Tražilica


Ivan 4. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Ivan 4,1Gospodin je bio doznao, da je farizejima bilo dočuli, da on, Isus, dobiva više učenika i krsti više nego Ivan.
Ivan 4,2- Uostalom Isus sam nije krstio, nego učenici njegovi. -
Ivan 4,3Zato ostavi Judeju i otide opet u Galileju.
Ivan 4,4A morao je proći kroz Samariju.
Ivan 4,5Tako dođe u grad samarijski, koji se zove Sihar, blizu zemljišta, što ga je bio darovao Jakov svojemu sinu Josipu.
Ivan 4,6Ondje je bio studenac Jakovljev. Umoran od puta sjeo je Isus kraj studenca. Bilo je oko šeste ure.
Ivan 4,7Tada dođe žena iz Samarije I da zahvati vode. Isus je zamoli: "Daj mi da se napijem!"
Ivan 4,8Učenici njegovi naime bili su otišli u grad da kupe jela.
Ivan 4,9Žena mu Samarijanka odgovori "Kako? Ti, Židov, možeš iskati od mene, žene Samarijanke, da se napiješ?" - Židovi naime nijesu družili sa Samarijancima.
Ivan 4,10Isus joj odgovori: "Kad bi ti znala dar Božji i onoga, koji ti govori: 'Daj mi da se napijem', ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu."
Ivan 4,11žena mu odgovori: "Gospodine, ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu živa?
Ivan 4,12Jesi li ti veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i sinovi njegovi, i stoka njegova?"
Ivan 4,13Isus joj odgovori: "Svaki, koji pije od ove vode, opet će ožednjeti.
Ivan 4,14A koji pije od vode, koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka. Nego voda, što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode, što teče u život vječni."
Ivan 4,15Tada ga zamoli žena: "Gospodine, daj mi te vode, da ne žednim više i da ne dolazim ovamo po vodu."
Ivan 4,16Isus još reče: "Idi, zovni muža svojega i dođi onda opet ovamo!"
Ivan 4,17Žena odgovori: "Nemam muža." Isus joj reče: "Pravo si rekla: 'Nemam muža.'
Ivan 4,18Jer si imala pet muževa, i sad koga imaš, nije ti muž. To si pravo rekla."
Ivan 4,19Reče mu žena: "Gospodine, vidim, da si ti prorok.
Ivan 4,20Oci su se naši klanjali Bogu tamo na gori, a vi kažete, da je u Jerusalemu mjesto, gdje se mora klanjati Bogu."
Ivan 4,21Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas, kad se nećete klanjati Ocu ni na onoj gori tamo ni u Jerusalemu.
Ivan 4,22Vi ne znate, čemu se klanjate; mi znamo, čemu se klanjamo jer spasenje dolazi od Židova.
Ivan 4,23Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjaoce traži Otac.
Ivan 4,24Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i u istini."
Ivan 4,25Žena mu odgovori: "Znam, da dolazi Krist - to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam reći."
Ivan 4,26Tada joj reče Isus: "Ja, koji govorim s tobom, sam On."
Ivan 4,27U taj čas dođoše učenici njegovi. Oni su se čudili, što je govorio sa ženom. Ali ni jedan ne upita: "što tražiš od nje?" ili: "Što govoriš s njom?"
Ivan 4,28Žena ostavi svoj krčag, otide u grad i reče ljudima:
Ivan 4,29"Dođite! Vidite čovjeka, koji mi reče sve, što sam učinila! Da nije to Krist?"
Ivan 4,30Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu.
Ivan 4,31Uto su ga molili učenici: "Učitelju, jedi!"
Ivan 4,32A on im reče: "Ja imam da jedem jelo, za koje vi ne znate."
Ivan 4,33Tada učenici rekoše jedan drugome: "Da mu tko nije donio da jede?"
Ivan 4,34Isus im reče: "Jelo i moje, da činim volju onoga, koji me je poslao, i da izvršim djelo njegovo.
Ivan 4,35Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca, i dolazi žetva?' Eto, velim vam, podignite oči svoje i promatrajte njive! One su već bijele za žetvu.
Ivan 4,36I koji žanje, prima plaću i skuplja plod za život vječni, da se raduju zajedno koji sije i koji žanje.
Ivan 4,37Jer ovdje pristaje poslovica: 'Jedan sije, drugi žanje.'
Ivan 4,38Ja vas poslah da žanjete, gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste."
Ivan 4,39Mnogi Samarijanci iz onoga grada vjerovaše u njega, jer je svjedočila žena: "On mi reče sve, što sam učinila."
Ivan 4,40Samarijanci izađoše dakle k njemu i zamoliše ga, da ostane kod njih. Tako osta ondje dva dana.
Ivan 4,41I mnogo ih više vjerova zbog nauke njegove.
Ivan 4,42Oni rekoše ženi:, "Sad ne vjerujemo više zbog izjave tvoje; jer sami čusmo i znamo: "Ovaj je zaista Spasitelj svijeta."
Ivan 4,43Poslije dva dana otide odatle u Galileju.
Ivan 4,44Jer je sam Isus posvjedočio, da prorok ne vrijedi u svojemu zavičaju.
Ivan 4,45A kad dođe u Galileju, primiše ga radosno Galilejci, jer su bili vidjeli sve, što je bio učinio na blagdan u Jerusalemu, jer su i oni bili došli na blagdan.
Ivan 4,46Tako dođe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki kraljevski činovnik, čiji je sin bolovao u Kafarnaumu.
Ivan 4,47Kad je on čuo, da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i zamoli ga, neka bi sišao i sina mu iscijelio; jer je ležao na umoru.
Ivan 4,48Isus mu reče: "Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete.
Ivan 4,49Reče mu kraljevski činovnik: "Gospodine, siđi, dok nije umrlo dijete moje!"
Ivan 4,50Isus mu reče: "Idi! Sin tvoj živi," Vjerova čovjek riječi, koju mu reče Isus, i ode.
Ivan 4,51A već na putu dođoše mu u susret sluge njegove i javiše, da njegov sin živi.
Ivan 4,52Upita ih za uru, u koju mu je bilo lakše. Rekoše mu: "Jučer o sedmoj uri pusti ga groznica."
Ivan 4,53Tada razumje otac, da je to bila ona ura, u koju mu reče Isus: "Sin tvoj živi." I vjerova on i sva kuća njegova.
Ivan 4,54To je bilo drugo čudo, koje učini Isus iza svojega povratka iz Judeje u Galileju. Iscjeljenje bolesnika kod kupelji. Isus pravi Sin Božji.
Ivan 4,1 Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan -
Ivan 4,2iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici -
Ivan 4,3ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.
Ivan 4,4Morao je proći kroza Samariju.
Ivan 4,5Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.
Ivan 4,6Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Ivan 4,7Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!
Ivan 4,8Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.
Ivan 4,9Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.
Ivan 4,10Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: `Daj mi piti`, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.
Ivan 4,11Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?
Ivan 4,12Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?
Ivan 4,13Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti.
Ivan 4,14A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.
Ivan 4,15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.
Ivan 4,16Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.
Ivan 4,17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: `Nemam muža!`
Ivan 4,18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.
Ivan 4,19Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok.
Ivan 4,20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.
Ivan 4,21A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
Ivan 4,22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.
Ivan 4,23Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
Ivan 4,24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.
Ivan 4,25Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.
Ivan 4,26Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!
Ivan 4,27Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?
Ivan 4,28Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:
Ivan 4,29"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?
Ivan 4,30Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.
Ivan 4,31Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!
Ivan 4,32A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.
Ivan 4,33Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?
Ivan 4,34Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.
Ivan 4,35Ne govorite li vi: `Još četiri mjeseca i evo žetve?` Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu.
Ivan 4,36Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju.
Ivan 4,37Tu se obistinjuje izreka: `Jedan sije, drugi žanje.`
Ivan 4,38Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.
Ivan 4,39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila.
Ivan 4,40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.
Ivan 4,41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi
Ivan 4,42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.
Ivan 4,43Nakon dva dana ode odande u Galileju.
Ivan 4,44Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju.
Ivan 4,45Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.
Ivan 4,46Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.
Ivan 4,47Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro.
Ivan 4,48Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!
Ivan 4,49Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.
Ivan 4,50Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.
Ivan 4,51Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi.
Ivan 4,52Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.
Ivan 4,53Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov.
Ivan 4,54Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.
Ivan 4,1Kad Isus doznade da *farizeji bijahu čuli govoriti da ima više učenika i da krsti više od Ivana,
Ivan 4,2- istinu govoreći, Isus sam ne kršćaše, već njegovi učenici -
Ivan 4,3on napusti Judeju i stiže u Galileju.
Ivan 4,4A, trebalo mu je prijeći kroz *Samariju.
Ivan 4,5Tako on naiđe u jedan samarijski grad zvan Sišar, nedaleko od zemlje dane od Jakova njegovom sinu Josipu,
Ivan 4,6ondje gdje se isto nalazio zdenac Jakovljev. Umoran od putovanja, Isus bijaše sasvim prosto sjeo na rub zdenca. Bijaše to otprilike šesti sat .
Ivan 4,7Stiže jedna žena iz Samarije za naliti vode. Isus joj reče: ` Daj mi piti. `
Ivan 4,8Njegovi učenici, naime, bijahu otišli u grad kupiti štogod za jelo.
Ivan 4,9Ali, ta žena, ta Samaritanka njemu reče: ` Kako? Ti, jedan *Židov, ti od mene išćeš piti, od jedne samaritanske žene! ` Židovi, naime, nisu htjeli ništa zajedničkog imati sa Samaritancima .
Ivan 4,10Isus joj odgovori: ` Da ti znaš dar Božji i tko je onaj koji ti kaže: Daj mi piti, ti si ta koja bi pitala, da ti on da žive vode . `
Ivan 4,11Žena njemu reče: ` Gospodine, ti nemaš čak ni jednu posudu a zdenac je dubok; otkud ti dakle držiš ovu vodu živom?
Ivan 4,12Da li si ti već no naš otac Jakov koji nam je dao zdenac i koji, on sam, pio je ovdje kao i njegovi sinovi i njegova stoka? `
Ivan 4,13Isus njoj odgovori: ` Onaj tko pije ove vode ovdje opet će ožednjeti;
Ivan 4,14ali, onaj tko pije vode koju mu ja budem dao nikad više neće osjećati žeđ; naprotiv, voda koju ću ja njemu dati postat će u njemu jedan živi izvor vječnog *života. `
Ivan 4,15Žena njemu reče: ` Gospodine, daj mi te vode da i ja više ne žeđam i da ne moram dolaziti nalijevati ovdje.
Ivan 4,16Isus joj reče, idi zovni svog muža i vrati se ovamo. `
Ivan 4,17Žena mu odgovori: ` Ja nemam muža. `
Ivan 4,18Isus joj reče: ` Ti dobro veliš: ja nemam muža; ti si ih imala pet i onaj kojeg imaš nije tvoj muž. To što si rekla istina je. `
Ivan 4,19` Gospodine, reče mu žena, ja vidim da si ti jedan *prorok.
Ivan 4,20Naši su očevi obožavali ovu planinu a vi, vi tvrdite da se u Jeruzalemu nalazi mjesto koje treba obožavati. `
Ivan 4,21Isus joj reče: ` Vjeruj meni, ženo, čas dolazi kad to neće biti ni na ovoj planini niti u Jeruzalemu gdje ćete vi obožavati Oca.
Ivan 4,22Vi obožavate ono što ne poznajete; mi obožavamo ono što poznajemo, jer dolazi spas *Židova.
Ivan 4,23Ali dolazi čas, on je ovdje, kad će istinski obožavatelji obožavati Oca u duhu i u istini; takvi su obožavatelji koje traži Otac.
Ivan 4,24Bog je duh i zato oni koji ga obožavaju trebaju ga obožavati u duhu i u istini. `
Ivan 4,25Žena mu reče:`Ja znam da jedan *Spasitelj treba doći - onaj koji se zove *Krist -. Kad on bude došao, on će nam najaviti sve stvari. `
Ivan 4,26Isus joj reče: `Ja sam to, ja koji ti govori. `
Ivan 4,27Na to stigoše njegovi učenici. Oni se iznenadiše da Isus govoraše s jednom ženom; međutim nitko mu ne reče: `Što tražiš ti? ` ili ` Zašto razgovaraš s njom?`
Ivan 4,28Tada žena, ostavljajući svoj vrč, ode u grad i reče ljudima:
Ivan 4,29` Dođite dakle vidjeti jednog čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Nije li to Krist? `
Ivan 4,30Oni iziđoše iz grada i odoše k njemu.
Ivan 4,31U međuvremenu, učenici ga nutkaše: ` Rabbi, jedi dakle. `
Ivan 4,32Ali, on im reče: ` Ja imam za jesti jednu hranu koju vi ne poznajete. `
Ivan 4,33Na to učenici rekoše između sebe: ` Bit će da mu je netko dao jesti. `
Ivan 4,34Isus im reče: ` Moja hrana, jest činiti volju onoga tko me je poslao i izvršavati njegovo djelo. `
Ivan 4,35Ne kažete li vi sami sebi: Još četiri mjeseca i doći će žetva? Ali, ja vam kažem: dignite oči i gledajte; polja su već pobijeljela za žetvu!
Ivan 4,36Žetelac već prima plaću i sakuplja plodove za *vječni život, kao i onaj koji sije i onaj koji žanje radovat će se zajedno.
Ivan 4,37Jer, u ovome je istinita izreka koja kaže: jedan sije, drugi žanje.
Ivan 4,38Ja sam vas poslao žeti ono štio vas nije stajalo nikakvog truda; drugi su se trudili, a vi ste ušli u ono što ih je stajalo toliko truda. `
Ivan 4,39Mnogo je Samaritanaca iz tog grada povjerovalo u njega zbog riječi žene koja je potvrdila: ` On mi je rekao sve što sam učinila. `
Ivan 4,40Također, kad su stigli k njemu, Samaritanci ga moljaše da ostane kod njih. I on ostade dva dana.
Ivan 4,41Znatno brojniji još bijahu oni koji povjerovaše zbog njegove riječi u njega;
Ivan 4,42i oni rekoše ženi: Nije to samo zbog tvojih riječi što mi vjerujemo; mi sami čuli smo njega i znamo da je on uistinu Spasitelj *svijeta.` ( Mt 8.5-13; Lk 7.1-10)
Ivan 4,43Dva dana kasnije, Isus napusti ta mjesta i stiže ponovo u Galileju.
Ivan 4,44On, naime, bijaše potvrdio sobom da jedan *prorok nije štovan u svojem vlastitom zavičaju.
Ivan 4,45Međutim, kad on stiže u Galileju, Galilejci mi prirediše prisan prijem: oni bijahu išli u Jeruzalem za blagdan, oni također, i mogli su vidjeti ono što Isus bijaše napravio.
Ivan 4,46Isus se dakle vrati u Kanu galilejsku gdje bijaše napravio vino od vode. Bijaše ondje jedan kraljevski časnik čiji sin bijaše bolestan u Kafarnaumu.
Ivan 4,47Čuvši da Isus dolazi iz Judeje u Galileju, on ga dođe naći i moljaše ga da siđe u izliječiti njegovog sina koji umiraše.
Ivan 4,48Isus mu reče: ` Da vi dakle ne vidjeste *znakove i čuda, vi dakle ne biste nikad vjerovali! `
Ivan 4,49Časnik mu reče Gospodine, siđite prije nego moje dijete ne umre.
Ivan 4,50Isus mu reče: ` Idi, tvoj sin živi. ` Taj čovjek povjerova riječi koju Isus bijaše izrekao i stavi se na put.
Ivan 4,51Dok on silažaše, njegove sluge dođoše mu u susret i rekoše: ` Tvoje dijete je živo! `
Ivan 4,52On ih upita u koliko sati se ono oporavilo a oni odgovoriše: ` Jučer, oko sedmog sata, napustila ga je groznica. `
Ivan 4,53Otac ustanovi da to bijaše u isti čas kad mu Isus bijaše rekao: ` Tvoj sin živi. ` Od tada on vjerovaše, on i svi njegovi ukućani.
Ivan 4,54Takav bi drugi *znak koji Isus ostvari kad stiže ponovo iz Judeje u Galileju.
Jovan 4,1Kad razumje dakle Gospod da su čuli fariseji da Isus više učenika dobija i kršćava nego Jovan
Jovan 4,2(Isus pak sam ne kršćavaše nego učenici njegovi),
Jovan 4,3Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.
Jovan 4,4A valjalo mu je proći kroz Samariju.
Jovan 4,5Tako dođe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu.
Jovan 4,6A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeđaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata.
Jovan 4,7Dođe žena Samarjanka da zahvati vode; reče joj Isus; daj mi da pijem.
Jovan 4,8(Jer učenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.)
Jovan 4,9Reče mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin budući, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima.
Jovan 4,10Odgovori Isus i reče joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu.
Jovan 4,11Reče mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok; odakle ćeš dakle uzeti vodu živu?
Jovan 4,12Eda li si ti veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?
Jovan 4,13Odgovori Isus i reče joj: svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti;
Jovan 4,14A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.
Jovan 4,15Reče mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu.
Jovan 4,16Reče joj Isus: idi zovni muža svojega, i dođi ovamo.
Jovan 4,17Odgovori žena i reče mu: nemam muža. Reče joj Isus: dobro si kazala: nemam muža;
Jovan 4,18Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.
Jovan 4,19Reče mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok.
Jovan 4,20Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti.
Jovan 4,21Reče joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se nećete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu.
Jovan 4,22Vi ne znate čemu se molite; a mi znamo čemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja.
Jovan 4,23Ali ide vrijeme, i već je nastalo, kad će se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoće takovijeh bogomoljaca.
Jovan 4,24Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.
Jovan 4,25Reče mu žena: znam da će doći Mesija koji se zove Hristos, kad on dođe kazaće nam sve.
Jovan 4,26Reče joj Isus: ja sam koji s tobom govorim.
Jovan 4,27I tada dođoše učenici njegovi, i čuđahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reče: šta hoćeš? ili šta govoriš s njom?
Jovan 4,28A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reče ljudima:
Jovan 4,29Hodite da vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila: da nije to Hristos?
Jovan 4,30Iziđoše dakle iz grada i pođoše k njemu.
Jovan 4,31A učenici njegovi moljahu ga među tijem govoreći: Ravi! jedi.
Jovan 4,32A on im reče: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.
Jovan 4,33Tada učenici govorahu među sobom: već ako mu ko donese da jede?
Jovan 4,34A on im reče: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.
Jovan 4,35Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu.
Jovan 4,36I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;
Jovan 4,37Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.
Jovan 4,38Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste.
Jovan 4,39I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedočaše: kaza mi sve što sam učinila.
Jovan 4,40Kad dođoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.
Jovan 4,41I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu.
Jovan 4,42A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami čusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.
Jovan 4,43A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju:
Jovan 4,44Jer sam Isus svjedočaše da prorok na svojoj postojbini nema časti.
Jovan 4,45A kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik.
Jovan 4,46Dođe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu.
Jovan 4,47Ovaj čuvši da Isus dođe iz Judeje u Galileju, dođe k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti.
Jovan 4,48I reče mu Isus: ako ne vidite znaka i čudesa, ne vjerujete.
Jovan 4,49Reče mu carev čovjek: Gospode! siđi dok nije umrlo dijete moje.
Jovan 4,50Reče mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus, i pođe.
Jovan 4,51I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: sin je tvoj zdrav.
Jovan 4,52Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juče u sedmom sahatu pusti ga groznica.
Jovan 4,53Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reče Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuća njegova.
Jovan 4,54Ovo opet drugo čudo učini Isus kad dođe iz Judeje u Galileju.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje