| Postanak 39,1 | Josipa dakle dovedoše u Egipat. I Potifar, dvoranin faraonov, zapovjednik tjelesne straže, Egipćanin, kupi ga od Išmaelaca, koji ga dovedoše tamo. |
| Postanak 39,2 | A Gospod je bio s Josipom, te mu je sve išlo za rukom. Ostade tako u kući gospodara svojega Egipćanina. |
| Postanak 39,3 | Gospodar njegov vidje, da je Gospod s njim, i da je Gospod po ruci njegovoj davao uspjeh svima djelima njegovim, |
| Postanak 39,4 | I Josip nađe milost u očima njegovim; smio ga je dvoriti, i on ga postavi upraviteljem kuće svoje i povjeri mu sve imanje svoje. |
| Postanak 39,5 | I otkad ga je bio postavio upraviteljem kuće svoje i svega imanja svojega, otad je blagoslivljao Gospod kuću tome Egipćaninu zbog Josipa, i blagoslov Gospodnji bio je na svemu, što je imao u kući i u polju. |
| Postanak 39,6 | Zato povjeri on sve imanje svoje rukama Josipovim i uz njega nije se više brinuo ni za što, osim za jelo, što bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica. |
| Postanak 39,7 | Iza nekog vremena žena gospodara njegova zagleda se u Josipa i reče mu: "Dođi k meni!" |
| Postanak 39,8 | Ali se on oprije i reče ženi gospodara svojega: "Eto, gospodar moj ne brine se uza me ni za što u kući i sve imanje svoje povjeri mi. |
| Postanak 39,9 | Sam nije veći od mene u kući ovoj i ništa mi ne krati osim tebe, jer si mu žena. Pa kako bih sad ja učinio tako grdno zlo i Bogu tako sagriješio?" |
| Postanak 39,10 | I premda je ona dan na dan navaljivala na Josipa, on je ne posluša i ne pođe iz njoj i ne sagriješi s njom. |
| Postanak 39,11 | A kad jednoga dana dođe on u kuću, da uradi svoj posao, a nije bilo nikoga od ukućana unutra. |
| Postanak 39,12 | Uhvati ga ona za haljinu njegovu i reče: "Ugodi mi!" A on pusti haljinu svoju u ruci njezinoj, pobježe i otrča van. |
| Postanak 39,13 | Kad ona vidje, da je pustio haljinu svoju u ruci njezinoj i pobjegao, |
| Postanak 39,14 | Viknu ukućane svoje i reče im: "Vidite, dovede nam Hebreja, da šalu zbija s nama. On uniđe k meni, da me navede na zlo; a ja povikah glasno. |
| Postanak 39,15 | A kad on je čuo, da sam povikala glasno, pusti haljinu svoju kod mene, pobježe i otrča van." |
| Postanak 39,16 | I ona metnu haljinu njegovu uza se, dok gospodar njegov dođe kući. |
| Postanak 39,17 | Njemu pripovjedi isto, naime: "Rob hebrejski, kojega si nam doveo, uniđe k meni, da se prošali s menom. |
| Postanak 39,18 | Ali kad ja povikah iza glasa, pusti on haljinu svoju kod mene i pobježe van." |
| Postanak 39,19 | A kad je čuo gospodar riječi žene svoje, što mu ih izgovori: "Tako mi učini sluga tvoj, rob tvoj," razgnjevi se veoma. |
| Postanak 39,20 | Gospodar Josipov uhvati ga i baci u tamnicu, gdje su ležali sužnji kraljevi. I ležao je tamo u tamnici. |
| Postanak 39,21 | Ali je Gospod bio s Josipom i predobi mu srca; osobito svrati mu milost tanmičarovu. |
| Postanak 39,22 | I povjeri tamničar Josipu sve sužnje, što su bili u tamnici; sve, što bi se tamo vršilo, vršilo bi se po naredbi njegovoj. |
| Postanak 39,23 | Tamničar se nije više trebao brinuti ni za što, što mu je bio povjerio, jer je Gospod bio s njim i Gospod je davao uspjeh svemu, što bi poduzeo. |
