Tražilica


Jeremija 48. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Jeremija 48,1O Moabu. Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Teško Nebu: "bit će opustošen! Sramota, Kirjatajim bit će osvojen. Sramota tvrđava slomljena.
Jeremija 48,2Prođe slava Moaba. U Hešbonu snuju nesreću proti njemu: "Ustanimo, da ga istrijebimo, da nije više narod!" Madmene, i ti ćeš hiti uništen. Za tobom ide mač.
Jeremija 48,3Čuj, jauk iz Horonaima: "Pustošenje i zatiranje veliko.
Jeremija 48,4Satrven je Moab!" Razliježe se jauk djece njihove.
Jeremija 48,5Putem od Luhita uzlazi se plačući. Kako se silazi u Horonaim, čuje se jauk nad propašću:
Jeremija 48,6"Bježite, spasite život, budite kao magarac pustinje!"
Jeremija 48,7Jer si gradio na svojim djelima i na blagu svojem, zato ćeš bi osvojen i ti. Kemoš putuje u ropstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.
Jeremija 48,8Zatirač dolazi na svaki grad. Ni jedan se grad neće spasiti. Poharat će se dolina, opustošit će se nizina, kako je rekao Gospod.
Jeremija 48,9Stavite Moabu nadgrobni spomenik, jer je on razoren. Gradovi njegovi postaju pustinjom, bez stanovnika.
Jeremija 48,10Proklet, tko se nemarno brine za riječ Gospodnju! Proklet, tko od krvi usteže mač svoj!
Jeremija 48,11Od malena ostao je Moab u miru, ležao je mirno na drožđini svojoj, nije se pretakao iz suda u sud, nikada nije išao u progonstvo. Zato mu je ostao fin ukus. Njegov se miris nije izgubio.
Jeremija 48,12"Zato, zaista, dolazi vrijeme", govori Gospod, "kada ću mu poslati bačvare. Oni će ga priječiti, ispraznit će bačve, porazbijat će sudove.
Jeremija 48,13Tada će se Moab osramotiti zbog Kemoša kao kuća Izraelova nekoć Betelom, u koji se je uzdala.
Jeremija 48,14Kako samo možete reći: 'Junaci smo ljudi puni snage za boj!'
Jeremija 48,15Zatirač je Moabov izišao proti njemu, Najbolji od mladosti njegove silaze na zaklanje," govori kralj;
Jeremija 48,16Ime je njegovo 'Gospod nad vojskama'. "Posve je blizu propast Moabova. Brzo korača njegova nesreća."
Jeremija 48,17Žalite ga, svi susjedi njegovi, svi, koji znate za ime njegovo, recite: "Kako se slomi jaki štap, slavno žezlo!"
Jeremija 48,18Siđi sa slave svoje, sjedi u blato, stanovnice kćeri dibonska! Zatirač Moabov izlazi proti tebi, ruši gradove tvoje.
Jeremija 48,19Stani na put i pogledaj oko sebe, stanovnice Aroera! Upitaj umakloga bjegunca, reci: "Što se je dogodilo?"
Jeremija 48,20Osramoćen je Moab, razbijen. Jaučite i vičite, glasite na Arnonu: "Srušen je Moab."
Jeremija 48,21Sud dolazi na zemlju ravnu, na Holon i Jahzu i Mefaat,
Jeremija 48,22Na Dibon i Nebo i Bet -Diblatajim,
Jeremija 48,23Na Kirjatajim i Bet-Gamul i na Bet-Meon,
Jeremija 48,24Na Kerijot, Bosru i sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.
Jeremija 48,25"Odbijen je rog Moabu, mišica se njegova smrskala," govori Gospod.
Jeremija 48,26Opijte ga! - Podigao se na Gospoda. - Neka padne Moab u vlastitu bljuvotinu! Neka bude sada sam na podsmijeh!
Jeremija 48,27Nije li tebi Izrael bio na podsmijeh? Je li se možda zatekao među kradljivcima, da podrugljivo treseš glavom, kadgod si samo govorio o njemu?
Jeremija 48,28Ispraznite gradove i nastanite se u klisurama, stanovnici moapski! Učinite kao golubica, koja se gnijezdi u pustari na kraju gudure!
Jeremija 48,29Čuli smo za ponos Moabov, veoma veliki, za njegovu oholost, njegovu nadutost i ponos, za razmetanje njegovo.
Jeremija 48,30"Znam dobro obijest njegovu", govori Gospod. "Laž je brbljanje njegovo, laž je djelovanje njegovo."
Jeremija 48,31Zato jaučem za Moabom, vičem glasno za svojim Moabom. Žalim ljude u Kir-Heresu.
Jeremija 48,32Više, nego što sam plakao za Jazerom, plačem za tobom, lozo Sibmaha! Do mora se vuče vriježa tvoja, dopire do Jazera. U jesen tvoju i u berbu tvoju prodire zatirač.
Jeremija 48,33Radost i veselje iščeznu s rodnoga polja, iz zemlje moapske. Učinio sam kraj vinu u kacama. Gnječioci neće više gnječiti. Vika ratna nije više radovanje.
Jeremija 48,34Do Eleale prodire vika od Hešbona. Glasno jauču do Jahaza, od Soar do Horonaima, do Eglat Šelišije. Vode Nimrima postaju pustinja.
Jeremija 48,35"Učinit ću u Moabu kraj govori Gospod, "onomu, koji se je penjao na visinu žrtvenu, da kadi bogovima svojim.
Jeremija 48,36Zato tuguje kao frula srce moje za Moabom. Tuguje kao frula srce moje za stanovnicima u Kir-Heresu: "Propalo je sve koliko imanje i dobro njihovo.
Jeremija 48,37Svaka je glava ćelava. Svaka je brada obrijana, zarezotine na svim rukama, oko bedara odjeća žalosti!
Jeremija 48,38Na svim krovovima Moabovim i po cestama njegovim ništa do jadikovanje: "Jer sam razbio Moaba krao sud, što se ne dopada nikomu," govori Gospod.
Jeremija 48,39Kako je satrven! - Jaučite! - Kako Moab okreće leda naprćen sramotom! Postade Moab podsmijeh i groza svima susjedima svojim.
Jeremija 48,40Jer ovako veli Gospod: "Evo, kao orao lebdi nad njim, raširuje krila nad Moabom.
Jeremija 48,41Osvojeni su gradovi, zauzete su tvrđave. U onaj će dan biti srce junaka Moabovih kao srce žene, što rada."
Jeremija 48,42Uništen će biti Moab. Nije više narod, jer se je podigao na Gospoda.
Jeremija 48,43"Groza i jama i zamke na tebi, stanovniče moapski!" govori Gospod.
Jeremija 48,44"Tko je umaknuo grozi, upada u jamu, tko izađe iz jame, uhvati se u zamku, kad ovo pustim na Moaba, u godini pohođenja njegova," govori Gospod.
Jeremija 48,45U sjeni hešbonskoj zaustavljaju se izmoreni bjegunci. Jest, nekoć je izašao oganj iz Hešbona i plamen ognjeni iz tvrđe Sihonove, opalio sljepočice Moabu, tjeme borcima.
Jeremija 48,46Teško tebi, Moabe, izgubljen si, narode Kemošev! Sinovi će se tvoji zarobiti, i kćeri će se tvoje odvući u progonstvo.
Jeremija 48,47"Na kraju dana okrenut ću sudbinu Moabovu," govori Gospod. Dovle je sud Moabu.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje