Tražilica


Izaija 17. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Izaija 17,1Presuda nad Damaskom. "Gle, Damask iščezava kao grad, postaje gomila ruševina.
Izaija 17,2Ostavljeni su gradovi njegovi zauvijek, predani stadima. Ona počivaju u njima, i nitko ih ne plaši.
Izaija 17,3Nestaje bedema Efraimova i kraljevstva u Damasku. Ostatku od Arama bit će kao slavi sinova Izraelovih", - veli Gospod nad vojskama.
Izaija 17,4U onaj će se dan poniziti slava Jakovljeva i omršavit će salo tijela njegova.
Izaija 17,5Bit će, kao kad žetelac obuhvata žito, i ruka njegova žanje klasje. Bit će, kao kad se skuplja klasje u dolini Refaimu.
Izaija 17,6"Samo jedan pabirak ostat će na njemu, kao kad se otrese maslina: dvije, tri bobe posve gore u vrhu; četiri, pet na granama stabla, - veli Gospod, Bog Izraelov.
Izaija 17,7U onaj će dan čovjek pogledati na Stvoritelja svojega. Oči njegove uprte su na Sveca Izraelova.
Izaija 17,8Neće više gledati na žrtvenike, djelo ruku svojih. Na ono, što su načinili prsti njegovi, ne gleda više, na likove idolske i na stupove sunčane.
Izaija 17,9U onaj će dan biti ostavljeni gradovi njihovi kao ruševine Hiveja i Amoreja, što ih ostaviše iz straha od Izraelaca, Bit će pustoš.
Izaija 17,10Jer si ostavio Boga spasenja svojega i nijesi mislio na hridinu moći svoje. Zato sadi samo krasne vrtove i presađuj u njih strane mladice!
Izaija 17,11Odmah usadi, da izrastu u dan, kad ih zasadiš! Drugo već jutro gledaj da procvate tvoj presad: ali propada svaka žetva u dan jauka i strahovite žalosti.
Izaija 17,12Jao, buka mnogih naroda, oni buče kao što buče mora, vreva naroda, vreva ih stoji kao šum silnih voda.
Izaija 17,13Vreva stoji naroda kao silnih voda. Ali on poviče na njih. Oni bježe u daleku daljinu i bivaju gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra, kao prah zavitlan od vihora.
Izaija 17,14Uvečer eto straha! Prije nego još svane, nema ih više. To je sudbina onih, koji nas orobiše, udes onih, koji nas oplijeniše.
Izaija 17,1 Proroštvo o Damasku. Gle, prestat će Damask biti gradom i postat će hrpom ruševina;
Izaija 17,2njegovi gradići, dovijek napušteni, bit će pašnjak stadima; ležat će u njima i nitko ih neće tjerati.
Izaija 17,3Izgubit će Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit će se što i slavi sinova Izraelovih - riječ je Jahve nad Vojskama.
Izaija 17,4U onaj dan smanjit će se slava Jakovljeva, spast će salo tijela njegova.
Izaija 17,5Bit će k`o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirče klasovi u refajimskoj dolini -
Izaija 17,6ostat će samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, četiri ili pet na granama drveta - riječ je Jahve, Boga Izraelova.
Izaija 17,7U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu.
Izaija 17,8Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove.
Izaija 17,9U onaj će dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet će,
Izaija 17,10jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog` i sadiš ljupke biljke i strane presađuješ mladice;
Izaija 17,11u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al` propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizlječive.
Izaija 17,12Jao, buka naroda mnogobrojnih; buče kao što buči more; šum naroda koji šume k`o što šumore silne vode.
Izaija 17,13Šume narodi kao što silne vode šumore, al` kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k`o prašina u vihoru.
Izaija 17,14Navečer eto straha; prije svanuća više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas pljačkaju.
Izaija 17,1Proglas protiv Damaska . Damask će prestati biti jedan grad i postat će jedna hrpa krhotina.
Izaija 17,2Gradovi koji mu ovise bit će napušteni za uvijek . Oni će služiti stadima koja će se tu odmarati, a da ih ništa ne brine.
Izaija 17,3Neće više biti utvrda u Efraimu . kraljevstva u Damasku, a ostatak *Arama neće više težiti no sinovi Izraelovi proročanstvo GOSPODA, svemogućeg.
Izaija 17,4Onog dana, težina Jakovljeva . opast će, a njegova pretilost se promijeniti u mršavost. Kao u žetvi što se prikuplja žito i rukoveti skuplja klasja, kao što se skuplja klasje u dolini Refaita,
Izaija 17,6neće ga ostati no nešto paljetaka kao u mlaćenju masline, dvije ili tri masline pri vrhu, sasvim gore četiri ili pet u granama koje bolje rodeproročanstvo GOSPODA, Boga Izraelovog.
Izaija 17,7Onog dana, čovjek upućivat će svoje poglede onome tko ga je stvorio i njegove će oči vidjeti *Sveca Izraelovog.
Izaija 17,8On neće više pogledati *oltara koji su djelo njegovih ruku, on neće više vidjeti ono što su njegovi prsti načinili: svete stubove i znakove sunca.
Izaija 17,9Onog dana tvoji gradovi-utočišta bit će napušteni, kao što biše šume i vrhovi pred sinovima Izraelovim, i to će biti opustošenje,
Izaija 17,10jer ti si zaboravio Boga svog Spasitelja, ti se nisi sjetio Stijene, svojeg utočišta, posadio si biljke slasti . i ti si sijao strane sjemenke.
Izaija 17,11Dana kad ih posadiš, vidiš ih porasti i od jutra, ti vidiš klijati svoje sjemenje, ali u času kad budeš htio užiti ih, tvoja se žetva sasuši, a zlo je neizlječivo.
Izaija 17,12Nesreća! To je brundanje bezbrojnog naroda, jedno rikanje kao ono od mora, jedno mnoštvo naroda kao ono voda silovitih,
Izaija 17,13jedno mnoštvo naroda kao ono velikih voda. On im prijeti i oni bježe daleko, protjerani kao pljeva vjetrom planinskim, kao srca čkalja olujom.
Izaija 17,14U večer, to je strava, a u jutro, ne ostade više ničeg. Takav je udio onih koji nas ogoljuju, sudbina onih nas pljačkaju.
Isaija 17,1Breme Damasku. Gle, Damask će se ukinuti da ne bude više grad, nego će biti gomila razvalina.
Isaija 17,2Gradovi Aroirski biće ostavljeni, biće za stada, te će u njima počivati, i niko ih neće plašiti.
Isaija 17,3Nestaće gradova Jefremovijeh i carstva u Damasku i ostatku Sirskom, biće kao slava sinova Izrailjevijeh, veli Gospod nad vojskama.
Isaija 17,4I u taj će dan istančati slava Jakovljeva, i debelo tijelo njegovo omršaće.
Isaija 17,5Jer će biti kao kad žetelac sabira žito i rukom žanje klasje, i biće kao kad se kupi klasje u dolini Rafajskoj.
Isaija 17,6Ali će se ostaviti u njoj pabirci kao kad se otrese maslina, pa dvije tri ostanu u vrhu, i četiri pet na rodnijem granama, veli Gospod Bog Izrailjev.
Isaija 17,7U to će vrijeme čovjek pogledati na tvorca svojega, i oči njegove gledaće na sveca Izrailjeva;
Isaija 17,8A neće pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi, ni na lugove ni na likove sunčane.
Isaija 17,9U to će vrijeme tvrdi gradovi njegovi biti kao ostavljen grm i ogranak, jer će se ostaviti radi sinova Izrailjevijeh, i biće pustoš.
Isaija 17,10Jer si zaboravio Boga spasenja svojega, i nijesi se sjećao stijene sile svoje; zato sadi krasne sadove i lozu stranu presađuj;
Isaija 17,11Danju radi da uzraste što posadiš, i jutrom gledaj da ti sjeme nikne; ali kad dođe do branja razgrabiće se, i ostaće ti ljuta žalost.
Isaija 17,12Teško mnoštvu velikih naroda, što buče kao što buče mora, i uzavrelijem narodima, kojih stoji vreva kao silnijeh voda;
Isaija 17,13Vreva stoji naroda kao velikih voda; ali će povikati na njih, i oni će pobjeći daleko, i biće gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra i kao prah od vihora.
Isaija 17,14Uveče eto straha, i prije nego svane nema nikoga. To je dio onijeh koji nas gaze, i našljedstvo onijeh koji otimlju od nas.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje