Tražilica


2. Samuelova 14. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Samuelova 14,1Kad Joab, sin Serujin, opazi, da se je srce kraljevo opet obratilo k Absalomu,
2. Samuelova 14,2Posla Joab u Tekou i dade otuda dozvati ženu lukavu. On je zamoli: "Učini se, kao da bi bila u žalosti, obuci žalosne haljine i nemoj se namazati uljem, nego se ponašaj kao žena, koja odavna žali za mrtvim!
2. Samuelova 14,3Otidi tako kralju i govori mu tako i tako!" I Joab metnu riječi u usta njezina.
2. Samuelova 14,4Žena Tekoanka otide kralju, baci se na zemlju ničice na svoje lice, pokloni mu se i zamoli: "Pomagaj, kralju!"
2. Samuelova 14,5Kad je kralj upita: "Što želiš?", odgovori ona: "Ah, udovica sam, umro mi je muž.
2. Samuelova 14,6Sluškinja tvoja imala je dva sina, Posvadiše se u polju. Nikoga nije bilo da ih razvadi, te jedan udari na drugoga i ubi ga.
2. Samuelova 14,7Sada se digla sva porodica na sluškinju tvoju i zahtijeva: Daj bratoubojicu, da ga pogubimo za život brata njegova, kojega je ubio, i da tako istrijebimo nasljednika! Tako hoće da ugase iskru, koja mi je ostala, i mojemu mužu da ne ostane ni imena ni potomstva na zemlji.
2. Samuelova 14,8Kralj reče ženi: "Idi kući svojoj i Ja ću narediti za te,"
2. Samuelova 14,9A žena Tekoanka odgovori kralju: "Na meni, moj gospodaru i kralju, i na mojoj obitelji leži krivnja zlodjela. Kralja i njegovo prijestolje ne pogađa odgovornost."
2. Samuelova 14,10Nato odgovori kralj: "Tko nešto hoće od tebe, dovedi ga k meni! Neće te se više dotaći!"
2. Samuelova 14,11Ona nastavi: "Neka se zakune kralj pred Gospodom, Bogom svojim, da krvni osvetnik neće zlo počiniti i da se još neće ubiti sina mojega!" On obeća: "Tako živ bio Gospod! Tvojemu sinu neće ni jedna dlaka pasti s glave."
2. Samuelova 14,12A žena zamoli: "Smije li sluškinja tvoja još jednu riječ upraviti na gospodara kralja?" On reče: "Govori!"
2. Samuelova 14,13Tada reče žena: "Zašto snuješ isto proti narodu Božjemu? Kad je kralj tako govorio, onda kao da je kriv, što ne pušta kralj, da se natrag vrati njegov prognani sin.
2. Samuelova 14,14Jer mi moramo doduše umrijeti i bit ćemo kao voda, što se prolije na zemlju i više se ne može skupiti. Ali Bog ne grabi dušu, nego ozbiljno pomišlja na to, da odagnani ne ostane odagnan od njega.
2. Samuelova 14,15Razlog, radi kojega dođoh, da kažem ovo gospodaru kralju, bio je taj, što me uplašiše ljudi. Zato pomisli sluškinja tvoja: "Moram ipak da jedanput govorim s kraljem. Možda ispuni kralj molbu sluškinje svoje,
2. Samuelova 14,16Jer će kralj poslušati mene i izbaviti sluškinju svoju iz ruke čovjeka, koji hoće da mene i sina mojega istrijebi iz nasljedstva Božjega.
2. Samuelova 14,17Zato pomisli sluškinja tvoja: Riječ mojega gospodara i kralja bit će mi na umirenje, jer je moj gospodar i kralj kao anđeo Božji, te sluša dobro i zlo. Gospod, Bog tvoj, neka bude s tobom!"
2. Samuelova 14,18Nato kralj reče ženi: "Nemoj tajiti od mene, što ću te pitati!" Žena zamoli: "Moj gospodar i kralj neka samo govori!"
2. Samuelova 14,19Tada upita kralj: "Da nije ruka Joabova u igri kod ove stvari?" Žena odgovori: "Tako živ bio, moj gospodaru i kralju, ne može se ni nadesno ni nalijevo od svega, što reče moj gospodar i kralj! Jest, tvoj sluga Joab naložio mi je. On je sluškinji tvojoj metnuo u usta sve ove riječi.
2. Samuelova 14,20Da stvari dadne drugo lice, sluga je tvoj Joab tako učinio. Ali je moj gospodar tako mudar kao anđeo Božji. On zna sve, što biva na zemlji."
2. Samuelova 14,21Potom reče kralj Joabu: "Pa eto, ispunjam molbu tvoju. Idi i dovedi mladoga čovjeka, Absaloma!"
2. Samuelova 14,22Joab se baci licem na zemlju, pokloni se i čestita kralju. Tada povika Joab: "Danas je vidio sluga tvoj, da kod tebe, moj gospodaru i kralju, stojim u milosti, jer je kralj ispunio molbu sluge svojega."
2. Samuelova 14,23Joab se podiže, otide u Gešur i dovede natrag u Jerusalem Absaloma.
2. Samuelova 14,24A kralj zapovjedi "Neka ide u svoj stan i neka mi ne dolazi na oči!" I povuče se Absalom u svoj stan i ne pojavi se nikada pred kraljem.
2. Samuelova 14,25U svem Izraelu nije bilo čovjeka, kojega su radi njegove ljepote toliko hvalili, kao Absaloma. Od pete do tjemena nije bilo na njemu mane.
2. Samuelova 14,26Kad bi sebi dao šišati glavu - a dao ju je šišati poslije svake godine; postala bi mu naime odveć teška, tako da ju je morao dati šišati - to je vagala njegova kosa na glavi dvjesta šekela po kraljevskoj težini,
2. Samuelova 14,27Tri sina rodiše se Absalomu i jedna kći po imenu Tamara. Ona je bila vrlo lijepa žena.
2. Samuelova 14,28Absalom proboravi dvije godine u Jerusalemu, a da ne vidje lica kraljeva.
2. Samuelova 14,29Tada posla Absalom po Joaba, da ga pošlje kralju. Ali on ne htjede poći k njemu. Kad posla po drugi put, ne htjede opet doći.
2. Samuelova 14,30I Absalom zapovjedi slugama svojim: "Znate, Joab ima njivu pokraj moje, i na njoj je ječam. Idite i zapalite je!" I zapališe sluge Absalomove onu njivu.
2. Samuelova 14,31Sada se podiže Joab, otide k Absalomu u kuću i upita ga: "Zašto sluge tvoje zapališe moju njivu?"
2. Samuelova 14,32Absalom odgovori Joabu: "Eto, slao sam k tebi i poručio ti: 'Hodi ovamo, htio bih te poslati kralju, da upitaš: Zašto sam se vratio iz Gešura? Bilo bi za me bolje, da sam još ondje.' A sada bih htio da stupim pred kralja. Ako ima kakva krivnja zlodjela na meni, neka me pogubi!"
2. Samuelova 14,33I otide Joab kralju i pripovjedi mu što je i kako je. Ovaj dade dozvati Absaloma. Kad je bio došao kralju, baci se pred kraljem na svoje lice na zemlju ničice, i kralj poljubi Absaloma.
2. Samuelova 14,1 A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okreće k Abšalomu.
2. Samuelova 14,2Zato Joab pošalje u Tekou po jednu pametnu ženu i reče joj: "Učini se kao da si u žalosti za mrtvim, obuci žalobne haljine, nemoj se mazati uljem, nego budi kao žena koja je već dugo vremena u žalosti za mrtvim.
2. Samuelova 14,3Otići ćeš kralju i govorit ćeš mu ovako." I Joab je nauči što će govoriti.
2. Samuelova 14,4Žena iz Tekoe ode kralju, pade ničice na zemlju i pokloni se, zatim reče: "Pomozi, kralju!
2. Samuelova 14,5Kralj je upita: "Što ti je?" A ona odgovori: "Ah, ja sam udovica. Muž mi je umro,
2. Samuelova 14,6a tvoja je službenica imala dva sina. Oni se posvadiše u polju, a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata i ubio ga.
2. Samuelova 14,7I sad se podiže sav rod na tvoju službenicu i reče: `Predaj nam toga što je ubio svoga brata: mi ćemo ga pogubiti za život njegova brata koga je ubio, a time ćemo zatrti i baštinika.` Tako hoće da ugase žeravicu koja mi je ostala, da ne ostave mome mužu ni imena ni potomstva na zemlji.
2. Samuelova 14,8A kralj reče ženi: "Idi svojoj kući, ja ću odrediti što treba za te.
2. Samuelova 14,9A žena iz Tekoe reče kralju: "Gospodaru kralju! Neka na me i na moj očinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje nedužni su u tome!
2. Samuelova 14,10A kralj nastavi: "Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj te neće više dirnuti!
2. Samuelova 14,11A ona reče: "Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve, svoga Boga, da krvni osvetnik neće umnožiti zator i da neće pogubiti moga sina!" A on obeća: "Tako mi živog Jahve, nijedna vlas neće pasti s glave tvome sinu!
2. Samuelova 14,12A žena nastavi: "Dopusti da tvoja službenica kaže jednu riječ svome gospodaru kralju." A on odvrati: "Govori!
2. Samuelova 14,13A žena reče: "Dakle, zašto je kralj - jer se izričući ovakvu presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Božjega odluku da ne pušta kući onoga koga je prognao?
2. Samuelova 14,14Mi smo svi osuđeni na smrt, slični smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti, i Bog ne podiže mrtvaca: neka, dakle, kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega.
2. Samuelova 14,15A razlog zašto sam došla da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu stvar bio je taj što su me zaplašili ljudi, pa je mislila tvoja službenica: moram govoriti s kraljem, možda će kralj učiniti ono što mu njegova službenica kaže.
2. Samuelova 14,16Jer će kralj poslušati svoju službenicu i izbaviti je iz ruku čovjeka koji hoće da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Božje baštine.
2. Samuelova 14,17Zato je tvoja službenica pomislila: neka mi riječ moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Božji anđeo koji sluša dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!
2. Samuelova 14,18Tada progovori kralj i reče ženi: "Nemoj mi sada zatajiti ono što ću te pitati!" A žena odgovori: "Neka govori moj gospodar kralj!
2. Samuelova 14,19Tada kralj upita: "Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?" A žena odgovori: "Tako bio živ, gospodaru kralju, zaista se ne može ni desno ni lijevo od svega što je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mi je sluga Joab zapovjedio, on je naučio tvoju službenicu sve ove riječi.
2. Samuelova 14,20Tvoj je sluga Joab to učinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Božji anđeo, on zna sve što se zbiva na zemlji.
2. Samuelova 14,21Tada se kralj okrenu Joabu i reče mu: "Dobro, učinit ću to. Idi i dovedi natrag mladića Abšaloma!
2. Samuelova 14,22A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; zatim reče Joab: "Danas vidi tvoj sluga da je našao milost u tvojim očima, gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge.
2. Samuelova 14,23Potom se diže Joab, ode u Gešur i dovede Abšaloma natrag u Jeruzalem.
2. Samuelova 14,24Ali kralj reče: "Neka ide u svoju kuću, a meni neka ne dolazi na oči!" I Abšalom se povuče u svoju kuću i ne dođe kralju na oči.
2. Samuelova 14,25U svemu Izraelu ne bijaše čovjeka tako lijepa kao Abšalom komu bi se mogle izreći tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane.
2. Samuelova 14,26A kad bi šišao kosu - a šišao ju je na koncu svake godine, jer mu je bila preteška pa ju je morao šišati - mjerio bi svoju kosu: bila bi teška dvije stotine šekela, po kraljevskoj mjeri.
2. Samuelova 14,27Abšalomu se rodiše tri sina i jedna kći po imenu Tamara; bila je to vrlo lijepa žena.
2. Samuelova 14,28Abšalom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije došao kralju na oči.
2. Samuelova 14,29Tada Abšalom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali Joab ne htjede doći k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne htjede doći.
2. Samuelova 14,30Tada Abšalom zapovjedi slugama: "Znate Joabovo polje koje je pokraj mojega i na kojem raste ječam: idite i zapalite ga!" I Abšalomove sluge zapališe ono polje.
2. Samuelova 14,31Tada se diže Joab, dođe k Abšalomu u kuću i upita ga: "Zašto su tvoje sluge zapalile moje polje?
2. Samuelova 14,32A Abšalom odgovori Joabu: "Ja sam poslao k tebi i poručio ti: `Dođi ovamo, želio bih te poslati kralju s ovom porukom: Zašto sam se vratio iz Gešura?` Bolje bi bilo za mene da sam još ondje. Zato sad hoću da dođem kralju na oči, pa ako ima na meni kakva krivica, neka me pogubi!
2. Samuelova 14,33Joab ode kralju i javi mu te riječi. Zatim kralj pozva Abšaloma. Dođe on pred kralja, pokloni mu se i pade ničice pred kralja. I kralj poljubi Abšaloma.
2. Samuelova 14,1Joab, sin Serujaov, shvati da se srce kraljevo prikonilo Absalomu.
2. Samuelova 14,2On posla tražiti u Tekoa jednu razboritu ženu i on joj reče: ” Pričini se kao da si u žalosti, odjeni žalobnu odjeću, ne namiriši se, ukratko, budi kao jedna žena koja je već dugo u žalosti za nekim umrlim.
2. Samuelova 14,3Potom, idi naći kralja i govori mu na ovakav način.“ I Joab joj izreče sve što treba reći.
2. Samuelova 14,4Žena iz Tekoa govoriše dakle kralju. Ona se baci licem prema zemlji, pokloni se i reče: ” U pomoć, moj kralju! “
2. Samuelova 14,5Kralj joj reče: ” što ti je?“ Ona reče: ” Jao! Ja sam udovica. Moj je muž mrtav.
2. Samuelova 14,6Tvoja sluškinja imaše dva sina. Njih dvojica, posvadili su se u polju. Nije bilo nikog da ih razdvoji. Jedan od njih dvojice zadade smrtni udarac svom bratu.
2. Samuelova 14,7Tada, sva zadruga se podiže protiv tvoje sluškinje. Oni su rekli: Izruči bratoubojicu: mi ćemo ga usmrtiti za cijenu života njegovog brata kojeg je ubio i mi ćemo istim udarcem ukloniti nasljednika. Oni će tako ugasiti žeravicu koja mi ostaje, ne ostavljajući mojem mužu ni imena ni potomstva na licu zemlje. “
2. Samuelova 14,8Kralj reče ženi: ” Idi kući. Ja ću dati zapovijed glede tebe. “
2. Samuelova 14,9Žena iz Tekoa reče kralju: ” Grijeh na mene moj gospodine kralju, i na moju obitelj! Kralj i njegov prijestol su tu nedužni. “
2. Samuelova 14,10Kralj reče: Onaj koji će ti to govoriti, ti mi ga dovedi, i on neće više pokušavati navaljivati na tebe. “
2. Samuelova 14,11Ona reče: ” Nek se kralj udostoji spomenuti GOSPODA, svoje Boga, da osvetnik *krvi ne doda još krvoprolića i da ne ukloni mog sina.“ On reče: ” živ bio GOSPOD, ni dlaka neće pasti tvojem sinu na zemlju! “
2. Samuelova 14,12Žena reče: ” Dopusti da tvoja sluškinja kaže jednu riječ mom kralju. “ On reče: ” Govori! “
2. Samuelova 14,13Žena reče: ” Zašto si ti dakle učinio jedan plan te vrste protiv narodu Božjem? Prema onome što upravo reče kralj sam sebe okrivljuje ne vraćajući onoga koga je izgnao.
2. Samuelova 14,14Da, mi ćemo umrijeti, poput vode prosute po zemlji i koja se ne može pokupiti, ali Bog nema srdžbe i on je odlučio da ne bude izgnan daleko od njega onaj koji je bio izgnan.
2. Samuelova 14,15Sada, ako sam ja rekla mom gospodaru kralju ono što upravo rekoh njemu, to je zato što se plašim naroda. Tvoja si je sluškinja rekla: Hajdemo govoriti kralju. Možda kralj učini ono što mu njegov rob bude rekao .
2. Samuelova 14,16ako kralj prihvati istrgnuti svog roba iz ruke čovjeka koji bi mi htio ukloniti baštinu Božju u isto vrijeme kad i mog sina.
2. Samuelova 14,17Tvoja sluškinja si je rekla: može riječ mojeg gospodina kralja pridonijeti stišavanju. Jer moj gospodin kralj je kao anđeo Božji: on sasluša i dobro i zlo . Nek GOSPOD, Bog tvoj, bude s tobom. “
2. Samuelova 14,18Kralj odgovori ženi: ” Ne skrivaj mi ništa ako ti ja postavim jedno pitanje. “ žena reče: ” Nek se moj gospodin kralj udostoji govoriti. “
2. Samuelova 14,19Kralj reče: ” Je li to Joabova ruka koja te vodi u svem tom poslu? “ žena odgovori: ” Živ ti bio, moj gospodine kralju, nitko ne može ići desno ili lijevo od svega toga što kaže moj gospodin kralj. Da, to je tvoj sluga Joab koji mi je dao zapovijed i on je taj koji je odredio sluškinji tvojoj sve što ona treba reći.
2. Samuelova 14,20To je za obrnuti situaciju što tvoj sluga Joab je učinio tako, ali moj gospodar je mudar, jednako mudar kao anđeo Božji: on zna sve što se događa na zemlji. “
2. Samuelova 14,21Kralj reče Joabu: ” Jest. Stvar je uređena. Idi, dovedi mladog Absaloma.“
2. Samuelova 14,22Joab se baci licem prema zemlji, pokloni se i blagoslovi kralja. Joab reče : ” Ja, tvoj sluga, ja znam danas da sam ja u milosti tvojoj, moj gospodine kralju, pošto je kralj učinio ono što je rekao sluga tvoj. “
2. Samuelova 14,23Joab krenu na put i ode za Gesur . On dovede Absaloma u Jeruzalem.
2. Samuelova 14,24Kralj reče: ” Nek se povuče u kuću svoju i nek se ne pojavljuje u mojoj nazočnosti.“ Absalom se povuče u kuću svoju i ne pojavi se u nazočnosti kraljevoj.
2. Samuelova 14,25Ne bijaše nitko u cijelom Izraelu tako lijep kao Absalom, tako hvaljen kao on: od nožnih tabana do tjemena glave, on bijaše bez grješke.
2. Samuelova 14,26On si brijaše glavu na kraju svake godine, kako njegova kosa bijaše suviše teška. Kad bi se obrijao, on je vagao svoju kosu: 200 sikala, u kraljevskoj mjeri.
2. Samuelova 14,27Rodiše se Absalomu tri sina i jedna kćer zvana Tamara. Bijaše to jedna žena velike ljepote.
2. Samuelova 14,28Absalom ostade dvije godine u Jeruzalemu ne pojavivši se u nazočnosti kraljevoj.
2. Samuelova 14,29Absalom posla tražiti Joaba za poslati ga kod kralja, ali ovaj ne htjede doći k njemu. On posla jednog drugog glasonošu, ali on ne htjede doći.
2. Samuelova 14,30On tad reče svojim slugama: ” Vi vidite polje Joabovo, pokraj mojeg, gdje ima ječma: idite i zapalite vatru ondje; Sluge Absalomove staviše dakle vatru u polje.
2. Samuelova 14,31Tad Joab dođe potražiti Absaloma kući njegovoj i reče mu: ” Zašto su tvoje sluge stavile vatru u polju koje pripada meni? “
2. Samuelova 14,32Absalom reče Joabu: ” To je što sam ja htio tebe moliti da dođeš ovdje za poslati te reći kralju: Zašto sam ja došao iz Gesura? Bolje bi bilo za mene još ostati ondje. Sada, ja hoću biti primljen u nazočnost kraljevu, i, ako ima u mene kakva grješka, nek me pogubi! “
2. Samuelova 14,33Joab se nađe kod kralja i podnese mu izvješće. Kralj dade pozvati Absaloma koji dođe k njemu i pokloni se licem prema zemlji pred kraljem. Tada kralj zagrli Absaloma.
2. Samuilova 14,1A Joav sin Serujin opazi da se srce carevo obratilo k Avesalomu.
2. Samuilova 14,2I posla Joav u Tekuju te dozva otuda ženu lukavu, pa joj reče: učini se kao da si u žalosti, i obuci žalosne haljine, i nemoj se namazati uljem, nego budi kao žena koja odavna žali za mrtvijem.
2. Samuilova 14,3I otidi k caru, i govori mu tako i tako. I nauči je Joav šta će govoriti.
2. Samuilova 14,4I kad otide žena Tekujanka k caru da govori, pade ničice na zemlju i pokloni se, i reče: pomagaj care!
2. Samuilova 14,5A car joj reče: što ti je? A ona reče: udovica sam, umro mi je muž.
2. Samuilova 14,6A imaše sluškinja tvoja dva sina, pa se svadiše u polju, a ne bješe nikoga da ih razvadi, te jedan udari drugoga i ubi ga.
2. Samuilova 14,7I gle sav dom usta na sluškinju tvoju govoreći: daj toga što je ubio brata svojega da ga pogubimo za dušu brata njegova, kojega je ubio, i da istrijebimo našljednika; i tako hoće da ugase iskru koja mi je ostala, da ne ostave imena mužu mojemu ni ostatka na zemlji.
2. Samuilova 14,8A car reče ženi: idi kući svojoj, a ja ću narediti za te.
2. Samuilova 14,9A žena Tekujanka reče caru: care gospodaru! neka na me i na dom oca mojega padne krivica, a car i njegov prijesto neka je prav.
2. Samuilova 14,10A car reče: ko uzgovori na te, dovedi ga k meni, i neće te se više dotaći.
2. Samuilova 14,11A ona reče: neka se opomene car Gospoda Boga svojega, da se ne umnože osvetnici koji ubijaju, i da ne ubiju sina mojega. A on reče: tako živ bio Gospod, nijedna dlaka s tvojega sina neće pasti na zemlju.
2. Samuilova 14,12A žena reče: da kaže sluškinja tvoja nešto caru gospodaru. A on reče: govori.
2. Samuilova 14,13A žena reče: a zašto si namislio taku stvar narodu Božijemu? jer car kao da je kriv govoreći tako, jer neće car da dozove natrag onoga koga je odagnao.
2. Samuilova 14,14Jer ćemo doista pomrijeti, i jesmo kao voda koja se prospe na zemlju i više se ne može skupiti; jer mu Bog nije uzeo života, nego je naumio da odagnani ne ostane odagnan od njega.
2. Samuilova 14,15I tako dođoh da kažem ovo caru gospodaru svojemu, jer me narod uplaši; zato reče sluškinja tvoja: da govorim caru, može biti da će učiniti car što sluškinja njegova kaže.
2. Samuilova 14,16Jer će car uslišiti i izbaviti sluškinju svoju iz ruke onoga koji hoće da istrijebi mene i sina mojega iz našljedstva Božijega.
2. Samuilova 14,17I sluškinja tvoja reče: riječ cara gospodara mojega biće mi utjeha, jer je car gospodar moj kao anđeo Božji, te sluša i dobro i zlo, i Gospod će Bog tvoj biti s tobom.
2. Samuilova 14,18A car odgovori i reče ženi: nemoj tajiti od mene što ću te pitati. A žena reče: neka govori car gospodar moj.
2. Samuilova 14,19Tada car reče: da nije Joavov posao u svemu tome što činiš? A žena odgovori i reče: tako da je živa duša tvoja, care gospodaru, ne može se ni nadesno ni nalijevo od svega što kaza car gospodar moj; jer sluga tvoj Joav zapovijedio mi je i naučio sluškinju tvoju sve ovo da govorim.
2. Samuilova 14,20Sluga je tvoj Joav učinio, te sam ovako izvila besjedu svoju; ali je gospodar moj mudar kao anđeo Božji, te zna sve što biva na zemlji.
2. Samuilova 14,21Tada reče car Joavu: evo, ti si učinio to, idi, dovedi natrag dijete Avesaloma.
2. Samuilova 14,22Tada pade Joav licem na zemlju, i pokloni se i blagoslovi cara, i reče Joav: danas vidi sluga tvoj da sam našao milost pred tobom, care gospodaru, kad je car učinio što mu sluga njegov reče.
2. Samuilova 14,23Potom se podiže Joav i otide u Gesur, i dovede natrag u Jerusalim Avesaloma.
2. Samuilova 14,24I car reče: neka ide svojoj kući, a lica mojega da ne vidi. I otide Avesalom svojoj kući, i ne vidje lica careva.
2. Samuilova 14,25A ne bješe čovjeka tako lijepa kao Avesalom u svem Izrailju, da ga tako hvale; od pete do tjemena ne bješe na njemu mane.
2. Samuilova 14,26I kad bi strigao glavu (a imaše običaj svake godine strići je, jer mu bijaše teško), mjerio bi kosu s glave svoje, i bivaše je dvjesta sikala carskom mjerom.
2. Samuilova 14,27I rodiše se Avesalomu tri sina i jedna kći, kojoj bijaše ime Tamara, i ona bijaše lijepa.
2. Samuilova 14,28I Avesalom osta cijele dvije godine u Jerusalimu, a lica careva ne vidje.
2. Samuilova 14,29Tada posla Avesalom po Joava da ga pošlje k caru; ali on ne htje doći k njemu; i posla opet drugi put, ali on ne htje doći.
2. Samuilova 14,30Tada reče slugama svojim: vidite li njivu Joavovu pored moje? na njoj je ječam; idite i upalite je. I upališe sluge Avesalomove onu njivu.
2. Samuilova 14,31Tada se podiže Joav, i dođe k Avesalomu u kuću, i reče mu: zašto sluge tvoje upališe moju njivu?
2. Samuilova 14,32Avesalom reče Joavu: eto slao sam k tebi govoreći: hodi ovamo da te pošljem k caru da mu kažeš: zašto sam došao iz Gesura? bolje bi bilo da sam još ondje. Zato da vidim lice carevo; ako li ima kaka krivica na meni, neka me pogubi.
2. Samuilova 14,33I otide Joav k caru, i kaza mu. I dozva Avesaloma; a on došavši k caru pokloni se licem do zemlje pred carem, i car cjelova Avesaloma.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje