Tražilica


Jeremija 14. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 14,1Ovo je riječ Gospodnja, koja dođe Jeremiji povodom velike suše, govoreći:
Jeremija 14,2"Juda tuguje, gradovi njegovi ginu, leže na zemlji, jauk se Jerusalema podiže.
Jeremija 14,3Odličnici šalju sluge svoje na vodu, dolaze na bunareve, ali ne nalaze vode, vraćaju se s praznim sudovima, smeteni su i zbunjeni i pokrivaju glavu svoju.
Jeremija 14,4Zbog polja, što je osušeno, jer ne pada dažd u zemlji, smeteni su seljaci i pokrivaju glavu svoju.
Jeremija 14,5Jest, i košuta, što rađa na polju, ostavlja mlade svoje, jer više nema ništa zeleno.
Jeremija 14,6Divlji magarci stoje na visovima i zijevaju za zrakom kao čagalji, oči se njihove gase, jer nema hrane."
Jeremija 14,7"Ako grijehi naši svjedoče i proti nama: Gospode, budi nam milostiv zbog imena svojega, jer su mnogi prekršaji naši, kojima smo griješili proti tebi.
Jeremija 14,8Nado Izraelova, spasitelju njegov u vrijeme nevolje! Što si kao tuđin u ovoj zemlji, kao putnika, koji se samo zaustavi da prenoći?
Jeremija 14,9Što si kao plašljiv čovjek, kao junak, koji ne može pomoći? Ti si ipak u našoj sredini, Gospode, mi smo nazvani po imenu tvojemu, nemoj nas odbaciti!"
Jeremija 14,10Ovako veli Gospod o na odu ovom: "Tamo i amo lutati, to vole oni. Nikada ne štede nogu svojih, a Gospodu se ne dopadaju, sada se on spominje krivnje njihove i kazni ih za grijehe njihove."
Jeremija 14,11Dalje mi reče Gospod: "Ne moli milost za taj narod!
Jeremija 14,12Ako i poste, neću uslišiti prošnje njihove, ako i prinose žrtve paljenice i darove, neće mi to ugoditi, nego ću ih istrijebit mačem, glađu i kugom."
Jeremija 14,13Tada rekoh: "Ah, svemogući Gospode, evo, proroci im govore: "Neće vidjeti mača, neće vas glad pogoditi, nego ću vam dati siguran mir na ovom mjestu."
Jeremija 14,14Gospod mi reče: "Laž ti prorokuju proroci u moje ime, ja ih nijesam poslao, nijesam ih naručio, nijesam im govorio. Izmišljena viđenja, ništavo gatanje i prijevaru srca svojega oni vam predaju kao proročanstva
Jeremija 14,15Zato ovako veli Gospod o prorocima, koji prorokuju u moje ime, a da nijesu poslani od mene, i koji tvrde: 'Mač i glad neće doći u ovu zemlju!': Od mača i gladi svršit će ti proroci.
Jeremija 14,16A ljudi, kojima oni prorokuju, ležat će po ulicama jerusalemskim, povaljani od gladi i mača, nitko ih neće pokopati, njih s njihovim ženama, sinovima i kćerima, izlit ću na njih nesreću njihovu.
Jeremija 14,17Ovako ćeš im reći: 'Oči moje liju suze dan i noć i ne dolaze nikada do počinka, jer strahovit udarac pogodi djevojku, kćer, narod moj, posve neizlječiv udarac!
Jeremija 14,18Ako izađem u polje, tu leže pobijeni mačem, ako uđem u grad, tu bjesne muke gladi. Jest, i svećenik i prorok lutaju naokolo po zemlji, ne znaju kud i kamo.'"
Jeremija 14,19"Jesi li posve odbacio Judu, je li ti omrznuo Sion, što nas biješ, mjesto da nam pomogneš? Nadamo se spasenju dolazi ništa dobro; nadamo se vremenu ozdravljenja, a nema ništa osim straha!
Jeremija 14,20Priznajemo, Gospode, zloću svoju, krivnju otaca svojih, doista griješili smo proti tebi.
Jeremija 14,21Ali nas ne odbijaj zbog imena svojega, ne daj da se obeščasti prijestolje slave tvoje! Spomeni se zavjeta svojega s nama i ne prekidaj ga!
Jeremija 14,22Ima li među tlapnjama neznabožaca tko, da daje dažd, ili daje li nebo od sebe da pada dažd, nijesi li ti to, Gospode Bože nas, zato čekamo tebe, jer ti činiš sve to.";
Jeremija 14,1 Riječ Jahvina Jeremiji o velikoj suši:
Jeremija 14,2Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno leže na zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije.
Jeremija 14,3Odličnici šalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vraćaju se praznih vrčeva, postiđeni, posramljeni, pokriše glavu svoju.
Jeremija 14,4Zemlja je sva ispucala jer kiše nema. Ratari se postidješe, pokriše glave.
Jeremija 14,5Pa i košuta u polju ostavlja mlado jer trave nema.
Jeremija 14,6Divlji magarci, stojeć` na goletima, dašću kao čagalj, oči im malaksale jer nema zelenila.
Jeremija 14,7Bezakonja naša protiv nas svjedoče, smiluj se, o Jahve, rad` imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagriješismo,
Jeremija 14,8o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik što se uvrati da prenoći?
Jeremija 14,9Zašto si kao prestravljen čovjek, kao junak koji ne može pomoći? Ta ti si među nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas ostaviti!
Jeremija 14,10Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove.
Jeremija 14,11I reče mi Jahve: "Ne traži milosti za ovaj narod.
Jeremija 14,12Ako će i postiti, neću uslišiti njihovih vapaja. Ako će i prinijeti paljenicu i prinos, neće mi omiljeti. Jer mačem, glađu i kugom ja ću ih zatrti.
Jeremija 14,13Tada rekoh: "Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: `Nećete vidjeti mača, niti će vam biti gladi, nego ću vam dati postojan mir na ovome mjestu.`
Jeremija 14,14A Jahve mi reče: "Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga.
Jeremija 14,15Zato ovako govori Jahve: "Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neće biti ni mača ni gladi u zemlji ovoj, sami će od mača i gladi poginuti.
Jeremija 14,16A narod ovaj kojemu prorokuju ležat će po ulicama jeruzalemskim, pokošen mačem i glađu, i neće biti čovjeka da ga pokopa - njih, žene njihove, sinove i kćeri njihove. Tako ću na njih izliti zloću njihovu.
Jeremija 14,17A ti im reci ovako: Nek` oči moje suze rone danju i noću, i neka ne prestanu, jer je strašno slomljena djevica, kći naroda moga, ranom neobično ljutom.
Jeremija 14,18Pođem li u polje, evo mačem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju.
Jeremija 14,19Ta zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti duši omrznu Sion? Zašto nas tako biješ te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al` evo užasa!
Jeremija 14,20O Jahve, bezbožnost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagriješismo!
Jeremija 14,21Ne odbaci nas, rad` imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama!
Jeremija 14,22Zar ispraznost bezbožnika dažda daje? Ili zar nebesa sama kiše? Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to činiš.
Jeremija 14,1Gdje se riječ GOSPODOVA upućuje Jeremiji povodom suše
Jeremija 14,2Juda je u žalosti, njegova trgovišta propadaju, ona su turobna, porušena i uzdiže se zapomaganje iz Jeruzalema.
Jeremija 14,3Plemeniti šalju sitni puk na tlaku po vodu: kad stignu k lokvama, ne nalaze više vode; vraćaju se, posuđa praznog, smeteni, zabezeknuti, zaprepašteni;
Jeremija 14,4Zbog zemlje raspucane usljed nedostatka kiše, seljaci su smeteni, zaprepašteni;
Jeremija 14,5a, u prirodi, košuta se porađa i odlazi, jer nema više zelenila,
Jeremija 14,6Divlji magarci zaustavljaju se po grebenima, njuše zrak kao šakali; njihove se oči iscrpljuju u potrazi za jednom barem travkom, koje nema više.
Jeremija 14,7Ako li naši grijesi svjedoče protiv nas, uradi, GOSPODE, za čast *imena svog. Da, mi ne prekidamo nijekati tebe, spram tebe, mi smo grješni.
Jeremija 14,8Nado Izraelova, ti, koji spašavaš u vrijeme zebnje, zašto se ponašaš kao stranac u zemlji, kao jedan putnik koji se svraća s puta za provesti noć.
Jeremija 14,9Zašto se ponašaš kao pokoleban čovjek, kao jedan junak koji više ne može spašavati? Ipak, GOSPODE, ti si u sred nas, tvoje je ime bilo proglašeno nad nama: ne napuštaj nas!
Jeremija 14,10Ovako govori GOSPOD tom narodu: ”Da, oni vole skitati, oni ne nadziru svojih postupaka.“ Jer ne gode GOSPODU, on ih sada podsjeća na njihovu nastranost, on kažnjava njihove grješke.
Jeremija 14,11GOSPOD mi kaže: ” Ne posreduj u korist ovog pogana, ne poželi njemu sreću!
Jeremija 14,12Ako li *poste, ja ne slušam njihovu žalbu. Ako mi ponude holokauste i milodare, to mi ne godi. Mačem, glađu i kugom ja ću ih istrijebiti. “
Jeremija 14,13Ja kažem: ” Ah! Gospodine BOžE, ali *proroci im govore: Vi nećete vidjeti mača, i glad vas neće iznenaditi; ja ću vam na ovom mjestu dati jedno sigurno blagostanje. “
Jeremija 14,14GOSPOD mi odgovori: ” Lažno je to što proroci prorokuju u moje ime; ja ih nisam poslao, ja im nisam ništa iskao, ja im nisam govorio. Lažna viđenja, proricanja, priviđenja, izmišljena otkrića, to je njihova proročka poruka! “
Jeremija 14,15Zato ovako govori GOSPOD: ” Za ono što je od proroka koji prorokuju u moje ime, a da ih ja nisam poslao: iako oni tvrde da mač ni glad neće iznenaditi ovu zemlju, u stvari će putem mača i gladi ti proroci nestati.
Jeremija 14,16A, ljudi kojima oni prorokuju prekrit će uličice Jeruzalema zbog gladi i mača: nikog oni neće imati da ih ukopa, njih, njihove žene, njihove sinove, njihove kćeri. Tako ću ja na njih sasuti njihovu zloću. “
Jeremija 14,17Ti ćeš mi izreći ove riječi: Moje se oči tope u suzama, noć i dan, bez prekida: jedna velika nevolja je slomila djevicu, moj narod.
Jeremija 14,18 Ako odem u polja, evo žrtava mača; ako li se vratim u grad, evo onih koje muči glad. *Proroci i svećenici prelaze zemljom, a da više ništa ne razumiju.
Jeremija 14,19 Jesi li ti prokleo Judu, je li ti se ogadio *Sion? Zašto nas udariti jednim neizlječivim zlom? Mi smo očekivali zdravlje, ali ničeg dobrog, čas kad bismo ozdravili, ali je strah taj koji dolazi!
Jeremija 14,20GOSPODE, mi smo svjesni svoje krivnje, i iskvarenosti naših otaca : da, mi smo grješni spram tebe.
Jeremija 14,21Za čast tvojeg *imena, ne budi prezriv, ne ponizi prijestolja svoje slave ! Podsjeti se *saveza s nama, ne zaniječi ga!
Jeremija 14,22Među besmislenosti pogana, ima li ih koji čine da pada kiša? Bit će li to nebesa koja daju padaline? Nisi li ti taj koji je GOSPOD naš Bog? Mi te očekujemo, jer ti si taj koji sve to čini.
Jeremija 14,1Riječ Gospodnja koja dođe Jeremiji o suši.
Jeremija 14,2Juda tuži, i vrata su mu žalosna; leže na zemlji u crno zaviti; vika iz Jerusalima podiže se.
Jeremija 14,3Najveći između njih šalju najmanje na vodu; došavši na studence ne nalaze vode, vraćaju se s praznijem sudovima svojim, stide se i srame se i pokrivaju glavu svoju.
Jeremija 14,4Zemlja je ispucala, jer ne bješe dažda na zemlji; zato se težaci stide i pokrivaju glavu svoju.
Jeremija 14,5I košuta u polju ostavlja mlade svoje, jer nema trave.
Jeremija 14,6I divlji magarci stojeći na visovima vuku u se vjetar kao zmajevi, oči im iščilješe, jer nema trave.
Jeremija 14,7Kad bezakonja naša svjedoče na nas, Gospode, učini radi imena svojega; jer je mnogo odmeta naših, tebi sagriješismo.
Jeremija 14,8Nade Izrailjev! spasitelju njegov u nevolji! zašto si kao tuđin u ovoj zemlji i kao putnik koji se uvrati da prenoći?
Jeremija 14,9Zašto si kao umoran čovjek, kao junak, koji ne može izbaviti? Ta, ti si usred nas, Gospode, i ime je tvoje prizvano na nas; nemoj nas ostaviti.
Jeremija 14,10Ovako govori Gospod za narod ovaj: milo im je da se skitaju, ne ustavljaju nogu svojih, zato nijesu mili Gospodu; sada će se opomenuti bezakonja njihova i pohodiće grijehe njihove.
Jeremija 14,11Potom reče mi Gospod: ne moli se za taj narod da bi mu bilo dobro.
Jeremija 14,12Ako će i postiti, neću uslišiti vike njihove; i ako će prinijeti žrtve paljenice i dar, neće mi to ugoditi, nego mačem i glađu i pomorom pomoriću ih.
Jeremija 14,13Tada rekoh: oh, Gospode Gospode, evo, proroci im govore: nećete vidjeti mača, i neće biti gladi u vas, nego ću vam dati mir pouzdan na ovom mjestu.
Jeremija 14,14A Gospod mi reče: laž prorokuju ti proroci u moje ime, nijesam ih poslao, niti sam im zapovjedio, niti sam im govorio; lažne utvare i gatanje i ništavilo i prijevaru srca svojega oni vam prorokuju.
Jeremija 14,15Zato ovako veli Gospod za proroke koji prorokuju u moje ime a ja ih nijesam poslao, i govore: neće biti mača ni gladi u ovoj zemlji: od mača i gladi izginuće ti proroci.
Jeremija 14,16A narod ovaj kojemu oni prorokuju biće povaljan po ulicama Jerusalimskim od gladi i mača, i neće biti nikoga da ih pogrebe, njih, žene njihove i sinove njihove i kćeri njihove; tako ću izliti na njih zloću njihovu.
Jeremija 14,17Reci im dakle ovu riječ: neka oči moje liju suze danju i noću i neka ne prestaju, jer djevojka kći mojega naroda satr se veoma, od udarca preljuta.
Jeremija 14,18Ako izidem u polje, eto pobijenijeh mačem; ako uđem u grad, eto iznemoglijeh od gladi; jer i prorok i sveštenik otidoše u zemlju koje ne znaju.
Jeremija 14,19Eda li si sasvijem odbacio Judu? eda li je omrzao duši tvojoj Sion? Zašto si nas udario tako da nam nema lijeka? Čekasmo mir ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah.
Jeremija 14,20Priznajemo, Gospode, zloću svoju, bezakonje otaca svojih, zgriješili smo ti.
Jeremija 14,21Nemoj nas odvrći radi imena svojega; nemoj naružiti prijestola slave svoje, opomeni se zavjeta svojega s nama, nemoj ga ukinuti.
Jeremija 14,22Ima li među taštinama u naroda koji da daje dažd? ili nebesa daju li sitan dažd? Nijesi li ti to, Gospode Bože naš? Zato tebe čekamo, jer ti činiš sve to.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje