Tražilica


Luka 18. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Luka 18,1On im pokaza u prispodobi, da se mora svagda moliti i ne sustajati.
Luka 18,2Recite im: "U jednom gradu bio je jedan sudac, koji se nije bojao Boga i nije mario za ljude.
Luka 18,3A u onom gradu bila je jedna udovica. Ona je dolazila k njemu i molila: 'Pribavi mi pravo protiv mojega protivnika!'
Luka 18,4On nije htio zadugo. A najposlije reče u sebi: 'Ne bojim se doduše Boga i ne marim za ljude.
Luka 18,5Ali jer mi dodijava ova udovica, pomoći ću joj do njezina prava; inače doći će mi napokon i udarit će me po licu.'"
Luka 18,6Gospodin nastavi: "Čujte, što govori nepravedni sudac!
Luka 18,7A Bog izabranima svojim, koji dan i noć vapiju k njemu, da ne pomogne do njihovih prava, da ih pusti čekati?
Luka 18,8Kažem vam, brzo će im pribaviti pravo. Ali Sin čovječji, kad dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?"
Luka 18,9Nekima, koji su se puni pouzdanja u sebe držali pravednima i druge prezirali, rekoše prispodobu ovu:
Luka 18,10"Dva čovjeka uzađoše u hram, da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik.
Luka 18,11Farizej stade i počne se moliti u sebi: 'Bože, zahvaljujem ti, što nijesam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljubočinci ili kao ovaj carinik.
Luka 18,12Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega, što stečem.'
Luka 18,13A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju svojih podignuti k nebu, nego se je udarao u prsa svoja i molio se: 'Bože, milostiv budi meni grješniku!'
Luka 18,14Kažem vam: Onaj otide opravdan kući, a ne onaj, jer tko se povisi, ponizi se, tko se ponizi, povisi se."
Luka 18,15Donosili su k njemu djecu, da ih se dotakne. Kad to vidješe učenici počeše odbijati ljude.
Luka 18,16A Isus dozva k sebi djecu i reče: Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takvih kraljevstvo Božje.
Luka 18,17Zaista, kažem vam: "Tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, neće ući u njega."
Luka 18,18Jedan predstojnik zapita ga: "Učitelju dobri, što moram činiti, da postignem život vječni?"
Luka 18,19Isus mu odgovori: "Što me zoveš dobrim; samo je Bog dobar.
Luka 18,20Zapovijedi znaš: Ne čini preljube! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!"
Luka 18,21On odgovori: "Sve sam to držao od mladosti svoje"
Luka 18,22Kad je to čuo Isus, reče mu: "Još ti jedno fali: Prodaj sve, što imaš, i podaj siromasima, i imat ćeš blago u nebu. Tada dođi i idi za mnom!
Luka 18,23Na ove riječi veoma se on ražalosti; jer je bio vrlo bogat.
Luka 18,24Kad ga vidje Isus tako žalosna, reče: "Kako je teško imućnima ući u kraljevstvo Božje!
Luka 18,25Lakše je devi proći kroz iglene uši, nego li bogatašu ući u kraljevstvo Božje."
Luka 18,26Tada upitaše slušatelji: "Tko se onda može spasiti?"
Luka 18,27On odgovori: "Što je u ljudi nemoguće, u Boga je moguće."
Luka 18,28Tada reče Petar: "Mi ostavismo svoje imanje i pođosmo za tobom."
Luka 18,29On im reče: "Zaista, kažem vam: "Nitko ne ostavi zbog kraljevstva Božjega kuću, roditelje, brata, ženu ili djecu,
Luka 18,30A da ne primi za to na ovom svijetu mnogo više i na drugom svijetu život vječni."
Luka 18,31On uze dvanaestoricu nasamo i reče im: "Evo idemo gore u Jerusalem. Ondje će se sve ispuniti, što su proroci pisali za Sina čovječjega.
Luka 18,32On će biti predan neznabošcima; ismijan, zlostavljan i popljuvan.
Luka 18,33Bičevat će ga i ubiti, ali treći će dan uskrsnuti."
Luka 18,34A oni ništa od toga ne razumješe. Govor je ovaj bio za, njih taman, i oni ne shvatiše, što je on stim mislio.
Luka 18,35Kad se je približio k Jerihu, Jedan je slijepac sjedio kraj puta i prosio.
Luka 18,36Čuo je, kako prolazi narod, i zapitao je, što je to.
Luka 18,37rekoše mu, da prolazi Isus Nazarećanin.
Luka 18,38Tada povika: "Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!"
Luka 18,39Oni, što su išli naprijed, korili sa, neka šuti, ali je on samo još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
Luka 18,40Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je bio došao,
Luka 18,41Zapita ga: "Što hoćeš od mene?" On zamoli: "Gospodine, učini, da progledam!"
Luka 18,42Isus mu reče: Progledaj! Vjera te je tvoja spasila."
Luka 18,43Odmah progleda, i poče slaviti Boga i pođe za Isusom. I sav narod, koji je bio to vidio, hvalio je Boga.
Luka 18,1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
Luka 18,2"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.
Luka 18,3U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: `Obrani me od mog tužitelja!`
Luka 18,4No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: `Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,
Luka 18,5jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.`
Luka 18,6Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac!
Luka 18,7Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?
Luka 18,8Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?
Luka 18,9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:
Luka 18,10"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
Luka 18,11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: `Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.`
Luka 18,12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.`
Luka 18,13A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: `Bože milostiv budi meni grešniku!`
Luka 18,14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Luka 18,15A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.
Luka 18,16A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.
Luka 18,17"Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.
Luka 18,18I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?
Luka 18,19Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.
Luka 18,20Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!
Luka 18,21A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti.
Luka 18,22Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.
Luka 18,23Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.
Luka 18,24Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!
Luka 18,25Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.
Luka 18,26Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?
Luka 18,27A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.
Luka 18,28Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.
Luka 18,29Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,
Luka 18,30a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.
Luka 18,31I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:
Luka 18,32doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;
Luka 18,33i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.
Luka 18,34No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.
Luka 18,35A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.
Luka 18,36Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.
Luka 18,37Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi.
Luka 18,38Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!
Luka 18,39Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!
Luka 18,40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:
Luka 18,41"Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam.
Luka 18,42Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila.
Luka 18,43I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.
Luka 18,1Isus im reče jednu *prispodobu o nužnosti za njih stalno moliti i ne padati u beznađe.
Luka 18,2On im reče: ` Bijaše u jednom gradu sudac koji se ne bojaše Boga niti štovaše ljude.
Luka 18,3A bijaše u tom gradu jedna udovica koja mu dođe reći: Učini mi pravdu protiv mojih protivnika.
Luka 18,4On joj dugo vremena uskraćivaše to. I potom on sebi reče: čak i ako se ja ne bojim Boga niti poštujem ljude,
Luka 18,5eh dobro, zato što mi ta udovica dosađuje, ja ću joj dati zaštitu, da mi ne dolazi neprestano razbijati glavu. `
Luka 18,6Gospodin dodade: ` Slušajte dobro što kaže taj sudac bez pravde.
Luka 18,7I Bog neće li učiniti pravdu svojim izabranicima koji dan i noć kriče prema njemu? I on ih daje čuti.
Luka 18,8Ja vam ovo kažem: on će njima učiniti pravdu ubrzo. Ali, *Sin čovjekov, kad on bude došao, hoće li naći vjere na zemlji? `
Luka 18,9I on još reče ovu *prispodobu nekima koji bijahu uvjereni da su pravedni i koji prezirahu sve druge:
Luka 18,10` Dva čovjeka uspeše se u *Templ za moliti; jedan bijaše *farizej, a drugi ubirač poreza .
Luka 18,11Farizej, uspravljen, moljaše ovako u sebi: O Bože, ja ti zahvaljujem zato što nisam kao drugi ljudi, koji su kradljivci, zločinci, preljubnici, ili opet kao ovaj ubirač poreza.
Luka 18,12Ja *postim dva puta tjedno, ja plaćam dîm od svega što si priskrbim.
Luka 18,13Ubirač poreza, držeći se na rastojanju, ne htjede čak ni oči podignuti k nebu, već se lupaše u prsa, govoreći: Bože moj, smiluj se grješniku kakav sam ja.
Luka 18,14Ja vam ovo kažem: ovaj ovdje silazi opravdan kući svojoj, a ne drugi, jer svaki čovjek koji se uzdigne bit unižen, ali onaj koji se unizi bit će uzdignut. ` (Mt 19.1315; Mk 10.1316)
Luka 18,15Ljudi mu dovođaše čak i dojenčad da ih dotakne. Videći to, učenici ih odbijaše.
Luka 18,16Ali, Isus dade donijeti dojenčad k sebi, govoreći: ` Pustite djecu doći k meni; ne sprječavajte ih, jer *kraljevstvo Božje je onih koji su kao oni.
Luka 18,17Uistinu, ja vam to kažem, tko ne primi kraljevstvo Božje kao jedno dijete, neće u njega ući. ` (Mt 19.1630; Mk 10.1731)
Luka 18,18Jedan odličnik ispitivaše Isusa: ` Dobri gospodaru, što ja trebam učiniti za primiti vječni *život u diobu? `
Luka 18,19Isus mu reče: ` Zašto me ti zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim Bog sam.
Luka 18,20Ti poznaješ zapovijedi: ne počini preljube, ti nećeš počiniti ubojstva, ti nećeš krasti, ti nećeš lažno posvjedočiti, poštuj oca svog i majku svoju. `
Luka 18,21Odličnik odgovori: ` Sve to, ja pazim od mladosti svoje. `
Luka 18,22Saslušavši ga, Isus mu reče: ` Jedna ti jedina stvar još nedostaje: sve što imaš, prodaj to, podijeli sirotima i imat ćeš jedno blago na nebesima; potom dođi, slijedi me. `
Luka 18,23Kad sasluša to, čovjek se rastuži, jer bijaše veoma bogat.
Luka 18,24Videći ga, Isus reče: ` Kako je teško onima koji imaju bogatstva dospjeti u *kraljevstvo Božje!
Luka 18,25Da, lakše je devi ući kroz jednu iglenu rupu nego jednom bogatašu ući u kraljevstvo Božje. `
Luka 18,26Slušatelji rekoše: ` Tada, tko može biti spašen? `
Luka 18,27A on im odgovori: ` Ono što je nemoguće ljudima moguće je Bogu. `
Luka 18,28Petar reče: ` A mi, ostavivši svoja vlastita dobra, mi smo tebe slijedili. `
Luka 18,29On im odgovori: Uistinu, ja vam ovo kažem, nitko neće napustiti svoju kuću, ženu, braću, roditelje ili djecu, zbog kraljevstva Božjeg,
Luka 18,30a koji neće primiti mnogo više u ono vrijeme i, u budućem svijetu, *vječni život. ` (Mt 20.1719; Mk 10.3234)
Luka 18,31Uzimaj ući Dvanaestoricu sa sobom, Isus im reče: ` Evo nas uspinjemo se u Jeruzalem i ispunit će se sve što su *proroci pisali glede *Sina čovjekovog.
Luka 18,32Jer on će biti izručen *poganima, podvrgnut sprdnjama, uvredama, pljuvanjima;
Luka 18,33nakon što bude bičevan, oni će ga ubiti a, trećeg dana, on će uskrsnuti. `
Luka 18,34Ali, oni ne razumješe ništa. Ova riječ njima ostade skrivenom i oni ne znađaše što im to Isus htijaše reći. (Mt 20.2934; Mk 10.4652)
Luka 18,35A, kako se oni približavaše Jerihonu, jedan slijepac bijaše sjedio i prosio uz rub puta.
Luka 18,36Budući čuo prolaziti jedno mnoštvo, on zapita tko to bijaše.
Luka 18,37Rekoše mu: ` To je Isus iz Nazareta koji prolazi. `
Luka 18,38On povika: ` Isuse, *sine Davidov, smiluj mi se! `
Luka 18,39Oni koji iđaše na čelu izgrdiše ga da ušuti; ali, on povika još jače: ` Sine Davidov, smiluj mi se! `
Luka 18,40Isus se zaustavi i zapovjedi da mu ga dovedu: kad se bi približio, on ga ispita:
Luka 18,41` Što hoćeš ti da ja učinim za tebe? ` On odgovori: ` Gospodine, da ponovo steknem vid! `
Luka 18,42Isus mu reče: ` Progledaj, tvoja te vjera spasila! `
Luka 18,43Istog časa on zadobi ponovo vid i slijeđaše Isusa slaveći Boga. Sav narod videći to iskaza hvalu Bogu.
Luka 18,1Kaza im pak i priču kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži,
Luka 18,2Govoreći: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiđaše.
Luka 18,3A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreći: ne daj me mojemu suparniku.
Luka 18,4I ne šćadijaše zadugo. A najposlije reče u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim,
Luka 18,5No budući da mi dosađuje ova udovica, odbraniću je, da mi jednako ne dolazi i ne dosađuje.
Luka 18,6Tada reče Gospod: čujte šta govori nepravedni sudija.
Luka 18,7Akamoli Bog neće odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noć?
Luka 18,8Kažem vam da će ih odbraniti brzo. Ali sin čovječij kad dođe hoće li naći vjeru na zemlji?
Luka 18,9A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza priču ovu:
Luka 18,10Dva čovjeka uđoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej i drugi carinik.
Luka 18,11Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljubočinci ili kao ovaj carinik.
Luka 18,12Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam.
Luka 18,13A carinik izdaleka stajaše, i ne šćaše ni očiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreći: Bože! milostiv budi meni grješnome.
Luka 18,14Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziće se; a koji se sam ponižuje podignuće se.
Luka 18,15Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe učenici, zaprijetiše im.
Luka 18,16A Isus dozvavši ih reče: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
Luka 18,17I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega.
Luka 18,18I zapita ga jedan knez govoreći: učitelju blagi! šta da učinim da naslijedim život vječni?
Luka 18,19A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
Luka 18,20Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; poštuj oca i mater svoju.
Luka 18,21A on reče: sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
Luka 18,22A kad to ču Isus reče mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i hajde za mnom.
Luka 18,23A kad on ču to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat.
Luka 18,24A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reče: kako je teško ući u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo!
Luka 18,25Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.
Luka 18,26A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti?
Luka 18,27A on reče: što je u ljudi nemoguće u Boga je moguće.
Luka 18,28A Petar reče: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo.
Luka 18,29A on im reče: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega,
Luka 18,30Koji neće primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vječni.
Luka 18,31Uze pak dvanaestoricu i reče im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za sina čovječijega.
Luka 18,32Jer će ga predati neznabošcima, i narugaće mu se, i ružiće ga, i popljuvaće ga,
Luka 18,33I biće ga, i ubiće ga; i treći dan ustaće.
Luka 18,34I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza.
Luka 18,35A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeđaše kraj puta proseći.
Luka 18,36A kad ču narod gdje prolazi zapita: šta je to?
Luka 18,37I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi.
Luka 18,38I povika govoreći: Isuse, sine Davidov! pomiluj me.
Luka 18,39I prijećahu mu oni što iđahu naprijed da ućuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me.
Luka 18,40I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga
Luka 18,41Govoreći: šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode! da progledam.
Luka 18,42A Isus reče: progledaj; vjera tvoja pomože ti.
Luka 18,43I odmah progleda, i pođe za njim hvaleći Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje