Stvaranje 19,1 | Dva anđela na večer stigoše u Sodomu dok Lot bijaše sjedio na vratima Sodome . |
Stvaranje 19,2 | On ih ugleda, diže se i pođe k njima u susret i prostrije se ničice po zemlji. |
Stvaranje 19,3 | On reče: ` Po milosti, gospodari moji, skrenite u kuću vašeg sluge, provedite ovdje noć, operite noge i u rano jutro otiđite svojim putem.` |
Stvaranje 19,4 | Ali, oni mu odgovoriše: ` Ne! Mi ćemo provesti noć na trgu.` On ih nutkaše tako da oni skrenuše k njemu i dođoše u kuću njegovu. |
Stvaranje 19,5 | On im pripremi jedan objed, ispeče kruh bez *kvasa i oni jedoše. Nije se još bilo leglo kad kuća bi okružena gradskim ljudima, ljudima iz Sodome, od najmlađih do najstarijih, sav narod bez izuzetka. |
Stvaranje 19,6 | Oni pozvaše Lota i rekoše mu: `Gdje su ljudi koji su došli sinoć kod tebe? Izvedi ih da ihpoznamo .` |
Stvaranje 19,7 | Lot iziđe pred njih na prag svojih vrata, on zatvori vrata za sobom i reče: ` Boga radi, braćo moja, ne činite nesreće. |
Stvaranje 19,8 | Ja imam dvije kćeri djevice za dati ih vam na raspolaganje, mogu vam njih izvesti pa učinite što vam se čini dobro. |
Stvaranje 19,9 | Ali ne činite ništa ovim ljudima jer oni su došli u sjenu mojeg krova .` Oni odgovoriše: `Vuci se odatle!` I rekoše: `Ovaj je došao kao iseljenik, a igra ispravljača krivde ! Načinit ćemo mu gore no onima.` Žestoko gurnuše Lota i primaknuše se da bi provalili vrata. |
Stvaranje 19,10 | Ali dvojica ljudi pružiše ruku da uvedu Lota u kuću, pokraj sebe. Oni zatvoriše vrata, |
Stvaranje 19,11 | i udariše sljepilom one ljude koji bijahu pred ulazom u kuću, od najmanjeg do najvećeg; oni ne mogaše pronaći ulaza. |
Stvaranje 19,12 | Dvojica ljudi rekoše Lotu: ` Koga još imaš ovdje? Zeta? Svoje sinove? Svoje kćeri? Sve što imaš u gradu izvedi iz ovog mjesta. |
Stvaranje 19,13 | Mi ćemo ga uništiti, jer je velika pred GOSPODOM, tužba koju je izazvao. On nas je poslao da ga uništimo.` |
Stvaranje 19,14 | Lot iziđe govoriti svojim zetovima, onima koji su oženili njegove kćeri, i reče im:` Ustajte! Iziđite iz ovog mjesta jer GOSPOD će uništiti grad.` Ali u očima svojih zetova on se učini kao da zbija šalu. |
Stvaranje 19,15 | Pošto svanu zora, anđeli ustrajaše kod Lota govoreći: `Ustaj! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje se nalaze ovdje od straha da ti ne propadneš krivicom ovog grada.` |
Stvaranje 19,16 | Kako je on kasnio, dvojica ljudi ga povukoše za ruku, njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri jer GOSPOD je bio imao samilosti za njega; oni ga izvedoše izvan grada. |
Stvaranje 19,17 | Kako su ga izveli van, oni rekoše Lotu: ` Odlazi, spasi svoj život. Ne osvrći se unatrag, ne zaustavljaj se nigdje u Distriktu . Bježi prema planini od straha da ne propadneš.` |
Stvaranje 19,18 | Lot im reče: ` Bogu ne godilo ! |
Stvaranje 19,19 | Evo, tvoj sluga nađe milost u tvojim očima i ti si pokazao jedno veliko prijateljstvo prema meni čuvajući mi život. Ali ja, Noinih moći pobjeći u planinu, a da ne budem dosegnut mlatilom i ne umrem. |
Stvaranje 19,20 | Evo ovaj grad, dovoljno blizu za pobjeći, i beznačajan. Ja bih se želio ondje skloniti. Nije li to tražiti sitnicu za ostati u životu? ` |
Stvaranje 19,21 | On mu odgovori: ` Gledaj! Još ti taj dar činim i Noinih prevrnuti grad o kojem mi govoriš. |
Stvaranje 19,22 | Skloni se najhitnije onamo, jer ja ne mogu ništa učiniti sve dok ti ne budeš onamo stigao. ` Zato se taj grad zove Soar . |
Stvaranje 19,23 | Sunce se dizalo nad zemljom i Lot je ulazio u Soar |
Stvaranje 19,24 | kad GOSPOD učini da kiši nad Sodomom i Gomorom od sumpora i vatre. To je dolazilo s neba i od GOSPODA. |
Stvaranje 19,25 | On poruši te gradove, sav Distrikt, sve stanovnike gradova i raslinje zemaljsko. |
Stvaranje 19,26 | Lotova žena pogleda unatrag i posta jednim stubom od soli . |
Stvaranje 19,27 | Abraham se nađe u rano jutro na mjestu gdje je stajao pred GOSPODOM, |
Stvaranje 19,28 | on pogleda prema Sodomi, Gomori i cijeloj teritoriji Distrikta, on pogleda i vidje kako se jedan dim diže sa zemlje kao dim iz jedne peći. |
Stvaranje 19,29 | Dakle, kad Bog uništi gradove Distrikta, on se sjeti Abrahama, i povuče Lota ispred mlatila kad prevrnu gradove gdje Lot stanovaše. |
Stvaranje 19,30 | Lot se uspe iz Soara da bi se smjestio u planini, a njegove ga dvije kćeri praćaše. On se u stvari plašio nastaniti u Soaru i on se smjesti u jednu pećinu, on i njegove dvije kćeri. |
Stvaranje 19,31 | Prvorođena reče mlađoj: ` Naš je otac star i nema čovjeka u zemlji da dođe k nama prema običaju cijele zemlje. |
Stvaranje 19,32 | Hajdemo! Opijmo vinom našeg oca i lezimo s njim i dajmo jedno potomstvo poteklo od našeg oca.` |
Stvaranje 19,33 | One opiše vinom svojeg oca te noći, i starija leže s ocem svojim koji ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni njenom ustajanju. |
Stvaranje 19,34 | No, sutradan, prvorođena reče mlađoj: `Vidi! Ja sam posljednje noći legla sa svojim ocem. Opijmo ga i ove noći vinom, a ti ćeš ići leći s njim. Mi ćemo dati život jednom potomstvu poteklom od njega. ` |
Stvaranje 19,35 | Te noći opet, one opiše vinom svojeg oca. Mlađa ode leći s njim; on ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni o njenom ustajanju. |
Stvaranje 19,36 | Obje kćeri Lotove zatrudnješe od svog oca. |
Stvaranje 19,37 | Prvorođena rodi jednog sina kojeg nazva Moab; to je otac današnjim Moabitima . |
Stvaranje 19,38 | Mlađa, ona također, porodi jednog sina kojeg nazva Benammi; to je otac današnjim Ammonitima . |