Tražilica


Job 20. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 20,1Tada odgovori Sofar iz Naama:
Job 20,2Proti tomu se ježi misao moja, i zato kuha u prsima mojim.
Job 20,3Morao sam čuti ukor, što me sramoti, ali će duh razuma moje ga odgovoriti za me.
Job 20,4Ne znaš li prastaru mudrost, tako staru kao opstanak ljudi na zemlji" -:
Job 20,5Slava grješnika traje kratko vrijeme, i radost je zlikovca za čas.
Job 20,6Makar se oholost njegova popela do neba, makar se tjeme njegovo dotaklo oblaka:
Job 20,7Kao smrada njegova nestat će ga zauvijek; tko ga je poznavao, pitat će tada: kamo se djede?
Job 20,8Bez traga odletjet će, nalik na san; iščeznut će kao noćna prikaza.
Job 20,9Oko, koje ga je gledalo, ne be ga više nikada vidjeti; neće ga više gledati mjesto njegovo.
Job 20,10Djeca će se njegova dodvarati prosjacima, vlastitom će rukom izdavati bogatstvo svoje.
Job 20,11Makar se tijelo njegovo i nadimalo mladošću, u zemlju morat će se njim zakopati.
Job 20,12Ako je i slatka ustima njegovim zloća, on je krije pod jezikom svojim;
Job 20,13Čuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svojemu:
Job 20,14Ipak će se jelo pretvoriti u nutrini njegovoj, postat će u tijelu njegovu otrov gujin.
Job 20,15Blago, što ga je proždro, izbljuvat će, Bog će ga istjerati Iz tijela njegova.
Job 20,16Otrov je gujin usisao, sada mu jezik gujin zadaje smrt.
Job 20,17Ne smije se naslađivati na potocima, na rijekama, kojima teče med i mlijeko.
Job 20,18što je ugrabio, vratit će, neće smjeti to pojesti; bogatom dobitku neće se radovati.
Job 20,19Tlačio je, nije pomagao siromahe; oteo je kuću, koju nije sazidao.
Job 20,20I jer trbuh njegov ne zna što je dosta, neće se spasiti uza sve blago svoje.
Job 20,21Ništa nije umaklo požudi njegovoj, i zato sreća njegova nije trajna.
Job 20,22U obilju bogatstva doći će u nevolju; sva težina nesreće svalit će se na njega.
Job 20,23Htjedne li napuniti trbuh I svoj, poslat će na njega Bog Jarost gnjeva svojega, i pustit će da na njega kao dažd padne propast nje
Job 20,24Htjedne li umaći oružju gvozdenomu: prostrijelit će ga ipak luk mjedeni.
Job 20,25Strijela puštena proći će kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožđe izaći će iz žuči njegove, na njega će pasti strahota smrtna.
Job 20,26Sva je tama sačuvana njemu kao blago; žderat će ga oganj, ni od koga raspiren; izgorjet će, što još preostade u šatoru njegovu.
Job 20,27Otkrit će nebo zlodjela njegova, i zemlja će ustati proti njemu.
Job 20,28Bogatstvo kuće njegove otići će, rastočit će se u dan gnjeva njegova.
Job 20,29To je usud od Boga čovjeku zlikovcu; to je baština, koju mu je Bog ostavio.
Job 20,1 Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
Job 20,2"Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
Job 20,3dok slušam ukore koji me sramote, al` odgovor mudar um će moj već naći.
Job 20,4Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
Job 20,5da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
Job 20,6Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
Job 20,7poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: `Gdje je sad on?`
Job 20,8Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
Job 20,9Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
Job 20,10Njegovu će djecu gonit` siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
Job 20,11Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
Job 20,12Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
Job 20,13sladio se pazeć` da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
Job 20,14Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
Job 20,15Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat` njemu iz utrobe.
Job 20,16Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
Job 20,17Potoke ulja on gledat` više neće, ni vidjet` gdje rijekom med i mlijeko teku.
Job 20,18Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat` u plodu trgovine.
Job 20,19Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
Job 20,20jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
Job 20,21Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
Job 20,22Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
Job 20,23I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut` dažd strelica na meso njegovo.
Job 20,24Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
Job 20,25Strijelu bi izvuk`o, al` mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
Job 20,26na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
Job 20,27Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.
Job 20,28Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
Job 20,29Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje.
Job 20,1Tad Sofar iz Naama uze riječ
Job 20,2Evo čemu su me moje sumnje dove- le i ova nestrpljivost koja me obuzima:
Job 20,3Ja čujem jednu poduku koja me ali moj mi razum šapuće jedan odgovor.
Job 20,4Ne znaš li ti da, oduvijek, od kada čovjek bi postavljen na zemlju,
Job 20,5likovanje opakih bi kratko? Radost bezbožnika trajala je samo jedan čas.
Job 20,6Kad se njegov stas dizaše do samog i njegova glava doticaše oblake,
Job 20,7kao i njegov izmet on nestade bez oni koji ga gledaše reći će: Gdje je on?
Job 20,8Kao jedan san on će odletjeti - tko će ga naći kad se stavio u bijeg kao jedna noćna prikaza?
Job 20,9Oko koje ga motriše neće ga više gledati, čak i njegovo boravište bit će izgubljeno iz vida.
Job 20,10Njegovi će sinovi morati obeštećivati siromašne, njegove će vlastite ruke
Job 20,11Njegove kosti prepune mladosti, ali ona će leći s njim u prašinu.
Job 20,12Pošto je zlo tako slatko u njegovim ustima nek ga skriva pod jezikom svojim,
Job 20,13sladi se njime ne ližući ga i još ga čuva pod svojim nepcem,
Job 20,14njegova hrana trune u njegovom drobu i postaje otrov od aspika.
Job 20,15Blago koje bijaše progutao, evo ga povraća: u njegovom trbuhu, Bog ga natjera
Job 20,16To je otrov od aspika koji bijaše sisao, jezik zmijin će ga ubiti.
Job 20,17On neće više ugledati potoka, rijeka, potoka meda i vrhnja.
Job 20,18On vraća ono što bijaše dobio i ne može ga progutati, što god mu njegove razmjene bijahu
Job 20,19Budući da bijaše zgazio i ostavio siromašne, što bijaše ukrao kuću umjesto da ju izgradi,
Job 20,20pošto se njegov trbuh nije znao zadovoljiti, on neće spasiti ni jedno od svojih blaga.
Job 20,21Ništa ne izmicaše njegovoj pohlepnosti, tako njegova sreća neće
Job 20,22Na vrhuncu obilja, nevolja će ga pograbiti, ruka svih jadnika oborit će se na njega.
Job 20,23On će upravo kljukati svoj trbuh kad Bog bude razvezao nad njim svoju Ona će pljuštati nad njim kao kiša od hrane.
Job 20,24Pobjegne li željeznom oružju, luk brončani će ga probosti.
Job 20,25On iščupa strijelu, ona iziđe iz tijela njegovog, i čim šiljak napusti njegovu jetru užasi su nad njim.
Job 20,26Tmine se skrivaju u svim njegovim skrovištima, jedna vatra ih proždire koju ništa ne podjaruje, nevolja udara ono što se odupire u njegovom šatoru.
Job 20,27Nebesa otkrivaju njegov zločin, a zemlja se podiže protiv njega.
Job 20,28Bogatstva kuće njegove nestaju kao vode koje otječu u dan njegova gnjeva.
Job 20,29Evo ga, udes kojeg Bog čuva opakom čovjeku, dio baštine koji je Bog propisao
Jov 20,1A Sofar Namaćanin odgovori i reče:
Jov 20,2Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim.
Jov 20,3Čuo sam ukor koji me sramoti, ali će duh iz razuma mojega odgovoriti za me.
Jov 20,4Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, od kako je postavljen čovjek na zemlji.
Jov 20,5Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova začas?
Jov 20,6Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka,
Jov 20,7Nestaće ga za svagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reći će: kuda se djede?
Jov 20,8Kao san odletjeće, i neće se naći, i iščeznuće kao noćna utvara.
Jov 20,9Oko koje ga je gledalo neće više, niti će ga više vidjeti mjesto njegovo.
Jov 20,10Sinovi njegovi umiljavaće se siromasima i ruke će njegove vraćati što je oteo.
Jov 20,11Kosti će njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni će ležati s njim u prahu.
Jov 20,12Ako mu je slatka u ustima zloća i krije je pod jezikom svojim,
Jov 20,13Čuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom,
Jov 20,14Ipak će se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaće u njemu jed aspidin.
Jov 20,15Blago što je proždro izbljuvaće, iz trbuha njegova istjeraće ga Bog.
Jov 20,16Jed će aspidin sisati, ubiće ga jezik gujinji.
Jov 20,17Neće vidjeti potoka ni rijeka kojima teče med i maslo.
Jov 20,18Vratiće muku, a neće je pojesti; prema blagu biće promjena, i neće se radovati.
Jov 20,19Jer je tlačio i ostavljao uboge, kuće je otimao i nije zidao.
Jov 20,20Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neće sačuvati.
Jov 20,21Ništa mu neće ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati.
Jov 20,22Kad se ispuni izobilje njegovo, tada će biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariće na nj.
Jov 20,23Kad bi napunio trbuh svoj, poslaće na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiće je kao dažd na njega i na jelo njegovo.
Jov 20,24Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliće ga luk mjedeni.
Jov 20,25Strijela puštena proći će kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožđe izaći će iz žuči njegove; kad pođe, obuzeće ga strahote.
Jov 20,26Sve će tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeće ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo će mu biti.
Jov 20,27Otkriće nebesa bezakonje njegovo, i zemlja će ustati na nj.
Jov 20,28Otići će ljetina doma njegova, rastočiće se u dan gnjeva njegova.
Jov 20,29To je dio od Boga čovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje