| 1. Kraljevima 22,1 | Prođoše tri godine bez rata između Sirije i Izraela. |
| 1. Kraljevima 22,2 | A treće godine dođe Jošafat, kralj Judin, kralju Izraelovu. |
| 1. Kraljevima 22,3 | Kralj Izraelov bio je rekao slugama svojim: "Znate, da Ramot Gilead pripada nama, A mi ovdje sjedimo besposleni, mjesto da ga otmemo kralju Sirije." |
| 1. Kraljevima 22,4 | I kad on Jošafata upita: "Hoćeš li poći s menom u boj proti Ramot Gileadu?", odgovori Jošafat kralju Izraelovu: "što ti hoćeš, hoću i ja; moja vojska tvoja je vojska, moji konji tvoji su konji." |
| 1. Kraljevima 22,5 | A Jošafat dade kralju Izraelovu ovaj savjet: "Upitaj prije ipak Gospoda!" |
| 1. Kraljevima 22,6 | I tako kralj Izraelov dade skupiti proroke, otprilike četiri stotine ljudi, i upita ih: "Hoću li poći u rat na Ramot Gilead, ili da se okanim?" Oni odgovoriše: "Pođi, jer će ga Gospod dati u ruke kralju!" |
| 1. Kraljevima 22,7 | A Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Gospodnji, da ga upitamo?" |
| 1. Kraljevima 22,8 | Kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ima još jedan, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda. Ali ja ga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo to je Mikaja, sin Imlin." A Jošafat reče: "Neka kralj ne govori tako!" |
| 1. Kraljevima 22,9 | I kralj Izraelov dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: Brže dovedi Mikaju, sina Imlina!" |
| 1. Kraljevima 22,10 | Uto su sjedili kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinama na trgu kod vrata samarijskih, i svi su proroci prorokovali pred njima. |
| 1. Kraljevima 22,11 | Zedekija, sin Kenaanaha, načinio sebi gvozdene rogove i vikao: "Ovako veli Gospod: Tako ćeš pobosti Sirijce, dokle ih ne uništiš!" |
| 1. Kraljevima 22,12 | Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: "Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospod će ga dati u ruke kralju." |
| 1. Kraljevima 22,13 | Poslanik, koji je bio otišao da dovede Mikaju, reče mu: "Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obećali sreću. Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i sreću navješćuj!" |
| 1. Kraljevima 22,14 | Mikaja odgovori: "Tako živ bio Gospod, samo što mi nadahne Gospod, to ću navijestiti." |
| 1. Kraljevima 22,15 | Kad je došao kralju, upita ga kralj: "Mikaja, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead, ili da se okanimo?" On mu odgovori: "Pođi! Uspjet ćeš. Gospod će ga dati u ruke kralju!" |
| 1. Kraljevima 22,16 | A kralj mu reče: "Koliko ću te puta zaklinjati, da mi samo čistu istinu navijestiš u ime Gospodnje?" |
| 1. Kraljevima 22,17 | Tada on reče: "Vidim sav narod Izraelov razasut po brdima kao ovce, koje nemaju pastira. Gospod reče: Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!" |
| 1. Kraljevima 22,18 | Tada reče kralj Izraelov Jošafatu: "Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje sreću, nego samo zlo?" |
| 1. Kraljevima 22,19 | A Mikaja nastavi: "Zato čuj riječ Gospodnju: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju svojem, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane. |
| 1. Kraljevima 22,20 | I Gospod upita: Tko će zaluditi Ahaba, da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan reče ovo, drugi ono. |
| 1. Kraljevima 22,21 | Napokon izađe jedan duh, stade pred Gospoda i reče: "Ja ću ga zaluditi. Gospod ga upita: "Kako? |
| 1. Kraljevima 22,22 | Odgovori Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih proroka njegovih. Tada on reče: Možeš ga zaluditi. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako! |
| 1. Kraljevima 22,23 | I tako je eto Gospod stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima, jer je Gospod zaključio zlo po te." |
| 1. Kraljevima 22,24 | Tada pristupi Zedekija, sin Kenaanaha, i udari Mikaja po obrazu i reče: "Kako je otišao Duh Gospodnji od mene, da govori s tobom?" |
| 1. Kraljevima 22,25 | Mikaja odgovori: "Doznat ćeš to u onaj dan, kad moradneš bježati iz jedne sobe u drugu, da se skriješ." |
| 1. Kraljevima 22,26 | Potom zapovjedi kralj Izraelov: "Uhvati Mikaju, odvedi ga zapovjedniku gradskom Amonu i kraljeviću Joašu |
| 1. Kraljevima 22,27 | I javi: Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga čovjeka u tamnicu i držite ga tijesno uz vodu i kruh, dok se ne vratim čitav i zdrav!" |
| 1. Kraljevima 22,28 | Mikaja odgovori: "Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospod nije govorio preko mene." Još reče: "Čujte to, svi narodi!" |
| 1. Kraljevima 22,29 | I tako izađoše kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, proti Ramotu Gileadu. |
| 1. Kraljevima 22,30 | A kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!" Tako se preobuče kralj Izraelov i pođe u boj. |
| 1. Kraljevima 22,31 | A kralj Sirije bio je zapovjedio zapovjednicima, kojih je bilo trideset i dvojica nad ratnim kolima njegovim: "Ne borite se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo s kraljem Izraelovim!" |
| 1. Kraljevima 22,32 | I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: "To može samo biti kralj Izraelov", i srušiše se na njega. A Jošafat povika. |
| 1. Kraljevima 22,33 | tim zapovjednici ratnih kola vidješe, da to nije kralj Izraelov, odstupiše od njega. |
| 1. Kraljevima 22,34 | A jedan momak onako nagonom odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova gdje spuča oklop. Tada ovaj zapovjedi svojemu vozaču "Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen!" |
| 1. Kraljevima 22,35 | Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je morao kralj izdržati uspravo stojeći u kolima naprema Sirijcima. Uveče on umrije. Krv iz rane bila se je izlila u kola. |
| 1. Kraljevima 22,36 | O zahodu sunčanom odjeknu glas kroz tabor: "Svaki neka se vrati u svoj grad i k svojoj kući, jer je kralj mrtav.": |
| 1. Kraljevima 22,37 | Nakon dolaska u Samariju pokopaše kralja u Samariji. |
| 1. Kraljevima 22,38 | Kad su prali kola na jezeru samarijskom, lizali su psi krv njegovu, i bludnice su se kupale u njem, kao što je to bio navijestio Gospod. |
| 1. Kraljevima 22,39 | Ostala povijest Ahabova i sva djela njegova i gradnja palače od slonove kosti i utvrđenje svih gradova, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. |
| 1. Kraljevima 22,40 | Kad je Ahab bio počinuo kod otaca svojih, mjesto njega postade kralj njegov sin Ahazija. |
| 1. Kraljevima 22,41 | Jošafat, sin Asin, postade kralj nad Judom u četvrtoj godini kraljevanja Ahabova nad Izraelom. |
| 1. Kraljevima 22,42 | Imao je Jošafat trideset i pet godina, kad je postao kralj, i vladao je u Jerusalemu dvadeset i pet godina. Mati njegova zvala se je Azuba i bila je kći Šilhijeva. |
| 1. Kraljevima 22,43 | On je posve išao putem svojega oca Ase i nije odstupao od njega i činio je, što se dopadalo Gospodu. |
| 1. Kraljevima 22,44 | Samo uzvisine nijesu bile srušene. Još uvijek prinosio je narod žrtve zaklanice i kadio kad na visinama. |
| 1. Kraljevima 22,45 | S kraljem Izraelovim živio je Jošafat u miru. |
| 1. Kraljevima 22,46 | Ostala povijest Jošafatova, pobjede, što ih je izvojevao, i ratovi, što ih je vodio, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva nad Judom. |
| 1. Kraljevima 22,47 | I ostatak posvećenih bludnica, što su bile preostale iz vremena oca njegova, istrijebi on iz zemlje. |
| 1. Kraljevima 22,48 | U Edomu nije bilo onda kralja, nego samo namjesnik kralja. |
| 1. Kraljevima 22,49 | Jošafata dade sagraditi lađe taršiške, da idu u Ofir po zlato. Ali ne stigoše tamo, jer se lađe razbiše u Esion-Geberu. |
| 1. Kraljevima 22,50 | Tada Ahazija, sin Ahabov, predloži Jošafatu "Moji ljudi mogli bi s tvojima ići na lađe." Ali Jošafat ne pristade na to. |
| 1. Kraljevima 22,51 | Kad je Jošafat bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga kod otaca njegovih u gradu njegova djeda Davida. Mjesto njega postade kralj njegov sin Joram. |
| 1. Kraljevima 22,52 | Ahazija, sin Ahabov, postade u Samariji kralj Izraelov u sedamnaestoj godini kraljevanja Jošafatova nad Judom i vladao je dvije godine nad Izraelom. |
| 1. Kraljevima 22,53 | Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, i išao je putovima oca svojega i matere svoje i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je bio Izraela naveo na grijeh. |
| 1. Kraljevima 22,54 | On je služio baalu i klanjao mu se. Stim razgnjevi Gospoda, Boga Izraelova, posve kako je to bio činio otac njegov. |
|
| 1. Kraljevima 22,1 | Tri je godine vladao mir; nije bilo rata između Aramejaca i Izraela. |
| 1. Kraljevima 22,2 | Treće godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. |
| 1. Kraljevima 22,3 | Kralj Izraela reče svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja. |
| 1. Kraljevima 22,4 | Zatim reče Jošafatu: "Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji. |
| 1. Kraljevima 22,5 | Tada Jošafat reče kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom. |
| 1. Kraljevima 22,6 | Tada kralj izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer će ga Jahve predati kralju u ruke. |
| 1. Kraljevima 22,7 | Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo? |
| 1. Kraljevima 22,8 | Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reče: "Neka kralj ne govori tako! |
| 1. Kraljevima 22,9 | Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja. |
| 1. Kraljevima 22,10 | Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u svečanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. |
| 1. Kraljevima 22,11 | Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reče: "Ovako govori Jahve: `Njima ćeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš`. |
| 1. Kraljevima 22,12 | Tako su i svi drugi proroci proricali govoreći: "Idi na Ramot Gilead i uspjet ćeš: Jahve će ga predati kralju u ruke. |
| 1. Kraljevima 22,13 | Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: "Eno, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh! |
| 1. Kraljevima 22,14 | Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Jahve kaže! |
| 1. Kraljevima 22,15 | Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Pođi! Uspjet ćeš: Jahve će ga dati u ruke kraljeve. |
| 1. Kraljevima 22,16 | Ali mu kralj reče: "Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime? |
| 1. Kraljevima 22,17 | Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: `Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate.` |
| 1. Kraljevima 22,18 | Tada izraelski kralj reče Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo! |
| 1. Kraljevima 22,19 | A Mihej reče: "Zato čuj riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. |
| 1. Kraljevima 22,20 | Jahve upita: `Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?` Jedan reče ovo, drugi ono. |
| 1. Kraljevima 22,21 | Tada uđe jedan duh i stade pred Jahvu. `Ja ću ga`, reče, `zavesti.` Jahve ga upita: `Kako?` |
| 1. Kraljevima 22,22 | On odgovori: `Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.` Jahve reče: `Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!` |
| 1. Kraljevima 22,23 | Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo. |
| 1. Kraljevima 22,24 | Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio? |
| 1. Kraljevima 22,25 | Mihej odgovori: "Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ. |
| 1. Kraljevima 22,26 | Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu. |
| 1. Kraljevima 22,27 | Reci im: Ovako veli kralj: `Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.` |
| 1. Kraljevima 22,28 | Mihej reče: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Čujte, svi puci! |
| 1. Kraljevima 22,29 | Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. |
| 1. Kraljevima 22,30 | Izraelski kralj reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i onda ući u boj, ali ti ostani u svojoj odjeći!" Izraelski se kralj preobuče i pođe u boj. |
| 1. Kraljevima 22,31 | Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja! |
| 1. Kraljevima 22,32 | Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika. |
| 1. Kraljevima 22,33 | A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. |
| 1. Kraljevima 22,34 | Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja između nabora pojasa i oklopa. Kralj reče vozaču: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro. |
| 1. Kraljevima 22,35 | Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navečer umrije. Krv se iz rane izlila u kola. |
| 1. Kraljevima 22,36 | O zalasku sunčevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju! |
| 1. Kraljevima 22,37 | Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji. |
| 1. Kraljevima 22,38 | Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po riječi koju je rekao Jahve. |
| 1. Kraljevima 22,39 | Ostala povijest Ahabova, sve što je učinio, o kući od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? |
| 1. Kraljevima 22,40 | Ahab je počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. |
| 1. Kraljevima 22,41 | Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje četvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga. |
| 1. Kraljevima 22,42 | Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva. |
| 1. Kraljevima 22,43 | Išao je sasvim putem oca Ase, ne skrećući s njega, nego čineći što je pravo u očima Jahvinim. |
| 1. Kraljevima 22,44 | Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kađenice na uzvišicama. |
| 1. Kraljevima 22,45 | Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem. |
| 1. Kraljevima 22,46 | Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? |
| 1. Kraljevima 22,47 | Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase. |
| 1. Kraljevima 22,48 | Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik. |
| 1. Kraljevima 22,49 | Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera. |
| 1. Kraljevima 22,50 | Tada Ahazja, sin Ahabov, reče Jošafatu: "Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na lađama." Ali Jošafat to ne prihvati. |
| 1. Kraljevima 22,51 | Jošafat počinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. |
| 1. Kraljevima 22,52 | Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom. |
| 1. Kraljevima 22,53 | On je činio što je zlo u očima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh. |
| 1. Kraljevima 22,54 | Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je činio njegov otac. |
|
| 1. Kraljevima 22,1 | Tri se godine bilo bez rata između *Arama i Izraela. |
| 1. Kraljevima 22,2 | Treće godine, Jozafat, kralj Jude, siđe prema kralju Izraela. |
| 1. Kraljevima 22,3 | Kralj Izraela bijaše rekao svojim slugama: ” Znate li vi da Ramot Galaadski nama pripadaše, a mi dvojimo uzeti ga iz ruku kralja Arama! “ |
| 1. Kraljevima 22,4 | On reče Jozafatu: ” Hoćeš li ti doći sa mnom ratovati u Ramotu Galaadskom?“ Jozafat odgovori kralju Izraela: ” Bit će meni kao i tebi, mom puku kao i tvom puku, mojim konjima kao i tvojim konjima. “ |
| 1. Kraljevima 22,5 | Jozafat još reče kralju Izraela: ” Traži najprije savjet riječi GOSPODO VE . “ |
| 1. Kraljevima 22,6 | Kralj Izraela sakupi *proroke, otprilike 400 ljudi i reče im: ” Mogu li ja ići u rat u Ramot Galaadski ili trebam odustati od toga? “ Oni odgovoriše: ” Uziđi! GOSPOD će ga izručiti u ruke kraljeve. “ |
| 1. Kraljevima 22,7 | Jozafat reče: ” Nema li ovdje više proroka GOSPODOVIH, po kome ga mi možemo upitati za savjet? “ |
| 1. Kraljevima 22,8 | Kralj Izraela reče Jozafatu: ” Ima još jedan čovjek po kome možemo tražiti savjet GOSPODOV, ali ja, ja ga mrzim jer mi ne prorokuje dobro, veće zlo: to je Miše, sin Jimlavljev. “ Jozafat reče: ” Nek kralj ne govori tako! ” |
| 1. Kraljevima 22,9 | Kralj Izraela pozva službenike i reče: ” Brzo, dovedite Mišea, sina Jimlavljeva! “ |
| 1. Kraljevima 22,10 | Kralj Izraela i Jozafat, kralj Jude, u svečnim odijelima, sjeđaše, svaki na svom prijestolu, na polju pred ulaznim vratima Samarije, a svi proroci se upinjaše prorokovati pred njima. |
| 1. Kraljevima 22,11 | Sidijahu, sin Kenanov, načinivši si željezne rogove, reče: ” Ovako govori GOSPOD: S ovim rogovima, ti ćeš nabijati *Arama sve dok ga ne ubiješ! “ |
| 1. Kraljevima 22,12 | Svi proroci prorokovaše isto govoreći: ” Uspni se u Ramot Galaadski, uspjet ćeš! GOSPOD će ga izručiti u ruke kraljeve. “ |
| 1. Kraljevima 22,13 | Glasonoša koji bijaše išao zvati Mišeja reče mu: ” Evo riječi *proroka: jednoglasno, oni oglašavaju dobro za kralja. Nek dakle tvoja riječ bude suglasna njihovoj! Oglasi dobro!“ Miše reče: |
| 1. Kraljevima 22,14 | ”Živ GOSPOD, to što će mi reći GOSPOD, to je ono što ću ja reći!“ |
| 1. Kraljevima 22,15 | On stiže prije kralja koji mu kaza: ”Miše, možemo li mi zaratiti s Ramot-Galaadskim ili trebamo o dustati? “ On odgovori: ” Uspni se! Ti ćeš uspjeti! GOSPOD će ga izručiti u ruke kraljeve! “ |
| 1. Kraljevima 22,16 | Kralj mu reče: ”Koliko puta trebam te ja zakleti da mi kažeš istinu u ime GOSPODOVO? “ |
| 1. Kraljevima 22,17 | Miše odgovori: Ja sam vidio sav Izrael raspršen po planinama, kao ovce koje nemaju nikakvog *pastira; GOSPOD je rekao: Ti ljudi nemaju nikakvog gospodara; nek se svatko vrati kući u miru! “ |
| 1. Kraljevima 22,18 | Kralj Izraela reče Jozafatu: ” Nisam li ti ja rekao: On ne proriče dobro za mene, veće samo zlo!“ |
| 1. Kraljevima 22,19 | Miše reče: ” Eh dobro! Slušaj riječ GOSPODOVU, ja sam vidio GOSPODA sjedjeti na prijestolu svom i svu vojsku nebesa stajati kod njega, s desna i slijeva. |
| 1. Kraljevima 22,20 | GOSPOD je rekao: Tko će zavesti Akhaba da bi se uspeo i pao u Ramotu Galaadskom? Jedan govoriše na jedan način, a drugi na jedan drugi. |
| 1. Kraljevima 22,21 | Tada je jedan duh istupio, predstavio se pred GOSPODOM i rekao: Ja sam taj koji će ga zavesti. A GOSPOD mu je rekao: Na koji način? |
| 1. Kraljevima 22,22 | On je odgovorio: Ja ću ići i bit ću jedan duh laži u ustima svih njegovih proroka. GOSPOD mu je rekao: Ti ćeš ga zavesti; uostalom ti tome imaš moće. Idi i učini tako. |
| 1. Kraljevima 22,23 | Ako je dakle GOSPOD stavio jedan duh laži u usta svim tvojim prorocima, on je dakle govorio zlo protiv tebe. “ |
| 1. Kraljevima 22,24 | Sidkijahu, sin Kenaanov, približi se, udari Mišea po obrazu i reče: ” Kroz što je duh GOSPODOV izišao iz mene da bi ti govorio? “ |
| 1. Kraljevima 22,25 | Miše reče: ” Eh dobro! Ti ćeš to vidjeti onog dana kad se budeš išao skrivati u sobinu sobu . “ |
| 1. Kraljevima 22,26 | Kralj Izraela reče: ” Uhvatite Mišea, dovedite ga Amonu, poglavaru grada, i Joašu, sinu kraljevu, |
| 1. Kraljevima 22,27 | i recite im: Ovako govori kralj: Stavite ovu osobu u zatvor, i hranite ju smanjenim obrocima kruha i vode sve dok se ja ne vratim živ i zdrav. “ |
| 1. Kraljevima 22,28 | Miše reče: ”Ako se ti zaista vratiš živ i zdrav, to je zato što nije GOSPOD govorio kroz mene“ potom on reče: ” Slušajte svi puci! “ |
| 1. Kraljevima 22,29 | Kralj Izraela i kralj Jude Jozafat uspeše se u Ramot Galaadski. |
| 1. Kraljevima 22,30 | Kralj Izraela reče Jozafatu: ” Ja ću se prerušiti i ući u boj . Ti, odjeni svoju osobnu odoru. “ Kralj Izraela se preruši i uđe u boj. |
| 1. Kraljevima 22,31 | Kralj *Arama bijaše dao ovu zapovjed svojim trideset i dvojici zapovjednika kola: ” Ne napadajte ni malo ni veliko, veće samo kralja Izraela. “ |
| 1. Kraljevima 22,32 | Tako, kad zapovjednici kola vidješe Jozafata, rekoše: ” Sigurno je to kralj Izraela “, i oni se usmjeriše prema njemu za napasti ga; Jozafat poče kričati. |
| 1. Kraljevima 22,33 | Tada zapovjednici kola, opazivši da taj ne bijaše kralj Izraela okrenuše se od njega. |
| 1. Kraljevima 22,34 | Ali, jedan čovjek slučajno odape strijelu iz luka i pogodi kralja Izraela između dijelova oklopa. Kralj reče svom vozaču kola: ” Okreni uzde i izvedi me s bojnog polja jer sam ranjen. “ |
| 1. Kraljevima 22,35 | Boj bi tako žestok tog dana da su morali ostaviti kralja u njegovim kolima, licem pred Aramom; ali navečer, on umrije. Krv iz rane bijaše istekla na dno kola. |
| 1. Kraljevima 22,36 | U smiraj sunca, ovaj krik prođe taborom: ” Svatko u svoj grad, svatko u svoju zemlju! “ |
| 1. Kraljevima 22,37 | Poslije njegove smrti, odnesoše kralja u Samariju, ukopaše ga u Samariji. |
| 1. Kraljevima 22,38 | Dok su prali velikim mlazevima vode kola u bari Samarije i dok su psi lizali krv Akhabovu, prostitutke se tu kupaše, prema riječi koju GOSPOD bijaše rekao . |
| 1. Kraljevima 22,39 | Ostatak djela Akhabovih, sve što je učinio, kuću od slonovače koju je izgradio i gradovi koje je podigao, nije li to zapisno u knjizi *Povijesti kraljeva Izraelovih? |
| 1. Kraljevima 22,40 | Akhab leže sa svojim očevima . Njegov sin Akhazias zavlada na njegovom mjestu. |
| 1. Kraljevima 22,41 | Jozafat, sin Azavljev, postade kralj nad Judom četvrte godine vladavine Akhaba, kralja Izraela. |
| 1. Kraljevima 22,42 | Jozafat imaše 35 godina kad postade kralj, i on vladaše 25 godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Azuva, kćer Šilhijeva. |
| 1. Kraljevima 22,43 | On slijediše u svemu put Azavljev, svog oca, i ne zastrani s njega, čineći sve što je pravo u očima GOSPODOVIM. |
| 1. Kraljevima 22,44 | Međutim *visoka mjesta ne nestadoše: narod nastavljaše nuditi *žrtve i spaljivati *tamjan na visokim mjestima. |
| 1. Kraljevima 22,45 | Jozafat sklopi mir s kraljem Izraela. |
| 1. Kraljevima 22,46 | Ostatak djela Jozafatovih, djela koja je učinio, njegovi ratovi, nije li to zapisno u knjizi *Povijesti kraljeva Judinih? |
| 1. Kraljevima 22,47 | On obrisa iz zemlje posljednje svete prostitutke koje postojaše od vremena Azavljeva njegovog oca. |
| 1. Kraljevima 22,48 | Ne bijaše postavljenog kralja u Edomu. |
| 1. Kraljevima 22,49 | Jozafat imaše deset lađa u Tarsisu za ići u Ofir tražiti zlato; nije se otišlo jer se lađe razbiše u Esion-Geveru . |
| 1. Kraljevima 22,50 | Tada Akhazias, sin Akhabov, reče Jozafatu: ” Nek moje sluge idu na lađama s tvojim slugama! “ Ali Jozafat ne htjede to. |
| 1. Kraljevima 22,51 | Jozafat leže s očevima svojim i bi pogreben sa svojim očevima u *Gradu Davidovu. Njegov sin Joram zavlada na njegovom mjestu. |
| 1. Kraljevima 22,52 | Akhazias, sin Akhabov, postade kralj nad Izraelom, u Samariji, sedamnaeste godine vladavine Jozafata, kralja Jude. On vladaše nad Izraelom tijekom dvije godine. |
| 1. Kraljevima 22,53 | On činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM, on slijediše put svojeg oca, onog svoje majke i put Jeroboama, sina Nebatova, koji bijaše naveo Izrael griješiti. |
| 1. Kraljevima 22,54 | On služiše *Bala i klanjaše se pred njim; on uvrijedi GOSPODA, Boga Izraelova, točno onako kako to bijaše učinio njegov otac. |
|
| 1. Carevima 22,1 | I prođoše tri godine bez rata između Siraca i Izrailjaca. |
| 1. Carevima 22,2 | A treće godine dođe Josafat car Judin k caru Izrailjevu. |
| 1. Carevima 22,3 | I reče car Izrailjev slugama svojim: ne znate li da je naš Ramot u Galadu? A mi ne radimo da ga uzmemo iz ruku cara Sirskoga. |
| 1. Carevima 22,4 | I reče Josafatu: hoćeš li ići sa mnom na vojsku na Ramot Galadski? A Josafat reče caru Izrailjevu: ja kao ti, narod moj kao tvoj narod, konji moji kao tvoji konji. |
| 1. Carevima 22,5 | Još reče Josafat caru Izrailjevu: upitaj danas šta će Gospod reći. |
| 1. Carevima 22,6 | Tada car Izrailjev sabra oko četiri stotine proroka, i reče im: hoću li ići na vojsku na Ramot Galadski ili ću se okaniti? A oni rekoše: idi, jer će ga Gospod dati u ruke caru. |
| 1. Carevima 22,7 | A Josafat reče: ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo? |
| 1. Carevima 22,8 | A car Izrailjev reče Josafatu: ima još jedan čovjek, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne proriče dobra nego zlo; to je Miheja sin Jemlin. A Josafat reče: neka car ne govori tako. |
| 1. Carevima 22,9 | Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina, i reče mu: brže dovedi Miheju sina Jemlina. |
| 1. Carevima 22,10 | A car Izrailjev i Josafat car Judin sjeđahu svaki na svojem prijestolu obučeni u carske haljine na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima. |
| 1. Carevima 22,11 | I Sedekija sin Hananin načini sebi gvozdene rogove, i reče: ovako veli Gospod: ovijem ćeš pobosti Sirce dokle ih ne istrijebiš. |
| 1. Carevima 22,12 | Tako i svi proroci prorokovahu govoreći: idi na Ramot Galadski, i bićeš srećan, jer će ga Gospod dati caru u ruke. |
| 1. Carevima 22,13 | A poslanik koji otide da dozove Miheju reče mu govoreći: evo, proroci proriču svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja riječ bude kao riječ njihova, govori dobro. |
| 1. Carevima 22,14 | A Miheja reče: tako da je živ Gospod, govoriću ono što mi Gospod kaže. |
| 1. Carevima 22,15 | I kad dođe k caru, reče mu car: Miheja! hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski ili ćemo se okaniti? A on mu reče: idi, bićeš srećan, jer će ga Gospod dati caru u ruke. |
| 1. Carevima 22,16 | A car mu reče: koliko ću te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje? |
| 1. Carevima 22,17 | Tada reče: vidjeh sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira; jer reče Gospod: ovi nemaju gospodara; neka se vrate svak svojoj kući s mirom. |
| 1. Carevima 22,18 | Tada reče car Izrailjev Josafatu: nijesam li ti rekao da mi neće prorokovati dobra nego zlo? |
| 1. Carevima 22,19 | A Miheja mu reče: zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. |
| 1. Carevima 22,20 | I reče Gospod: ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo a drugi ono. |
| 1. Carevima 22,21 | Tada izide jedan duh i stavši pred Gospoda reče: ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: kako? |
| 1. Carevima 22,22 | Odgovori: izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako. |
| 1. Carevima 22,23 | Zato sada eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te. |
| 1. Carevima 22,24 | Tada pristupi Sedekija sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreći: kuda je otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom? |
| 1. Carevima 22,25 | A Miheja mu reče: eto, vidjećeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ. |
| 1. Carevima 22,26 | Tada car Izrailjev reče: uhvati Miheju i odvedi ga k Amonu zapovjedniku gradskom i k Joasu sinu carevu; |
| 1. Carevima 22,27 | I reci im: ovako veli car: metnite ovoga u tamnicu, i dajte im po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru. |
| 1. Carevima 22,28 | A Miheja reče: ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reče: čujte, svi narodi! |
| 1. Carevima 22,29 | I otide car Izrailjev s Josafatom carem Judinim na Ramot Galadski. |
| 1. Carevima 22,30 | I reče car Izrailjev Josafatu: ja ću se preobući kad pođem u boj; a ti obuci svoje odijelo. I preobuče se car Izrailjev i otide u boj. |
| 1. Carevima 22,31 | A car Sirski zapovjedi vojvodama, kojih bijahu trideset i dvije nad kolima njegovijem, i reče: ne udarajte ni na maloga ni na velikoga, nego na samoga cara Izrailjeva. |
| 1. Carevima 22,32 | I kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: zacijelo je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare; ali Josafat povika. |
| 1. Carevima 22,33 | A vojvode od kola vidješe da nije car Izrailjev, te otstupiše od njega. |
| 1. Carevima 22,34 | A jedan zastrijeli iz luka nagonom, i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuča oklop. A on reče svojemu vozaču: savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen. |
| 1. Carevima 22,35 | I boj bi žestok onoga dana; a car zaosta na kolima svojim prema Sircima, pa umrije uveče, i krv iz rane tecijaše u kola. |
| 1. Carevima 22,36 | I prođe glasnik po vojsci o zahodu sunčanom govoreći: svak u svoj grad, i svak u svoju zemlju. |
| 1. Carevima 22,37 | Tako umrije car, i odnesoše ga u Samariju; i pogreboše cara u Samariji. |
| 1. Carevima 22,38 | A kad prahu kola na jezeru Samarijskom, lizaše psi krv njegovu, tako i kad prahu oružje njegovo, po riječi koju reče Gospod. |
| 1. Carevima 22,39 | A ostala djela Ahavova i sve što je učinio, i za kuću od slonove kosti koju je sagradio, i za sve gradove što je sagradio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? |
| 1. Carevima 22,40 | Tako počinu Ahav kod otaca svojih, i na njegovo se mjesto zacari Ohozija sin njegov. |
| 1. Carevima 22,41 | A Josafat sin Asin zacari se nad Judom četvrte godine carovanja Ahavova nad Izrailjem; |
| 1. Carevima 22,42 | I imaše Josafat trideset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. A materi mu bješe ime Azuva kći Silejeva. |
| 1. Carevima 22,43 | I hođaše putem Ase oca svojega sasvijem, i ne otstupi od njega čineći sve što je pravo pred Gospodom. |
| 1. Carevima 22,44 | Ali visina ne oboriše; narod još prinošaše žrtve i kađaše na visinama. |
| 1. Carevima 22,45 | I učini mir Josafat s carem Izrailjevijem. |
| 1. Carevima 22,46 | A ostala djela Josafatova i junaštva što učini i kako vojeva, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? |
| 1. Carevima 22,47 | On istrijebi iz zemlje svoje ostatak adžuvana, koji bijahu ostali za života Ase oca njegova. |
| 1. Carevima 22,48 | U to vrijeme ne bijaše cara u Idumeji, nego bijaše namjesnik carev. |
| 1. Carevima 22,49 | I Josafat načini lađe Tarsiske da idu u Ofir po zlato; ali ne otidoše; jer se lađe razbiše u Esion-Gaveru. |
| 1. Carevima 22,50 | Tada reče Ohozija sin Ahavov Josafatu: neka idu moje sluge s tvojim slugama na lađama. Ali Josafat ne htje. |
| 1. Carevima 22,51 | I počinu Josafat kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Davida oca njegova; a na njegovo se mjesto zacari Joram sin njegov. |
| 1. Carevima 22,52 | Ohozija sin Ahavov zacari se nad Izrailjem u Samariji sedamnaeste godine carovanja Josafatova nad Judom; i carova nad Izrailjem dvije godine. |
| 1. Carevima 22,53 | I činjaše što je zlo pred Gospodom, i hođaše putem oca svojega i putem matere svoje i putem Jerovoama sina Navatova, koji navede na grijeh Izrailja. |
| 1. Carevima 22,54 | I služaše Valu i klanjaše mu se, i gnjevljaše Gospoda Boga Izrailjeva sa svijem kako je činio otac njegov. |
|
