| Jezekilj 17,1 | Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: |
| Jezekilj 17,2 | Sine čovječji, zagoneni zagonetku i kaži priču o domu Izrailjevu, |
| Jezekilj 17,3 | I reci: ovako veli Gospod Gospod: orao velik, velikih krila, dugih pera, pun perja, šaren, dođe na Livan i uze vrh od kedra, |
| Jezekilj 17,4 | Odlomi vrh od mladijeh grana njegovijeh, i odnese ga u zemlju trgovačku, u grad trgovački metnu ga. |
| Jezekilj 17,5 | I uze sjeme iz one zemlje, i metnu ga na njivu, odnese ga gdje ima mnogo vode, i ostavi ga dobro. |
| Jezekilj 17,6 | I izniče, i posta busat čokot, nizak, kojemu se loze pružahu k njemu a žile bijahu pod njim; posta čokot, i pusti grane i izbi odvode. |
| Jezekilj 17,7 | A bijaše drugi orao velik, velikih krila i pernat, i gle, taj čokot pusti k njemu žile svoje i grane svoje pruži k njemu da bi ga zaljevao iz brazda svoga sada. |
| Jezekilj 17,8 | Posađen bijaše u dobroj zemlji kod mnogo vode, da pusti grane i rađa rod i bude krasna loza. |
| Jezekilj 17,9 | Kaži: ovako veli Gospod Gospod: hoće li napredovati? neće li mu počupati žile i rod mu oblomiti da se posuši? Sve će mu se grane što je pustio posušiti, i bez velike sile i bez mnogoga naroda iščupaće ga iz korijena. |
| Jezekilj 17,10 | Eto, posađen je, hoće li napredovati? i neće li se sasvijem posušiti čim ga se dohvati ustoka? Posušiće se u brazdi gdje je posađen. |
| Jezekilj 17,11 | Potom dođe mi riječ Gospodnja govoreći: |
| Jezekilj 17,12 | Kaži tome domu odmetničkom: ne znate li šta je ovo? Reci: evo, dođe car Vavilonski u Jerusalim, i uze mu cara i knezove, i odvede ih sa sobom u Vavilon. |
| Jezekilj 17,13 | I uze jednoga od carskoga sjemena, i učini s njim vjeru, i zakle ga, i uze silne u zemlji, |
| Jezekilj 17,14 | Da bi carstvo bilo sniženo da se ne bi podiglo, nego da bi držeći vjeru s njim stajalo. |
| Jezekilj 17,15 | Ali se odmetnu od njega poslav poslanike svoje u Misir da mu da konja i mnogo naroda. Hoće li biti srećan? hoće li uteći ko tako čini? ko prestupa vjeru hoće li uteći? |
| Jezekilj 17,16 | Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, u mjestu onoga cara koji ga je zacario, kojemu je zakletvu prezreo i kojemu je vjeru prestupio, kod njega će u Vavilonu umrijeti. |
| Jezekilj 17,17 | Niti će mu Faraon s velikom vojskom i mnogim narodom pomoći u ratu, kad iskopa opkope i pogradi kule da pogubi mnoge duše. |
| Jezekilj 17,18 | Jer prezre zakletvu prestupajući vjeru; i gle, davši ruku čini sve to; neće uteći. |
| Jezekilj 17,19 | Zato ovako veli Gospod Gospod: tako ja živ bio, obratiću mu na glavu zakletvu svoju koju prezre i vjeru svoju koju prestupi. |
| Jezekilj 17,20 | Jer ću razapeti nad njim mrežu svoju i uhvatiće se u zamku moju; i odvešću ga u Vavilon, i ondje ću se suditi s njim za bezakonje koje mi učini. |
| Jezekilj 17,21 | I sva bježan njegova sa svom vojskom njegovom pašće od mača, a koji ostanu raspršaće se u sve vjetrove, i poznaćete da sam ja Gospod govorio. |
| Jezekilj 17,22 | Ovako veli Gospod Gospod: ali ću ja uzeti s vrha od toga visokoga kedra, i posadiću; s vrha od mladijeh grana njegovijeh odlomiću grančicu, i posadiću na gori visokoj i uzdignutoj. |
| Jezekilj 17,23 | Na visokoj gori Izrailjevoj posadiću je, i pustiće grane, i rodiće, i postaće krasan kedar, i pod njim će nastavati svakojake ptice, u hladu grana njegovijeh nastavaće. |
| Jezekilj 17,24 | I sva će drveta poljska poznati da ja Gospod snizih visoko drvo i uzvisih nisko drvo, posuših zeleno drvo i učinih da ozeleni suho drvo. Ja Gospod rekoh, i učiniću. |
