Tražilica


Job 31. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 31,1Savez sam sklopio s ocima svojim, pa kako bih onda gledao za djevojkom?
Job 31,2Što bi mi bio dijel od Boga gore, kakva baština od Svemoćnoga u nebu?
Job 31,3Ne ide li zlikovca propast i nesreća za one koji čine zlodjela?
Job 31,4Ne pazi li on na putove moje, ne broji li sve korake moje?
Job 31,5Ako sam općio s lašcima, i ako je noga moja hitjela za prijevarom,
Job 31,6Neka me izmjeri na pravoj tezulji: Bog će upoznati nedužnost moju!
Job 31,7Ako je korak moj zašao s puta, ako je srce moje pošlo za očima mojim, ako je za ruke moje prionula kakva ljaga,
Job 31,8Neka, što ja posijem, drugi pojede, neka se iskorijeni, što mi iznikne!
Job 31,9Ako se je srce moje dalo zaludjeti od žene, ako sam vrebao na vratima susjeda svojega,
Job 31,10Neka drugomu melje žena moja, neka se kakav stranac k njoj pridruži!
Job 31,11Jer to bi bio zločin, zlodjela što spada na suca da kazni.
Job 31,12To bi bio požar, što proždire do uništenja i što bi spalio sve manje moje.
Job 31,13Ako sam prezreo pravo sluge svojega, sluškinje svoje, kad su imali raspru s menom,
Job 31,14Što da učinim, kad se diže Bog? Kad on potražuje, što da mu se odvrati?
Job 31,15Nije li u utrobi materinoj Stvoritelj moj stvorio i njega; nas obojicu on isti sazdao u krilu materinu?
Job 31,16Ako sam odbio želju siromasima i dao da venu oči udovici,
Job 31,17I ako sam zalogaj svoj sam jeo, i nije sirota uzela od toga dio svoj?
Job 31,18A ja sam je kao otac odgajao od mladosti, od krila matere svoje vodio sam je!
Job 31,19Ako sam vidio ostavljene bez odjeće i siromaha bez pokrivala,
Job 31,20I nijesu mi zahvaljivala bedra njegova, jer ga je ugrijalo runo ovaca mojih?
Job 31,21Ako sam ikada zamahnuo rukom na sirote, jer na vratima nađoh pomoć svoju,
Job 31,22Onda neka mi ispadne rame iz pleća, i ruka moja neka se otkine iz zglobova!
Job 31,23Jer bi mi strašan bio kazneni sud Božji; kad bi on ustao, ne bih odolio.
Job 31,24Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, čistome zlatu govorio: uzdanje moje!
Job 31,25Ako sam se veselio, što mi je posjed velik, i što je već toliko stekla ruka moja,
Job 31,26Ako sam gledao na sunce, kako sja, i na mjesec, kako ponosit hodi,
Job 31,27Ako se je srce moje dalo potajno zaludjeti, i ja mu poslao poljubac.
Job 31,28I to bi bila zlodjela, što spada na suca da kazni, jer sam zanijekao Boga u visini!
Job 31,29Ako sam se radovao padu neprijatelja svojega, i veselio se kad bi ga zadesila nesreća;
Job 31,30Nikada ne dadoh ustima svojim da sagriješe tražeći život njegov s proklinjanjem;
Job 31,31Zaista, moji suvremenici priznadoše: "Tko se ne nasiti od jela njegova?"
Job 31,32Stranac nije trebao noćiti vani; vrata su moja stajala putniku otvorena.
Job 31,33Ako sam, kao što učini Adam, tajio grijehe svoje i krio svoja zlodjela u njedrima svojim,
Job 31,34Jer sam se plašio velikoga mnoštva i bojao se prezira rodbine, onda bih zašutio i ne bih išao pred vrata.
Job 31,35O, da bi me tko slušao! Ovdje moj potpis! Svemoćni neka mi odgovori! Tužba je mojih pravnih protivnika postavljena.
Job 31,36Zaista, ja bih je uzeo na rame svoje i svezao bi je sebi kao časni vijenac.
Job 31,37Broj koraka svojih rekao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
Job 31,38Ako je njiva moja vikala na me, i ujedno brazde njezine plakale,
Job 31,39Ako sam jeo plod njezin bez plaćanja i ražalostio gospodara njezina:
Job 31,40Mjesto pšenice neka mi rodi trnje, mjesto ječma kukolj! Govori su Jobovi svršeni.
Job 31,1 Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
Job 31,2A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
Job 31,3Ta nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
Job 31,4Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
Job 31,5Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
Job 31,6Nek` me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
Job 31,7Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
Job 31,8neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
Job 31,9Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
Job 31,10neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
Job 31,11Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
Job 31,12užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
Job 31,13Ako kada prezreh pravo sluge svoga il` služavke, sa mnom kad su se parbili,
Job 31,14što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit` kad račun zatraži?
Job 31,15Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
Job 31,16Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
Job 31,17Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
Job 31,18Ta od mladosti k`o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
Job 31,19Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
Job 31,20a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
Job 31,21Ako sam ruku na nevina podigao znajuć` da mi je na vratima branitelj,
Job 31,22nek` se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
Job 31,23Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
Job 31,24Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: `Sigurnosti moja!`
Job 31,25Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
Job 31,26Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
Job 31,27moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
Job 31,28Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
Job 31,29Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
Job 31,30ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
Job 31,31Ne govorahu li ljudi mog šatora: `Ta koga nije on mesom nasitio`?
Job 31,32Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
Job 31,33Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
Job 31,34jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć` svoga praga?
Job 31,35O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek` mi optužnicu napiše protivnik,
Job 31,36i ja ću je nosit` na svome ramenu, čelo ću njome k`o krunom uresit`.
Job 31,37Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.
Job 31,38Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
Job 31,39ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
Job 31,40[40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek` posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.
Job 31,1Ja bijah sklopio jedan ugovor sa svojim očima: ne upirati pogled na jednu djevicu.
Job 31,2Koji dio, naime, Bog doznačuje koju baštinu Moćni utvrđuje?
Job 31,3Nije li to ruševina za izopačene, nevolja za zlodjelnike?
Job 31,4Ne vidi li, on, moje ponašanje? Ne vodi li računa o svim mojim koracima?
Job 31,5Dakle, jesam li ja činio put s laži, moja noga da li je hitila k prijevari?
Job 31,6Nek me izvagne na točnoj vazi i Bog će priznati moje poštenje.
Job 31,7Ako su moji koraci zastranili, ako je moje srce slijedilo moje oči, ako je jedna mrlja natopila moje
Job 31,8tada, što ja sijem, nek drugi pojede, moji izdanci, nek ih se iskorijeni!
Job 31,9Ako moje srce bi zavedeno jednom dovim vratima,
Job 31,10nek za jednog drugog moja žena okreće žrvanj, i nek na nju drugi liježe,
Job 31,11jer to biješe jedno besramlje, jedno nedjelo koje kažnjava moj
Job 31,12Jedna me vatra bijaše pojela sve do propasti, žderući sav moj plod sve do korijena.
Job 31,13Ako sam ja podcijenio pravo svog sluge ili svoje sluškinje u njihovoj parnici sa mnom,
Job 31,14što učiniti kad se Bog bude digao? Kad on bude ispitivao, što njemu odgovoriti?
Job 31,15Onaj koji me stvorio u trbuhu, nije li i njih također načinio? To je isti Bog koji nas je oblikovao u utrobi.
Job 31,16Jesam li ja odbijao molbe siromašnima, puštao venuti oči udovici?
Job 31,17Moja porcija, jedoh li ju ja sam, a da siroče ne bijaše imalo svoj dio,
Job 31,18dok je od mog djetinjstva raslo sa mnom kao s ocem, i što jedva izišao iz trbuha moje
Job 31,19Gledah li ja jednog bijednika lišenog odjeće, jednog nevoljnika koji se ne imaše čime pokriti,
Job 31,20a da mi njegova križa ne bijahu blagoslovljena i da on ne bi zagrijan
Job 31,21Jako sam ja vitlao pesnicom protiv jednog siročeta, znajući da sam podržavan u tribunalu,
Job 31,22nek se moje pleće otkači od mojih leđa i moja se ruka slomi u laktu.
Job 31,23Ne, kazna Božja bijaše moj užas, ja ne mogoh ništa pred njegovim veličanstvom.
Job 31,24Ako sam ja stavio svoje pouzdanje u zlato, ako sam rekao finoj kovini: `Ti si moja sigurnost`,
Job 31,25ako sam ja izvlačio radost iz obilja svojih dobara, iz onoga čega moje ruke bijahu
Job 31,26ako, gledajući blistati svjetlost i mjesec se obrtati blistavi,
Job 31,27moje srce u tajnosti se dalo zavesti, i ako se moja ruka spustila na moja : usta za jedan poljubac
Job 31,28to bi također bilo jedno nedjelo koje kažnjava moj sudac, jer ja bijah zanijekao Boga odozgo.
Job 31,29Jesam li se ja radovao ruševini svog neprijatelja, jesam li ja zadrhtao od radosti kad ga je nesreća zadesila?
Job 31,30Ja koji nisam dopuštao ustima svojim griješiti posvećujući ih smrti jednom
Job 31,31Moji gosti čak nisu li rekli: ` Koga on nije nasitio mesom? `
Job 31,32Stranac ne provodiše noći napolju: ja otvarah vrata svoja putnicima.
Job 31,33Jesam li ja kao Adam prikrivao svoje pobune, skrivao u nutrini svojoj svoj grijeh?
Job 31,34I to zato što bih strahovao od mnijenja mnoštva i što me bijaše strašio prijezir obitelji, ušutkan da više ne prođem svoja vrata,
Job 31,35tko će mi dati nekoga tko me sluša? Evo moje posljednje riječi. Moćnom da mi odgovori!
Job 31,36Glede optusnice pisane od mojeg protivnika, eh dobro, ja ću nju nositi na svojim plećima, ja ću se njome ukrasiti kao jednom krunom.
Job 31,37Da, ja ću njemu svjedočiti o svojim koracima, ja ću njemu pripremiti jedan prinčevski prijem!
Job 31,38Ako je moja zemlja prosvjedovala protiv mene, ako su njene brazde natopljene suzama,
Job 31,39ako sam ja prožderao njenu snagu ne plativši, budući iscijedio i dušu iz nje,
Job 31,40tada nek tu umjesto pšenice trnje raste i umjesto ječma, smrdljiva trava. Ovdje svršavaju riječi Jobove.
Jov 31,1Vjeru učinih sa očima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?
Jov 31,2Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kako našljedstvo od Svemogućega s visine?
Jov 31,3Nije li pogibao nevaljalome i čudo onima koji čine bezakonje?
Jov 31,4Ne vide li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?
Jov 31,5Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,
Jov 31,6Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.
Jov 31,7Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za očima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,
Jov 31,8Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.
Jov 31,9Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,
Jov 31,10Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.
Jov 31,11Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.
Jov 31,12Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.
Jov 31,13Ako nijesam htio doći na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;
Jov 31,14Jer šta bih činio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?
Jov 31,15Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?
Jov 31,16Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oči udovici zamutio,
Jov 31,17I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,
Jov 31,18Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;
Jov 31,19Ako sam gledao koga gdje gine nemajući haljine, i siromaha gdje se nema čim pokriti,
Jov 31,20Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,
Jov 31,21Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoć svoju,
Jov 31,22Neka mi ispadne rame iz pleća, i ruka moja neka se otkine iz zgloba.
Jov 31,23Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega veličanstvu ne bih odolio.
Jov 31,24Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili čistomu zlatu govorio: uzdanico moja!
Jov 31,25Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo stiče ruka moja,
Jov 31,26Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,
Jov 31,27I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,
Jov 31,28I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;
Jov 31,29Ako sam se radovao nesreći nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kada ga je zlo zadesilo,
Jov 31,30Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeći dušu njegovu s proklinjanjem;
Jov 31,31Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;
Jov 31,32Stranac nije noćivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;
Jov 31,33Ako sam kao što čine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,
Jov 31,34Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato mučah i ne odlažah od vrata.
Jov 31,35O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi Svemogući odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.
Jov 31,36Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,
Jov 31,37Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
Jov 31,38Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,
Jov 31,39Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosađivao duši gospodara njezinijeh,
Jov 31,40Mjesto pšenice neka mi rađa trnje, i mjesto ječma kukolj. Svršiše se riječi Jovove.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje