Tražilica


1. Kraljevima 21. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Kraljevima 21,1Nakon ovih događaja dogodi se ovo: "Jezreelac Nabot imao je vinograd u Jezreelu blizu do palače Ahaba, kralja samarijskoga.
1. Kraljevima 21,2I Ahab predloži Nabotu: "Daj mi svoj vinograd! Htio bih ga upotrijebiti kao vrt za zelje, jer je blizu do kuće moje. Dat ću ti za njega bolji vinograd. Ako li voliš, dat ću ti u novcu što vrijedi."
1. Kraljevima 21,3A Nabot odgovori Ahabu: "Sačuvaj Bože, da ti odstupim baštinu otaca svojih!"
1. Kraljevima 21,4Tako se Ahab vrati u palaču svoju ljutit i zlovoljan radi toga, što mu je bio Jezreelac Nabot odgovorio: "Ne mogu ti odstupiti baštinu otaca svojih.": "On se baci na postelju svoju, okrenu lice svoje i ne uze nikakva jela.
1. Kraljevima 21,5Kad njegova žena Jezebela dođe k njemu i upita ga: ""Zašto si tako zlovoljan i nećeš ništa da jedeš?",
1. Kraljevima 21,6On joj odgovori: "Razgovarao sam s Jezreelcem Nabotom i predložio mu: "Daj mi vinograd svoj za novce, ili ako voliš, dat ću ti drugi vinograd za taj. A on mi reče: "Ne dam ti svoga vinograda."
1. Kraljevima 21,7Tada mu reče njegova žena Jezebela: "Sad jedanput pokaži, da si kralj Izraelov! Ustani, jedi i budi dobre volje! Ja ću ti već pribaviti vinograd Jezreelca Nabota."
1. Kraljevima 21,8I napisa ona pod imenom Ahabovim pismo, zapečati ga pečatom njegovim i posla pismo starješinama i glavarima, što su stanovali s Nabotom u istom gradu.
1. Kraljevima 21,9U pismu napisa ovo; "Oglasite post, i neka Nabot predsjeda skupštini narodnoj!
1. Kraljevima 21,10Postavite dva nevaljala čovjeka prema njemu! Neka oni svjedoče proti njemu: Hulio si na Boga i na kralja, Tada ga izvedite van i kamenujte ga, da pogine!"
1. Kraljevima 21,11Ljudi grada, starješine i glavari, koji su stanovali u gradu njegovu, učiniše, kako im je bila Jezebela naložila u pismu, što im ga je poslala.
1. Kraljevima 21,12Oni oglasiše post i učiniše Nabota predsjednikom u skupštini narodnoj.
1. Kraljevima 21,13I dođoše dva nevaljala čovjeka i sjedoše prema njemu. Ovi nevaljali ljudi iznesoše pred narodom proti Nabotu ovo svjedočanstvo: "Nabot je hulio na Boga i na kralja." Potom ga izvedoše van pred grad i kamenovaše ga, te pogibe.
1. Kraljevima 21,14Javiše Jezebeli: "Nabot je kamenovan i mrtav je."
1. Kraljevima 21,15Kad je čula Jezebela, da je Nabot kamenovan i poginuo, reče Jezebela Ahabu: "Ustani! Uzmi u posjed vinograd Jezreelca Nabota, kojega ti on ne htjede dati za novce, jer Nabot nije više živ, on je mrtav."
1. Kraljevima 21,16I kad je čuo Ahab, da je Nabot mrtav, ustade i ode u vinograd Jezreelca Nabota, da ga uzme u posjed.
1. Kraljevima 21,17Tada dođe riječ Gospodnja k Iliji, Tišbićaninu:
1. Kraljevima 21,18"Ustani, idi k Ahabu, kralju Izraelovu, koji sjedi u Samariji! Upravo je u vinogradu Nabotovu. Otišao je tamo, da ga uzme u posjed.
1. Kraljevima 21,19Reci mu: Ovako veli Gospod: Počinio si umorstvo, Hoćeš li još postati i krvnički razbojnik? Reci mu dalje Ovako veli Gospod: Na mjestu, na kojem su psi lizali krv Nabotovu, lizat će psi i tvoju krv!"
1. Kraljevima 21,20Ahab upita Iliju: "Jesi li me našao, neprijatelju moj?" On odgovori: "Jesam, jer si se dao na to, da činiš, što se ne dopada Gospodu,
1. Kraljevima 21,21Evo, pustit ću nesreću na te i tebe odstraniti i od kuće Ahabovo sve istrijebiti, što je muško, nedoraslo i doraslo u Izraelu.
1. Kraljevima 21,22Učinit ću s kućom tvojom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kadom Baaše, sina Ahijina, jer si uzbudio moj gnjev i Izraela naveo na grijeh.
1. Kraljevima 21,23Također nad Jezebelom govori Gospod ovako: "Psi će prožderati Jezebelu na polju jezreelskom,
1. Kraljevima 21,24Tko od Ahabova roda umre u gradu, toga će psi prožderati, a tko umre vani u polju, toga će izjesti ptice nebeske!"
1. Kraljevima 21,25Nikada nije bilo čovjeka, koji bi se tako kao Ahab bio dao na to, da čini, što se nije dopadalo Gospodu, jer ga je na to navodila njegova žena Jezebela.
1. Kraljevima 21,26On je radio i bio posve preziranja vrijedan stim, što je štovao idole, upravo onako, kako su to činili Amoreji, koje je Gospod bio protjerao ispred sinova Izraelovih.
1. Kraljevima 21,27Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije haljine svoje, stavi odjeću pokorničku oko gologa tijela i postio je. On je dapače spavao u odjeći pokorničkoj i zabrinut povlačio se okolo.
1. Kraljevima 21,28Tada dođe riječ Gospodnja Iliji, Tišbićaninu, ovako govoreći:
1. Kraljevima 21,29"Vidiš li, kako se Ahab ponizuje preda mnom? Pa stoga neću pustiti onu nesreću za života njegova. Istom za sina njegova pustit ću ono zlo na kuću njegovu."
1. Kraljevima 21,1 Nakon tih događaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palače Ahaba, kralja samarijskog,
1. Kraljevima 21,2i Ahab ovako reče Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje kuće. Ja ću ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat ću ti novca koliko vrijedi.
1. Kraljevima 21,3Ali Nabot reče Ahabu: "Jahve me sačuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!
1. Kraljevima 21,4Ahab se vrati kući mrk i ljutit zbog riječi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: "Ne dam ti baštine svojih otaca." Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane.
1. Kraljevima 21,5Dođe mu njegova žena Izebela i reče: "Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?
1. Kraljevima 21,6On joj odgovori: "Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: `Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat ću ti drugi vinograd za taj.` Ali mi je on rekao: `Ne dam ti svoga vinograda.`
1. Kraljevima 21,7Tada mu žena Izebela reče: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja ću ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca.
1. Kraljevima 21,8I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapečati ih kraljevskim pečatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugrađanima.
1. Kraljevima 21,9U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na čelo naroda.
1. Kraljevima 21,10Postavite prema njemu dva nitkova koji će ga optužiti: `Proklinjao si Boga i kralja!` Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine.
1. Kraljevima 21,11I učiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila.
1. Kraljevima 21,12Proglasiše post i Nabota postaviše na čelo naroda.
1. Kraljevima 21,13Tada dođoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe.
1. Kraljevima 21,14Zatim poručiše Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je.
1. Kraljevima 21,15Pošto je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je umro, reče Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav.
1. Kraljevima 21,16Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siđe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.
1. Kraljevima 21,17Tada bi upućena riječ Jahvina Iliji Tišbijcu:
1. Kraljevima 21,18"Ustani i siđi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne.
1. Kraljevima 21,19Reci mu: `Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.`
1. Kraljevima 21,20Ahab reče Iliji: "Nađe li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Jahvinim.
1. Kraljevima 21,21Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu.
1. Kraljevima 21,22Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh.
1. Kraljevima 21,23I nad Izebelom reče Jahve: psi će proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju.
1. Kraljevima 21,24Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.
1. Kraljevima 21,25Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela.
1. Kraljevima 21,26Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca.
1. Kraljevima 21,27Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući.
1. Kraljevima 21,28Tada dođe riječ Jahvina Iliji Tišbijcu:
1. Kraljevima 21,29"Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu."

1. Kraljevima 21,1Evo što se dogodi poslije ovih zbivanja. Nabot iz Izreela imaše jedan vinograd u Izreelu; on bijaše pokraj palače Akhabove, kralja Samarije .
1. Kraljevima 21,2Akhab govoriše Nabotu: ” Ustupi mi vinograd da mi služi kao vrt, jer je točno kod moje kuće; a ja ću ti umjesto njega dati jedan bolji vinograd. Ali, ako ti to odgovara, ja ti mogu dati njegovu cijenu u srebru. “
1. Kraljevima 21,3Nabot reče Akhabu: ” Po GOSPODU, to bi bilo jedno svetogrđe s moje strane da ti dam baštinu mojih otaca. “
1. Kraljevima 21,4Akhab se vrati kući mračan i zdvojan zbog onoga što mu bijaše rekao Nabot iz Izreela: ” Ja ti neću dati baštinu mojih otaca. “ On leže na svoj kreve, okrenu lice k zidu, i ne htjede jesti.
1. Kraljevima 21,5Njegova žena Jezabel ga dođe naći i reče mu: ” Zašto si ti zdvojan i nećeš jesti? “
1. Kraljevima 21,6On joj odgovori: ” Zato što sam govorio s Nabotom iz Izreela; ja sam mu rekao: Ustupi mi svoj vinograd za novac ili, ako ti to čini zadovoljstvo, ja ću ti dati jedan drugi vinograd umjesto njega. On mi je odgovorio: ” Ja ti neću dati svoj vinograd. “
1. Kraljevima 21,7Njegova žena Jezabel mu reče: ” Ali, ti si taj koji kraljuje nad Izraelom! Digni se, jedi, nek tvoje srce bude sretno; ja sam ta koja će ti dati vinograd Nabota iz Izreela! “
1. Kraljevima 21,8Ona napisa pisma u ime Akhabovo koje zapečati njegovim pečatom ona posla ta pisma *starješinama Izraelovim i velikodostojnicima koji bijahu u gradu Nabotovu, oni koji stanovahu s njim.
1. Kraljevima 21,9Ona napisa u tim pismima: ”Proglasite *post i posjednite Nabota u prvi red sabora.
1. Kraljevima 21,10Posjednite dva čovjeka, dvije ništarije, nasuprot njemu i nek svjedoče protiv njega govoreći: Ti si prokleo Boga i kralja Izvedite ga, kamenujte ga i nek umre! “
1. Kraljevima 21,11Ljudi iz grada Izreelova, starješine i velikodostojnici koji stanovaše ugradu, postupiše prema zapovijedi Jezabelinoj, onoj što bi napisana i njenim pismima koje im ona bijaše odaslala.
1. Kraljevima 21,12Oni proglasiše jedan post i staviše Nabota sjesti u prvi red sabora,
1. Kraljevima 21,13i dva čovjeka, ništarije, dođoše sjesti sučelice njemu. Ništarije počeše svjedočiti protiv Nabota, pred narodom, govoreći: ” Nabot je prokleo Boga i kralja. “ Dadoše ga izvesti iz grada, kamenovaše ga i on umrije.
1. Kraljevima 21,14Poslaše reći Jezabeli: ” Nabot bijaše kamenovan i on je umro. “
1. Kraljevima 21,15Kad Jezabel saznade da Nabot bijaše kamenovan i da biješe mrtav, ona reče Akhabu: ” Digni se, uzmi u posjed vinograd koji Nabot iz Izreela odbijaše ustupiti ti za novac, jer Nabot nije više živ, on je mrtav. “
1. Kraljevima 21,16Kad Akhab ču da Nabot bijaše umro, on se diže za sići u vinograd Nabota iz Izreela, da ga uzme u posjed.
1. Kraljevima 21,17Riječ GOSPODOVA bi upućena Eliju,Tišbitu:
1. Kraljevima 21,18”Digni se, siđi u susret Akhabu, Kralju Izraela u Samariji. On je u vinogradu Nabotovu gdje je sišao uzeti ga u posjed.
1. Kraljevima 21,19Ti ćeš mu govoriti ovim riječima: Ovako govori GOSPOD: Nakon što si počinio ubojstvo, naumvaš li također postati i vlasnikom? Ti ćeš mu reći: Ovako govori GOSPOD: Na mjestu gdje su psi lizali krv Nabotovi također će psi polizati i tvoju vlastitu krv.
1. Kraljevima 21,20Akhab reče Eliju: ” Ti si me dakle ponovo našao, o moj neprijatelju? “ On odgovori: ” Ja sam te pronašao, jer si se ti upustio u jednu himbenost čineći ono što je zlo u očima GOSPODOVIM.
1. Kraljevima 21,21Ja ću navesti na tebe jednu nesreću; ja ću ti pomesti, odstraniti muške kod Akhaba, robove ili slobodne ljude u Izraelu.
1. Kraljevima 21,22Ja ću učiniti tvoju kuću sličnom kući Jeroboamovoj, sina Nebatova, i sličnoj kući Beša, sina Ahijavljeva, zbog uvrjede koju si počinio i jer si naveo Izrael griješiti. “
1. Kraljevima 21,23GOSPOD govoriše također o Jezabel: ” Psi će jesti Jezabelu posjedu Izreelovom.
1. Kraljevima 21,24Svakog člana kuće Akhabove koji će umrijeti u gradu, psi će pojesti; i svakog člana koji će umrijeti u polju, ptice će nebeske pojesti. “
1. Kraljevima 21,25Ne bi uistinu nitko kao Akhab pogodan za jednu načiniti podlost u vidu onog što je zlo u očima GOSPODOVIM, jer njegova žena Jezabel ga bijaše zavela.
1. Kraljevima 21,26On počinio veliku gnusnost slijedeći idole, točno kao *Amoriti koje GOSPOD bijaše razvlastio pred sinovima Izraelovim.
1. Kraljevima 21,27Kad Akhab sasluša te riječi, on *potrga svoju odjeću, stavi si jednu *vreću sličnu koži i *zaposti; on spavaše na toj vreći i hodaše polaganim korakom.
1. Kraljevima 21,28Riječ GOSPODOVA bi upućena Eliju, Tišbitu, govoreći:
1. Kraljevima 21,29 ” Jesi li ti vidio kako se Akhab ponizio preda mnom? Budući da se ponizio preda mnom, ja neću poslati nesreću na njega tijekom njegovih dana; tijekom dana njegovog sina ja ću dovesti nesreću na njegovu kuću. “
1. Carevima 21,1A poslije ovijeh stvari dogodi se: Navutej Jezraeljanin imaše vinograd u Jezraelu do dvora Ahava cara Samarijskoga.
1. Carevima 21,2I reče Ahav Navuteju govoreći: daj mi svoj vinograd da načinim od njega vrt za zelje, jer je blizu dvora mojega; a ja ću ti dati za nj bolji vinograd, ili ako voliš, daću ti u novcu šta vrijedi.
1. Carevima 21,3A Navutej reče Ahavu: Sačuvaj Bože da bih ti dao našljedstvo otaca svojih.
1. Carevima 21,4Tada Ahav dođe kući zlovoljan i ljutit radi riječi koju mu reče Navutej Jezraeljanin govoreći: ne dam ti našljedstva otaca svojih. I leže na postelju svoju, i okrenu lice svoje na stranu, i ne jede hljeba.
1. Carevima 21,5Tada dođe k njemu Jezavelja žena njegova i reče mu: zašto je duša tvoja zlovoljna te ne jedeš hljeba?
1. Carevima 21,6A on joj reče: jer govorih s Navutejem Jezraeljaninom i rekoh mu: daj mi vinograd svoj za novce, ili ako voliš, daću ti drugi vinograd za taj. A on reče: ne dam ti svoga vinograda.
1. Carevima 21,7Tada mu reče Jezavelja žena njegova: ti li si car nad Izrailjem? Ustani, jedi hljeba i budi veseo. Ja ću ti dati vinograd Navuteja Jezraeljanina.
1. Carevima 21,8I napisa knjigu na ime Ahavovo, i zapečati je pečatom njegovijem i posla knjigu starješinama i glavarima koji bijahu u gradu njegovu, koji nastavahu s Navutejem.
1. Carevima 21,9A u knjizi napisa ovo: oglasite post, i posadite Navuteja među glavare narodne.
1. Carevima 21,10I postavite dva nevaljala čovjeka prema njemu, pa neka zasvjedoče na nj govoreći: hulio si na Boga i na cara. Tada ga izvedite i zaspite kamenjem, da pogine.
1. Carevima 21,11I učiniše ljudi onoga grada, starješine i glavari, koji življahu u gradu njegovu, kako im zapovjedi Jezavelja, kako bijaše napisano u knjizi koju im posla.
1. Carevima 21,12I oglasiše post, i posadiše Navuteja među glavare narodne.
1. Carevima 21,13I dođoše dva nevaljala čovjeka, i stadoše prema njemu; i svjedočiše na Navuteja ti nevaljali ljudi pred narodom govoreći: Navutej je hulio na Boga i na cara. I izvedoše ga iza grada, i zasuše ga kamenjem, te pogibe.
1. Carevima 21,14Potom poslaše k Jezavelji i poručiše joj: zasut je kamenjem Navutej, i poginuo je.
1. Carevima 21,15A kad Jezavelja ču da je Navutej zasut kamenjem i poginuo, reče Ahavu Jezavelja: ustani, uzmi vinograd Navuteja Jezraeljanina, kojega ti ne htje dati za novce, jer Navutej nije živ nego je umro.
1. Carevima 21,16A kad ču Ahav da je umro Navutej, usta i pođe u vinograd Navuteja Jezraeljanina da ga uzme.
1. Carevima 21,17Ali dođe riječ Gospodnja k Iliji Tesvićaninu govoreći:
1. Carevima 21,18Ustani, izidi na susret Ahavu caru Izrailjevu, koji sjedi u Samariji; eno ga u vinogradu Navutejevu, kuda je otišao da ga uzme.
1. Carevima 21,19I reci mu i kaži: ovako veli Gospod: nijesi li ubio i nijesi li prisvojio? Pa mu kaži i reci: ovako veli Gospod: kako psi lizaše krv Navutejevu, tako će lizati psi i tvoju krv.
1. Carevima 21,20A Ahav reče Iliji: nađe li me neprijatelju moj? A on reče: nađoh, jer si se prodao da činiš zlo pred Gospodom.
1. Carevima 21,21Evo, pustiću zlo na te, i uzeću natražje tvoje, i istrijebiću Ahavu i ono što uza zid mokri, i uhvaćenoga i ostavljenoga u Izrailju.
1. Carevima 21,22I učiniću s domom tvojim kao s domom Jerovoama sina Navatova i kao s domom Vase cara Ahijina, što si me gnjevio i što si naveo na grijeh Izrailja.
1. Carevima 21,23Takođe i za Jezavelju reče Gospod govoreći: psi će izjesti Jezavelju ispod zidova Jezraelskih.
1. Carevima 21,24Ko Ahavov pogine u gradu izješće ga psi, a ko pogine u polju izješće ga ptice nebeske.
1. Carevima 21,25I ne bi takoga kao Ahav, koji se prodade da čini što je zlo pred Gospodom, jer ga podgovaraše žena njegova Jezavelja.
1. Carevima 21,26I počini vrlo grdna djela idući za gadnim bogovima sasvijem kao što činiše Amoreji, koje izagna Gospod ispred sinova Izrailjevih.
1. Carevima 21,27A kad Ahav ču te riječi, razdrije haljine svoje, i priveza kostrijet oko tijela svojega, i pošćaše, i spavaše u kostrijeti, i hođaše polagano.
1. Carevima 21,28I dođe riječ Gospodnja Iliji Tesvićaninu govoreći:
1. Carevima 21,29Jesi li vidio kako se Ahav ponizio preda mnom? Zato što se tako ponizio preda mnom, neću pustiti onoga zla za njegova života; nego za sina njegova pustiću ono zlo na dom njegov.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje