Tražilica


Jošua 2. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jošua 2,1Nato posla Jošua, sin Nunov, potajno iz Lugakacije dva čovjeka kao uhode s naputkom: "Idite, ogledajte zemlju, osobito Jeriho!" Oni otidoše i dođoše u kuću jedne bludnice, koja se zvala Rahaba, da tamo prenoće.
Jošua 2,2I kad se javilo kralju u Jerihu: "Pripazi, noćas dođoše ovamo neki ljudi između sinova Izraelovih da uhode zemlju,"
Jošua 2,3Posla kralj u Jerihu k Rahabi i poruči: "Izvedi van ljude, koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću; jer su došli da uhode svu zemlju!"
Jošua 2,4Ali žena uze oba Čovjeka i sakri ih. Onda reče: "Istina, ljudi su došli k meni, ali ja nijesam znala, odakle su bili.
Jošua 2,5Kad se vrata gradska u mrak zatvarala, ljudi otidoše. Ne znam, kamo otidoše ljudi. Idite brzo za njima; jer ih možete još stignuti."
Jošua 2,6A ona ih je bila izvela na krov i skrila ih pod lanene stabljike, što ih je bila razastrla na krovu.
Jošua 2,7I ljudi pohitješe za njima, prema Jordanu, do brodova, i vrata se gradska zatvoriše, kad su vani bili ljudi, što su išli za njima.
Jošua 2,8Još prije nego su bili oni zaspali, uzađe ona k njima na krov,
Jošua 2,9I reče ljudima: "Znam, da vam je Gospod dao zemlju, strah pred vama nas je spopao, i svi stanovnici zemlje dršću pred vama.
Jošua 2,10Jer smo čuli, da je Gospod osušio vodu Crvenoga mora pred vama, kad izađoste iz Egipta, i što učiniste od dva kralja amorejska s onu stranu Jordana, od Sihona. Oga, koje pobiste.
Jošua 2,11Kad smo to čuli, klonu srce naše, i nitko više nema srčanosti pred vama, jer Gospod, Bog vaš, Bog je gore na nebu i dolje na zemlji.
Jošua 2,12A sada zakunite mi se Gospodom: Kao što ja vama učinih dobro, tako i vi učinite dobro obitelji mojoj i dajte mi znak siguran,
Jošua 2,13Da ćete ostaviti na životu mojega oca, moju mater, moju braću i sestre i sve njihove i da ćete nas izbaviti od smrti."
Jošua 2,14Ljudi joj obećaše: "Mi jamčimo za vas svojim životom, ako ne izdate našu stvar. Kad nam Gospod dadne zemlju, učinit ćemo ti ljubav i vjernost."
Jošua 2,15Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu, jer je naime kuća njezina bila prizidana uz gradski zid, stanovala je ona na gradskom zidu.
Jošua 2,16Ona im još reče: "Idite u goru, da ne naiđe na vas potjera, i tamo se krijte tri dana, dok se ne vrati potjera; onda možete ići svojim putem."
Jošua 2,17A ljudi joj rekoše: "Mi ćemo ispuniti tu zakletvu, kojom si nas zaklela.
Jošua 2,18A ti, kad dođemo u zemlju, priveži ovu crvenu vrpcu na prozor, kroz koji si nas spustila, i skupi kod sebe u kući oca svojega, mater svoju i braću svoju i svu rodbinu svoju!
Jošua 2,19Tko onda izađe na cestu kroz vrata tvoje kuće, sam je odgovoran za život svoj, a mi nijesmo krivi. Ali tko bude s tobom u kući, za život njegov mi smo odgovorni, ako ga se tko rukom dotakne.
Jošua 2,20Ali ako ti izdaš našu stvar, tada smo prosti od zakletve, kojom si nas zaklela."
Jošua 2,21A ona odgovori: "Kako rekoste, tako neka bude!": "Tada ih pusti van, i oni se udaljiše. A ona priveza crvenu vrpcu za prozor.
Jošua 2,22Oni dakle zaputiše i stigoše u goru, gdje ostaše tri dara, dok se ne vrati potjera. Tražila ih je potjera po svim putovima, ali ih ne nađe.
Jošua 2,23Tako zaputiše kući ona dva čovjeka, siđoše s gore, prijeđoše i dođoše k Jošui, sinu Nunovu. Pripovjediše mu sve, što im se dogodilo.
Jošua 2,24I rekoše Jošui: "Gospod je svu zemlju dao u ruke naše, jer svi stanovnici uplašili su se od nas,"
Jošua 2,1 Jošua, sin Nunov, posla potajno iz Šitima dvojicu uhoda s nalogom: "Idite, izvidite područje, osobito Jerihon." Oni odu i stignu u kuću bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoće.
Jošua 2,2To bude javljeno kralju jerihonskom: "Evo, stigoše noćas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju.
Jošua 2,3Tada kralj jerihonski poruči Rahabi: "Izvedi ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoj dom, jer su došli uhoditi svu zemlju.
Jošua 2,4Ali žena uze ona dva čovjeka, sakri ih i reče: "Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su.
Jošua 2,5Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoše i ja ne znam kamo su krenuli. Požurite za njima jer ih još možete stići.
Jošua 2,6A ona ih bijaše izvela na krov i sakrila pod netrveni lan što ga je ondje razastrla.
Jošua 2,7I požure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izišla, zatvore se za njima gradska vrata.
Jošua 2,8Dok još oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov
Jošua 2,9i reče im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi žitelji ovoga kraja.
Jošua 2,10Jer čusmo kako je Jahve isušio vodu Crvenoga mora pred vama kada ste izašli iz Egipta, i ono što ste učinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste.
Jošua 2,11Kad smo čuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog vaš - on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji.
Jošua 2,12Zakunite mi se, dakle, Jahvom da ćete i vi učiniti milost domu oca moga, kao što i ja učinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak
Jošua 2,13da ćete ostaviti na životu moga oca i moju majku, braću moju i sestre moje i sve njihovo i da ćete nas izbaviti od smrti.
Jošua 2,14Odgovoriše joj ljudi: "Životom svojim jamčimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat ćemo ti milost i vjernost.
Jošua 2,15Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuća bila uz bedem i ona je do bedema stanovala.
Jošua 2,16Još im reče: "Pođite prema gori da vas potjera ne nađe i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem.
Jošua 2,17Ljudi joj odgovore: "Evo, ovako ćemo ti ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela:
Jošua 2,18kad uđemo u zemlju, posluži se ovim znakom: priveži ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spuštaš i sakupi kod sebe, u kući, svoga oca, i svoju majku, i svoju braću, i svu svoju rodbinu.
Jošua 2,19Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuće, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kući, krv njegova neka padne na glave naše - mi ćemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne.
Jošua 2,20Ako pak izdaš ovu našu stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela.
Jošua 2,21A ona odgovori: "Neka bude kako rekoste!" Tada ih pusti i oni odoše, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu.
Jošua 2,22Oni odoše i dođoše u goru i ondje ostadoše tri dana dok se ne vrati potjera; tražila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje našla.
Jošua 2,23Tada se vrate i one dvije uhode: siđu s gore, prijeđu preko rijeke i dođu k Jošui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu što im se dogodilo.
Jošua 2,24I rekoše Jošui: "Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je njezine stanovnike uhvatio strah pred nama.
Jošua 2,1Iz Sitima, Jošua, sin Nunov, posla dvojicu ljudi za uhoditi potajice: ”Idite vidjeti, reče im on, zemlju Jerihon . “ Oni otiđoše onamo, uđoše u kuću prostitutke zvane Rahab i tu zanoćiše.
Jošua 2,2Bi rečeno kralju jerihonskom: ” Eno ove noći ušli si ljudi, sinovi Izraelovi, da bi istražili zemlju. “
Jošua 2,3Tad kralj jerihonski posla reći Rahabi: ” Izvedi ljude koji su došli k tebi - koji su ušli u tvoju kuću - jer to je za istražiti zemlju što su oni došli. “
Jošua 2,4Ali, žena odvede dvojicu ljudi i stavi ih u skrovište. Potom ona reče: ” Da, ta dva čovjeka su došla k meni, ali ja nisam znala odakle oni bijahu.
Jošua 2,5Kako se u noći vrata grada zatvaraju, ljudi su izišli. Ja ne znam kamo su otišli ti ljudi. pođite brzo za njima, uhvatit će te ih. “
Jošua 2,6No, ona je njih popela na terasu i skrila u stabljikama lana koje je ona složila na terasi.
Jošua 2,7Ljudi su ih slijedili u smjeru Jordana, prema gazovima, a vrata bijahu zatvorena čim su gonitelji bili izišli.
Jošua 2,8Glede njih, oni još ne bijahu legli kad se ona pope k njima na terasu
Jošua 2,9i ona kaza tim ljudima: ” Ja znam da je GOSPOD vama dao zemlju, da se straha oborila na naši da svi žitelji zemlje drhte pred vama,
Jošua 2,10jer mi smo čuli govoriti da je GOSPOD sasušio pred vama vode *Mora trstikova pri vašem izlasku iz Egipta i ono što ste vi učinili dvojici kraljeva *amoritskih, s onestrane Jordana, Sihonu i Ogu, koje ste posvetili zabrani .
Jošua 2,11Mi smo to čuli i naša se smionost istopila; svakom je stao dah pred vama, jer GOSPOD Bog vaš, je Bog gore u nebesima i ovdje dolje na zemlji.
Jošua 2,12A sada, prisegnite mi dakle po GOSPODU, pošto sam ja časno postupila prema vama, da će te vi postupiti, i vi također, časno prema obitelji mojoj. Dajte mi neki znak
Jošua 2,13da će te vi ostaviti živjeti mog oca, moju majku, moju braću, moje sestre, sve koji su njihovi i da će te našoteti smrti.“
Jošua 2,14Ljudi joj rekoše: ”Osim ako vi ne razglasite naše pothvate, naš život odgovarat će za vaš. Kad GOSPOD nam bude dao zemlju, tad ćemo mi dobrohotno i časno postupiti prema tebi. “
Jošua 2,15Potom ih ona užpomoć jednog konopa spusti krozprozor, jer kuća bijaše na zidu jednog bedema; na stanovaše na bedemu.
Jošua 2,16On im reče: ”Idite prema planiti izstraha da vaši progonitelji ne naiđu na vas; vi se skrivajte tijekom tri dana sve do povratka onih koji vašprogone; poslije toga vi možete nastaviti otići putem. “
Jošua 2,17Ti joj ljudi rekoše: ” Evo kako ćemo mi ispuniti zavjet kojim si našprisegla:
Jošua 2,18kad budemo ušli u zemlju, ti ćeš prikvačiti jednu skerletnu uzicu na prozor kroz koji si nas spustila; ti ćeš prikupiti kod sebe u kući svojeg oca, svoju majku, svoju braću i svu tvoju obitelj.
Jošua 2,19Ako samo jedno od vas prijeđe vrata tvoje kuće, njegova krv past će na njegovu glavu, a mi ćemo biti odriješeni, ali tko bude s tobom u tvojoj kući, njegova krv past će na naše glave ako se podigne ruka na njega.
Jošua 2,20Ali, ako ti raširiš vijesti o našem pothvatu, tada mi ćemo biti odriješeni zavjeta kojim si nas prisegla. “
Jošua 2,21Ona reče: ” Nek bude prema vašim riješima! “ Potom ih ona otpusti i oni odoše. Tad ona zakači skerletnu uzicu na prozor.
Jošua 2,22Oni odoše i uputiše se prema planini gdje ostadoše tri dana sve do povratka onih koji su ih progonili. A, oni koji su ih progonili tražili su ih uzduž ceste i nisu ih našli.
Jošua 2,23Tad ta dva čovjeka siđoše izplanine; oni prođoše i dođoše do Jošue, sina Nunova, i sve mu izvijestiše što bijahu našli.
Jošua 2,24Oni rekoše Jošui: ”Uistinu GOSPOD je izručio zemlju u tvoje ruke i čak svi njeni stanovnici drhte pred nama.“
Isus Navin 2,1A Isus sin Navin posla iz Sitima potajno dvije uhode rekavši im: idite, vidite zemlju i Jerihon. I oni otidoše, i dođoše u kuću jednoj kurvi, kojoj ime bješe Rava, i počinuše ondje.
Isus Navin 2,2Ali bi javljeno caru Jerihonskom i kazano: evo, ljudi dođoše ovamo noćas između sinova Izrailjevih da uhode zemlju.
Isus Navin 2,3I posla car Jerihonski k Ravi i poruči: izvedi ljude koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću, jer su došli da uhode svu zemlju.
Isus Navin 2,4Ali žena uzevši ona dva čovjeka sakri ih; pa reče: jest istina da su ljudi došli k meni, ali ja ne znah odakle bijahu;
Isus Navin 2,5I kad se vrata zatvorahu u sumrak, ljudi izidoše; ne znam kuda otidoše; idite brzo za njima; stignućete ih.
Isus Navin 2,6A ona ih bješe izvela na krov, i skrila ih pod lan netrven, koji bijaše razastrla po krovu.
Isus Navin 2,7I ljudi pođoše za njima u potjeru put Jordana do broda; i vrata se zatvoriše kad izide potjera za njima.
Isus Navin 2,8Oni pak još ne bjehu pospali, a ona dođe k njima na krov,
Isus Navin 2,9I reče im: znam da vam je Gospod dao ovu zemlju, jer nas popade strah od vas, i prepali su se od vas svi koji žive u ovoj zemlji.
Isus Navin 2,10Jer čusmo kako je Gospod osušio pred vama Crveno More kad izidoste iz Misira, i šta ste učinili od dva cara Amorejska koji bijahu preko Jordana, od Siona i Oga, koje pobiste.
Isus Navin 2,11I kad to čusmo, rastopi se srce naše, i ni u kome već nema junaštva od straha vašega; jer je Gospod, Bog vaš, Bog gore na nebu i dolje na zemlji.
Isus Navin 2,12Nego sada zakunite mi se Gospodom da ćete učiniti milost domu oca mojega kao što ja vama učinih milost, i dajte mi znak istinit,
Isus Navin 2,13Da ćete sačuvati život mojemu ocu i mojoj materi i mojoj braći i mojim sestrama i svjema njihovijem, i da ćete izbaviti duše naše od smrti.
Isus Navin 2,14A ljudi joj odgovoriše: mi ćemo izginuti za vas, ako ne izdate ove naše stvari; i kad nam Gospod da ovu zemlju, učinićemo ti milost i vjeru.
Isus Navin 2,15Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu; jer kuća njezina bješe na zidu gradskom, i ona na zidu nastavaše.
Isus Navin 2,16I reče im: idite u goru da ne naiđe na vas potjera, i ondje se krijte tri dana dokle se ne vrati potjera, pa onda idite svojim putem.
Isus Navin 2,17A ljudi joj rekoše: bićemo prosti od ove tvoje zakletve kojom si nas zaklela;
Isus Navin 2,18Evo, kad dođemo u zemlju, veži ovu vrvcu od skerleta na prozor, kroz koji si nas spustila, i skupi kod sebe u tu kuću oca svojega i mater i braću i sav dom oca svojega.
Isus Navin 2,19I ko bi god izašao iz tvoje kuće, krv njegova neka bude na njegovu glavu, a mi da nijesmo krivi; a ko god bude s tobom u kući, krv njegova neka dođe na naše glave, ako ga se ko rukom dotakne.
Isus Navin 2,20Ali ako izdaš ovu stvar našu, tada ćemo biti prosti od tvoje zakletve, kojom si nas zaklela.
Isus Navin 2,21A ona odgovori: kako rekoste tako neka bude. Tada ih pusti, i otidoše; i ona veza vrvcu od skerleta na prozor.
Isus Navin 2,22A oni otišavši dođoše u goru, i ostaše ondje tri dana dokle se ne vrati potjera; jer ih potjera tražaše po svijem putovima, ali ih ne nađe.
Isus Navin 2,23I vratiše se ona dva čovjeka, i sišavši s gore prebrodiše i dođoše k Isusu sinu Navinu, i pripovjediše mu sve što im se dogodilo.
Isus Navin 2,24I rekoše Isusu: zaista dao nam je Gospod u ruke svu tu zemlju, i svi stanovnici one zemlje uplašili su se od nas.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje