Tražilica


Jakovljeva 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jakovljeva 1,1Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, pozdravlja dvanaest plemena, koja su rasijana.
Jakovljeva 1,2Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti,
Jakovljeva 1,3Znajući, da kušanje vaše vjere gradi strpljivost.
Jakovljeva 1,4A strpljivost neka ima savršeno djelo, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
Jakovljeva 1,5Ako li kojemu od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga, koji daje svima obilato, i ne kori, i dat će mu se.
Jakovljeva 1,6Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa; jer tko sumnja, sličan je morskomu valu, koji vjetar podiže i goni,
Jakovljeva 1,7Takav čovjek neka ne misli, da će primiti što od Gospodina.
Jakovljeva 1,8Čovjek s dvije duše nestalan je na svima putovima svojim.
Jakovljeva 1,9A niski brat neka se hvali visinom svojom;
Jakovljeva 1,10A bogati svojom niskoćom; jer će proći kao cvijet trave.
Jakovljeva 1,11Jer sunce ogranu s vručinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina uginu; tako će i bogati na putovima svojim uvenuti.
Jakovljeva 1,12Blagoslovljen čovjek, koji pretrpi napast, jer, kad bude prokušan, primit će vijenac života, koji je Gospodin obećao onima, koji ga ljube
Jakovljeva 1,13Ni jedan, kad se kuša, neka ne kaže, da je od Boga kušan, jer Bog ne može biti kušan na zlo, a on ne kuša nikoga.
Jakovljeva 1,14Nego svakoga kuša vlastita požuda, koja ga vuče i mami.
Jakovljeva 1,15Tada začevši požuda rađa grijeh, a grijeh izvršen rađa smrt.
Jakovljeva 1,16Ne varajte se, ljubljena braćo moja!
Jakovljeva 1,17Svaki dobri dar i svaki savršeni poklon odozgo je, silazeći od Oca svjetlosti, u kojega nema promjene ni sjene mijene.
Jakovljeva 1,18Jer nas dragovoljno porodi riječju istine, da budemo kao prvenci njegovih stvorenja.
Jakovljeva 1,19Znate, ljubljena braćo moja: Neka bude svaki, čovjek brz čuti, a spor govoriti i spor srditi se.
Jakovljeva 1,20Jer srdžba čovječja ne čini pravde Božje.
Jakovljeva 1,21Zato odbacivši svaku nečistoću i ostatak zloće, u krotkosti primite usađenu riječ, koja može spasiti duše vaše!
Jakovljeva 1,22A budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji, varajući sami sebe!
Jakovljeva 1,23Jer ako tko sluša riječ, a ne isvršuje, on je kao čovjek, koji gleda naravsko lice svoje u ogledalu;
Jakovljeva 1,24On se je ogledao, pa otišao, i odmah je zaboravio, kakav je bio.
Jakovljeva 1,25Ali tko pomno pogleda u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušatelj, nego izvršitelj djela, taj će biti blagoslovljen u djelu svojemu.
Jakovljeva 1,26Ako li tko misli, da je pobožan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je pobožnost isprazna.
Jakovljeva 1,27Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: "posjećivati sirote i udovice u njihovoj nevolji i držati sebe neokaljana od svijeta.
Jakovljeva 1,1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.
Jakovljeva 1,2Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje
Jakovljeva 1,3znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.
Jakovljeva 1,4Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.
Jakovljeva 1,5Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.
Jakovljeva 1,6Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.
Jakovljeva 1,7Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina -
Jakovljeva 1,8čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.
Jakovljeva 1,9Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem,
Jakovljeva 1,10a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave:
Jakovljeva 1,11sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.
Jakovljeva 1,12Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
Jakovljeva 1,13Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.
Jakovljeva 1,14Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.
Jakovljeva 1,15Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.
Jakovljeva 1,16Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
Jakovljeva 1,17Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.
Jakovljeva 1,18Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
Jakovljeva 1,19Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.
Jakovljeva 1,20Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.
Jakovljeva 1,21Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.
Jakovljeva 1,22Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.
Jakovljeva 1,23Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu:
Jakovljeva 1,24promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.
Jakovljeva 1,25A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.
Jakovljeva 1,26Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.
Jakovljeva 1,27Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
Jakovljeva 1,1Jakov, sluga Bogu i Gospodinu Isusu Kristu, dvanaestorim plemenima koja žive u raspršenosti, pozdrav.
Jakovljeva 1,2Uzimajte veoma dobrog srca, braćo moja, sve kušnje koje prolazite,
Jakovljeva 1,3znajući da ispit kojem je vaša vjera podložena proizvodi jedno istrajavanje.
Jakovljeva 1,4Ali da izdržavanje bude savršeno djelatna, da biste vi bili savršeni i ispunjeni, izuzeti svakom nedosatku.
Jakovljeva 1,5Ako je mudrost nedostatkom nekom od vas, da moli u Boga koji daje svima s bezazlenošću i ne prigovarajući; ona će mu biti dana.
Jakovljeva 1,6Ali, nek moli s vjerom, bez i osjećanja i najmanje sumnje; jer, onaj koji sumnja sliči uzburkanom valovlju morskom koje vjetar podiže.
Jakovljeva 1,7Nek ta osoba ne zamišlja sebi da će Gospodin dati što god to bilo
Jakovljeva 1,8jednom podvojenom čovjeku, nestalnom u svim svojim postupcima.
Jakovljeva 1,9Nek brat sromnog stanja izvlači svoj ponos iz uzdizanja,
Jakovljeva 1,10a bogataš, iz svog unižavanja, jer će proći kao cvijet iz livade.
Jakovljeva 1,11Jer, sunce se diglo sa širokom i osušilo travu, čiji jez cvijet pao i čiji je lijepi izgled nestao; na isti način, bogataš, u svojim poduzećima, uvenut će.
Jakovljeva 1,12Sretan čovjek koji podnese kušnju, jer, jednom provjeren, primit će krunu života, obećanu onima koji Njega vole.
Jakovljeva 1,13Nek nitko, kad je *napastvovan, ne kaže: `Moja napast od Boga dolazi.` Jer, Bog ne može biti u napasti da počini zlo i ne napastvuje nikoga.
Jakovljeva 1,14Svatko je napastovan svojom vlastitom pohlepom, koja ga povlači i zavodi.
Jakovljeva 1,15Jedanput oplođena, pohlepa rađa grijeh, a grijeh, dozrio, rađa smrt.
Jakovljeva 1,16Ne varajte se tu, ljubljena moja Braćo.
Jakovljeva 1,17Svaki vrijedan dar i svaki savršeni poklon silaze odozgo, od Oca svjetala, kod kojeg nema ni oklijevanja ni sjene od uzrujanja.
Jakovljeva 1,18Svojom vlastitom voljom, on nas je porodio riječju istine, da bismo bili tako reći prvine njegovih stvorenja.
Jakovljeva 1,19Vi ste znaLki, Braćo moja ljubljena. Ipak, nek nitko ne zanemari biti hitar za poslušati, spor za govoriti, spor razgnjeviti se,
Jakovljeva 1,20jer gnjev ljudski ne ostvaruje pravdu Božju.
Jakovljeva 1,21Također, oslobodite se svake prljavštine i svakog izljeva opakosti, primajte s blagošću riječ posađenu u vas i sposobnu spasiti vam život.
Jakovljeva 1,22Već, budite promicatelji riječi, a ne samo slušatelji koji varaju sami sebe.
Jakovljeva 1,23Naime, ako netko sluša riječ i ne ostvaruje ju, on sliči čovjeku koji promatra u zrcalu lice koje ima od rođenja:
Jakovljeva 1,24osmotrio je sebe, pošao, i odmah zaboravio čemu je sličio.
Jakovljeva 1,25Ali, onaj koji je nagnut nad jedan savršeni *zakon, onaj o slobodi, i prionuo uz njega, ne kao rasijani slušatelj, već kao djelatni promicatelj, taj će naći sreću u onome što će ostvarivati.
Jakovljeva 1,26Ako se netko drži vjernikom, a da ne drži svoj jezik na uzi, već varajući samog sebe, prazna je njegova vjeroispovijed.
Jakovljeva 1,27Čista vjeroispovijed i bez mrlje pred Bogom Ocem, evo je: posjećivati siročad i udovice u njihovoj nevolji; čuvati sebe svijeta da se ne *uprlja.
Jakov 1,1Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje.
Jakov 1,2Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti,
Jakov 1,3Znajući da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
Jakov 1,4A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane.
Jakov 1,5Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daće mu se;
Jakov 1,6Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeću.
Jakov 1,7Jer takovi čovjek neka ne misli da će primiti što od Boga.
Jakov 1,8Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem.
Jakov 1,9A poniženi brat neka se hvali visinom svojom;
Jakov 1,10A bogati svojom poniznošću; jer će proći kao cvijet travni.
Jakov 1,11Jer sunce ogrija s vrućinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako će i bogati u hođenju svojemu uvenuti.
Jakov 1,12Blago čovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiće vijenac života, koji Bog obreče onima koji ga ljube.
Jakov 1,13Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga;
Jakov 1,14Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuče i mami.
Jakov 1,15Tada zatrudnjevši slast rađa grijeh; a grijeh učinjen rađa smrt.
Jakov 1,16Ne varajte se, ljubazna braćo moja!
Jakov 1,17Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promijenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka;
Jakov 1,18Jer nas dragovoljno porodi riječju istine, da budemo novina od njegova stvorenja.
Jakov 1,19Zato, ljubazna braćo moja, neka bude svaki čovjek brz čuti a spor govoriti i spor srditi se.
Jakov 1,20Jer srdnja čovječija ne čini pravde Božije.
Jakov 1,21Zato odbacite svaku nečistotu i suvišak zlobe, i s krotošću primite usađenu riječ koja može spasti duše vaše.
Jakov 1,22Budite pak tvorci riječi, a ne samo slušači, varajući sami sebe.
Jakov 1,23Jer ako ko sluša riječ a ne tvori, on je kao čovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;
Jakov 1,24Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.
Jakov 1,25Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušač, nego tvorac djela, onaj će biti blažen u djelu svojemu.
Jakov 1,26Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.
Jakov 1,27Jer vjera čista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje