Tražilica


2. Ljetopisa 29. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 29,1Ezekiji bilo je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Abija i bila je kći Zaharijina.
2. Ljetopisa 29,2On je činio, što se je dopadalo Gospodu, posve onako, kao što je bio činio njegov djed David.
2. Ljetopisa 29,3Odmah u prvoj godini svojega vladanja, u prvom mjesecu, otvori vrata na hramu Gospodnjem i popravi ih.
2. Ljetopisa 29,4Dade sazvati svećenike i Levite, skupi ih na slobodnom trgu prema istoku
2. Ljetopisa 29,5I progovori im: "Čujte me, Leviti! Posvetite se sada, a posvetite i hram Gospoda, Boga otaca svojih, i iznesite smeće iz svetinje!
2. Ljetopisa 29,6Jer su oci naši nevjerno radili i činili, Što se nije dopadalo Gospodu, Bogu našemu, i ostavili su ga. Odvratili su poglede svoje od šatora Gospodnjega i leda mu okrenuli,
2. Ljetopisa 29,7Dapače su zatvorili vrata od trijema, pogasili žiške, nijesu više palili kad i nijesu više prinosili žrtve paljenice Bogu Izraelovu u svetinji,
2. Ljetopisa 29,8Zato dođe gnjev Gospodnji na Judu i Jerusalem. Učini ih jednim strašilom, predmetom užasa i prezira, kako vidite svojim očima.
2. Ljetopisa 29,9Zato naime padoše oci naši od mača i sinovi naši, kćeri naše i žene naše zarobiše se zato.
2. Ljetopisa 29,10Ali sada sam odlučio ući u savez s Gospodom, Bogom Izraelovim, da se odvrati od nas njegov žestoki gnjev.
2. Ljetopisa 29,11Pa stoga ne budite nemarni, sinovi moji, jer je vas izabrao Gospod, da stojite pred njim i vršite službu njegovu, i da mu budete sluge i da mu kadite."
2. Ljetopisa 29,12I Leviti pođoše na posao: Mahat, sin Amasajev, i Joel, sin Azarijin, od roda Kohatovaca; od sinova Merarijevih Kiš, sin Abdijev, i Azarija, sin Jehalelelov; od sinova Geršonovih Joah, sin Zimin, i Eden, sin Joahov;
2. Ljetopisa 29,13Od potomaka Elisafanovih Šimri i Jeiel, od sinova Asafovih Zaharija i Matanija,
2. Ljetopisa 29,14Od sinova Hemanovih Jehiel i Šemaja i od sinova Jedutunovih Šemaja i Uziel.
2. Ljetopisa 29,15Ovi skupiše drugove svoje, posvetiše se i onda se po zapovijedi kraljevoj dadoše na to, da očiste hram Gospodnji po propisima Gospodnjim.
2. Ljetopisa 29,16Svećenici uniđoše u nutarnji dio hrama Gospodnjega, da ga očiste, i sve nečisto što nađoše u hramu Gospodnjem, iznesoše u trijem hrama Gospodnjega, a Leviti pokupiše to i iznesoše u dolinu kidronsku.
2. Ljetopisa 29,17Prvi dan prvoga mjeseca počeše posvećivati, i osmi dan toga mjeseca dođoše do trijema Gospodnjega. Uzeše onda još osam dana za dalje čišćenje hrama Gospodnjega. Šesnaesti dan prvoga mjeseca svršiše.
2. Ljetopisa 29,18Potom dođoše kralju Ezekiji i javiše: "Očistismo sav hram Gospodnji i žrtvenik za žrtve paljenice i sve posuđe njegovo i što za kruhove postavljene i sve posude njegovo.
2. Ljetopisa 29,19Sve posuđe, što ga je radi otpada svojega oskvrnio kralj Ahaz, dokle je vladao, popravismo i posvetismo. Ono stoji sada pred žrtvenikom Gospodnjim."
2. Ljetopisa 29,20Drugoga jutra dade kralj Ezekija sazvati glavare gradske i otide u hram Gospodnji.
2. Ljetopisa 29,21Dovedoše sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca kao žrtvu za grijeh za kuću kraljevsku, za svetinju i za Judu. On zapovjedi sinovima Aronovim, svećenicima, da ih žrtvuju na žrtveniku Gospodnjem.
2. Ljetopisa 29,22Tada zaklaše goveda, i svećenici uhvatiše krv i izliše je na žrtvenik. Nato zaklaše ovnove i izliše krv na žrtvenik; tada zaklaše janjce i izliše krv na žrtvenik.
2. Ljetopisa 29,23Potom dovedoše jarce za žrtvu za grijeh pred kralja i pred skupštinu, i ovi metnuše ruke svoje na njih.
2. Ljetopisa 29,24Onda ih zaklaše svećenici i donesoše krv njihovu za oproštenje grijeha na žrtvenik, da pribave pomirenje svemu Izraelu; jer je bio kralj naredio za sav narod Izraelov žrtvu paljenicu i žrtvu za grijeh.
2. Ljetopisa 29,25Levite postavi kod hrama Gospodnjega s cimbalima, harfama i citarama, po naredbi Davida i Gada, vidioca kraljeva, i proroka Natana; jer od Gospoda bila je izašla naredba preko njegovih proroka.
2. Ljetopisa 29,26Leviti se dakle postaviše s glazbalima Davidovim, a svećenici s trubama.
2. Ljetopisa 29,27Tada zapovjedi Ezekija, da prinesu žrtvu paljenicu na žrtveniku. Čim poče žrtva paljenica, prihvatiše i pjesma u slavu Gospodu i trube uz pratnju glazbala Davida, kralja Izraelova.
2. Ljetopisa 29,28Sva se je skupština bacila ničice. Pjesma je odjekivala, i trube su se orile. Sve je to potrajalo tako dugo, dokle se nije bila svršila žrtva paljenica.
2. Ljetopisa 29,29Kad se je svršila žrtva, prignuše koljeno kralj i svi oko njega i pomoliše se.
2. Ljetopisa 29,30Nato zapovjediše kralj Ezekija i knezovi Levitima, da zapjevaju u slavu Gospodu hvalospjeve, što su ih bili sastavili David i vidjelac Asaf. S punom radošću pjevali su pjesme, klanjali se i bacali se ničice.
2. Ljetopisa 29,31Nato zapovjedi Ezekija: "Izakako ste se sada posvetili Gospodu, pristupite i donesite u hram Gospodnji životinje za žrtve zaklanice i za žrtve mirotvorne!" Tada donese skupština životinje za žrtve zaklanice i za žrtve mirotvorne i, tko je htio, također životinje za žrtvu paljenicu.
2. Ljetopisa 29,32Ovo je broj životinja za žrtvu paljenicu, što ih je bila donijela skupština: sedamdeset volova, što ovnova i dvjesta janjaca, sve to za žrtvu paljenicu Gospodu.
2. Ljetopisa 29,33Prinosa je za žrtvu mirotvornu bilo na broj šest stotina volova i tri tisuće ovaca.
2. Ljetopisa 29,34Jer je bilo malo svećenika, te nijesu mogli oderati svih životinja za žrtve paljenice, pomogoše im Leviti, suplemenici njihovi, dokle se nije svršio posao, i dokle se nijesu bili posvetili svećenici; jer su Leviti s većom revnosti pazili na to, da se posvete, negoli svećenici.
2. Ljetopisa 29,35Usto se je moralo žrtvovati mnogo žrtava paljenica s pretilinom mirotvornih žrtava i s naljevima na žrtve paljenice. I tako je bila obnovljena služba u hramu Gospodnjem.
2. Ljetopisa 29,36Ezekija i sav narod radovali se tomu, što je bio Bog pripravio narodu; jer jednim udarom nastala je ova promjena.
2. Ljetopisa 29,1 Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, kći Zaharijina.
2. Ljetopisa 29,2Činio je što je pravo u očima Jahvinim, sasvim kao i njegov otac David.
2. Ljetopisa 29,3Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata Doma Jahvina i popravio ih.
2. Ljetopisa 29,4Onda je pozvao svećenike i levite i, sabravši ih na istočni trg,
2. Ljetopisa 29,5rekao: "Čujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve, Boga svojih otaca, i uklonite nečist iz Svetinje.
2. Ljetopisa 29,6Naši su se oci iznevjerili i radili što je zlo u očima Jahve, našega Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivališta, okrenuvši mu leđa.
2. Ljetopisa 29,7Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadom niti su prinosili paljenice u Svetištu Izraelova Boga.
2. Ljetopisa 29,8Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio da budu zlostavljeni i da budu na užas i ruglo, kako vidite svojim očima.
2. Ljetopisa 29,9I očevi su nam, eto, pali od mača, a sinovi, kćeri i žene zato su nam u ropstvu.
2. Ljetopisa 29,10Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom, Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev.
2. Ljetopisa 29,11Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da stojite pred njim, da mu služite i da mu budete službenici i da mu kadite.
2. Ljetopisa 29,12Tada ustadoše leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel od Kehatovih sinova; od Merarijevih sinova: Abdijev sin Kiš i Jehalelelov sin Azarja; od Geršonovaca: Zimin sin Joah i Joahov sin Eden;
2. Ljetopisa 29,13od Elisafanovih sinova: Šimri i Jeiel; od Asafovih sinova: Zaharija i Matanija;
2. Ljetopisa 29,14od Hemanovih sinova: Jehiel i Šimej; od Jedutunovih sinova: Šemaja i Uziel.
2. Ljetopisa 29,15Oni skupiše braću, posvetiše se i dođoše kako je bio zapovjedio kralj po Jahvinim riječima da očiste Jahvin Dom.
2. Ljetopisa 29,16Svećenici uđoše u Jahvin Dom da ga očiste. Počeli su svu nečist što su je našli u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma; leviti su je primali iznoseći je napolje na potok Kidron.
2. Ljetopisa 29,17Počeli su posvećivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga su dana istoga mjeseca ušli u Jahvin trijem; posvećivali su Jahvin Dom osam dana; šesnaestoga su dana prvoga mjeseca završili.
2. Ljetopisa 29,18Onda su ušli kralju Ezekiji i rekli: "Očistili smo sav Jahvin Dom: žrtvenik za paljenice sa svim njegovim priborom, stol za prinesene kruhove sa svim njegovim priborom,
2. Ljetopisa 29,19a sve posuđe koje bijaše zabacio kralj Ahaz za svojega kraljevanja i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim žrtvenikom.
2. Ljetopisa 29,20Tada kralj Ezekija porani, skupi gradske knezove i ode u Jahvin Dom.
2. Ljetopisa 29,21Dovedoše sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca, sedam jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Svetište i za Judu; on zapovjedi Aronovim sinovima svećenicima da ih prinesu za paljenicu na Jahvinu žrtveniku.
2. Ljetopisa 29,22Zaklavši goveda, svećenici uzeše krv i poškropiše žrtvenik; zaklaše ovnove i krvlju poškropiše žrtvenik, zaklaše jaganjce i krvlju poškropiše žrtvenik.
2. Ljetopisa 29,23Dovedoše jarce za okajnicu pred kralja i pred zbor te metnuše ruke na njih.
2. Ljetopisa 29,24Onda ih zaklaše svećenici i prinesoše kao okajnicu njihovu krv na žrtveniku da izvrše obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bijaše zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael.
2. Ljetopisa 29,25Postavio je u Jahvinu Domu levite s cimbalima, harfama i citrama, kako bijaše zapovjedio David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan, jer je od Jahve dolazila zapovijed po njegovim prorocima.
2. Ljetopisa 29,26Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a svećenici s trubama.
2. Ljetopisa 29,27Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na žrtveniku. Kad se stala prinositi paljenica, počela je Jahvina pjesma uz trube i uz glazbala izraelskoga kralja Davida.
2. Ljetopisa 29,28Sav se zbor klanjao, pjevači pjevali, a trubači trubili, i to sve dok se nije svršila paljenica.
2. Ljetopisa 29,29Kad se svršilo prinošenje paljenice, kralj i svi koji bijahu s njim pobožno padoše na koljena i pokloniše se.
2. Ljetopisa 29,30Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvu riječima Davida i vidioca Asafa; oni su počeli hvaliti s najvećim veseljem i, pavši ničice, poklonili se.
2. Ljetopisa 29,31Tada Ezekija progovori: "Sada ste posvetili ruke Jahvi; pristupite i donesite klanice i zahvalnice u Dom Jahvin." Sav je zbor donio klanice i zahvalnice. Tko je god bio spremna srca, prinio je paljenice.
2. Ljetopisa 29,32Paljenica što ih je donio zbor bijaše na broj: sedamdeset goveda, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za paljenice Jahvi.
2. Ljetopisa 29,33Ostalih posvećenih darova bilo je šest stotina goveda i tri tisuće grla sitne stoke.
2. Ljetopisa 29,34Ali je svećenika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svih paljenica; zato su im pomagala braća leviti, dok se nije svršio posao i dok se nisu posvetili drugi svećenici, jer su leviti bili gorljiviji srcem da se posvete nego svećenici.
2. Ljetopisa 29,35Bilo je i mnogo paljenica s pretilinom od pričesnica i s ljevanicama na paljenice. Tako se opet obnovila služba u Jahvinu Domu.
2. Ljetopisa 29,36I Ezekija se veselio, i sav narod s njime, što je Bog spremio narodu, jer se sve to iznenada dogodilo.
2. Kronika 29,1Kad Ezekias postade kraljem, imaše 25 godina i vladaše 29 godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Abija, kćer Zekarijhuvljeva.
2. Kronika 29,2On činiše što je pravo u očima GOSPODA, točno kao i David, njegov otac .
2. Kronika 29,3On, od prve godine svoje vladavine, u prvom mjesecu, otvori i popravi vrata na Kući GOSPODOVOJ.
2. Kronika 29,4On dovede svećenike i *levite i sastavi ih na Istočnom trgu,
2. Kronika 29,5da im kaže: ” Slušajte me, leviti! Sada, *posvetite sebe i posvetite Kuću GOSPODOVU, Boga svojih otaca . Uklonite iz *svetišta svaku nečist.
2. Kronika 29,6Jer naši su očevi bili nevjerni i činili su zlo u očima GOSPODA naše Boga: oni su ga napustili, oni su okrenuli lice od boravišta GOSPPODOVOG i leđa su mu također okrenuli;
2. Kronika 29,7jednako, oni su zatvorili vrata Trijema, oni su pogasili svjetiljke, i prstali nuditi *tamjan i holokauste u svetištu za Boga Izraelovog.
2. Kronika 29,8To je izazvalo gnjev GOSPODOV protiv Jude i Jeruzalema i on je od njih načinio zastrašujući primjer, jedno opustjelo prostranstvo i jedan predmet poruge, kao što možete ustanoviti svojim očima.
2. Kronika 29,9Evo samo što su naši očevi pali pod mačem, a naši sinovi, naše kćeri i naše žene su u robstvu zbog toga.
2. Kronika 29,10Sada, ja imam namjeri sklopiti jedan savez s GOSPODOM, Bogom Izraelovim, kako bi žestina gnjeva njegovog okrenula se od nas.
2. Kronika 29,11Sinovi moji, sada, ne suzdržavajte se, jer ste vi ti koje je GOSPOD izabrao za stati pred njega, za služiti ga, za biti ministrima njegovim i nuditi mu tamjan.“
2. Kronika 29,12Predstaviše se kao leviti: između sinova Kehatovih: Mahat sin Amazajev, Joel, sin Azarijahuvljev; između sinova Merarijevih: Kiš sin Abdijev, Azarijahu sin Jehalelov; Između sinova Geršonita: Joah sin Zimaov, Eden sin Joahov;
2. Kronika 29,13između sinova Elisafanovih: Šimri i Jeiel; Između sinova Asafovih: Zekarijahu i Matanijahu;
2. Kronika 29,14između sinova Hemanovih: Jehiel i Šimej; između sinova Jedutunovih: Šemaja i Uziel.
2. Kronika 29,15Oni se združiše sa svojom braćom, posvetiše se i dođoše, prema kraljevoj zapovijedi i prema riječima GOSPODOVIM, *očistiti Kuću GOSPODOVU.
2. Kronika 29,16Svećenici uđoše u unutrašnjost Kuće GOSPODOVE za očistiti ju i oni iznesoše u *trijem Kuće GOSPODOVE sve nečiste predmete koji se nalaziše u Templu GOSPODOVOM, potom leviti njih sakupiše i iznesoše ih napolje, u ponor Sedrona.
2. Kronika 29,17Oni počeše ovo posvećenje prvog dana prvog mjeseca; u osmom mjesecu, oni stigoše u Trijem GOSPODOV; oni posvećivaše Kuću GOSPODOVU tijekom osam dana; završiše oni tako šesnaestog dana prvog mjeseca.
2. Kronika 29,18Tad oni dođoše kod kralja Ezekiasa za reći: ” Mi smo očistili svu Kuću GOSPODOVU, *oltar holokausta i sve njegove pribore, stol ponude i sve njegove pribore,
2. Kronika 29,19kao i sve predmete stavljene u otpad od strane kralja Akhaza za vrijeme nemarnosti njegove vladavine. mi smo ih povratili u službu i posvetili. Evo ih pred oltarom GOSPODOVIM.“
2. Kronika 29,20Sutradan ujutro kralj Ezekias sastavi gradske poglavare i uspe se u Kuću GOSPODOVU.
2. Kronika 29,21Donesoše sedam bikova, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca za *žrtvu grijeha sa strane kraljevske kuće, *svetišta i Jude, potom on reče svećenicima, sinovima Aaronovim, da ih ponude na *oltaru GOSPODOVOM.
2. Kronika 29,22Zaklaše goveda; svećenici im prihvatiše krv i sasuše ju na oltar; zaklaše ovnove i sasuše im krv na oltar. oni također zaklaše janjce i sasuše im krv na oltar.
2. Kronika 29,23Potom dovedoše jarčeve za žrtvu za grijeh nasuprot kralju i saboru, koji ispružiše ruku nad njima .
2. Kronika 29,24Svećenici ih zaklaše i ponudiše u pokoru njihovu krv na oltaru, za posredovati za sav Izrael, jer za sav Izrael kralj je naložio holokaust i žrtvu za grijehe.
2. Kronika 29,25On postavi *levite u Kuću GOSPODOVU, s cimbalima, harfama i kitarama, prema nalogu Davidovu, Gadovu, vidovnjaka kraljevog, i Natana, *proroka, jer ta zapovijed dolaziše od GOSPODA posredništvu svojih proroka.
2. Kronika 29,26Kad leviti biše zauzeli svoja mjesta s glazbalima načinjenim po Davidu, potom svećenici s trubama,
2. Kronika 29,27Ezekias zapovijedi ponuditi holokauste na oltaru i, u času kad počinjaše holokaust, počinjaše također i pjesma za GOSPODA i svirka truba, s pratnjom glazbala Davidovih, kralja Izraelova.
2. Kronika 29,28Sav sabor osta klečeci, pjesma se produži a trube sviraše, sve tako do kraja holokausta.
2. Kronika 29,29Kako se završavalo nuditi, kralj i svi sudionici s njim se sageše i pokloniše.
2. Kronika 29,30Potom kralj Ezekias i svi poglavari rekoše levitima da slave Gospodina riječima Davidovim i Asafovim, vidovnjakovim, i oni ga hvališe radosna srca, potom oni kleknuše i pokloniše se.
2. Kronika 29,31Ezekias uze riječ i reče: ” Sada, Budući da vi imate ruke ispunjene za GOSPODA, priđite i prinesite žrtve i milodare pohvalnice u Kuću GOSPODOVU.“ Tada sabor donese žrtve i milodare pohvalnice, i svi oni što imaše darežljivo srce prinesoše holokauste.
2. Kronika 29,32Broj prinesenih holokausta od sabora bi 70 goveda, stotinu ovnova, 200 janjaca, svi ponuđeni u holokaust GOSPODU.
2. Kronika 29,33Druge žrtve biše 600 glava krupne i 3.000 sitne stoke.
2. Kronika 29,34Ipak, kako svećenici ne bijahu dovoljno brojni za moći oguliti sve holokauste, njihova braća, leviti, pomagaše im sve do kraja posla i sve dok se svećenici ne *posvetiše. Naime leviti bijahu s više žurbe pristupili svom posvećivanju od svećenika.
2. Kronika 29,35I što više, bijaše holokausta u izobilju, s masnim od žrtava mira i libacija za holokauste. Tako bi obnovljena služba Kuće GOSPODOVE.
2. Kronika 29,36Ezekias i sav narod radovahu se onome što Bog bijaše ostvario za svoj narod, jer stvar se bijaše brzo dogodila.
2. Dnevnika 29,1Jezekiji bješe dvadeset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Avija, kći Zaharijina.
2. Dnevnika 29,2I činjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je činio David otac njegov.
2. Dnevnika 29,3Prve godine svojega carovanja, prvoga mjeseca, otvori vrata na domu Gospodnjem, i opravi ih.
2. Dnevnika 29,4I sazva sveštenike i Levite, i sabra ih na istočnu ulicu,
2. Dnevnika 29,5I reče im: čujte me, Leviti, osveštajte se sada i osvetite dom Gospoda Boga otaca svojih, i iznesite nečistotu iz svetinje.
2. Dnevnika 29,6Jer sagriješiše oci naši i činiše što je zlo pred Gospodom Bogom našim, i ostaviše ga; i odvratiše lice svoje od šatora Gospodnjega i okrenuše mu leđa;
2. Dnevnika 29,7I zatvoriše vrata od trijema, i pogasiše žiške, i kadom ne kadiše, niti žrtava paljenica prinosiše u svetinji Bogu Izrailjevu.
2. Dnevnika 29,8Zato se razgnjevi Gospod na Judu i na Jerusalim, te ih dade da se potucaju, i da budu čudo i potsmijeh, kako vidite svojim očima.
2. Dnevnika 29,9Jer eto padoše oci naši od mača, i sinovi naši i kćeri naše i žene naše zarobiše se zato.
2. Dnevnika 29,10Sada dakle naumio sam zadati vjeru Gospodu Bogu Izrailjevu, da bi se odvratila od nas žestina gnjeva njegova.
2. Dnevnika 29,11Sinovi moji, ne oklijevajte više, jer je vas izabrao Gospod da stojite pred njim i služite mu, i da mu budete sluge i da mu kadite.
2. Dnevnika 29,12Tada ustaše Leviti Mat sin Amasajev i Joilo sin Azarijin od sinova Katovijeh; a od sinova Merarijevih Kis sin Avdijev i Azarija sin Jaleleilov; i od sinova Girsonovijeh Joah sin Zimin i Eden sin Joahov;
2. Dnevnika 29,13I od sinova Elisafanovijeh Simrije i Jeilo, i od sinova Asafovijeh Zaharija i Matanija;
2. Dnevnika 29,14I od sinova Amonovijeh Jeilo i Simej, i od sinova Jedutunovijeh Semaja i Ozilo;
2. Dnevnika 29,15I skupiše braću svoju, i osveštavši se dođoše, kako bješe zapovjedio car po riječi Gospodnjoj, da očiste dom Gospodnji.
2. Dnevnika 29,16I ušavši sveštenici u dom Gospodnji da ga očiste, iznosiše svu nečistotu što nađoše u crkvi Gospodnjoj u trijem doma Gospodnjega; a Leviti kupiše i iznosiše napolje na potok Kedron.
2. Dnevnika 29,17A počeše osvećivati prvoga dana prvoga mjeseca; a osmoga dana toga mjeseca uđoše u trijem Gospodnji, i osvećivaše dom Gospodnji osam dana, i šesnaestoga dana prvoga mjeseca svršiše.
2. Dnevnika 29,18Potom dođoše k caru Jezekiji i rekoše: očistismo sav dom Gospodnji i oltar za žrtve paljenice i sve sudove njegove i sto za postavljanje i sve sudove njegove,
2. Dnevnika 29,19I sve sudove koje bješe bacio car Ahaz dokle carovaše griješeći, i spremismo i osvetismo, i eno ih pred oltarom Gospodnjim.
2. Dnevnika 29,20Potom car Jezekija usta rano, i sazva upravitelje gradske, i otide u dom Gospodnji.
2. Dnevnika 29,21I dovede sedam junaca i sedam ovnova i sedam jaganjaca i sedam jaraca za grijeh, za carstvo i za svetinju i za Judu; i reče sinovima Aronovijem sveštenicima da prinesu na oltaru Gospodnjem.
2. Dnevnika 29,22Tada zaklaše goveda, i sveštenici uzevši krv njihovu pokropiše oltar; zaklaše i ovnove, i krvlju njihovom pokropiše oltar; i zaklaše jaganjce i krvlju njihovom pokropiše oltar.
2. Dnevnika 29,23Potom dovedoše jarce za grijeh pred cara i pred zbor, i oni metnuše ruke svoje na njih.
2. Dnevnika 29,24I zaklaše ih sveštenici, i očistiše krvlju njihovom oltar na očišćenje svemu Izrailju, jer car zapovjedi da se za sav narod Izrailjev prinese žrtva paljenica i žrtva za grijeh.
2. Dnevnika 29,25I postavi Levite u domu Gospodnjem s kimvalima i psaltirima i guslama, kako bješe zapovjedio David i Gad vidjelac carev i Natan prorok; jer od Gospoda bješe zapovijest preko proroka njegovijeh.
2. Dnevnika 29,26I tako stajahu Leviti sa spravama Davidovijem a sveštenici s trubama.
2. Dnevnika 29,27Tada zapovjedi Jezekija da prinesu žrtvu paljenicu na oltaru. I kad se poče žrtva paljenica, poče se pjesma Gospodnja uz trube i sprave Davida cara Izrailjeva.
2. Dnevnika 29,28I sav se zbor klanjaše, i pjevači pjevahu i trubači trubljahu, i to sve dokle se ne svrši žrtva paljenica.
2. Dnevnika 29,29A kad svršiše žrtvu, car i svi koji bijahu s njim padoše i pokloniše se.
2. Dnevnika 29,30Potom reče car i knezovi Levitima da hvale Gospoda riječima Davidovijem i Asafa vidioca; i hvališe s velikim veseljem, i savivši se pokloniše se.
2. Dnevnika 29,31Tada Jezekija progovori i reče: sada posvetiste ruke svoje Gospodu, pristupite i donesite prinose i žrtve zahvalne u dom Gospodnji. I donese sav zbor prinose i žrtve zahvalne, i ko god bješe voljna srca žrtve paljenice.
2. Dnevnika 29,32I na broj bješe žrtava paljenica što donese zbor, sedamdeset volova, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za žrtvu paljenicu Gospodu;
2. Dnevnika 29,33A drugih stvari posvećenijeh bješe šest stotina volova i tri tisuće ovaca.
2. Dnevnika 29,34Ali malo bijaše sveštenika, te ne mogahu drijeti svijeh žrtava paljenica; zato im pomagahu braća njihova Leviti, dokle se ne svrši posao i dokle se ne osveštaše drugi sveštenici; jer Leviti bijahu radiji osveštati se nego sveštenici.
2. Dnevnika 29,35I bijaše vrlo mnogo žrtava paljenica s pretilinom od žrtava zahvalnijeh i naljeva na žrtve paljenice. Tako bi povraćena služba u domu Gospodnjem.
2. Dnevnika 29,36I radovaše se Jezekija i sav narod, što Bog upravi narod, jer ovo bi naglo.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje