Tražilica


Jeremija 48. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 48,1O Moabu. Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Teško Nebu: "bit će opustošen! Sramota, Kirjatajim bit će osvojen. Sramota tvrđava slomljena.
Jeremija 48,2Prođe slava Moaba. U Hešbonu snuju nesreću proti njemu: "Ustanimo, da ga istrijebimo, da nije više narod!" Madmene, i ti ćeš hiti uništen. Za tobom ide mač.
Jeremija 48,3Čuj, jauk iz Horonaima: "Pustošenje i zatiranje veliko.
Jeremija 48,4Satrven je Moab!" Razliježe se jauk djece njihove.
Jeremija 48,5Putem od Luhita uzlazi se plačući. Kako se silazi u Horonaim, čuje se jauk nad propašću:
Jeremija 48,6"Bježite, spasite život, budite kao magarac pustinje!"
Jeremija 48,7Jer si gradio na svojim djelima i na blagu svojem, zato ćeš bi osvojen i ti. Kemoš putuje u ropstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.
Jeremija 48,8Zatirač dolazi na svaki grad. Ni jedan se grad neće spasiti. Poharat će se dolina, opustošit će se nizina, kako je rekao Gospod.
Jeremija 48,9Stavite Moabu nadgrobni spomenik, jer je on razoren. Gradovi njegovi postaju pustinjom, bez stanovnika.
Jeremija 48,10Proklet, tko se nemarno brine za riječ Gospodnju! Proklet, tko od krvi usteže mač svoj!
Jeremija 48,11Od malena ostao je Moab u miru, ležao je mirno na drožđini svojoj, nije se pretakao iz suda u sud, nikada nije išao u progonstvo. Zato mu je ostao fin ukus. Njegov se miris nije izgubio.
Jeremija 48,12"Zato, zaista, dolazi vrijeme", govori Gospod, "kada ću mu poslati bačvare. Oni će ga priječiti, ispraznit će bačve, porazbijat će sudove.
Jeremija 48,13Tada će se Moab osramotiti zbog Kemoša kao kuća Izraelova nekoć Betelom, u koji se je uzdala.
Jeremija 48,14Kako samo možete reći: 'Junaci smo ljudi puni snage za boj!'
Jeremija 48,15Zatirač je Moabov izišao proti njemu, Najbolji od mladosti njegove silaze na zaklanje," govori kralj;
Jeremija 48,16Ime je njegovo 'Gospod nad vojskama'. "Posve je blizu propast Moabova. Brzo korača njegova nesreća."
Jeremija 48,17Žalite ga, svi susjedi njegovi, svi, koji znate za ime njegovo, recite: "Kako se slomi jaki štap, slavno žezlo!"
Jeremija 48,18Siđi sa slave svoje, sjedi u blato, stanovnice kćeri dibonska! Zatirač Moabov izlazi proti tebi, ruši gradove tvoje.
Jeremija 48,19Stani na put i pogledaj oko sebe, stanovnice Aroera! Upitaj umakloga bjegunca, reci: "Što se je dogodilo?"
Jeremija 48,20Osramoćen je Moab, razbijen. Jaučite i vičite, glasite na Arnonu: "Srušen je Moab."
Jeremija 48,21Sud dolazi na zemlju ravnu, na Holon i Jahzu i Mefaat,
Jeremija 48,22Na Dibon i Nebo i Bet -Diblatajim,
Jeremija 48,23Na Kirjatajim i Bet-Gamul i na Bet-Meon,
Jeremija 48,24Na Kerijot, Bosru i sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.
Jeremija 48,25"Odbijen je rog Moabu, mišica se njegova smrskala," govori Gospod.
Jeremija 48,26Opijte ga! - Podigao se na Gospoda. - Neka padne Moab u vlastitu bljuvotinu! Neka bude sada sam na podsmijeh!
Jeremija 48,27Nije li tebi Izrael bio na podsmijeh? Je li se možda zatekao među kradljivcima, da podrugljivo treseš glavom, kadgod si samo govorio o njemu?
Jeremija 48,28Ispraznite gradove i nastanite se u klisurama, stanovnici moapski! Učinite kao golubica, koja se gnijezdi u pustari na kraju gudure!
Jeremija 48,29Čuli smo za ponos Moabov, veoma veliki, za njegovu oholost, njegovu nadutost i ponos, za razmetanje njegovo.
Jeremija 48,30"Znam dobro obijest njegovu", govori Gospod. "Laž je brbljanje njegovo, laž je djelovanje njegovo."
Jeremija 48,31Zato jaučem za Moabom, vičem glasno za svojim Moabom. Žalim ljude u Kir-Heresu.
Jeremija 48,32Više, nego što sam plakao za Jazerom, plačem za tobom, lozo Sibmaha! Do mora se vuče vriježa tvoja, dopire do Jazera. U jesen tvoju i u berbu tvoju prodire zatirač.
Jeremija 48,33Radost i veselje iščeznu s rodnoga polja, iz zemlje moapske. Učinio sam kraj vinu u kacama. Gnječioci neće više gnječiti. Vika ratna nije više radovanje.
Jeremija 48,34Do Eleale prodire vika od Hešbona. Glasno jauču do Jahaza, od Soar do Horonaima, do Eglat Šelišije. Vode Nimrima postaju pustinja.
Jeremija 48,35"Učinit ću u Moabu kraj govori Gospod, "onomu, koji se je penjao na visinu žrtvenu, da kadi bogovima svojim.
Jeremija 48,36Zato tuguje kao frula srce moje za Moabom. Tuguje kao frula srce moje za stanovnicima u Kir-Heresu: "Propalo je sve koliko imanje i dobro njihovo.
Jeremija 48,37Svaka je glava ćelava. Svaka je brada obrijana, zarezotine na svim rukama, oko bedara odjeća žalosti!
Jeremija 48,38Na svim krovovima Moabovim i po cestama njegovim ništa do jadikovanje: "Jer sam razbio Moaba krao sud, što se ne dopada nikomu," govori Gospod.
Jeremija 48,39Kako je satrven! - Jaučite! - Kako Moab okreće leda naprćen sramotom! Postade Moab podsmijeh i groza svima susjedima svojim.
Jeremija 48,40Jer ovako veli Gospod: "Evo, kao orao lebdi nad njim, raširuje krila nad Moabom.
Jeremija 48,41Osvojeni su gradovi, zauzete su tvrđave. U onaj će dan biti srce junaka Moabovih kao srce žene, što rada."
Jeremija 48,42Uništen će biti Moab. Nije više narod, jer se je podigao na Gospoda.
Jeremija 48,43"Groza i jama i zamke na tebi, stanovniče moapski!" govori Gospod.
Jeremija 48,44"Tko je umaknuo grozi, upada u jamu, tko izađe iz jame, uhvati se u zamku, kad ovo pustim na Moaba, u godini pohođenja njegova," govori Gospod.
Jeremija 48,45U sjeni hešbonskoj zaustavljaju se izmoreni bjegunci. Jest, nekoć je izašao oganj iz Hešbona i plamen ognjeni iz tvrđe Sihonove, opalio sljepočice Moabu, tjeme borcima.
Jeremija 48,46Teško tebi, Moabe, izgubljen si, narode Kemošev! Sinovi će se tvoji zarobiti, i kćeri će se tvoje odvući u progonstvo.
Jeremija 48,47"Na kraju dana okrenut ću sudbinu Moabovu," govori Gospod. Dovle je sud Moabu.
Jeremija 48,1 O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiđen je Kirjatajim i osvojen, tvrđa posramljena, razorena,
Jeremija 48,2nema više dike moapske. U Hešbonu mu propast skovaše: `Hajde da ga istrijebimo iz naroda!` A ti, Madmene, bit ćeš razoren, mač već ide za tobom!
Jeremija 48,3Slušaj! Jauci se čuju iz Horonajima: `Pohara, propast strašna!`
Jeremija 48,4`Moab je smlavljen!` čuje se vrištanje mališa njegovih.
Jeremija 48,5Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašću.
Jeremija 48,6`Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!`
Jeremija 48,7Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit ćeš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima svojim.
Jeremija 48,8Pustošnik će doći u svaki grad, nijedan mu neće izmaći: Dolina će biti poharana, Visoravan opustošena," govori Jahve!
Jeremija 48,9Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava.
Jeremija 48,10Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju mač svoj ne omasti!
Jeremija 48,11Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bačve u bačvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen.
Jeremija 48,12"Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja ću mu poslati tlačitelje koji će ga pretakati, isprazniti njegove bačve i sudove njegove porazbijati.
Jeremija 48,13I tada će se Moab postidjeti zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao.
Jeremija 48,14Kako možete reći: "Mi smo junaci, hrabri ratnici.
Jeremija 48,15Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, riječ je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime.
Jeremija 48,16Bliži se propast Moabova, nesreća njegova hiti.
Jeremija 48,17Žalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: "Kako li se slomi čvrsta palica, žezlo veličanstveno!
Jeremija 48,18Siđi sa slave svoje, sjedni u blato, žitelju, kćeri dibonska! Jer pustošnik Moaba navali na te, poruši sve utvrde tvoje.
Jeremija 48,19Stani na cestu i promatraj, o žitelju Aroera! Pitaj bjegunce i preživjele, pitaj ih: "Što se to dogodi?
Jeremija 48,20"Moab se stidi jer je slomljen. Plačite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan.
Jeremija 48,21Sud stiže nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot,
Jeremija 48,22nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim,
Jeremija 48,23Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon,
Jeremija 48,24Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.
Jeremija 48,25"Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena.
Jeremija 48,26"Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh.
Jeremija 48,27Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u krađi te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?
Jeremija 48,28"Ostavite gradove, živite u pećinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!
Jeremija 48,29Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova!
Jeremija 48,30"Poznajem ja obijest njegovu - riječ je Jahvina - laž njegovih riječi, laž djela njegovih!
Jeremija 48,31Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa.
Jeremija 48,32Više nego nad Jazerom, plakat ću nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik.
Jeremija 48,33Iščeznu radost i veselje iz voćnjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grožđa ne maste, veseli zvuci više nisu veseli.
Jeremija 48,34Urlanje Hešbona i Elalea čuje se sve do Jahasa. Viču od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru.
Jeremija 48,35"U Moabu ću učiniti - riječ je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim.
Jeremija 48,36Stoga mi srce poput frule dršće za Moabom, srce moje poput frule dršće za ljudima Kir Heresa: jer propade stečevina koju stekoše!
Jeremija 48,37Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet.
Jeremija 48,38Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krčag koji se nikomu ne mili" - riječ je Jahvina.
Jeremija 48,39Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima.
Jeremija 48,40Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila.
Jeremija 48,41Gradovi su zauzeti, osvojene tvrđave. Srce moapskih junaka bit će toga dana kao srce žene u trudovima.
Jeremija 48,42Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu.
Jeremija 48,43Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - riječ je Jahvina.
Jeremija 48,44Tko stravi umakne, u jamu će pasti; tko se iz jame izvuče, u zemlju će pasti. Da, to ću svaliti na Moab u danima kazne njegove" - riječ je Jahvina.
Jeremija 48,45"U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al` vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepoočnice Moabu i tjeme sinova nemirničkih.
Jeremija 48,46Jao tebi, Moabe! Umišljen si, narode Kemošev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoše, kćeri tvoje u progonstvo.
Jeremija 48,47Ali ću promijeniti udes Moabov u budućnosti" - riječ je Jahvina. Dovde suđenje Moabu.
Jeremija 48,1Za Moab, ovako govori GOSPOD, sve-mogući, Bog Izraelov: Koja nesreća za Nebo, on je opustošen! Pokriven sramom, Kiriatim je zauzet. Tvrđa, pokrivena sramom ruši se;
Jeremija 48,2skršena, slava Moaba! U Hešbonu, kuju se mračne urote protiv njega: Hajdemo! Uništimo taj narod! Ti također Madmene, ti si ušutkan, mač te progoni.
Jeremija 48,3Pozivi u pomoć dolaze iz Horonaima, uništenje i veliki užas!
Jeremija 48,4Moab je skršen, njegovi mladunci ispuštaju velike jauke.
Jeremija 48,5Uspon Lutita, prelazi se u plaču. Na silasku iz Horonaima, čuje se pozive koji dolaze iz užasa .
Jeremija 48,6 Bježite! spasavaj se tko može! Vi postajete kao Aroer u pustinji.
Jeremija 48,7 Budući da se pouzdaješ u svoje napore i u svoja blaga, ti si zauzet. Kemoš odlazi u izgnanstvo, njegovi svećenici i glavari skupa.
Jeremija 48,8Uništavatelj preplavljuje sav grad, nitko ne izmiče. Dolina nestaje, visoravan je opustošena . To je ono što kaže GOSPOD.
Jeremija 48,9Podignite jedan spomenik pogrebni Moabu, on je sad samo ruina. Njegovi gradovi postaju opustjela mjesta, oni su ispražnjeni od svojih žitelja.
Jeremija 48,10 Proklet onaj koji djelo GOSPO- DOVO obavlja mlitavo. Proklet onaj koji maču svom krv uskrati.
Jeremija 48,11 Moab bijaše spokojan od svojeg mladog doba, on počivaše na svojoj ocjedini, ne budući nikad pretakan - drukčije rečeno, on nikad u izgnanstvo išao nije. Tako je on sačuvao svoj okus, i njegov je miris netaknut.
Jeremija 48,12Eh dobro, dani dolaze - proročanstvo GOSPODOVO - kad ću mu ja poslati pretakatelje sa zapovijedi da ga pretoče, da isprazne njihove posude i da polupaju njihove vrčeve.
Jeremija 48,13Moab će se postidjeti Kemoša : kao što su ljudi Izraelovi : postidjeli se Betela, . svoje sigurnosti!
Jeremija 48,14Kako se usuđujete reći: ” Mi smo junaci, bojovnici stvoreni za rat?“
Jeremija 48,15Uništavatelj Moaba uspinje se u napad iz svojih gradova: njegova probrana mladost sići će na klaonicu - proročanstvo Kralja koji ima za ime: GOSPOD, sve-mogući.
Jeremija 48,16Propast Moaba je neizbježna, nesreća će se oboriti na njega.
Jeremija 48,17Izrazite mu svoju sućut vi svi, njegovi susjedi, njegovi bliski, recite: Kako! Ona je skršena, ta sila neumoljiva! moć prekrasna!
Jeremija 48,18 Siđi sa svoje slave i ostani ožednjelo, pučanstvo Divona; uništavatelj Moaba uzlazi u napad protiv tebe, on uništava tvoje utvrde.
Jeremija 48,19 Postavi se na put i načini zasjedu, pučanstvo Aroera. Ispitaj bjegunce i preživjele: što se to dogodilo?
Jeremija 48,20 Moab, posramljen, stropoštao se. Urlajte! Pozovite u pomoć! Objavite na Arnonu: Moab je opustošen.
Jeremija 48,21Sud dolazi na zemlju visoravni, na Holon, Jahas, Mefaat,
Jeremija 48,22Divon, Nebo, Bet-Divlataim,
Jeremija 48,23Kiriatim, Bet-Gamul, Bet-Meon,
Jeremija 48,24Keriot, Bosra, ukratko: sve gradove Moaba, daleke i bliske.
Jeremija 48,25Moab je izgubio svu svoju krjepost,njegova je ruka slomljena - proročanstvo GOSPODOVO.
Jeremija 48,26Opijte ga, pošto se pravi većim nego GOSPOD® Evo ga kako se koprca u svojim bljuvotinama® Njegov je red da bude predmetom poruge!
Jeremija 48,27Nije li istina da je Izrael postao za tebe predmetom poruge? Jesi li ga ti našao među kradljivcima da, svaki put kad o njemu govoriš, to bude uz klimanje glave ?
Jeremija 48,28Napustite gradove i ostanite u stijenju, stanovnici Moaba. Budite kao golubice koje grade svoja gnijezda u nepristupačnim mjestima, na otvorima ponora.
Jeremija 48,29 Jesmo li razumjeli, ponos Moaba! Kako on bijaše gord! Koje li nerazboritosti! koje li oholosti! Koja osornost! koja uobraženost!
Jeremija 48,30 Ja poznajem njegovu taštinu - proročanstvo GOSPODOVO -, nedosljednost njegovog blebetanja, nepostojanost onog što oni čine.
Jeremija 48,31 Također, ja urlam zbog Moaba. Ja pozivam u pomoć za cijeli Moab. Ja uzdišem nad ljudima iz Kir-Heresa .
Jeremija 48,32Više no za Jazerom, ja plačem za tobom, vinograde Sivme. Tvoji izdanci se pružaju preko mora, oni dosežu Jazer. Uništavatelj pada na tvoju žetvu i tvoju berbu.
Jeremija 48,33Svršeno, pomamna radost u vinogradu i polju Moaba! Ja presahnjujem vino u podrumima: prestali, krici koji prate gnječenje !
Jeremija 48,34Pozivi u pomoć iz Hešbona, čuje ih se sve do Elealea; njihov glas dopire sve do Jahasa, od Koara sve do Horonaima, Eglat-šelišija, jer čak vode Nimrima svedene su na ništa .
Jeremija 48,35Ja činim da nestanu u Moabu - proročanstvo GOSPODOVO - oni koji, na *visokim mjestima, uspinju holokauste i spaljuju milodare u čast svojih bogova.
Jeremija 48,36Također moje srce jeca nad Moabom, : kao što jecaju flaute; moje srce jeca : nad ljudima Kir-Hereza, kao što jecaju flaute; : oni propadaju zbog dobitaka koje su ostvarili.
Jeremija 48,37Također svaka je glava ostrižena i svaka brada obrijana; : sve su ruke zarezane i sva su križa prekrivena *kostrijetima;
Jeremija 48,38na svim terasama kuća Moaba i na svim trgovima, . ničeg nema osim jadikovki: : ja slamam Moab kao predmet koji mi ne godi : - proročanstvo GOSPODOVO.
Jeremija 48,39Kako! on se stropo- štao! jaučite! Kako! od srama, Moab okreće leđa! Moab izaziva smijeh . i preneraženje kod svih svojih susjeda.
Jeremija 48,40Ovako govori GOSPOD: To je kao jedan lješinar koji lebdi, i koji širi svoja krila nad Moabom.
Jeremija 48,41 Keriot je zauzet i Mesadot osvojen. Srce smionih Moabovih bit će, tog dana, kao srce jedne žene u poslu.
Jeremija 48,42Moab, opljačkan, nije više jedan narod, jer se pravio većim od GOSPODA.
Jeremija 48,43Užas, jama, mreža, za vas - proročanstvo GOSPODOVO!
Jeremija 48,44Onaj koji bježi pred užasom pada u jamu Onaj koji se uspne iz groba uhvaćen je u mrežu. Da, ja ću dovesti na njega, na Moab, godinu kad će mu trebati razumjeti - proročanstvo GOSPODOVO.
Jeremija 48,45 U sjeni Hešbona, zaustavljaju se iscrpljeni bjegunci. Ali, jedna vatra izbija od Hešbona jedan plamen iz palače Sihon. On proždire sljepoočnice Moaba, lubanju bukača.
Jeremija 48,46 Koja li nesreća za tebe, Moabe! Puk je Kemošev izgubljen. Tvoji su sinovi odvedeni zarobljenicima, a kćeri tvoje zatvorenicama.
Jeremija 48,47Ali, u nizu vremenskom, ja ću obnoviti Moab - proročanstvo GOSPODOVO. Ovdje se zaustavlja proces Moabu.
Jeremija 48,1Za Moava ovako govori Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: teško Nevonu! jer će se opustošiti; Kirijatajim će se posramiti i uzeti; Mizgav će se posramiti i prepasti.
Jeremija 48,2Neće se više hvaliti Moav Esevonom; jer mu zlo misle: hodite da ga istrijebimo da nije više narod. I ti, Madmene, opustjećeš; mač će te goniti.
Jeremija 48,3Čuje se vika iz Oronajima, pustošenje i satiranje veliko.
Jeremija 48,4Moav se satr; stoji vika djece njegove.
Jeremija 48,5Jer će se putem Luitskim dizati plač bez prestanka; i kako se slazi u Oronajim, neprijatelji će čuti strašnu viku:
Jeremija 48,6Bježite, izbavite duše svoje, i budite kao vrijes u pustinji.
Jeremija 48,7Jer što se uzdaš u svoja djela i u blago svoje, zato ćeš se i ti uzeti, i Hamos će otići u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa.
Jeremija 48,8I doći će zatirač u svaki grad, neće se sačuvati ni jedan grad; dolina će propasti i ravnica će se opustošiti, jer Gospod reče.
Jeremija 48,9Podajte krila Moavu, neka brzo odleti; jer će gradovi njegovi opustjeti da neće niko živjeti u njima.
Jeremija 48,10Proklet bio ko nemarno radi djelo Gospodnje, i proklet ko usteže mač svoj od krvi!
Jeremija 48,11Moav je bio u miru od djetinjstva svojega i počivao na droždini svojoj, niti se pretakao iz suda u sud, niti je u ropstvo išao; zato mu osta kus njegov, i miris se njegov nije promijenio.
Jeremija 48,12Zato, evo, idu dani, govori Gospod, da mu pošljem premetače, koji će ga premetnuti, i sudove njegove isprazniti i mjehove njegove pokidati.
Jeremija 48,13I Moav će se osramotiti s Hamosa, kao što se osramotio dom Izrailjev s Vetilja, gada svojega.
Jeremija 48,14Kako govorite: jaki smo i junaci u boju?
Jeremija 48,15Moav će se opustošiti i gradovi će njegovi propasti, i najbolji mladići njegovi sići će na zaklanje, govori car, kojemu je ime Gospod nad vojskama.
Jeremija 48,16Blizu je pogibao Moavova, i zlo njegovo vrlo hiti.
Jeremija 48,17Žalite ga svi koji ste oko njega, i koji god znate za ime njegovo, recite: kako se slomi jaki štap, slavna palica?
Jeremija 48,18Siđi sa slave svoje, i sjedi na mjesto zasušeno, kćeri, koja živiš u Devonu; jer će zatirač Moavov doći na tebe i raskopaće gradove tvoje.
Jeremija 48,19Stani na putu, i pogledaj, koja živiš u Aroiru, upitaj onoga koji bježi i onu koja gleda da se izbavi, reci: što bi?
Jeremija 48,20Posrami se Moav; jer se razbi; ridajte i vičite; javite u Arnon da se Moav opustoši.
Jeremija 48,21Jer sud dođe na zemlju ravnu, na Olon i na Jasu i Mifat,
Jeremija 48,22I na Devon i na Nevon i na Vet-Devlatajim,
Jeremija 48,23I na Kirijatajim i na Vet-Gamul i na Vet-Meon,
Jeremija 48,24I na Keriot i na Vosoru, i na sve gradove zemlje Moavske, koji su daleko i koji su blizu.
Jeremija 48,25Odbijen je rog Moavu, i mišica se njegova slomi, govori Gospod.
Jeremija 48,26Opojte ga, jer se podigao na Gospoda; neka se valja Moav u bljuvotini svojoj, i bude i on potsmijeh.
Jeremija 48,27Jer nije li tebi Izrailj bio potsmijeh? je li se zatekao među lupežima, te kad god govoriš o njemu poskakuješ?
Jeremija 48,28Ostavite gradove i naselite se u stijeni, stanovnici Moavski, i budite kao golubica koja se gnijezdi u kraju i rasjelini.
Jeremija 48,29Čusmo ponos Moavov da je veoma ponosit, oholost njegovu i ponos, razmetanje njegovo i obijest njegovu.
Jeremija 48,30Znam ja, govori Gospod, obijest njegovu; ali neće biti tako; laži njegove neće učiniti ništa.
Jeremija 48,31Zato ću ridati za Moavom, vikati za svijem Moavom, uzdisaće se za onima u Kir-Eresu.
Jeremija 48,32Više nego za Jazirom plakaću za tobom, lozo Sivamska; odvode tvoje prijeđoše more, dopriješe do mora Jazirskoga; zatirač napade na ljetinu tvoju i na berbu tvoju.
Jeremija 48,33I radost i veselje otide s rodnoga polja, iz zemlje Moavske, i učinih te nesta u kacama vina; niko neće gaziti pjevajući; pjesma neće se više pjevati.
Jeremija 48,34Od vike Esevonske, koja doprije do Eleale, podigoše viku do Jase, od Sigora do Oronajima, kao junica od tri godine, jer će i voda Nimrimskih nestati.
Jeremija 48,35I učiniću, govori Gospod, da ne bude Moavu čovjeka koji bi prinosio žrtvu na visini i kadio bogovima svojim.
Jeremija 48,36Zato će srce moje pištati za Moavom kao svirala, i srce će moje pištati kao svirala za ljudima u Kir-Eresu, jer će mu sva tečevina propasti.
Jeremija 48,37Jer će sve glave biti ćelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostrijet.
Jeremija 48,38Na svijem krovovima Moavovijem i po ulicama njegovijem biće sam plač, jer ću razbiti Moava kao sud na kom nema miline, govori Gospod.
Jeremija 48,39Ridajte: kako je satrven! kako Moav obrnu pleći sramotan? i posta Moav potsmijeh i strahota svjema koji su oko njega.
Jeremija 48,40Jer ovako govori Gospod: evo, kao orao doletjeće i raširiće krila svoja nad Moavom.
Jeremija 48,41Keriot je pokoren i tvrda se mjesta zauzeše, i srca će u junaka Moavovijeh biti u onaj dan kao srce u žene koja se porađa.
Jeremija 48,42I Moav će se istrijebiti da ne bude narod, jer se podiže na Gospoda.
Jeremija 48,43Strah i jama i zamka oko tebe je, stanovniče Moavski, govori Gospod.
Jeremija 48,44Ko uteče od straha, paše u jamu, a ko izljeze iz jame, uhvatiće se u zamku; jer ću pustiti na njega, na Moava, godinu pohođenja njihova, govori Gospod.
Jeremija 48,45U sjenu Esevonskom ustaviše se koji bježahu od sile; ali će oganj izaći iz Esevona i plamen isred Siona, i opaliće kraj Moavu i tjeme nemirnicima.
Jeremija 48,46Teško tebi, Moave, propade narod Hamosov, jer sinove tvoje zarobiše, i kćeri tvoje odvedoše u ropstvo.
Jeremija 48,47Ali ću povratiti roblje Moavovo u pošljednje vrijeme, govori Gospod. Dovde je sud Moavu.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje