvati da dijete bijaše mrtvo. David tada reče svojim slugama: ”Je li to, dijete, umrlo?“ Oni rekoše:” Ono je mrtvo. “
2. Samuelova 12,20Tada, David se diže sa zemlje, opra se, namirisa i presvuće odjeću; potom on uđe u Kuću GOSPODOVU i pokloni se. Kad se vratio kući svojoj, on zamoli da mu se posluži objed i on jede.
2. Samuelova 12,21Njegove mu sluge rekoše: ”Što ti to tamo radiš? “ Kad dijete bijaše živo, ti si postio i plakao radi njega, a sada kad je dijete mrtvo, ti se podižeš i ti jedeš! “
2. Samuelova 12,22On reče: ” Dok dijete još bijaše živo, ja postih i plakah, jer sebi govorih: Tko zna? Možda će GOSPOD imati milosti za mene i dati da dijete živi.
2. Samuelova 12,23Ali sada, ono je mrtvo. Zašto bih postio? Hoću li ga ja povratiti? Ja sam taj koji će otići k njemu, ali ono, ono neće vratiti se k meni.“
2. Samuelova 12,23David utješi Betsabeju, svoju ženu. On ode k njoj i leže s njom. Ona rodi jednog sina i David mu dade ime Solomon. GOSPOD ga zavolje
2. Samuelova 12,25i posla reći to po posredovanju *proroka Natana. I on mu dade ime Jedidja tj. Ljubljeni od GOSPODA radi GOSPODA.
2. Samuelova 12,26Joab napade Rabu sinova Amonovih i domože se kraljevskog grada.
2. Samuelova 12,27Joab dakle posla glasonoše Davidu. On reče: ” Ja sam napao Rabu. Ja sam se čak domogao grada voda .
2. Samuelova 12,28Sada dakle, prikupi ostatak naroda, dođi opsjesti grad i domoći ga se, inače ja ću ga se domoći sam i on će nositi moje ime . “
2. Samuelova 12,29David sakupi sav narod, pođe za Rabu, napade ju i domože je se.
2. Samuelova 12,30On skide krunu njihovom kralju s glave, njena težina bijaše jedan talenat zlata, s dragim kamenjem; ona bi stavljena na glavu Davidu. I on odnese plijen iz grada u ogromnoj količini.
2. Samuelova 12,31A njegovo pučanstvo, on ga posla da rukuje pilom, željeznim klinovima i željeznim sjekirama. On njih zaposli na prešanju cigala . Tako je on učinio za sve gradove sinova Amonovih. Potom David i sav puk vratiše se u Jeruzalem.
2. Samuilova 12,1I posla Gospod Natana k Davidu; i on došav k njemu reče mu: u jednom gradu bijahu dva čovjeka, jedan bogat a drugi siromah.
2. Samuilova 12,2Bogati imaše ovaca i goveda vrlo mnogo;
2. Samuilova 12,3A siromah nemaše ništa do jednu malu ovčicu, koju bješe kupio, i hranjaše je, te odraste uza nj i uz djecu njegovu, i jeđaše od njegova zalogaja, i iz njegove čaše pijaše, i na krilu mu spavaše, i bijaše mu kao kći.
2. Samuilova 12,4A dođe putnik k bogatome čovjeku, a njemu bi žao uzeti iz svojih ovaca ili goveda da zgotovi putniku koji dođe k njemu; nego uze ovcu onoga siromaha, i zgotovi je čovjeku, koji dođe k njemu.
2. Samuilova 12,5Tada se David vrlo razgnjevi na onoga čovjeka, i reče Natanu: tako živ bio Gospod, zaslužio je smrt onaj koji je to učinio.
2. Samuilova 12,6I ovcu neka plati učetvoro, što je to učinio i nije mu žao bilo.
2. Samuilova 12,7Tada reče Natan Davidu: ti si taj. Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja sam te pomazao za cara nad Izrailjem, i ja sam te izbavio iz ruku Saulovijeh.
2. Samuilova 12,8I dao sam ti dom gospodara tvojega, i žene gospodara tvojega na krilo tvoje, dao sam ti dom Izrailjev i Judin; i ako je malo, dodao bih ti to i to.
2. Samuilova 12,9Zašto si prezreo riječ Gospodnju čineći što njemu nije po volji? Uriju Hetejina ubio si mačem i uzeo si ženu njegovu sebi za ženu, a njega si ubio mačem sinova Amonovijeh.
2. Samuilova 12,10Zato neće se odmaći mač od doma tvojega dovijeka, što si me prezreo i uzeo ženu Urije Hetejina da ti bude žena.
2. Samuilova 12,11Ovako veli Gospod: evo, ja ću podignuti na te zlo iz doma tvojega, i uzeću žene tvoje na tvoje oči, i daću ih bližnjemu tvojemu, te će spavati sa ženama tvojim na vidiku svakomu.
2. Samuilova 12,12Jer ti si učinio tajno, ali ću ja ovo učiniti pred svijem Izrailjem i svakomu na vidiku.
2. Samuilova 12,13Tada reče David Natanu: sagriješih Gospodu. A Natan reče Davidu: i Gospod je pronio grijeh tvoj; nećeš umrijeti.
2. Samuilova 12,14Ali što si tijem djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule, zato će ti umrijeti sin koji ti se rodio.
2. Samuilova 12,15Potom Natan otide svojoj kući. A Gospod udari dijete koje rodi žena Urijina Davidu, te se razbolje na smrt.
2. Samuilova 12,16I David se moljaše Bogu za dijete, i pošćaše se David, i došavši ležaše preko noć na zemlji.
2. Samuilova 12,17I starješine doma njegova ustaše oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htje, niti jede što s njima.
2. Samuilova 12,18A kad bi sedmi dan, umrije dijete; i ne smijahu sluge Davidove javiti mu da je dijete umrlo, jer govorahu: evo, dok dijete bijaše živo, govorasmo mu, pa nas ne htje poslušati; a kako ćemo mu kazati: umrlo je dijete? hoće ga ucvijeliti.
2. Samuilova 12,19A David videći gdje sluge njegove šapću među sobom, dosjeti se da je umrlo dijete; i reče David slugama svojim: je li umrlo dijete? A oni rekoše: umrlo je.
2. Samuilova 12,20Tada David usta sa zemlje, i umi se, i namaza se i preobuče se; i otide u dom Gospodnji, i pokloni se. Potom opet dođe kući svojoj, i zaiska da mu donesu da jede; i jede.
2. Samuilova 12,21A sluge njegove rekoše mu: šta to radiš? dok bijaše dijete živo, postio si i plakao; a kad umrije dijete, ustao si i jedeš.
2. Samuilova 12,22A on reče: dok dijete bijaše živo, postio sam i plakao, jer govorah: ko zna, može se smilovati Gospod na me da dijete ostane živo.
2. Samuilova 12,23A sad umrlo je; što bih postio? mogu li ga povratiti? ja ću otići k njemu, ali on neće se vratiti k meni.
2. Samuilova 12,24Potom David utješi Vitsaveju ženu svoju, i otide k njoj, i leže s njom. I ona rodi sina, kojemu nadje ime Solomun. I mio bješe Gospodu.
2. Samuilova 12,25I posla Natana proroka, te mu nadje ime Jedidija, radi Gospoda.
2. Samuilova 12,26A Joav bijući Ravu sinova Amonovih, uze carski grad.
2. Samuilova 12,27I posla poslanike k Davidu, i reče: bih Ravu, i uzeh grad na vodi.
2. Samuilova 12,28Nego sada skupi ostali narod, i stani u oko prema gradu, i uzmi ga, da ga ne bih ja uzeo i moje se ime spominjalo na njemu.
2. Samuilova 12,29I David skupiv sav narod otide na Ravu, i udari na nju, i uze je.
2. Samuilova 12,30I uze caru njihovu s glave krunu, u kojoj bješe talanat zlata, s dragim kamenjem, i metnuše je na glavu Davidu, i odnese iz grada plijen vrlo velik.
2. Samuilova 12,31A narod koji bijaše u njemu izvede i metnu ih pod pile i pod brane gvozdene i pod sjekire gvozdene, i sagna ih u peći gdje se opeke peku. I tako učini svijem gradovima sinova Amonovijeh. Potom se vrati David sa svijem narodom u Jerusalim.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje