Tražilica


Psalam 73. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Psalam 73,1Kako je dobar Bog Izraelu, onima, koji su čista srca!
Psalam 73,2A meni umalo ne spotakoše noge, umalo se ne poskliznuše koraci moji.
Psalam 73,3Jer se uzbunih zbog bezbožnika videći, kako bezbožnici dobro žive.
Psalam 73,4Ne znaju oni za nevolju, zdravo im je i jao tijelo.
Psalam 73,5Ne kušaju boli drugih ljudi i ne muče se kao drugi ljudi.
Psalam 73,6Zato im je vrat obavijen ohološću kao ogrlicom, obučeni su u nasilje kao u haljine.
Psalam 73,7Iz zla srca rađa se zloća njihova, prepuni se loših naslada.
Psalam 73,8Rugaju se i govore pakosno, i s visine silom se groze
Psalam 73,9Usta svoja dižu već i u nebo, i jezik njihov pruža se po zemlji.
Psalam 73,10Zato se narod moj obraća k njima i pije izobilja vodu nauke njihove.
Psalam 73,11Govore: "Ah, kako bi to znao Bog? Zar uopće ima znanja u Svevišnjega?"
Psalam 73,12Eto, tako je s bezbožnicima; nesmetano jednako umnožavaju bogatstvo.
Psalam 73,13I tako sam uzalud držao čisto srce svoje i badava prao u nevinosti ruke svoje.
Psalam 73,14Zato me svaki dan pogađalo zlo, svako se jutro iznova podizala bol moja.
Psalam 73,15Kad bih pomislio: Govorit ću i ja tako, zaista bih radio na rodu djece tvoje bez ikakve vjernosti
Psalam 73,16Tada stadoh razmišljati, da bih to razumio; ali je to bilo mučno u očima mojim,
Psalam 73,17Dok najposlije uniđoh u tajnu Božju i vidjeh, kako oni skončaju.
Psalam 73,18Jer ti ih postavljaš na sklizavo tlo, i puštaš, da se raspadnu u ruševine.
Psalam 73,19Kako najednom potamnješe! Nestade ih; strahota ih upropasti.
Psalam 73,20Kao što slika sna iščezne, kad se probudi čovjek, tako ti, Bože, razbiješ sliku njihovu, kad ustaneš.
Psalam 73,21Zaista, kad je gorčina izjedala srce moje i bol oštro probadala nutrinu moju,
Psalam 73,22Tada sam bio kao živinče bez razbora; kao nijema stoka, tako sam stajao pred tobom.
Psalam 73,23Ali ipak ostadoh stalno kod tebe; ti si me bio prihvatio za desnu ruku.
Psalam 73,24Po savjetu svojemu vodio si me i poslije ćeš me odvesti u slavu.
Psalam 73,25A koga imam ja u nebu, osim tebe? Ništa me više ne veseli na zemlji!
Psalam 73,26Neka mi nestane tijela i srca, ostaje ipak Bog još branik srca mojega, baština moja dovijeka!
Psalam 73,27Jer evo, koji se udaljuju od tebe, idu u propast; koji ostave tebe, ti ih sve uništiš.
Psalam 73,28A za mene je dobro blizina Božja; u Svemogućega Gospoda stavljam samo svoje uzdanje, da opijevam sva djela tvoja.
Psalam 73,1 Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!
Psalam 73,2A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,
Psalam 73,3jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.
Psalam 73,4Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.
Psalam 73,5Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.
Psalam 73,6Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.
Psalam 73,7Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Psalam 73,8Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.
Psalam 73,9Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.
Psalam 73,10Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode
Psalam 73,11pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?
Psalam 73,12Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
Psalam 73,13Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke
Psalam 73,14kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
Psalam 73,15Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.
Psalam 73,16Promišljah tada da bih spoznao: al` mi se učini mučno u očima mojim
Psalam 73,17sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.
Psalam 73,18Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.
Psalam 73,19Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!
Psalam 73,20Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
Psalam 73,21Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,
Psalam 73,22bezumnik bijah bez razbora, k`o živinče pred tobom.
Psalam 73,23Al` ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:
Psalam 73,24vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.
Psalam 73,25Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Psalam 73,26Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!
Psalam 73,27Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
Psalam 73,28A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske.
Psalam 73,1Psalam . Od Asafa . U istinu, Bog je dobar za Izrael, za ljude čistog srca.
Psalam 73,2Ipak, ja sam gotovo izgubio nogu, jedno ništa, i ja načinih jedan pogrešan korak,
Psalam 73,3jer ja bijah zavidan skorojevićima, ja gledah sreću bezbožnika.
Psalam 73,4Oni se ne lišavahu ničeg sve do smrti, oni imaju dobro usaljenu trbušinu.
Psalam 73,5Oni ne dijele muku ljudsku, oni nisu dirnuti drugima.
Psalam 73,6Dakle, oni se oholo prse, ogrnuti svojim nasiljem.
Psalam 73,7Njihovo oko bulji usprkos njihovoj usaljenosti, ciljevi njihovog srca providni su .
Psalam 73,8Oni se cerekaju, oni govore da će iskorištavati okrutno, i s visoka oni govore.
Psalam 73,9Oni razjapljuju usta sve do neba, i njihov jezik mete zemlju.
Psalam 73,10Također, puk Božji se okreće toj strani, gdje mu sipaju vodu u izobilju.
Psalam 73,11Oni govore : ” Kako bi bog doznao? Ima li jedan znalac kod Svevišnjeg?“
Psalam 73,12I evo ih tih bezbožnika, koji, uvijek spokojni, uvećavaju svoje bogatstvo!
Psalam 73,13U istinu, uzaludno je to što sam ja čuvao srce čisto i prao svoje ruke u znak nedužnosti.
Psalam 73,14Bijah udaran svaki dan, kažnjavan svakog jutra.
Psalam 73,15Da bijah rekao: ” Ja ću proračunavati kao i oni“, ja bih bio izadao lozu tvojih sinova.
Psalam 73,16Ja razmišljah da bi razumio ono što mi je bilo mučno gledati,
Psalam 73,17sve do dana kad, ulazeći u svetište Božje, ja shvatiš što biješe budućnost njihova:
Psalam 73,18U istinu, ti njih stavljaš na jedno sklisko tle za sunovratiti ih prema propasti.
Psalam 73,19Iznenada, kojeg li pustošenja! evo ih gotovih, uništenih strahovitošću.
Psalam 73,20Ti izgoniš iz grada, Gospodine, sve do do njihove slike, kao jedan san u buđenju.
Psalam 73,21Toliko koliko imah srce ogorčeno, križe rastrgana,
Psalam 73,22ja, budala, ne razumijevajući ništa, ja bijah kao jedna životinja, ali ja bijah s tobom.
Psalam 73,23Jer ja uvijek bijah s tobom: ti si mi uhvatio desnu ruku,
Psalam 73,24vodio si me prema svojim viđenjima, ti ćeš me zatim uzeti, sa slavom .
Psalam 73,25Koga ću ja imati u nebu, ako, budući s tobom, nije mi godilo na zemlji?
Psalam 73,26Ja imam istrošeno tijelo, srce također; ali potpora mojem srcu, moja očevina, to je Bog zauvijek.
Psalam 73,27Evo dakle: tko se udalji od tebe propast će; ti uništavaš onog koji te napusti i proda se .
Psalam 73,28Moja sreća, to je biti blizu Bogu; ja uzeh zaklon kod Gospodina BOGA, za proglašavati sve tvoje činove.
Psalam 73,1Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su čista srca.
Psalam 73,2A noge moje umalo ne zađoše, umalo ne popuznuše stopala moja,
Psalam 73,3Jer se rasrdih na bezumnike videći kako bezbožnici dobro žive.
Psalam 73,4Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo.
Psalam 73,5Na poslovima čovječijim nema ih, i ne muče se s drugim ljudima.
Psalam 73,6Toga radi optočeni su ohološću kao ogrlicom, i obučeni u obijest kao u stajaće ruho.
Psalam 73,7Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape.
Psalam 73,8Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore.
Psalam 73,9Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov.
Psalam 73,10I zato se onamo navraćaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora.
Psalam 73,11I govore: kako će razabrati Bog? zar višnji zna?
Psalam 73,12Pa eto, ovi bezbožnici srećni na svijetu umnožavaju bogatstvo.
Psalam 73,13Zar dakle uzalud čistim srce svoje, i umivam bezazlenošću ruke svoje,
Psalam 73,14Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?
Psalam 73,15Kad bih kazao: govoriću kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.
Psalam 73,16I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u očima mojima.
Psalam 73,17Dok najposlije uđoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.
Psalam 73,18Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!
Psalam 73,19Kako začas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote!
Psalam 73,20Kao san, kad se čovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraćaš utvaru njihovu.
Psalam 73,21Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,
Psalam 73,22Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinče bijah pred tobom.
Psalam 73,23Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku.
Psalam 73,24Po svojoj volji vodiš me, i poslije ćeš me odvesti u slavu.
Psalam 73,25Koga imam na nebu? i s tobom ničega neću na zemlji.
Psalam 73,26Čezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka.
Psalam 73,27Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji čini preljubu ostavljajući tebe.
Psalam 73,28A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaću sva čudesa tvoja.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje