Jeremija 48,1 | O Moabu. Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Teško Nebu: "bit će opustošen! Sramota, Kirjatajim bit će osvojen. Sramota tvrđava slomljena. |
Jeremija 48,2 | Prođe slava Moaba. U Hešbonu snuju nesreću proti njemu: "Ustanimo, da ga istrijebimo, da nije više narod!" Madmene, i ti ćeš hiti uništen. Za tobom ide mač. |
Jeremija 48,3 | Čuj, jauk iz Horonaima: "Pustošenje i zatiranje veliko. |
Jeremija 48,4 | Satrven je Moab!" Razliježe se jauk djece njihove. |
Jeremija 48,5 | Putem od Luhita uzlazi se plačući. Kako se silazi u Horonaim, čuje se jauk nad propašću: |
Jeremija 48,6 | "Bježite, spasite život, budite kao magarac pustinje!" |
Jeremija 48,7 | Jer si gradio na svojim djelima i na blagu svojem, zato ćeš bi osvojen i ti. Kemoš putuje u ropstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima. |
Jeremija 48,8 | Zatirač dolazi na svaki grad. Ni jedan se grad neće spasiti. Poharat će se dolina, opustošit će se nizina, kako je rekao Gospod. |
Jeremija 48,9 | Stavite Moabu nadgrobni spomenik, jer je on razoren. Gradovi njegovi postaju pustinjom, bez stanovnika. |
Jeremija 48,10 | Proklet, tko se nemarno brine za riječ Gospodnju! Proklet, tko od krvi usteže mač svoj! |
Jeremija 48,11 | Od malena ostao je Moab u miru, ležao je mirno na drožđini svojoj, nije se pretakao iz suda u sud, nikada nije išao u progonstvo. Zato mu je ostao fin ukus. Njegov se miris nije izgubio. |
Jeremija 48,12 | "Zato, zaista, dolazi vrijeme", govori Gospod, "kada ću mu poslati bačvare. Oni će ga priječiti, ispraznit će bačve, porazbijat će sudove. |
Jeremija 48,13 | Tada će se Moab osramotiti zbog Kemoša kao kuća Izraelova nekoć Betelom, u koji se je uzdala. |
Jeremija 48,14 | Kako samo možete reći: 'Junaci smo ljudi puni snage za boj!' |
Jeremija 48,15 | Zatirač je Moabov izišao proti njemu, Najbolji od mladosti njegove silaze na zaklanje," govori kralj; |
Jeremija 48,16 | Ime je njegovo 'Gospod nad vojskama'. "Posve je blizu propast Moabova. Brzo korača njegova nesreća." |
Jeremija 48,17 | Žalite ga, svi susjedi njegovi, svi, koji znate za ime njegovo, recite: "Kako se slomi jaki štap, slavno žezlo!" |
Jeremija 48,18 | Siđi sa slave svoje, sjedi u blato, stanovnice kćeri dibonska! Zatirač Moabov izlazi proti tebi, ruši gradove tvoje. |
Jeremija 48,19 | Stani na put i pogledaj oko sebe, stanovnice Aroera! Upitaj umakloga bjegunca, reci: "Što se je dogodilo?" |
Jeremija 48,20 | Osramoćen je Moab, razbijen. Jaučite i vičite, glasite na Arnonu: "Srušen je Moab." |
Jeremija 48,21 | Sud dolazi na zemlju ravnu, na Holon i Jahzu i Mefaat, |
Jeremija 48,22 | Na Dibon i Nebo i Bet -Diblatajim, |
Jeremija 48,23 | Na Kirjatajim i Bet-Gamul i na Bet-Meon, |
Jeremija 48,24 | Na Kerijot, Bosru i sve gradove zemlje moapske, daleke i blize. |
Jeremija 48,25 | "Odbijen je rog Moabu, mišica se njegova smrskala," govori Gospod. |
Jeremija 48,26 | Opijte ga! - Podigao se na Gospoda. - Neka padne Moab u vlastitu bljuvotinu! Neka bude sada sam na podsmijeh! |
Jeremija 48,27 | Nije li tebi Izrael bio na podsmijeh? Je li se možda zatekao među kradljivcima, da podrugljivo treseš glavom, kadgod si samo govorio o njemu? |
Jeremija 48,28 | Ispraznite gradove i nastanite se u klisurama, stanovnici moapski! Učinite kao golubica, koja se gnijezdi u pustari na kraju gudure! |
Jeremija 48,29 | Čuli smo za ponos Moabov, veoma veliki, za njegovu oholost, njegovu nadutost i ponos, za razmetanje njegovo. |
Jeremija 48,30 | "Znam dobro obijest njegovu", govori Gospod. "Laž je brbljanje njegovo, laž je djelovanje njegovo." |
Jeremija 48,31 | Zato jaučem za Moabom, vičem glasno za svojim Moabom. Žalim ljude u Kir-Heresu. |
Jeremija 48,32 | Više, nego što sam plakao za Jazerom, plačem za tobom, lozo Sibmaha! Do mora se vuče vriježa tvoja, dopire do Jazera. U jesen tvoju i u berbu tvoju prodire zatirač. |
Jeremija 48,33 | Radost i veselje iščeznu s rodnoga polja, iz zemlje moapske. Učinio sam kraj vinu u kacama. Gnječioci neće više gnječiti. Vika ratna nije više radovanje. |
Jeremija 48,34 | Do Eleale prodire vika od Hešbona. Glasno jauču do Jahaza, od Soar do Horonaima, do Eglat Šelišije. Vode Nimrima postaju pustinja. |
Jeremija 48,35 | "Učinit ću u Moabu kraj govori Gospod, "onomu, koji se je penjao na visinu žrtvenu, da kadi bogovima svojim. |
Jeremija 48,36 | Zato tuguje kao frula srce moje za Moabom. Tuguje kao frula srce moje za stanovnicima u Kir-Heresu: "Propalo je sve koliko imanje i dobro njihovo. |
Jeremija 48,37 | Svaka je glava ćelava. Svaka je brada obrijana, zarezotine na svim rukama, oko bedara odjeća žalosti! |
Jeremija 48,38 | Na svim krovovima Moabovim i po cestama njegovim ništa do jadikovanje: "Jer sam razbio Moaba krao sud, što se ne dopada nikomu," govori Gospod. |
Jeremija 48,39 | Kako je satrven! - Jaučite! - Kako Moab okreće leda naprćen sramotom! Postade Moab podsmijeh i groza svima susjedima svojim. |
Jeremija 48,40 | Jer ovako veli Gospod: "Evo, kao orao lebdi nad njim, raširuje krila nad Moabom. |
Jeremija 48,41 | Osvojeni su gradovi, zauzete su tvrđave. U onaj će dan biti srce junaka Moabovih kao srce žene, što rada." |
Jeremija 48,42 | Uništen će biti Moab. Nije više narod, jer se je podigao na Gospoda. |
Jeremija 48,43 | "Groza i jama i zamke na tebi, stanovniče moapski!" govori Gospod. |
Jeremija 48,44 | "Tko je umaknuo grozi, upada u jamu, tko izađe iz jame, uhvati se u zamku, kad ovo pustim na Moaba, u godini pohođenja njegova," govori Gospod. |
Jeremija 48,45 | U sjeni hešbonskoj zaustavljaju se izmoreni bjegunci. Jest, nekoć je izašao oganj iz Hešbona i plamen ognjeni iz tvrđe Sihonove, opalio sljepočice Moabu, tjeme borcima. |
Jeremija 48,46 | Teško tebi, Moabe, izgubljen si, narode Kemošev! Sinovi će se tvoji zarobiti, i kćeri će se tvoje odvući u progonstvo. |
Jeremija 48,47 | "Na kraju dana okrenut ću sudbinu Moabovu," govori Gospod. Dovle je sud Moabu. |