Jezekilj 19,1 | A ti nariči za knezovima Izrailjevijem; |
Jezekilj 19,2 | I reci: šta bješe mati tvoja? lavica; među lavovima ležaše, mlad svoju među lavovima hranjaše. |
Jezekilj 19,3 | I othrani jedno mlade svoje, i posta lavić, i naučiv se loviti žderaše ljude. |
Jezekilj 19,4 | I čuše narodi za nj; uhvati se u jamu njihovu, i odvedoše ga u verigama u zemlju Misirsku. |
Jezekilj 19,5 | A ona kad vidje gdje se nada ali joj nad propade, uze jedno mlade svoje, i učini od njega lavića. |
Jezekilj 19,6 | I on idući među lavovima posta lavić, i nauči se loviti i žderaše ljude. |
Jezekilj 19,7 | I pozna dvore njihove, i pustošaše gradove njihove tako da opustje zemlja i što je u njoj od rike njegove. |
Jezekilj 19,8 | I ustaše na nj narodi iz okolnijeh zemalja, i razapeše mu mrežu svoju, i uhvati se u jamu njihovu. |
Jezekilj 19,9 | I metnuše ga u krletku u verigama, i odvedoše ga caru Vavilonskom, i metnuše ga u grad da mu se više ne čuje glas po gorama Izrailjevijem. |
Jezekilj 19,10 | Dok bijaše miran, mati tvoja bijaše kao vinova loza, posađena kraj vode, rodna i granata bijaše od mnoge vode. |
Jezekilj 19,11 | I bijahu na njoj jaki prutovi za palicu vladalačku, i rastom svojim uzvisi se iznad gustijeh grana, i bi naočita visinom svojom, mnoštvom grana svojih. |
Jezekilj 19,12 | Ali bi iščupana u gnjevu i na zemlju bačena, i ustoka osuši rod njezin; polomiše se i posušiše se jaki prutovi njezini; oganj ih proždrije. |
Jezekilj 19,13 | A sada je posađena u pustinji, u zemlji suhoj i bezvodnoj. |
Jezekilj 19,14 | I izađe oganj iz pruta grana njezinijeh i proždrije rod njezin da nema na njoj pruta jaka za palicu vladalačku. To je naricanje, i biće naricanje. |