Tražilica


Daniel 10. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Daniel 10,1U trećoj godini perzijskoga kralja Kira bilo je dano jedno objavljenje Danielu, koji se je zvao Beltešazar. Ovo je objavljenje pravo i radi o velikoj nevolji. On je razumio objavljenje, izakako mu je jedno viđenje otvorilo razumljenje.
Daniel 10,2"Tada sam ja, Daniel, bio u žalosti tri sedmice.
Daniel 10,3Jela tečna nijesam jeo. Meso i vino nijesu ulazila u moja usta, i nijesam se mazao, dok ne prođoše tri sedmice.
Daniel 10,4Kad sam se dvadeset četvrtoga dana prvoga mjeseca našao na obali velike rijeke, Tigrisa,
Daniel 10,5I oko sebe pogledao, tada stade preda me jedan čovjek, obučen u platno. Oko bedara svojih nosio je pojas od čistoga zlata.
Daniel 10,6Tijelo mu je sjalo kao krizolit. Kao munja sijevalo mu lice. Oči mu bile kao baklje ognjene. Ruke i noge njegove blistale su kao mjed uglađena. Zvuk glasa njegova bio kao šum mnoštva naroda.
Daniel 10,7Ja, Daniel, jedini imao sam ovu prikazu. Pratioci moji nijesu vidjeli prikaze. Ali ih je spopao takav strah, te su pobjegli, da se skriju.
Daniel 10,8Ja sam ostao sam. Dok sam imao ovu veliku prikazu, ostavila me je sva snaga. Lice mi se nagrdilo i sva mi je snaga iščeznula. Tada sam čuo zvuk glasa njegova.
Daniel 10,9Kad sam tada razabrao zvuk glasa njegova, pao sam onesviješćen preda se. Ležao sam licem na zemlji.
Daniel 10,10Najednom dotakla me se ruka i pomogla me na koljena i na ruke.
Daniel 10,11On mi reče: 'Daniele, predragi čovječe, slušaj riječi, koje ću ti izreći! Uspravi se, jer sam sada poslan k tebi. Kad mi je to rekao ustao sam dršćući.
Daniel 10,12Tada mi reče: 'Ne boj se Daniele, jer odmah prvoga dana kad si se trudio, da dobiješ pouku, i kad si se ponizio pred Bogom svojim bile su uslišene molbe tvoje. Ja dolazim na molitvu tvoju.
Daniel 10,13Dvadeset i jedan dan opirao mi se knez anđeo kraljevstva perzijskoga. Tada mi je došao u pomoć Mihael, jedan od najviših knezova anđela. Ostavio sam ga tamo kod kneza anđela kraljevstva perzijskoga.
Daniel 10,14I dolazim, da ti kažem, što čeka tvoj narod u budućim danima, jer viđenje ide još u daleke dane.
Daniel 10,15Dok mi je govorio te riječi, spustio sam oči svoje na zemlju i zašutio sam.
Daniel 10,16Ali on, koji je izgledao kao čovjek, dotače se usana mojih. Tada sam mogao otvoriti usta svoja i rekao sam njemu, koji je stajao preda mnom: 'Gospodaru moj, ovom prikazom posve sam potresen i svu sam snagu izgubio.
Daniel 10,17Kako bih mogao, gospodaru, jedan tako neznatan sluga govoriti s jednim tako visokim gospodarom kao što si ti? Tada mi nestaje sva snaga; i dah me ostavlja.'
Daniel 10,18I još jedanput dotakao me se on, koji je izgledao kao čovjek, i dao mi nove snage.
Daniel 10,19Rekao mi je: 'Ne boj se, preljubljeni čovječe! Mir neka je s tobom! Ohrabri se, ohrabri se!' Dok je tako govorio s menom, osjetio sam se ojačen. Rekao sam: 'Govori, gospodaru, jer si me ojačio!'
Daniel 10,20Tada on reče: 'Znaš li, zašto sam došao k tebi? Sad ću se opet vratiti, da se borim s knezom anđelom Perzije. Kad svršim to, prikazat će se knez anđeo Grčke.
Daniel 10,21Ali ću ti prije izreći, što je napisano u knjizi istine. Nitko ne stoji s menom proti onima osim vašega kneza anđela Mihaela.
Daniel 10,1 Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena riječ - riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječ, i razumijevanje bi mu dano u viđenju.
Daniel 10,2U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice:
Daniel 10,3nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice.
Daniel 10,4Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa;
Daniel 10,5podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga,
Daniel 10,6tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglađene, zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva.
Daniel 10,7Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju.
Daniel 10,8Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.
Daniel 10,9Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju.
Daniel 10,10I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove.
Daniel 10,11On mi reče: "Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reče, a ja ustadoh dršćući.
Daniel 10,12I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi.
Daniel 10,13Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome,
Daniel 10,14a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još će jedno viđenje biti za one dane.
Daniel 10,15Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi.
Daniel 10,16I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe i onemoćah.
Daniel 10,17I kako će sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoćah i dah me ostavi?
Daniel 10,18Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao čovjek te me okrijepi.
Daniel 10,19On reče: "Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!
Daniel 10,20Tada će on: "Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a čim svršim, doći će Knez Grčke.
Daniel 10,21Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega,
Daniel 10,1U trećoj godini Cirusa kralja Perzije, jedna riječ bi otkrivena Danielu, nazvanom Beltšasar. Ta riječ bijaše istina i velika nevolja . On shvati riječ; bilo je razumijevanje po viđenju.
Daniel 10,2U one dane, ja Daniel, podnosih žalost tijekom tri tjedna:
Daniel 10,3Ne jedoh nikakvo ukusno jelo, ni meso ni vino ne ulaziše u usta moja, i ja se ne namirisah sve do ispunjenja triju tjedana.
Daniel 10,4Dvadeset četvrtog dana prvog mjeseca, nalazih se na obali velike rijeke, tj. Tigrisa.
Daniel 10,5Ja podigoh oči i gledah, kad evo bijaše jedan čovjek odjeven lanom; on imaše pojas od zlata iz Ufaza uokolo križa.
Daniel 10,6Njegovo tijelo bijaše kao od krizolita, njegovo lice, kao sjaj svjetlosti, njegove oči kao zapaljene zublje, njegove ruke i njegove noge, kao sjaj uglačane bronce, a zvuk njegovih riječi kao buka mnoštva.
Daniel 10,7Ja, Daniel, ja sam vidjeh prikazu; ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe prikaze, ali jedan veliki strah pade na njih i oni pobjegoše skrivajući se.
Daniel 10,8Ja dakle ostadoh sam i gledah tu veliku prikazu. Ne ostade mi nikakve snage; moje se crte poremetiše i razložiše i ja ne imadoh nikakve snage.
Daniel 10,9Ja začuh zvuk njegovih riječi, padoh u obamrlost na lice svoje, licem na zemlju.
Daniel 10,10Kad jedna me ruka dodirnu; ona me postavi, sveg uzdrhtalog, na koljena i na pesnice ruku mojih.
Daniel 10,11A čovjek mi reče: ` Danijele, čovječe naklonosti, razumij riječi koje ti govorim i stoj na svom mjestu, jer sad sam ja bio poslan k tebi.` Dok mi on govoriše te riječi, ja se uspravih sav drhteći.
Daniel 10,12On mi reče: ` Ne boj se, Danijele, jer od prvog dana kad si ti dobio srce za razumijevati i poniziti se pred Bogom tvojim, tvoje riječi bijahu saslušane, i to je zbog tvojih riječi što sam ja došao.
Daniel 10,13Princ iz kraljevine Perzije se suprotstavio meni tijekom 21 dana, ali evo Mihael, jedan od Prinčeva iz prvog reda došao je meni u pomoć i ja sam ostao ondje pokraj kralja Perzije.
Daniel 10,14Ja sam došao učiniti da bi ti razumio ono što će se dogoditi tvojem narodu u budućnosti, jer ima još jedno viđenje za te dane.`
Daniel 10,15Dok mi on govoriše tim riječima, ja okrenuh svoje lice prema zemlji i šutah.
Daniel 10,16Kad evo netko skoji sličiše sinu čovjekovom dodirnu mi usne; ja otvorih usta i počeh govoriti. Ja rekoh onome koji stajaše preda mnom: ` Vaše visočanstvo, zbog prikaze, zebnje su me obuzele i ja ostadoh bez ikakve snage.
Daniel 10,17Kako ovaj svaj sluga vašeg visočanstva može govoriti vašem visočanstvu, kad nema nikakve snage i ne ostade mi ni dahađ`
Daniel 10,18Tada, onaj koji imaše pojavu ljudsku ponovno me dotače i okrijepi me.
Daniel 10,19Po tome reče mi: ` Ne boj se, čovječe naklonosti! Nek mir bude s tobom! Budi jak! Budi jak!` Dok mi on to govoriše, ja povratih snage i rekoh: ` Nek vaše visočanstvo govori, jer ti si me okrijepio.`
Daniel 10,20On reče: ` Znaš li ti zašto sam ja došao k tebiđ Ja preuzimam sada boj protiv Princa Perzije, i ja ću izići, i evo doći će Princ Grčke .
Daniel 10,21Ali, ja ću ti najaviti ono što je pisano u Knjizi istine . Nema nikog da mi pomogne protiv onih ondje, izuzev Mihaela, vašeg Princa.
Danilo 10,1Treće godine Kira cara Persijskoga objavi se riječ Danilu, koji se zvaše Valtasar; i riječ bješe istinita i o velikim stvarima; i razabra riječ i razumje utvaru.
Danilo 10,2U to vrijeme ja Danilo bjeh u žalosti tri nedjelje dana.
Danilo 10,3Jela ugodna ne jedoh, ni meso ni vino ne uđe u moja usta, niti se namazah uljem dok se ne navršiše tri nedjelje dana.
Danilo 10,4A dvadeset četvrtoga dana prvoga mjeseca bijah na brijegu velike rijeke Hidekela.
Danilo 10,5I podigoh oči svoje i vidjeh, a to jedan čovjek obučen u platno, i pojas bješe oko njega od čistoga zlata iz Ufaza;
Danilo 10,6A tijelo mu bješe kao hrisolit, i lice mu kao munja a oči mu kao lučevi zapaljeni, a ruke i noge kao mjed uglađena, a glas od riječi njegovijeh kao glas mnogoga ljudstva.
Danilo 10,7I ja Danilo sam vidjeh utvaru, a ljudi što bijahu sa mnom ne vidješe je, ali ih popade strah velik, te pobjegoše i sakriše se.
Danilo 10,8I ostah sam, i vidjeh tu veliku utvaru, i ne osta snage u meni, i ljepota mi se nagrdi, i ne imah snage.
Danilo 10,9I čuh glas od riječi njegovijeh, i kad čuh glas od riječi njegovijeh, izvan sebe padoh ničice licem na zemlju.
Danilo 10,10I gle, ruka me se dotače i podiže me na koljena moja i na dlanove moje.
Danilo 10,11I reče mi: Danilo, mili čovječe! slušaj riječi koje ću ti kazati, i stani pravo, jer sam sada poslan k tebi. I kad mi reče tu riječ, ustah drkćući.
Danilo 10,12I reče mi: ne boj se, Danilo, jer prvoga dana kad si upravio srce svoje da razumjevaš i da mučiš sebe pred Bogom svojim, uslišene biše riječi tvoje, i ja dođoh tvojih riječi radi.
Danilo 10,13Ali knez carstva Persijskoga staja mi nasuprot dvadeset i jedan dan; ali, gle, Mihailo jedan od prvijeh knezova dođe mi u pomoć; tako ja ostah ondje kod careva Persijskih.
Danilo 10,14I dođoh da ti kažem šta će biti tvome narodu poslije; jer će još biti utvara za te dane.
Danilo 10,15I kad mi govoraše tako, oborih oči svoje na zemlju i zanijemjeh.
Danilo 10,16I gle, kao čovjek dotače se usana mojih, i otvorih usta svoja, i progovorih i rekoh onomu koji stajaše prema meni: gospodaru moj, od ove utvare navališe moji bolovi na mene i nema snage u meni.
Danilo 10,17A kako može sluga mojega gospodara govoriti s gospodarem mojim? Jer od ovoga časa u meni nesta snage i ni dihanje ne osta u meni.
Danilo 10,18Tada onaj što bijaše kao čovjek opet me se dotače i ohrabri me.
Danilo 10,19I reče: ne boj se, mili čovječe; mir da ti je! ohrabri se, ohrabri se. I dokle mi govoraše, ohrabrih se i rekoh: neka govori gospodar moj, jer si me ohrabrio.
Danilo 10,20A on reče: znaš li zašto sam došao k tebi? a sada ću se vratiti da vojujem na kneza Persijskoga; potom ću otići, i gle, doći će knez Grčki.
Danilo 10,21Ali ću ti kazati što je napisano u knjizi istinitoj. Nema nikoga da junački radi sa mnom u tom osim Mihaila kneza vašega.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje