| Postanak 37,1 | Jakov se nastani u zemlji, u kojoj su boravili oci njegovi kao došljaci, u zemlji kanaanskoj. |
| Postanak 37,2 | Ovo je povijest potomstva porodice Jakovljeve. Josip, mladić od sedamnaest godina, čuvao je ovce s braćom svojom, i pomogao je sinovima Bilhe i Zilpe žena oca svojega. I Josip bi javljao ocu svojemu, što bi se o njima zlo govorilo. |
| Postanak 37,3 | A Izrael je volio Josipa više, nego sve sinove svoje, jer mu se je bio rodio u starosti njegovoj; i tako mu skroji dugačku haljinu s rukavima. |
| Postanak 37,4 | I kad su braća njegova vidjela, da ga otac njihov više voli, nego svu braću njegovu, zamrziše na njega, te nijesu mogli s njim prijaznu riječ da progovore. |
| Postanak 37,5 | Jedanput usni Josip san i pripovjedi ga braći svojoj, a oni još većma zamrziše na njega. |
| Postanak 37,6 | On im je pripovijedao: "Čujte, kakav sam imao san! |
| Postanak 37,7 | Gle, vezali smo snoplje u polju, i moj se snop ispravi i ostade stojeći, a gle, vaši se snopovi postavili unaokolo i poklanjali se snopu mojemu." |
| Postanak 37,8 | Tada mu braća njegova rekoše: "Ti još hoćeš kralj biti nad nama i vladati nama?" Onda još većma zamrziše na njega zbog sanova njegovih i riječi njegovih. |
| Postanak 37,9 | Drugi put usni opet san i pripovjedi ga braći svojoj. Reče: "Gle, usnio sam opet san: Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda poklanjali se meni." |
| Postanak 37,10 | Kad je to pripovjedio ocu svojemu i braći svojoj, ukori ga otac njegov i reče mu: "Kakav je to san, što si ga imao? Zar da ja, mati tvoja i braća tvoja dođemo i da se pred tobom na tlo bacimo?" |
| Postanak 37,11 | I otad su mu bila braća njegova zavidna, ali otac je to pamtio. |
| Postanak 37,12 | I kad jedanput braća njegova otidoše da pasu ovce oca svojega kod Šekema, |
| Postanak 37,13 | Reče Izrael Josipu: "Braća tvoja čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te k njima!" On mu odgovori: "Evo me!" |
| Postanak 37,14 | Tada mu reče: "Hajde i vidi, kako je braći tvojoj i kako je stadu, i javi mi!" Tako ga posla iz doline hebronske, i on dođe u Šekem. |
| Postanak 37,15 | I čovjek jedan nađe ga, gdje luta po polju, i zapita ga: "što tražiš?" |
| Postanak 37,16 | On odgovori: "Tražim braću svoju; pa reci mi, gdje sad čuvaju stado!" |
| Postanak 37,17 | Čovjek odgovori: "Otišli su dalje odavde; čuo sam gdje rekoše: "Poći ćemo u Dotan." I otide Josip za braćom svojom i nađe ih u Dotanu. |
| Postanak 37,18 | Oni ga ugledaše izdaleka i, prije nego im se približi, skovaše lukavu osnovu proti njemu, da ga ubiju. |
| Postanak 37,19 | Rekoše jedan drugome: "Eno dolazi sanjar! |
| Postanak 37,20 | Hajde da ga ubijemo i da ga bacimo u jednu jamu, pa ćemo tada reći, da ga je prožderala divlja zvijer. Vidjet ćemo, što će biti od sanova njegovih." |
| Postanak 37,21 | Kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz ruku njihovih i reče: "Nećemo ga ubijati!" |
| Postanak 37,22 | I Ruben ih nagovarao: "Ne prolijevajte krvi; bacite ga tamo u jamu u pustinji, ali ne mećite ruke na njega!" Tako ga htjede izbaviti iz ruke njihove i povratiti ga opet ocu njegovu. |
| Postanak 37,23 | I čim Josip dođe k braći svojoj, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu s rukavima, što ju imao na sebi. |
| Postanak 37,24 | Zgrabiše ga i baciše ga u jamu. A jama je bila prazna; nije bilo vode u njoj. |
| Postanak 37,25 | Tada sjedoše da ručaju; pa podigoše oči svoje i pogledaše, a to je dolazila gomila Išmaelaca tamo od Gileada. Deve njihove bile su natovarene mirodijama, balsamom i smirnom; putovali su, da to donesu u Egipat. |
| Postanak 37,26 | Juda reče braći svojoj: "Kakva nam korist, ako ubijemo brata svojega i skrijemo umorstvo njegovo? |
| Postanak 37,27 | Hajde da ga prodamo Išmaelcima i da ne mećemo ruke na njega, jer brat je naš, naše meso vlastito." Pristadoše na to braća njegova. |
| Postanak 37,28 | I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz jame i prodadoše Josipa za dvadeset srebrnjaka Išmaelcima, a oni odvedoše Josipa u Egipat. |
| Postanak 37,29 | Kad je Ruben opet došao k jami, i vidje da nema više Josipa u jami, on razdera haljine svoje, |
| Postanak 37,30 | Vrati se k braći svojoj i reče: "Dječaka nema više tu! Kamo ću ja sada?" |
| Postanak 37,31 | A oni uzeše haljinu Josipovu, zaklaše jare i zamočiše haljinu u krv. |
| Postanak 37,32 | Tada poslaše dugačku haljinu ocu svojemu i poručiše mu: "Što nađosmo; vidi, je li to haljina sina tvojega ili nije!" |
| Postanak 37,33 | Kad ju on izbliza pogledao, povika: "Haljina je to sina mojega! Divlja ga zvijer prožderala! Rastrgan, rastrgan je Josip!" |
| Postanak 37,34 | I Jakov rastrga haljine svoje i zaogrnu leđa svoja kostrijetom i tugovao je za sinom svojim dugo vremena. |
| Postanak 37,35 | Gledali su doduše svi sinovi njegovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i reče: "Ne, s tugom ću sići k sinu svojemu u carstvo mrtvih." Tako ga je oplakivao otac njegov. |
| Postanak 37,36 | A Midjanci prodadoše ga u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straže. |
