Tražilica


Jeremija 10. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 10,1Čujte riječ, koju vam govori Gospod, kućo Izraelova! Ovako veli Gospod:
Jeremija 10,2"Ne privikavajte se na običaje neznabožaca i ne bojte se znaka nebeskih; jer se samo neznabošci plaše od njih.
Jeremija 10,3Jer su običaji naroda sama tlapnja. Lik je idolski samo iz drveta, što se siječe u šumi sjekirom, djelo ruke umjetnika.
Jeremija 10,4On ga ukrasi srebrom i zlatom, klincima i čekićima utvrde ga, da se ne pomiče.
Jeremija 10,5Idoli su kao strašilo u polju, ne mogu govoriti, treba ih nositi, jer ne mogu ići. Ne bojte ih se; ne mogu škoditi, a nije u njihovoj moći ni dobro činiti."
Jeremija 10,6Nema tebi jednaka Gospode, velik si, i silno je ime tvoje zbog moći tvoje.
Jeremija 10,7Tko da se ne boji tebe, kralju naroda! Jest, tebi to pripada, jer među svima mudracima naroda u svim kraljevstvima njihovim nema tebi jednaka
Jeremija 10,8Svi su ludi i bezumni, i sva nauka o ništavim idolima obično je drvo.
Jeremija 10,9Srebro kovano, što se donosi iz Taršiša, zlato iz Ofira, djelo umjetnika i ruku zlatara, modri i crveni grimiz odjeća je njihova. Sve je djelo umjetnika.
Jeremija 10,10A Gospod je pravi Bog, živi Bog i vječni kralj. Od srdžbe njegove zadršće zemlja, narodi ne podnose gnjeva njegova.
Jeremija 10,11Ovako ćete o njima reći: "Bogovi, koji nijesu stvorili neba i zemlje, iščeznut će sa zemlje i pod nebom."
Jeremija 10,12On je stvorio zemlju snagom svojom, on je utemeljio svijet mudrošću svojom, on je razastro nebo razumom svojim.
Jeremija 10,13Kad zaori glas njegov, zašušte vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s daždom, izvodi vihor iz odaja njegovih.
Jeremija 10,14Luđak je svaki, koji to ne shvaća. Stidjeti se mora svaki umjetnik od livenoga lika svojega, jer je prijevara liveni lik njegov; nema duha u njemu.
Jeremija 10,15Oni su tlapnje, tvorevine smiješne, u vrijeme kazne njihove kraj je njima.
Jeremija 10,16Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je on stvoritelj svega, i Izrael je pleme, što je njegovo. "Gospod nad vojskama ime je njegovo.
Jeremija 10,17Digni sa zemlje zavežljaj svoj, koja sjediš u gradu opsjednutom!
Jeremija 10,18Jer ovako veli Gospod: "Gle, ja ću ovaj put izbaciti kao praćkom stanovnike ove zemlje i povesti ih u nevolju, da me nadu."
Jeremija 10,19"Teško meni od rane moje, neizlječiv je udarac moj, ali mislim: 'To je tijelo moje, podnijet ću ga!'
Jeremija 10,20Šator je moj razoren, sva su užeta šatora mojega pokidana, djeca su moja otišla, otišla su. Nitko više ne razape šatora mojega i ne diže zavjese moje.
Jeremija 10,21Jer su ludi bili pastiri, nijesu ništa pitali za Gospoda, i tako nijesu imali uspjeha: stado se njihovo sasvim raspršilo."
Jeremija 10,22Čujte vijest! Približuje se, evo, vreva sila iz sjeverne zemlje, da pretvori gradove Judine u pustinju, u stan čagalja!
Jeremija 10,23Znam, Gospode: sudbina čovjeka nije u ruci njegovoj. Nikomu nije dano, da odredi korak svoj na stazi života.
Jeremija 10,24Karaj me dakle, Gospode, ali samo u blagosti, ne u gnjevu svojemu, da me ne uništiš!
Jeremija 10,25Izlij gnjev svoj na narode, koji te ne poznaju, na plemena, koja ne zazivaju imena tvojega, jer progutaše Jakova, pojedoše ga i proždriješe i livade njegove učiniše pustinjom.
Jeremija 10,1 Slušajte riječ koju vam govori Jahve, dome Izraelov.
Jeremija 10,2Ovako govori Jahve: "Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne dršćite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršću samo bezbošci.
Jeremija 10,3Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posječeno u šumi, djelo ruku tesarovih,
Jeremija 10,4ukrašeno srebrom i zlatom, pričvršćeno čavlima i čekićima da se ne klima.
Jeremija 10,5Nalik su na ptičja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla činiti, ali ni dobra učiniti ne mogu.
Jeremija 10,6Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje.
Jeremija 10,7Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer među svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna!
Jeremija 10,8Čime vatru lože, to ih zaluđuje! Zakon im isprazan - obično drvo,
Jeremija 10,9tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubičastim i crvenim grimizom.
Jeremija 10,10A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vječni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.
Jeremija 10,11Evo što ćete o kipovima reći: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba.
Jeremija 10,12On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.
Jeremija 10,13Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
Jeremija 10,14Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!
Jeremija 10,15Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne.
Jeremija 10,16`Jakovljev dio` nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo.
Jeremija 10,17Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuješ u utvrdi!
Jeremija 10,18Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko ću odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me nađu.
Jeremija 10,19"Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh: "Ipak, bolest je moja, nosit ću je!
Jeremija 10,20Šator je moj obÄaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska.
Jeremija 10,21Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreća ne prati i sva se stada raspršiše.
Jeremija 10,22Čujte vijest! Primiče se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog čagalja.
Jeremija 10,23Znam, Jahve, da put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje!
Jeremija 10,24Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.
Jeremija 10,25Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga, opustošili naselje njegovo.
Jeremija 10,1Slušajte riječ što ju GOSPOD izgovara nad vama, ljudi Izraelovi!
Jeremija 10,2Ovako govori GOSPOD: Ne prilagođavajte se običajima pogana! Pred znakovima s neba, ne puštajte se opteretiti! To su pogani koji se puštaju opteretiti njima;
Jeremija 10,3jer su načela pogana besmislena. Drvo posječeno u šumi, obrađeno pilom od umjetnika,
Jeremija 10,4ukrašeno srebrom i zlatom, čavlima i čekićem, učršćuje se da se ne može potresati.
Jeremija 10,5Ti idoli su kao strašilo u polju krastavaca; oni ne govore; treba ih nositi, jer oni ne mogu hodati. Nemajte nikakvog straha: oni nisu škodljivi, ali oni vam više ne mogu biti korisni.
Jeremija 10,6Kao ti, nema nikog, GOSPODE! Ti si velik i veliko je ime tvoje po svojim podvizima.
Jeremija 10,7Tko te se ne bi plašio, kralju pogana? Tebi to pripada. Između svih mudraca pogana i u svim kraljevstvima, nema nikog kao ti.
Jeremija 10,8 Svi, bez izuzetka, oglupljuju i gube smisao. Oblikovan besmislenostima stiže se onamo.
Jeremija 10,9Idoli su samo istanjeno srebro, uvezeno iz Tarzisa, zlato iz Ufaza, obrađeno od umjetnika i livaca, odjeven ljubičastim grimizom i crvenim purpurom . To su sve samo djela znalaca.
Jeremija 10,10Ali, GOSPOD Bog je istina, on je Bog živi, kralj zauvijek. Kad se on razljuti, zemlja podrhtava, a pogani ne mogu podnijeti njegov gnjev.
Jeremija 10,11Evo što ćete vi njima reći: Bogovi koji nisu načinili nebo i zemlju moraju nestati sa zemlje, ispod neba .
Jeremija 10,12Onaj koji načini zemlju svojom snagom, tko uspostavi svijet svojom mudrošću, i tko, svojom pameću, razastrije nebesa,
Jeremija 10,13pošto nagomilava bujne vode u nebesima, podiže velike oblake s krajeva zemlje, podstiče kišu munjama, pušta vjetrove iz svojih kovčega;
Jeremija 10,14svaki čovjek ostaje glup, smeten, svaki livac se postidi svojeg idola: njegovi su kipovi lažni, nema duha u njima;
Jeremija 10,15to su besmislenosti, predmeti neslanih šala: kad im dođe položiti račun oni će propasti.
Jeremija 10,16Nije li takav Tal Jakovljev : on, to je stvoritelj svega; a Izrael je pleme njegove baštine; GOSPOD, svemogući njegovo je ime.
Jeremija 10,17Prikupi na zemlji svoje zavežljaje, ti koji si opsjednut! 18 Jer, ovako govori GOSPOD: Ovog puta ja ću izbaciti stanovnike zemlje, brižljivo ih stežući da ne bi izmakli .
Jeremija 10,19Jadan ja! Koja nevolja! Neizlječiva je moja rana! Ja velim: ondje je moje zlo i moram ga podnijeti.
Jeremija 10,20Moj je šator opustošen, svi su njegovi konopi počupani. Djece moje i stada mog nema više! Nikog više za moj šator podignuti, za moj tabor uspraviti!
Jeremija 10,21Pastiri su poživinčili: oni ne traže GOSPODA. Zato su neupućeni i sve je stado zapušteno.
Jeremija 10,22Opaža se jedna graja koja se približava, jedan veliki tresak koji dolazi sa sjevera da pretvori gradove Judine u pustoš, u jazbine šakala.
Jeremija 10,22GOSPODE, ja to znam, čovjek nije gospodar putu svom, hodočasnik ne usmjerava sam svoj hod.
Jeremija 10,24Ukori me, GOSPODE; ali s mjerom, a ne s gnjevom, jer ti ćeš me uništiti.
Jeremija 10,25Raspi svoju srdžbu na narode koji te ne priznaju, na narode koji ne zazivaju tvoje *ime; jer, proždire se Jakov, proždire, dokončava, pustoši njegov posjed.
Jeremija 10,1Slušajte riječ koju vam govori Gospod, dome Izrailjev.
Jeremija 10,2Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi.
Jeremija 10,3Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku drvo u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom;
Jeremija 10,4Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče;
Jeremija 10,5Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu ići; ne boj ih se, jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti.
Jeremija 10,6Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili.
Jeremija 10,7Ko se ne bi tebe bojao, care nad narodima! jer tebi to pripada; jer među svijem mudracima u naroda i u svijem carstvima njihovijem nema takoga kakav si ti.
Jeremija 10,8Nego su svi ludi i bezumni, drvo je nauka o taštini.
Jeremija 10,9Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato iz Ufaza, djelo umjetničko i ruku zlatarskih, odijelo im je od porfire i skerleta, sve je djelo umjetničko.
Jeremija 10,10A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vječni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi.
Jeremija 10,11Ovako im recite: bogova, koji nijesu načinili neba ni zemlje, nestaće sa zemlje i ispod neba.
Jeremija 10,12On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa;
Jeremija 10,13On kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh.
Jeremija 10,14Svaki čovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem, jer su laž liveni likovi njegovi, i nema duha u njima.
Jeremija 10,15Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim, poginuće.
Jeremija 10,16Nije taki dio Jakovljev, jer je tvorac svemu, i Izrailj mu je našljedstvo, ime mu je Gospod nad vojskama.
Jeremija 10,17Pokupi iz zemlje trg svoj ti, koja sjediš u gradu.
Jeremija 10,18Jer ovako veli Gospod: gle, ja ću izbaciti kao praćom stanovnike ove zemlje, i pritijesniću ih da osjete.
Jeremija 10,19Teško meni od muke moje, reći će; ljuta je rana moja; a ja rekoh: to je bol, treba da ga podnosim.
Jeremija 10,20Moj je šator opustošen i sva uža moja pokidana, sinovi moji otidoše od mene i nema ih, nema više nikoga da razapne šator moj i digne zavjese moje.
Jeremija 10,21Jer pastiri postaše bezumni i Gospoda ne tražiše; zato ne biše srećni, i sve se stado njihovo rasprša.
Jeremija 10,22Gle, ide glas i vreva velika iz sjeverne zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski.
Jeremija 10,23Znam, Gospode, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim.
Jeremija 10,24Karaj me, Gospode, ali s mjerom, ne u gnjevu svom, da me ne bi zatro.
Jeremija 10,25Izlij gnjev svoj na narode koji te ne poznaju, i na plemena koja ne prizivlju imena tvojega, jer proždriješe Jakova, proždriješe ga da ga nema, i naselje njegovo opustiše.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje