Tražilica


Job 6. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 6,1Nato odgovori Job:
Job 6,2O da bi se samo izmjerila moja zla volja, i zajedno se metnula na tezulju patnja moja!
Job 6,3Teža bi ona bila od pijeska morskoga; zato su zbunjene riječi moje.
Job 6,4Jer su strijele Svemoćnoga u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božje udaraju na me
Job 6,5Riče li divlji magarac na paši, ili muče li vol uz kuću svoju?
Job 6,6Može li se bljutavo jesti bez soli? Ima li slasti u bjelancu jajeta?
Job 6,7Grsti mi se toga se samo dotaknuti, gadi mi se moj kruh nečisti.
Job 6,8O da bi se ispunilo, za čim težim, da bi mi Bog dao, za čim uzdišem!
Job 6,9Da bi me Bog htio uništiti; da bi mahnuo rukom svojom i istrijebio me!
Job 6,10To bi mi bila utjeha; poskočio bih od radosti, ako i gorim od boli; ipak se ne protivim riječima Svetoga.
Job 6,11Gdje da nađem snagu, da izdržim još dulje? Kad će doći kraj da još mogu čekati?
Job 6,12, Je li snaga moja kao snaga kamenja? Je li meso moje od mjedi?
Job 6,13Nije li me ostavila sva pomoć? Nije li mi oduzeta svaka potpora?
Job 6,14Nesretnomu treba sućut prijatelja, iako je odbacio strah Svemoćnoga!
Job 6,15Braća moja nevjerna su kao potok zimski, prolaze kao nabujali potoci,
Job 6,16Koji su mutni od leda, u kojima se krije snijeg.
Job 6,17U vrijeme žege presuše, iščeznu iz korita svojega, kad ugrije.
Job 6,18Tragovi tijeka njihova izgube se, dignu se kao para i nestanu.
Job 6,19Karavane iz Teme gledaju su ih, i povorke trgovinske iz Sabe oslanjale se na njih;
Job 6,20Ali se prevariše u svojemu uzdanju: dođoše tamo i pogledaše se prevareni.
Job 6,21Tako ste sad i vi meni: gledate tu strahotu i bojite se.
Job 6,22Jesam li vam rekao: dajte mi štogod, poklonite mi od svojega imanja!
Job 6,23Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, iskupite me iz ruke nasilnika!
Job 6,24Poučite me, i ja ću šutjeti; obavijestite me, u čemu sam pogriješio!
Job 6,25Zašto se rugati otvorenim riječima? Ali što dokazuje, kad vi korite?
Job 6,26Puste riječi vama su dokaz, a govor očajnikov vjetar.
Job 6,27Na sirotu napadate i kopate jamu prijatelju svojemu.
Job 6,28Zato imajte dobrotu, poslušajte me; neću vam sigurno lagati u oči.
Job 6,29Promislite, da ne bude nepravde; promislite, ja sam još u pravu.
Job 6,30Ima li nepravde na jeziku mojem? Ne razbira li grlo moje zla?
Job 6,1 A Job progovori i reče:
Job 6,2"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog`o, a nevolje moje stavit` na tezulju!
Job 6,3Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.
Job 6,4Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
Job 6,5Ta, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?
Job 6,6Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
Job 6,7Al` ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.
Job 6,8O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!
Job 6,9O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
Job 6,10Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog`o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.
Job 6,11Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
Job 6,12Zar je snaga moja k`o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
Job 6,13Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?
Job 6,14Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.
Job 6,15Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.
Job 6,16Od leda mutne vode im se nadimlju, `bujaju od snijega što se topit` stao;
Job 6,17al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
Job 6,18Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.
Job 6,19Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
Job 6,20A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.
Job 6,21U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
Job 6,22Rekoh li vam možda: `Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
Job 6,23iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?`
Job 6,24Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.
Job 6,25O, kako su snažne besjede iskrene! Al` kamo to vaši smjeraju prijekori?
Job 6,26Mislite li možda prekoriti riječi? Ta u vjetar ide govor očajnikov!
Job 6,27Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
Job 6,28U oči me sada dobro pogledajte, paz`te neću li vam slagati u lice.
Job 6,29Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!
Job 6,30Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?
Job 6,1Tad Job uze riječ i reče:
Job 6,2Kad bi se uspjelo izvagati moj kad bi se pokupila moja nevolja na jednu vagu!
Job 6,3Ali, već prevaguju nad pijeskom iz mora. To je zašto se moje riječi guše.
Job 6,4Jer strijele Moćnoga su u meni, i moj dah joj udiše otrov. Užasi Božji redaju se protiv mene.
Job 6,5Divlji magarac stavi li se njakati pokraj travnjaka, govedo mukati pokraj svoje piće?
Job 6,6Ono što je bljutavo jede li se bez soli i ima li ukus sline od tuška ?
Job 6,7Moje ih ždrijelo povraća, to su ogavne živežnice.
Job 6,8Tko će učiniti da se moja molba ispuni, da mi Bog da ono čemu se nadam?
Job 6,9Nek se Bog udostoji zdrobiti me, nek oslobodi svoju ruku i skrši me !
Job 6,10Ja bih barem imao jednu okrjepu, jednu provalu radosti u neumoljivom mučenju: ja ne bih stavio u zaborav ni jedan od zakona *Sveca.
Job 6,11Koja je moja snaga da se nadam? Kakav li je kraj moj za ustrajati živjeti?
Job 6,12Moja snaga da li je snaga stijene, moje tijelo da li je od bronce?
Job 6,13Hoće li biti dakle ništavilo, ta pomoć što ju čekam? Svaki izvor da li mi je izmakao?
Job 6,14Oboreni čovjek ima li pravo na inače, on će napustiti strah od Moćnoga.
Job 6,15Moja braća su izdala kao jedan potok, kao korito potoka koji poniru.
Job 6,16Otapanje leda njih je napuhnulo kad iznad njih otapahu se snjegovi.
Job 6,17U sezoni suše oni sahnu; u vrelini ljeta oni se gase na mjestu.
Job 6,18Karavane se okreću sa svog pravca, one se uspinju prema pustinjama i zagube se.
Job 6,19Karavane iz Tema im prikivahu oči; konvoji iz Šabe uzdali su se u njih.
Job 6,20Stidimo se da smo imali pouzdanja: kad se dogodi, onda smo zbunjeni.
Job 6,21Tako dakle, postojite li vi? Ne! Pri pogledu na na užas, vas je spopao strah.
Job 6,22Jesam li vam ikad rekao: ` Načinite mi jedan poklon! Svojim imanjem budite izdašni u moju korist
Job 6,23za osloboditi me ruke jednog neprijatelja, otkupiti me iz ruke silnika? `
Job 6,24Objasnite mi, i ja ću ušutjeti. U čemu sam pogriješio? : Pokažite mi to!
Job 6,25Riječi pravde da li bi bile ranjavajuće? Uostalom, jedna kritika dolazeći od vas, što bi kritizirala?
Job 6,26Da li bi to bile riječi koje vi kanite kritizirati? Riječi obeznađenog upućene vjetru.
Job 6,27Vi biste išli sve do ždrijebanja jednog siročeta, staviti na prodaju svojeg prijatelja.
Job 6,28Eh dobro! udostojite se pogledati me: da li bih vam lagao u lice?
Job 6,29Vratite se dakle! nema himbe! Još jedanput, vratite se! moja je
Job 6,30Ima li himbe na jeziku mom? Moje nepce ne znade li razlikovati nevolju?
Jov 6,1A Jov odgovori i reče:
Jov 6,2O da bi se dobro izmjerili jadi moji, i zajedno se nevolja moja metnula na mjerila!
Jov 6,3Pretegla bi pijesak morski; zato mi i riječi nedostaje.
Jov 6,4Jer su strijele Svemogućega u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božije udaraju na me.
Jov 6,5Riče li divlji magarac kod trave? muče li vo kod piće svoje?
Jov 6,6Jede li se bljutavo bez soli? ima li slasti u biocu od jajca?
Jov 6,7Čega se duša moja nije htjela dotaknuti, to mi je jelo u nevolji.
Jov 6,8O da bi mi se ispunila molba, i da bi mi Bog dao što čekam!
Jov 6,9I da bi Bog htio satrti me, da bi mahnuo rukom svojom, i istrijebio me!
Jov 6,10Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio riječi svetoga.
Jov 6,11Kaka je sila moja da bih pretrpio? kakav li je kraj moj da bih produljio život svoj?
Jov 6,12Je li sila moja kamena sila? je li tijelo moje od mjedi?
Jov 6,13Ima li još pomoći u mene? i nije li daleko od mene što bi me pridržalo?
Jov 6,14Nesrećnomu treba milost prijatelja njegova, ali je on ostavio strah Svemogućega.
Jov 6,15Braća moja iznevjeriše kao potok, kao bujni potoci prođoše,
Jov 6,16Koji su mutni od leda, u kojima se sakriva snijeg;
Jov 6,17Kad se otkrave, oteku; kad se zagriju, nestane ih s mjesta njihovijeh.
Jov 6,18Tamo amo svrću od putova svojih, idu u ništa i gube se.
Jov 6,19Putnici iz Teme pogledahu, koji iđahu u Sevu uzdahu se u njih;
Jov 6,20Ali se postidješe što se pouzdaše u njih, došavši do njih osramotiše se.
Jov 6,21Tako i vi postaste ništa; vidjeste pogibao moju, i strah vas je.
Jov 6,22Eda li sam vam rekao: dajte mi, ili od blaga svojega poklonite mi;
Jov 6,23Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, i iz ruke nasilničke iskupite me?
Jov 6,24Poučite me, i ja ću mučati; i u čemu sam pogriješio, obavijestite me.
Jov 6,25Kako su jake riječi istinite! Ali šta će ukor vaš?
Jov 6,26Mislite li da će riječi ukoriti, i da je govor čovjeka bez nadanja vjetar?
Jov 6,27I na sirotu napadate, i kopate jamu prijatelju svojemu.
Jov 6,28Zato sada pogledajte me, i vidite lažem li pred vama.
Jov 6,29Pregledajte; da ne bude nepravde; pregledajte, ja sam prav u tom.
Jov 6,30Ima li nepravde na jeziku mojem? ne razbira li grlo moje zla?

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje