Tražilica


Luka 7. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Luka 7,1Pošto je bio svršio sve govore svoje pred narodom, pođe u Kafarnaum.
Luka 7,2Ondje je u jednog satnika ležao na umoru sluga, koji mu je bio vrlo drag.
Luka 7,3Kad je čuo za Isusa, dade ga po starješinama židovskim zamoliti, da bi došao i ozdravio slugu njegova.
Luka 7,4Ovi dođoše k Isusu i zamoliše ga usrdno: "On zaslužuje, da mu to učiniš;
Luka 7,5Jer ljubi narod naš i sagradio nam je sinagogu."
Luka 7,6Isus pođe s njima. Kad više nije bio daleko od kuće, poruči mu satnik po prijateljima: "Gospodine, ne trudi se; jer nijesam dostojan, da uđeš pod krov moj.
Luka 7,7Zato i nijesam držao sebe dostojnim, da dođem k tebi. Reci samo riječ, i ozdravit će sluga moj.
Luka 7,8I ja, ako sam i podložnik, reknem jednomu od vojnika, što su poda mnom: 'Idi!' i ide; k jednomu drugom: 'Dođi'! i dođe; i slugi svojemu. 'Učini to!' i učini."
Luka 7,9Kad je to čuo Isus, začudi mu se. Okrenu se i reče narodu, koji ga je pratio: "Kažem vam, tako velike vjere ne nađoh u Izraelu!"
Luka 7,10Kad se poslani vratiše kući, nađoše zdrava slugu, koji je bio bolestan.
Luka 7,11Potom otide u grad po imenu Nain. S njim su išli učenici njegovi i mnogobrojan narod.
Luka 7,12Kad se približi k vratima gradskim, iznosili su mrtvaca, jedinca sina majke njegove, koja je bila udovica. Mnogo je naroda iz grada išlo za njim.
Luka 7,13Kad je vidje Gospodin, sažali mu se za njom, i reče joj: "Ne plači!"
Luka 7,14Tada pristupi i dotaknu se lijesa. Nosioci stadoše. I on reče: "Mladiću, velim ti, ustani!"
Luka 7,15Tada se uspravi mrtvac i počne govoriti. I dade ga majki njegovoj.
Luka 7,16Strah obuze sve. Slavili Boga i govorili: "Velik prorok ustade među nama. Bog pohodi narod svoj."
Luka 7,17Glas o tom raširi se po svoj Judeji i po svoj okolini.
Luka 7,18Za sve ovo javiše Ivanu učenici njegovi.
Luka 7,19Tada dozva Ivan k sebi dvojicu učenika svojih, posla ih Gospodinu i dade ga upitati: "Jesi li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo?"
Luka 7,20Ljudi dođoše k njemu i rekoše: "Ivan Krstitelj šalje nas k tebi, da te upitamo: "Jesi li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo?"
Luka 7,21U onaj upravo čas iscijeli mnoge od bolesti, od muke i od zlih duhova i mnogima slijepima darova vid očni.
Luka 7,22I odgovori im: "Idite i javite Ivanu, što ste vidjeli i čuli: Slijepi vide, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda radosna vijest.
Luka 7,23Blagoslovljen je onaj, komu ja nisam povod spoticanja!"
Luka 7,24Kad su bili otišli poslanici Ivanovi, počne mnoštvu naroda govoriti za Ivana: "Što ste izašli u pustinju? Da vidite trsku, koju ljulja vjetar?
Luka 7,25Ili što ste izašli? Da vidite čovjeka u mekanim haljinama? Ne, ljudi koji nose fine haljine i žive raskošno, na dvorima su kraljeva.
Luka 7,26Što ste izašli? Da vidite proroka? Da, kažem vam, još više nego proroka.
Luka 7,27On je onaj, o kojem stoji pisano: Eto, šaljem glasnika svojega pred tobom, da pripravi put pred tobom.
Luka 7,28Kažem vam: Između rođenih od žene nema većega od Ivana. Ipak najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega."
Luka 7,29Sav narod, koji ga je slušao, i carinici upoznaše pravednost Božju i primiše krštenje Ivanovo.
Luka 7,30A farizeji i književnici prezreše odluku Božju i ne dadoše se krstiti od njega.
Luka 7,31"S kim da prispodobim ljude ovoga roda? Na koga su nalik?
Luka 7,32Oni su kao djeca, što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima: Mi smo vam zasvirali, i vi nijeste igrali; mi smo tužaljke zapjevali, i vi nijeste plakali.
Luka 7,33Ivan Krstitelj došao je; on nije jeo kruha i nije pio vina. Tada ste rekli: Od đavla je opsjednut.
Luka 7,34Sin čovječji došao je; on jede i pije. A vi kažete: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinicima i grješnicima!
Luka 7,35Ali mudrost spoznadoše kao pravednu sva djeca njezina."
Luka 7,36Jedan farizej zamoli ga, da bi objedovao kod njega. Pođe u kuću farizejevu i sjede za stol.
Luka 7,37U gradu je živjela žena kao grješnica. Kad doznade, da je on za stolom u kući farizejevoj, donese posudicu od alabastera s pomasti.
Luka 7,38Ona se plačući postavi odostraga nogu njegovih i uze noge njegove kvasiti suzama svojim i otirati kosom glave svoje. Tada je cjelivala noge njegove i mazala ih pomašću.
Luka 7,39Kad to vidje farizej, koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: "Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena, koja ga se dotiče - jedna grješnica."
Luka 7,40Isus mu reče: "Simone, imam ti nešto reći." On reče: "Kaži, učitelju!"
Luka 7,41Reče: "Jedan vjerovnik imao je dva dužnika. Jedan mu je bio dužan pet stotina denara, drugi pedeset.
Luka 7,42Jer nijesu mogli platiti svojega duga, otpusti ga obojici. Koji će ga sad od njih više ljubiti?"
Luka 7,43Simon odgovori: "Mislim onaj, kojemu je više poklonio." Isus mu reče: "Pravo si sudio."
Luka 7,44Tada okrenuvši se k ženi reče Simonu: "Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću, a ti mi ne dade vode za noge moje; a ona suzama svojim okvasi noge moje i kosom svojom otre.
Luka 7,45Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako uđe, ne prestade cjelivati nogu mojih.
Luka 7,46Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona pomašću pomaza noge moje.
Luka 7,47Zato kažem ti: Njoj su oprošteni mnogi grijehi njezini, jer je pokazala mnogu ljubav. A kojemu se oprašta manje, taj ima također samo malo ljubavi."
Luka 7,48Tada reče njoj: "Tvoji su ti grijehi oprošteni."
Luka 7,49Onda oni, koji su bili za stolom, pomisliše u sebi: "Tko je ovaj, da i grijehe oprašta?"
Luka 7,50A on reče ženi: "Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!"
Luka 7,1 Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum.
Luka 7,2Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag.
Luka 7,3Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu.
Luka 7,4Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učiniš
Luka 7,5jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.
Luka 7,6Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj.
Luka 7,7Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj.
Luka 7,8Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: `Idi` - i ode, drugomu: `Dođi` - i dođe, a sluzi svomu: `Učini to` - i učini.
Luka 7,9Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere.
Luka 7,10Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.
Luka 7,11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet.
Luka 7,12Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.
Luka 7,13Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!
Luka 7,14Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!
Luka 7,15I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
Luka 7,16Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!
Luka 7,17I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
Luka 7,18Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika
Luka 7,19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?
Luka 7,20Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: `Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?`
Luka 7,21Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom.
Luka 7,22Tada im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje.
Luka 7,23I blago onom tko se ne sablazni o mene.
Luka 7,24Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?
Luka 7,25Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima.
Luka 7,26Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka!
Luka 7,27On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.
Luka 7,28Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.
Luka 7,29Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom.
Luka 7,30Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.
Luka 7,31"S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik?
Luka 7,32Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: `Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!`
Luka 7,33Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: `Ðavla ima!`
Luka 7,34Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: `Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!`
Luka 7,35Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.
Luka 7,36Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu.
Luka 7,37Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti
Luka 7,38i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Luka 7,39Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.
Luka 7,40A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on:
Luka 7,41"Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset.
Luka 7,42Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?
Luka 7,43Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio.
Luka 7,44I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla.
Luka 7,45Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati.
Luka 7,46Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza.
Luka 7,47Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.
Luka 7,48A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi.
Luka 7,49Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?
Luka 7,50A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!
Luka 7,1Kad Isus bi završio sve svoje predavanje pred narodom on uđe u Kafarnaum.
Luka 7,2Jedan centurion imaše jednog roba bolesnog na smrt, kojeg mnogo cijeniše.
Luka 7,3Budući čuo govoriti o Isusu, on posla k njemu nekoliko uglednih Židova da ga zamole doći spasiti njegovog roba.
Luka 7,4Kad su stigli kod Isusa, ovi ga uporno preklinjaše i govoraše:
Luka 7,5`On zaslužuje da mu to učiniš, jer on voli naš narod i on je taj koji nam je sagradio *sinagogu.`
Luka 7,6Isus putovaše s njima i već bijaše nedaleko kuće njegove kad centurion posla prijatelje za reći mu: ` Gospodine, ne muči se toliko, jer nisam ja dostojan da ti uđeš pod krov moj.
Luka 7,7Zato ja također nisam ocijenjen slobodnim doći k tebi; već izreci jednu riječ i da moj sluga bude iscijeljen.
Luka 7,8Tako ja, koji sam pod jednom vlašću, s vojnicima pod mojim zapovjedništvom, i ja kažem jednom: Idi i on ode, jednom drugom: Dođi i on dođe, i mom robu: Učini to i on to učini. `
Luka 7,9Slušajući te riječi, Isus bi pun udivljenja za njega; on se okrenu prema mnoštvu koje ga slijeđaše i reče: ` Ja vam kažem, čak u Izraelu, ja nisam našao jedna takve vjere. `
Luka 7,10I po povratku u kuću izaslanici nađoše roba u dobrom zdravlju.
Luka 7,11A, Isus se potom nađe u jednom gradu zvanom Nain . Njegovi učenici putovaše s njim, kao i jedno veliko mnoštvo.
Luka 7,12Kad on stiže blizu gradskih vrata, upravo sahranjivaše jednog mrtvaca ondje, jednog sina jedinca čija majka bijaše udovica, a jedno pozamašno mnoštvo iz grada praćaše nju.
Luka 7,13Gledajući ju, Gospod joj se smilova i reče joj: ` Ne plači. `
Luka 7,14On se primaknu i dotaknu nosila; oni koji ga nosaše zaustaviše se; a on reče: ` Mladiću, ja ti zapovijedam, probudi se . `
Luka 7,15Tada umrli sjedne i stade govoriti. A Isus ga vrati majci njegovoj.
Luka 7,16Svi biše zahvaćeni strahom, i iskazaše slavu Bogu govoreći: ` Jedan se veliki *prorok podigao među nama i Bog je posjetio narod svoj. `
Luka 7,17I ta se priča o Isusu raširi po svoj Judeji i u svakom kraju. ( Mt 11.26)
Luka 7,18*Učenici Ivanovi izvijestiše sve te događaje svojem učitelju; a on, obraćajući se dvojici svojih učenika,
Luka 7,19posla njih k Gospodinu za pitati ga: ` Jesi li ti Onaj koji dolazi ili mi trebamo čekati jednog drugog? `
Luka 7,20Stigavši k Isusu, ti ljudi mu rekoše: ` Ivan Krstitelj nas je poslao k tebi za pitati te: Jesi li ti Onaj koji dolazi, ili mi trebamo čekati jednog drugog? `
Luka 7,21U taj čas Isus izliječi mnogo ljudi od bolesti, nedostataka i zlih duhova i dade vid mnogim slijepcima.
Luka 7,22Potom on odgovori izaslanicima: ` Idite izvijestiti Ivana o onome što ste vidjeli i čuli: slijepi ponovo vide, hromi hodaju, *leprozni su očišćeni a gluhi čuju, mrtvi uskrsavaju, dobra vijest je objavljena sirotima,
Luka 7,23a sretan je onaj koji ne bude pao zbog mene. ` ( Mt 11.711)
Luka 7,24Kad izaslanici biše otišli, Isus stade mnoštvu govoriti o njemu: ` Što ste vi išli gledati u pustinji? Jednu trstiku uzbibanu vjetrom?
Luka 7,25Dakle, što ste išli gledati? Jednog čovjeka odjevenog u otmjenu odjeću? Ali, oni koji su došli odjeveni u raskošnu odjeću i koji življaše u raskoši nalaze se u kraljevskim palačama.
Luka 7,26Dakle, što ste vi išli gledati? Jednog *proroka? Da, ja vam to kažem, i više no proroka.
Luka 7,27To je on za kojeg je rečeno: Evo, ja šaljem svog glasonošu pred tobom; on će pripraviti put tvoj pred tobom.
Luka 7,28Ja vam to kažem, između onih koji su rođeni od jedne žene, nitko nije već od Ivana; a međutim najmanji u *Kraljevstvu Božjem već je od njega. ( Mt 11.1619)
Luka 7,29Sav narod, slušaj ući ga i čak ubirači poreza priznali su pravdu Božju dajući se pokrstiti krštenjem Ivanovim.
Luka 7,30Ali, *farizeji i *zakonoznalci su odbili su nakanu koju Bog imade za njih, ne dajući mu se krstiti.
Luka 7,31Kome dakle, ću usporediti ljude ovog naraštaja? Kome su oni usporedivi?
Luka 7,32Oni su usporedivi djeci koja sjede na trgu i dovikuju jedna drugu govoreći: :Mi smo svirali frulom, a vi niste ple- :sali; mi smo zapjevali jednu pjesmu :žalobnu, a vi niste plakali.
Luka 7,33Naime, Ivan Krstitelj došao je, on ne jede kruha i ne pije vina, a vi kažete: izgubio je on glavu.
Luka 7,34*Sin čovjekov je došao, on jede, on pije, a vi kažete: Evo proždrljivca i pijanca, prijatelja ubirača poreza i *grješnika.
Luka 7,35Ali, mudrost bijaše priznata pravednom od sve svoje djece . `
Luka 7,36Jedan *farizej ga pozvati jesti s njim; on uđe u kuću farizejevu i sjede k stolu.
Luka 7,37Naiđe jedna žena iz grada koja bijaše *grješnica; ona bijaše doznala da on bijaše za stolom u kući farizejevoj. Donoseći jednu alabastrenu bočicu za miris
Luka 7,38prilazeći otpozadi, sve u plaču, k nogama Isusovim, ona stade oblijevati noge njegove suzama; ona ih obrisa svojim kosama, pokri ih cjelovima i prosu miris na njih.
Luka 7,39Videći to farizej koji bijaše njega pozvao reče u sebi: ` Da taj čovjek bijaše *prorok, on bi znao tko je žena koja ga dodiruje: a ona je: grješnica. `
Luka 7,40Isus uze riječ i reče mu: `Šimune, imam ti nešto reći.` `Govori, Učitelju `, reče on.
Luka 7,41Jedan vjerovnik imaše dva dužnika; jedan mu dugovaše 500 srebrnjaka, drugi 50.
Luka 7,42Kako oni ne imadoše čime nadoknaditi dug, on im obojici oprosti njihov dug. Koji od te dvojice će ga više voljeti? `
Luka 7,43Šimun odgovori: ` Ja mislim, onaj koji kojem je oprostio već dug. ` Isus mu reče: ` Dobro si prosudio.`
Luka 7,44I okreći ući se prema ženi, on reče Šimunu: ` Vidiš ovu ženu. Ja sam ušao u tvoju kuću: ti mi nisi sasuo ni vode na noge, ali ona, ona je oprala moje noge suzama i obrisala ih svojim kosama.
Luka 7,45Ti mi ni cjelova nisi dao, ali ona, otkad je ušla ona nije prestala obasipati moje noge cjelovima.
Luka 7,46Ti nisi prosuo mirisno ulje na moju glavu, ali ona, ona je prosula miris na noge moje.
Luka 7,47Ako ti ja izjavim da su njeni grijesi toliko brojni bili oprošteni, to je zato što je ona pokazala mnogo ljubavi. Već, onaj kome se oprašta malo, malo i pokazuje ljubavi.`
Luka 7,48On reče ženi: ` Tvoji su grijesi bili oprošteni. `
Luka 7,49Uzvanici stadoše govoriti u sebi: ` Tko taj čovjek koji ide sve do opraštanja grijehova? ` 50 Isus reče ženi: ` Tvoja te vjera spasila. Idi u miru.`
Luka 7,1A kad svrši sve riječi svoje pred narodom, dođe u Kapernaum.
Luka 7,2U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio.
Luka 7,3A kad ču za Isusa, posla k njemu starješine Judejske moleći ga da bi došao da mu iscijeli slugu.
Luka 7,4A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreći: dostojan je da mu to učiniš;
Luka 7,5Jer ljubi narod naš, i načini nam zbornicu.
Luka 7,6A Isus iđaše s njima. I kad već bijahu blizu kuće, posla kapetan k njemu prijatelje govoreći mu: Gospode! ne trudi se, jer nijesam dostojan da uđeš pod moju strehu;
Luka 7,7Zato i ne držah sebe dostojna da ti dođem, nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj.
Luka 7,8Jer i ja sam čovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide; i drugome: dođi, i dođe; i sluzi svojemu: učini to, i učini.
Luka 7,9A kad to ču Isus, začudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim reče: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh.
Luka 7,10I vrativši se poslani nađoše bolesnoga slugu zdrava.
Luka 7,11I potom iđaše u grad koji se zovi Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda.
Luka 7,12Kad se približiše k vratima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica i naroda iz grada mnogo iđaše s njom.
Luka 7,13I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reče joj: ne plači.
Luka 7,14I pristupivši prihvati za sanduk; a nosioci stadoše, i reče: momče! tebi govorim, ustani.
Luka 7,15I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj.
Luka 7,16A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreći: veliki prorok iziđe među nama, i Bog pohodi narod svoj.
Luka 7,17I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini.
Luka 7,18I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo.
Luka 7,19I dozvavši Jovan dva od učenika svojijeh posla ih k Isusu govoreći: jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?
Luka 7,20Došavši pak ljudi k njemu rekoše: Jovan krstitelj posla nas k tebi govoreći: jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?
Luka 7,21A u taj čas iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid.
Luka 7,22I odgovarajući Isus reče im: idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi čiste se, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima propovijeda se jevanđelje.
Luka 7,23I blago onome koji se ne sablazni o mene.
Luka 7,24A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?
Luka 7,25Šta ste dakle izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskijem su dvorovima.
Luka 7,26Šta ste dakle izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka;
Luka 7,27Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto ja šaljem anđela svojega pred licem tvojijem koji će pripraviti put tvoj pred tobom.
Luka 7,28Jer vam kažem: nijedan između rođenijeh od žena nije veći prorok od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu Božijemu veći je od njega.
Luka 7,29I svi ljudi koji slušahu i carinici opravdaše Boga, i krstiše se krštenjem Jovanovijem;
Luka 7,30A fariseji i književnici odbaciše svjet Božij za njih, i ne htješe da ih on krsti.
Luka 7,31A Gospod reče: kakvi ću kazati da su ljudi ovoga roda? I kakvi su?
Luka 7,32Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vam se, i ne plakaste.
Luka 7,33Jer dođe Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kažete: đavo je u njemu;
Luka 7,34Dođe sin čovječij koji i jede i pije, a vi kažete: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima.
Luka 7,35I opravdaše premudrost sva djeca njezina.
Luka 7,36Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu sjede za trpezu:
Luka 7,37I gle, žena u gradu koja bješe grješnica doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese sklenicu mira;
Luka 7,38I stavši sastrag kod nogu njegovijeh plakaše, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirom.
Luka 7,39A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reče u sebi govoreći: da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče: jer je grješnica.
Luka 7,40I odgovarajući Isus reče mu: Simone! imam ti nešto kazati. A on reče: učitelju! kaži.
Luka 7,41A Isus reče: dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bješe dužan pet stotina dinara a drugi pedeset.
Luka 7,42A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji će ga od njih dvojice većma ljubiti.
Luka 7,43A Simon odgovarajući reče: mislim onaj kome najviše pokloni. A on mu reče: pravo si sudio.
Luka 7,44I okrenuvši se k ženi reče Simonu: vidiš li ovu ženu? Ja uđoh u tvoju kuću, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr.
Luka 7,45Cjeliva mi nijesi dao; a ona otkako uđoh ne presta cjelivati mi nogu.
Luka 7,46Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge.
Luka 7,47Zato kažem ti: opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.
Luka 7,48A njoj reče: opraštaju ti se grijesi.
Luka 7,49I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: ko je ovaj što i grijehe oprašta?
Luka 7,50A ženi reče: vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje