| Luka 7,1 | A kad svrši sve riječi svoje pred narodom, dođe u Kapernaum. |
| Luka 7,2 | U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio. |
| Luka 7,3 | A kad ču za Isusa, posla k njemu starješine Judejske moleći ga da bi došao da mu iscijeli slugu. |
| Luka 7,4 | A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreći: dostojan je da mu to učiniš; |
| Luka 7,5 | Jer ljubi narod naš, i načini nam zbornicu. |
| Luka 7,6 | A Isus iđaše s njima. I kad već bijahu blizu kuće, posla kapetan k njemu prijatelje govoreći mu: Gospode! ne trudi se, jer nijesam dostojan da uđeš pod moju strehu; |
| Luka 7,7 | Zato i ne držah sebe dostojna da ti dođem, nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj. |
| Luka 7,8 | Jer i ja sam čovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide; i drugome: dođi, i dođe; i sluzi svojemu: učini to, i učini. |
| Luka 7,9 | A kad to ču Isus, začudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim reče: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh. |
| Luka 7,10 | I vrativši se poslani nađoše bolesnoga slugu zdrava. |
| Luka 7,11 | I potom iđaše u grad koji se zovi Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda. |
| Luka 7,12 | Kad se približiše k vratima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica i naroda iz grada mnogo iđaše s njom. |
| Luka 7,13 | I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reče joj: ne plači. |
| Luka 7,14 | I pristupivši prihvati za sanduk; a nosioci stadoše, i reče: momče! tebi govorim, ustani. |
| Luka 7,15 | I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj. |
| Luka 7,16 | A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreći: veliki prorok iziđe među nama, i Bog pohodi narod svoj. |
| Luka 7,17 | I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini. |
| Luka 7,18 | I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo. |
| Luka 7,19 | I dozvavši Jovan dva od učenika svojijeh posla ih k Isusu govoreći: jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? |
| Luka 7,20 | Došavši pak ljudi k njemu rekoše: Jovan krstitelj posla nas k tebi govoreći: jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? |
| Luka 7,21 | A u taj čas iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid. |
| Luka 7,22 | I odgovarajući Isus reče im: idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi čiste se, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima propovijeda se jevanđelje. |
| Luka 7,23 | I blago onome koji se ne sablazni o mene. |
| Luka 7,24 | A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? |
| Luka 7,25 | Šta ste dakle izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskijem su dvorovima. |
| Luka 7,26 | Šta ste dakle izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka; |
| Luka 7,27 | Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto ja šaljem anđela svojega pred licem tvojijem koji će pripraviti put tvoj pred tobom. |
| Luka 7,28 | Jer vam kažem: nijedan između rođenijeh od žena nije veći prorok od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu Božijemu veći je od njega. |
| Luka 7,29 | I svi ljudi koji slušahu i carinici opravdaše Boga, i krstiše se krštenjem Jovanovijem; |
| Luka 7,30 | A fariseji i književnici odbaciše svjet Božij za njih, i ne htješe da ih on krsti. |
| Luka 7,31 | A Gospod reče: kakvi ću kazati da su ljudi ovoga roda? I kakvi su? |
| Luka 7,32 | Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vam se, i ne plakaste. |
| Luka 7,33 | Jer dođe Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kažete: đavo je u njemu; |
| Luka 7,34 | Dođe sin čovječij koji i jede i pije, a vi kažete: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. |
| Luka 7,35 | I opravdaše premudrost sva djeca njezina. |
| Luka 7,36 | Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu sjede za trpezu: |
| Luka 7,37 | I gle, žena u gradu koja bješe grješnica doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese sklenicu mira; |
| Luka 7,38 | I stavši sastrag kod nogu njegovijeh plakaše, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirom. |
| Luka 7,39 | A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reče u sebi govoreći: da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče: jer je grješnica. |
| Luka 7,40 | I odgovarajući Isus reče mu: Simone! imam ti nešto kazati. A on reče: učitelju! kaži. |
| Luka 7,41 | A Isus reče: dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bješe dužan pet stotina dinara a drugi pedeset. |
| Luka 7,42 | A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji će ga od njih dvojice većma ljubiti. |
| Luka 7,43 | A Simon odgovarajući reče: mislim onaj kome najviše pokloni. A on mu reče: pravo si sudio. |
| Luka 7,44 | I okrenuvši se k ženi reče Simonu: vidiš li ovu ženu? Ja uđoh u tvoju kuću, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr. |
| Luka 7,45 | Cjeliva mi nijesi dao; a ona otkako uđoh ne presta cjelivati mi nogu. |
| Luka 7,46 | Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge. |
| Luka 7,47 | Zato kažem ti: opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav. |
| Luka 7,48 | A njoj reče: opraštaju ti se grijesi. |
| Luka 7,49 | I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: ko je ovaj što i grijehe oprašta? |
| Luka 7,50 | A ženi reče: vjera tvoja pomože ti; idi s mirom. |
