Tražilica


Rimljanima 2. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Rimljanima 2,1Zato se ne možeš izgovoriti, o čovječe, kojigod sudiš; jer u čemu sudiš drugome, samoga sebe osuđuješ; jer to činiš, što osuđuješ.
Rimljanima 2,2A znamo, da je sud Božji istinit nad onima, koji tako čine.
Rimljanima 2,3Misliš li, o čovječe, koji sudiš onima, koji to čine, i sam činiš to, da ćeš izbjeći sudu Božjemu.
Rimljanima 2,4Ili prezireš li bogatstvo njegove dobrote, i strpljivosti i dugotrpnosti? Ne znaš li, da ta dobrota Božja dovodi k pokajanju?
Rimljanima 2,5Ali svojom tvrdokornošću i neskrušenim srcem skupljaš sebi gnjev za dan gnjeva i objavljenja pravednog suda Božjega.
Rimljanima 2,6On će dati svakome po djelima njegovim: "
Rimljanima 2,7Vječni život onima, koji ustraju u dobrim djelima i teže za slavom i čašću i neraspadljivošću;
Rimljanima 2,8A gnjev i nemilost onima koji prkose i protive se istini i pokoravaju se nepravdi.
Rimljanima 2,9Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovjeka, koji čini zlo, najprije na Židova, onda i na Grka;
Rimljanima 2,10A slava i čast i mir svakome, koji čini dobro, najprije Židovu, onda i Grku.
Rimljanima 2,11Jer Bog ne gleda, tko je tko.
Rimljanima 2,12Kojigod bez zakona sagriješiše, bez zakona će i propasti, i kojigod sagriješiše pod zakonom, po zakonu će se suditi.
Rimljanima 2,13Jer pred Bogom nijesu pravedni oni, koji slušaju zakon, nego će se oni proglasiti pravedni, koji vrše zakon.
Rimljanima 2,14Jer kad neznabošci, koji nemaju zakona, po naravi čine ono, što je po zakonu, onda su oni, koji nemaju zakona, sami sebi zakon.
Rimljanima 2,15Oni dokazuju, da je ono, što zakon zapovijeda, napisano u srcima njihovim. Savjest njihova svjedoči im, i misli, koje se među sobom tuže ili i brane,
Rimljanima 2,16Na dan, kad Bog bude sudio tajne ljudske prema evanđelju mojemu po Isusu Kristu.
Rimljanima 2,17Ti se zoveš Židov, oslanjaš se na zakon, hvališ se Bogom,
Rimljanima 2,18I poznaješ njegovu volju. U zakonu poučen znaš, što je dobro i zlo;
Rimljanima 2,19I misliš, da si vođa slijepima, svjetlost onima, koji su u tami,
Rimljanima 2,20Odgojitelj nerazumnima, učitelj djeci, koji u zakonu ima pravilo spoznanje i istine;
Rimljanima 2,21Drugoga učiš, a samoga sebe ne učiš;
Rimljanima 2,22Propovijedaš, da se ne smije krasti, a kradeš. Veliš, da se ne čini preljuba, a činiš preljubu. Odurni su ti idoli, a kradeš iz hrama;
Rimljanima 2,23Hvali; se zakonom, a sramotiš Boga prijestupom zakona,
Rimljanima 2,24Jer se krivnjom vašom grdi ime Božje među neznabošcima, kako je pisano.
Rimljanima 2,25Obrezanje koristi, ako zakon držiš. Ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje postalo neobrezanje.
Rimljanima 2,26Ako dakle neobrezanik vrši propise zakona, neće li mu se onda neobrezanje smatrati za obrezanje?
Rimljanima 2,27I onaj koji je od roda neobrezan i vrši zakon, osudit će tebe, koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.
Rimljanima 2,28Jer nije onaj Židov, koji je to samo izvana, i nije ono obrezanje, koje biva samo izvana, na tijelu;
Rimljanima 2,29Nego je ono Židov, koji je to iznutra, i obrezanje je obrezanje srca, duhom, a ne slovom. Tu je priznanje, ne od ljudi, nego od Boga.
Rimljanima 2,1 Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.
Rimljanima 2,2Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine.
Rimljanima 2,3Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš?
Rimljanima 2,4Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi?
Rimljanima 2,5Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga
Rimljanima 2,6koji će uzvratiti svakom po djelima:
Rimljanima 2,7onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni;
Rimljanima 2,8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba!
Rimljanima 2,9Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;
Rimljanima 2,10a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku!
Rimljanima 2,11Ta u Boga nema pristranosti.
Rimljanima 2,12Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni.
Rimljanima 2,13Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani.
Rimljanima 2,14Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon:
Rimljanima 2,15pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane.
Rimljanima 2,16To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.
Rimljanima 2,17Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom,
Rimljanima 2,18koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje
Rimljanima 2,19te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami,
Rimljanima 2,20odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine;
Rimljanima 2,21ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš!
Rimljanima 2,22Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove!
Rimljanima 2,23Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ!
Rimljanima 2,24Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima.
Rimljanima 2,25Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje.
Rimljanima 2,26Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?
Rimljanima 2,27I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.
Rimljanima 2,28Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana,
Rimljanima 2,29na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.
Rimljanima 2,1Ti dakle nisi za ispriku, ti, koji god da jesi, koji sudiš; jer, sudeći drugome, ti sudiš samome sebi, budući da i ti sam činiš tome tako, ti koji sudiš.
Rimljanima 2,2No, Mi znamo da suđenje Božje vrši se prema istini protiv onih koji počinjavaju takva djela.
Rimljanima 2,3Misliš li, ti koji sudiš onima koji ih počinjavaju i koji postupaš kao i oni, da ćeš izbjeći suđenju Božjem?
Rimljanima 2,4 Ili pak, prezireš li ti bogatstva njegove dobrote, njegove strpljivosti i njegove darežljivosti, a da ne shvatiš da te ta dobrota vodi k obraćenju?
Rimljanima 2,5Svojom okorjelošću, svojim okorjelim srcem ti gomilaš protiv sebe jednu riznicu gnjeva za dan njegovog gnjeva kad će se otkriti pravedno suđenje Boga
Rimljanima 2,6koji vratit će svakome prema njegovim djelima:
Rimljanima 2,7vječni život onima koji svojim ustrajnim dobročinstvima, tragaju za slavom, čašću i nepropadivošću,
Rimljanima 2,8ali, gnjev i srdžba onima, koji pobunom, bune se protiv istine i podvrgavaju se nepravdi.
Rimljanima 2,9Nevolja i zebnja svakom čovjeku koji čini zlo, za *Židova najprije i za Grka;
Rimljanima 2,10slava, čast i mir onome tko čini dobro, Židovu najprije, potom Grku,
Rimljanima 2,11jer, u Boga nema pristranosti.
Rimljanima 2,12Svi oni koji su zgriješili bez *zakona propast će bez *zakona; svi oni koji su griješili pod poretkom zakona bit će suđeni po zakonu.
Rimljanima 2,13Nisu, naime, oni koji slušaju zakon koji su pravedni pred Bogom; opravdani bit će oni koji ga primjenjuju.
Rimljanima 2,14Kad *pogani, ne imajući zakon, po naravi čine ono što zakon propisuje, oni sami sebi drže mjesto zakona, oni koji nemaju zakona.
Rimljanima 2,15Oni pokazuju da djelo koje zakon propisuje upisano je u njihovom *srcu; njihova savjest tome svjedoči jednako tako kao njihova unutarnja suđenja koja ih naizmjence optužuju i brane .
Rimljanima 2,16To je ono što će se pojaviti na dan kad, prema mom *Evanđelju, Bog sudit će po Isusu Kristu ponašanje svakog od ljudi.
Rimljanima 2,17Ali, ako ti koji nosiš *ime Židov, koji se oslanjaš na *zakon u koji stavljaš svoj *ponos u svog Boga
Rimljanima 2,18ti koji poznaješ njegovu volju, ti koji, poučen zakonom, razlikuješ bitno,
Rimljanima 2,19ti koji si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlost onima koji su u tminama,
Rimljanima 2,20odgojitelj neznalicama učitelj prostima, jer, ti u zakonu posjeduješ isti izraz saznanja i istine …
Rimljanima 2,21Eh dobro! Ti koji poučavaš drugog, ti sebe samog ne poučavaš! Ti propovijedaš da se ne krade, a ti kradeš!
Rimljanima 2,22Ti zabranjuješ preljubu, a sam počinjavaš preljubu! Ti se užasavaš idola, a okradaš njihove templove!
Rimljanima 2,23Ti svoj ponos gradiš na zakonu, a sam obeščašćuješ Boga kršeći zakon!
Rimljanima 2,24Naime, kao što je pisano, *ime Božje je huljeno zbog vas među poganima.
Rimljanima 2,25Nesumnjivo *obrezanje je korisno ako primjenjuješ zakon, ali, ako prestupaš zakon, svojim obrezanjem ti si samo jedan neobrezani.
Rimljanima 2,26Ako dakle, jedan neobrezani pazi propise zakona, njegovo mu neobrezanje neće li se ubrojiti kao obrezanje?
Rimljanima 2,27I onaj koji, tjelesno neobrezan, ispunjava zakon, sudit će ti, tebi koji, slovom zakona i obrezanjem, prestupaš zakon.
Rimljanima 2,28Naime, nije ono što se vidi ono što čini Židova, ni vidljivi znak na tijelu koji je načinilo obrezanje,
Rimljanima 2,29već je ono što je skriveno ono što čini Židova, a obrezanje je ono *srca, onim što otkriva Duh, a ne slovo . Evo čovjeka koji prima svoju pohvalu, ne od ljudi, već od Boga.
Rimljanima 2,1Zato se ne možeš izgovoriti, o čovječe koji god sudiš! jer kojijem sudom sudiš drugome, sebe osuđuješ; jer to činiš sudeći.
Rimljanima 2,2A znamo da je sud Božij prav na one koji to čine.
Rimljanima 2,3Nego pomišljaš li, o čovječe koji sudiš onima koji to čine, i sam činiš to! da ćeš ti pobjeći od suda Božijega?
Rimljanima 2,4Ili ne mariš za bogatstvo njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajući da te dobrota Božija na pokajanje vodi?
Rimljanima 2,5Nego svojom drvenosti i nepokajanijem srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva u koji će se pokazati pravedni sud Boga,
Rimljanima 2,6Koji će dati svakome po djelima njegovijem:
Rimljanima 2,7Onima dakle koji su trpljenjem djela dobroga tražili slavu i čast i neraspadljivost, život vječni;
Rimljanima 2,8A onima koji se uz prkos suprote istini a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnjev.
Rimljanima 2,9Nevolja i tuga na svaku dušu čovjeka koji čini zlo, a najprije Jevrejina i Grka;
Rimljanima 2,10A slava i čast i mir svakome koji čini dobro, a najprije Jevrejinu i Grku;
Rimljanima 2,11Jer Bog ne gleda ko je ko.
Rimljanima 2,12Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona će i izginuti; i koji u zakonu sagriješiše, po zakonu će se osuditi
Rimljanima 2,13(Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego će se oni opravdati koji ga tvore;
Rimljanima 2,14Jer kad neznabošci ne imajući zakona sami od sebe čine što je po zakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon:
Rimljanima 2,15Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se čini po zakonu, budući da im savjest svjedoči, i misli među sobom tuže se ili pravdaju)
Rimljanima 2,16Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po jevanđelju mojemu preko Isusa Hrista.
Rimljanima 2,17Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se na zakon i hvališ se Bogom,
Rimljanima 2,18I poznaješ volju, i izbiraš što je bolje, jer si naučen od zakona;
Rimljanima 2,19I misliš da si vođ slijepima, vidjelo onima koji su u mraku,
Rimljanima 2,20Nakazatelj bezumnima, učitelj djeci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu.
Rimljanima 2,21Učeći dakle drugoga sebe ne učiš;
Rimljanima 2,22Propovjedajući da se ne krade, kradeš; govoreći: ne čini preljube, činiš preljubu: gadeći se na idole, kradeš svetinju;
Rimljanima 2,23Koji se hvališ zakonom, a prijestupom zakona sramotiš Boga.
Rimljanima 2,24Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano.
Rimljanima 2,25Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo.
Rimljanima 2,26Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drži, zašto se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo?
Rimljanima 2,27I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiće tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.
Rimljanima 2,28Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koji je spolja na tijelu;
Rimljanima 2,29Nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje