Tražilica


Postanak 34. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 34,1Dina, kći Leae, koja je rodi Jakovu, izađe jednoga dana da gleda kćeri te zemlje.
Postanak 34,2A ugleda je Šekem, sin Hiveja Hamora, kneza te zemlje, ugrabi je i silova je.
Postanak 34,3I prionu srce njegovo za kćer Jakovljevu Dinu; on zavolje djevojku, pa joj se udvarao.
Postanak 34,4Zato zamoli Šekem oca svojega Hamora: "Zaprosi mi tu djevojku, da mi bude žena!"
Postanak 34,5I Jakov doznade, da je oskvrnjena kći njegova Dina. Ali, jer su sinovi njegovi bili u polju kod stoke, on je šutio dok se oni ne vrate.
Postanak 34,6Otac Šekemov dođe dakle k Jakovu, da se porazgovori s njim.
Postanak 34,7Kad sinovi Jakovljevi dođoše kući iz polja i čuše, što se dogodilo, muka bi ljudima vrlo i razgnjeviše se veoma. Jer onaj nanese veliku sramotu Izraelu time što oskvrni kćer Jakovljevu. Tako se što nije smjelo dogoditi.
Postanak 34,8Hamor im predloži ovo: "Srce sina mojega Šekema prionu za kćer vašu, pa dajte mu je za ženu!
Postanak 34,9Oprijateljite se s nama, i kćeri svoje udajite za nas i kćerima našim ženite se!
Postanak 34,10Prebivajte kod nas, zemlja neka vam stoji otvorena; ostanite ovdje, idite slobodno po njoj i veselite se u njoj!"
Postanak 34,11Dalje reče Šekem ocu njezinu i braći njezinoj: "Da bih ipak našao milost u očima vašim, što zatražite od mene dat ću vam.
Postanak 34,12Zaištite od mene kolikogod hoćete otkupa i darova ženidbenih, ja ću vam dati, što vi od mene zahtijevate, samo mi dajte djevojku za ženu."
Postanak 34,13Tada sinovi Jakovljevi dadoše Šekemu i ocu njegovu Hamoru lukav odgovor, a rekoše tako, jer onaj oskvrni sestru njihovu Dinu.
Postanak 34,14Oni im naime rekoše: "Ne možemo na to pristati, da sestru svoju dadnemo čovjeku, koji nije obrezan; jer je to sramota nama.
Postanak 34,15Mi možemo ispuniti vašu želju samo pod uvjetom, ako se naime sve muško u vas dadne obrezati.
Postanak 34,16Onda ćemo vam davati kćeri svoje i uzimati sebi kćeri vaše i prebivati kod vas i postati s vama jedan narod.
Postanak 34,17Ako li nećete pristati na naš prijedlog, da se dadnete obrezati, onda ćemo uzeti kćer svoju i otići."
Postanak 34,18Njihov se prijedlog dopade Hamoru i Šekemu, sinu Hamorovu.
Postanak 34,19I mladi čovjek nije se skanjivao da prijedlog izvrši; jer je volio kćer Jakovljevu i bio je najugledniji u svoj kući svojoj.
Postanak 34,20I otidoše Hamor sin njegov Šekem k vratima gradskim i rekoše ljudima grada svojega:
Postanak 34,21"Ovi su ljudi miroljubivi prema nama, pa neka ostanu i stanuju u zemlji i neka slobodno idu po njoj; eto, zemlja ima na sve strane dosta prostora za njih. Kćeri njihove uzimat ćemo sebi za žene i davat ćemo im za to kćeri svoje.
Postanak 34,22Ali ljudi će pristati, da se nastane među nama i da postanu s nama jedan narod, samo pod tim uvjetom, ako se među nama sve, što je muško, dadne obrezati, kao što su oni sami obrezani.
Postanak 34,23Njihova stada i njihovo imanje i sva njihova goveda neće li nam onda dobro doći? Udovoljimo im dakle, da ostanu i nastane se kod nas!"
Postanak 34,24I poslušaše Hamora i sina njegova Šekema svi, koji izađoše k vratima gradskim; svi muževi, svi što izađoše k vratima gradskim, dadoše se obrezati.
Postanak 34,25A treći dan, kad su oni ležali u groznici od rane, uzeše obadva sina Jakovljeva, Simeon i Levi, braća Dinina, svaki svoj mač, navališe na grad, koji nije ništa zlo slutio, i poubijaše sve muževe.
Postanak 34,26Ubiše i Hamora i sina mu Šekema mačem, uzeše Dinu iz kuće Šekemove i otidoše.
Postanak 34,27Ostali sinovi Jakovljevi navališe na pobijene i oplijeniše grad, jer oskvrniše sestru njihovu.
Postanak 34,28Njihove ovce, goveda i magarce, što je bilo u gradu i u polju uzeše.
Postanak 34,29Sve imanje njihovo i svu djecu njihovu i žene njihove pohvataše i odvedoše i ugrabiše sve što je bilo u kućama.
Postanak 34,30Ali Jakov reče Simeonu i Leviju: "Baciste me u nesreću jer me omraziste stanovnicima ove zemlje, Kanaancima i Perizejima. Ja imam samo malo ljudi, ako se oni dignu na me, ubit će me i onda sam propao, ja i kuća moja."
Postanak 34,31A oni odgovoriše: "A je li smio on da postupa sa sestrom našom kao s kakvom bludnicom?"
Postanak 34,1 Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja.
Postanak 34,2Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže.
Postanak 34,3Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce.
Postanak 34,4Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!
Postanak 34,5Jakov sazna da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne dođu.
Postanak 34,6Uto dođe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,
Postanak 34,7upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti.
Postanak 34,8Hamor im reče. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu!
Postanak 34,9Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi!
Postanak 34,10Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!
Postanak 34,11Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: "Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite.
Postanak 34,12Tražite od mene koliko hoćete: sve što god zapitate dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu.
Postanak 34,13Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeščastio njihovu sestru Dinu -
Postanak 34,14te im rekoše: "Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.
Postanak 34,15Jedino ćemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce.
Postanak 34,16Onda vam možemo davati svoje kćeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod.
Postanak 34,17A ako ne pristajete na obrezanje, uzet ćemo svoju kćer i otići.
Postanak 34,18Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev učini povoljan.
Postanak 34,19Mladić nije časio da zahtjev izvrši, jer je čeznuo za Jakovljevom kćeri; a bio je najuvaženiji od svih u očevu domu.
Postanak 34,20Tako Hamor i njegov sin Šekem dođu u svoje gradsko vijeće i obrate se svojim sugrađanima ovako:
Postanak 34,21"Ovaj je svijet prijazan; neka se među nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreću; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kćeri sebi za žene, a njima davati svoje.
Postanak 34,22No ljudi će pristati da među nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani.
Postanak 34,23Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se među nama nasele!
Postanak 34,24Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaći na gradska vrata.
Postanak 34,25A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbe svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce.
Postanak 34,26Sasijeku mačem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuće i odu.
Postanak 34,27Ostali Jakovljevi sinovi dođu na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obeščašćena.
Postanak 34,28Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju;
Postanak 34,29opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kućama - odvedu u roblje.
Postanak 34,30Jakov reče Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit će me s mojim domom.
Postanak 34,31Oni odgovore: "Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?
Stvaranje 34,1Dina, kćer koju je Lea dala Jakovu, iziđe da bi susrela domaće djevojke.
Stvaranje 34,2Sišem, sin Hamora Hivita, poglavar te zemlje, vidje nju, otme ju, leže s njom i silova ju.
Stvaranje 34,3On se privrgnu svim svojim bićem k Dini, kćeri Jakovljevoj, on se zaljubi u mladu djevojku i otvorena srca joj govoraše.
Stvaranje 34,4Sišem govoriše svojem ocu Hamoru i reče mu: ` Uzmi mi ovo dijete za ženu. `
Stvaranje 34,5Jakov saznade da je ovaj bio obeščastio njegovu kćer Dinu; ali kako njegovi sinovi bijahu u polju sa stadima, on se ušuta sve do njihovog povratka.
Stvaranje 34,6Hamor, otac Sišemov, iziđe da bi govorio s Jakovom.
Stvaranje 34,7Sinovi Jakovljevi vratiše se iz polja. Čim to doznadoše, ti se ljudi osjetiše uvrijeđeni i žestoko se rasrdiše, jer Sišem je počinio jedno besramno djelo u Izraelu legavši s kćeri Jakovljevom; ne treba se tako činiti.
Stvaranje 34,8Hamor govoraše s njima ovim riječima: ` Sišem, sin moj, je zaljubljen u vašu kćer svim svojim bićem, dajte ju njemu za ženu.
Stvaranje 34,9Srodite se tim vjenčanjem s nama: i vi ćete nama davati vaše kćeri a vi ćete uzimati naše za sebe.
Stvaranje 34,10Stanovat ćete s nama, zemlja će vam biti otvorena: nastanite ju, obavljajte vaše poslove i postanite joj vlasnicima. `
Stvaranje 34,11Sišem se obrati ocu mlade djevojke i njenoj braći: ` Da bih ja našao milost u vašim očima ja ću vam dati sve što zatražite.
Stvaranje 34,12Nametnite mi veliku dotu i darivanje, ja ću platiti točno to što mi vi kažete, ali dajte mi djevojku za ženu. `
Stvaranje 34,13Sinovi Jakovljevi odgovoriše Sišemu i Hamoru, ocu njegovom. Ne bez skrivanja, oni govoriše onom koji je obeščastio njihovu sestru Dinau.
Stvaranje 34,14Oni rekoše njima: ` Mi ne možemo učiniti to što si ti rekao i dati našu sestru jednom neobrezanom čovjeku jer bi to za nas bila ljaga.
Stvaranje 34,15Mi vam možemo dati našu privolu samo ako postanete jednaki nama izvršivši obrezanje svih vaših muških.
Stvaranje 34,16Mi ćemo vam davati naše kćeri, mi ćemo uzimati vaše za sebe, stanovat ćemo s vama i bit ćemo jedan narod.
Stvaranje 34,17Ako vi ne prihvaćate od nas obrezanje, mi ćemo uzeti našu kćer i otići. `
Stvaranje 34,18Njihov govor ugodi Hamoru i njegovom sinu Sišemu.
Stvaranje 34,19Mladi čovjek ne zakasni izvršiti sve što je rekao, jer je htio Jakovljevu kćer. On je bio najutjecajniji u kući svojeg oca.
Stvaranje 34,20Hamor i njegov sin Sišem se vratiše na vrata svojeg grada i rekoše ovim riječima:
Stvaranje 34,21` Ovi su ljudi u miru s nama, nek nastane se u našoj zemlji i nek obavljaju poslove i nek im zemlja bude širom otvorena; ženimo njihove kćeri i dajimo im naše.
Stvaranje 34,22Ipak ti ljudi ne prihvaćaju živjeti s nama da bi stvo rili jedan narod osim ako svi naši muški nisu obrezani kao i njihovi.
Stvaranje 34,23Njihova stada, njihova dobra i sva njihova stoka ne će li biti i naša ako im damo odobrenje da mogu stanovati s nama? `
Stvaranje 34,24svi koji iziđoše k gradskim vratima saslušaše Hamora i njegovog sina Sišema; svi muški biše obrezani, svi oni koji iziđoše k gradskim vratima.
Stvaranje 34,25No, treći dan, dok ljudi još bijahu bolesni, dva Jakovljeva sina, Simeon i Levi braća Dinina, odoše s mačem u ruci u grad i pobiše sve muške.
Stvaranje 34,26Oni posijekoše Hamora i njegovog sina Sišema, povratiše Dinu iz kuće Sišemove i izvedoše je.
Stvaranje 34,27Sinovi Jakovljevi udariše na ranjene i opljačkaše grad jer bijaše njihovu sestru obeščastio.
Stvaranje 34,28Dočepaše se njihove sitne i krupne stoke, njihovih magaraca, svega što bijaše u polju i u gradu;
Stvaranje 34,29zarobiše sva njihova bogatstva, svu njihovu djecu, njihove žene i opljačkaše sve što je bilo u kući.
Stvaranje 34,30Jakov reče Simeonu i Leviju: ` Vi ste mi donijeli nesreću i omrazili kod stanovnika ove zemlje, Kanaanaca i Perizita. Mi smo malobrojni, oni će se ujediniti protiv mene i ubiti me, ja ću biti istrijebljen, ja i kuća moja. `
Stvaranje 34,31Oni mu odgovoriše: ` Trebalo li je s našom sestrom postupati kao s prostitutkom? `
1. Mojsijeva 34,1A Dina kći Lijina, koju rodi Jakovu, izađe da gleda djevojke u onom kraju.
1. Mojsijeva 34,2A ugleda je Sihem, sin Emora Evejina, kneza od one zemlje, i uze je i leže s njom i osramoti je.
1. Mojsijeva 34,3I prionu srce njegovo za Dinu kćer Jakovljevu, i djevojka mu omilje, i on joj se umiljavaše.
1. Mojsijeva 34,4I reče Sihem Emoru ocu svojemu govoreći: oženi me ovom djevojkom.
1. Mojsijeva 34,5A Jakov ču da je osramotio Dinu kćer njegovu; a sinovi njegovi bijahu u polju sa stokom njegovom, i Jakov oćutje dokle oni ne dođu.
1. Mojsijeva 34,6A Emor otac Sihemov izide k Jakovu da se razgovori s njim.
1. Mojsijeva 34,7A kad dođoše sinovi Jakovljevi iz polja i čuše šta je bilo, žao bi ljudima vrlo i razgnjeviše se veoma, što učini sramotu Izrailju obležav kćer Jakovljevu, kako ne bi valjalo činiti.
1. Mojsijeva 34,8Tada im reče Emor govoreći: sin moj Sihem srcem prionu za vašu kćer; podajte mu je za ženu.
1. Mojsijeva 34,9I oprijateljite se s nama; kćeri svoje udajite za nas i kćerima našim ženite se.
1. Mojsijeva 34,10Pa živite s nama, i zemlja će vam biti otvorena; nastanite se i trgujte i držite baštine u njoj.
1. Mojsijeva 34,11I reče Sihem ocu djevojčinu i braći joj: da nađem milost pred vama, i daću što mi god kažete.
1. Mojsijeva 34,12Ištite mi koliko god hoćete uzdarja i dara, ja ću dati što god kažete; samo mi dajte djevojku za ženu.
1. Mojsijeva 34,13A sinovi Jakovljevi odgovoriše Sihemu i Emoru ocu njegovu prijevarno, jer osramoti Dinu sestru njihovu.
1. Mojsijeva 34,14I rekoše im: ne možemo to učiniti ni dati sestre svoje za čovjeka neobrezana, jer je to sramota nama.
1. Mojsijeva 34,15Nego ćemo vam učiniti po volji, ako ćete se izjednačiti s nama i obrezati sve muškinje između sebe.
1. Mojsijeva 34,16Onda ćemo udavati svoje kćeri za vas i ženićemo se vašim kćerima, i postaćemo jedan narod.
1. Mojsijeva 34,17Ako li ne pristanete da se obrežete, mi ćemo uzeti svoju djevojku i otići ćemo.
1. Mojsijeva 34,18I po volji biše riječi njihove Emoru i Sihemu sinu Emorovu.
1. Mojsijeva 34,19I momak ne oklijevaše učiniti to; jer mu kći Jakovljeva omilje veoma; i on bješe najviše poštovan između svijeh u kući oca svojega.
1. Mojsijeva 34,20I otide Emor i sin mu Sihem na vrata grada svojega, i rekoše građanima govoreći:
1. Mojsijeva 34,21Ovi ljudi hoće mirno da žive s nama, da se nastane u ovoj zemlji i da trguju po njoj; a evo zemlja je široka i za njih; pa ćemo se kćerima njihovijem ženiti i svoje ćemo kćeri udavati za njih.
1. Mojsijeva 34,22Ali će tako pristati da žive s nama i da postanemo jedan narod, ako se sve muškinje među nama obreže, kao što su oni obrezani.
1. Mojsijeva 34,23Njihova stoka i njihovo blago i sva goveda njihova neće li biti naša? složimo se samo s njima, pa će ostati kod nas.
1. Mojsijeva 34,24I koji izlažahu na vrata grada njegova, svi poslušaše Emora i Sihema sina njegova; i obreza se sve muškinje, svi koji izlažahu na vrata grada njegova.
1. Mojsijeva 34,25A treći dan kad oni bijahu u bolovima, uzeše dva sina Jakovljeva Simeun i Levije, braća Dinina, svaki svoj mač i uđoše slobodno u grad i pobiše sve muškinje.
1. Mojsijeva 34,26Ubiše i Emora i sina mu Sihema oštrim mačem, i uzevši Dinu iz kuće Sihemove otidoše.
1. Mojsijeva 34,27Tada dođoše sinovi Jakovljevi na pobijene, i oplijeniše grad, jer u njemu bi osramoćena sestra njihova.
1. Mojsijeva 34,28I uzeše ovce njihove i goveda njihova i magarce njihove, što god bješe u gradu i što god bješe u polju.
1. Mojsijeva 34,29I sve blago njihovo, i svu djecu i žene njihove pohvataše i odvedoše, i što god bješe u kojoj kući.
1. Mojsijeva 34,30A Jakov reče Simeunu i Leviju; smetoste me, i omraziste me narodu ove zemlje, Hananejima i Ferezejima; u mene ima malo ljudi, pa ako se skupe na me, hoće me ubiti te ću se istrijebiti ja i dom moj.
1. Mojsijeva 34,31A oni rekoše: zar sa sestrom našom da rade kao s kurvom?

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje