Tražilica


Psalam 78. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Psalam 78,1Čuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k riječima usta mojih.
Psalam 78,2Otvoram za priču usta svoja, kazaću stare pripovijetke.
Psalam 78,3Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,
Psalam 78,4Nećemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javićemo slavu Gospodnju i silu njegovu i čudesa koja je učinio.
Psalam 78,5Svjedočanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj;
Psalam 78,6Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja će se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci
Psalam 78,7Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
Psalam 78,8I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.
Psalam 78,9Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
Psalam 78,10Ne sačuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
Psalam 78,11Zaboraviše djela njegova, i čudesa, koja im je pokazao,
Psalam 78,12Kako pred očima njihovijem učini čudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;
Psalam 78,13Razdvoji more, i provede ih, od vode načini zid;
Psalam 78,14I vodi ih danju oblakom, i svu noć svijetlijem ognjem;
Psalam 78,15Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
Psalam 78,16Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
Psalam 78,17Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
Psalam 78,18I kušaše Boga u srcu svom, ištući jela po volji svojoj,
Psalam 78,19I vikaše na Boga, i rekoše: "može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?"
Psalam 78,20Evo! on udari u kamen, i poteče voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoće li i mesa postaviti narodu svojemu?
Psalam 78,21Gospod ču i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
Psalam 78,22Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoć njegovu.
Psalam 78,23Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,
Psalam 78,24I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.
Psalam 78,25Hljeba anđelskoga jeđaše čovjek; posla im jela do sitosti.
Psalam 78,26Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
Psalam 78,27I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
Psalam 78,28Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
Psalam 78,29I najedoše se i dade im što su željeli.
Psalam 78,30Ali ih još i ne prođe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,
Psalam 78,31Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjače među njima, i mladiće u Izrailju pobi.
Psalam 78,32Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše čudesima njegovijem.
Psalam 78,33I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
Psalam 78,34Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraćahu se i iskahu Boga;
Psalam 78,35I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
Psalam 78,36Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
Psalam 78,37A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
Psalam 78,38Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, često ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
Psalam 78,39Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraća se.
Psalam 78,40Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
Psalam 78,41Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
Psalam 78,42Ne sjećaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
Psalam 78,43U koji učini u Misiru znake svoje i čudesa svoja na polju Soanu;
Psalam 78,44I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
Psalam 78,45Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
Psalam 78,46Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
Psalam 78,47Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
Psalam 78,48Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
Psalam 78,49Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, četu zlijeh anđela.
Psalam 78,50Ravni stazu gnjevu svojemu, ne čuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
Psalam 78,51Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.
Psalam 78,52I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
Psalam 78,53Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
Psalam 78,54I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova.
Psalam 78,55Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.
Psalam 78,56Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne sačuvaše.
Psalam 78,57Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rđav luk.
Psalam 78,58Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.
Psalam 78,59Bog ču i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma.
Psalam 78,60Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudima.
Psalam 78,61I opravi u ropstvo slavu svoju i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
Psalam 78,62I predade maču narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
Psalam 78,63Mladiće njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
Psalam 78,64Sveštenici njegovi padaše od mača, i udovice njegove ne plakaše.
Psalam 78,65Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
Psalam 78,66I pobi neprijatelje svoje s leđa, vječnoj sramoti predade ih.
Psalam 78,67I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
Psalam 78,68Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje.
Psalam 78,69I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.
Psalam 78,70I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovčijih,
Psalam 78,71I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja.
Psalam 78,72I on ih pase čistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje