Tražilica


Job 21. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 21,1Nato reče Job:
Job 21,2Ah, poslušajte ipak mirno riječ moju; i neka mi to bude od vas utjeha!
Job 21,3Dopustite mi, da govorim! Kad izgovorim, možeš mi se narugati.
Job 21,4Jeli tužba moja proti ljudima, i zašto da moj duh ne bude nestrpljiv?
Job 21,5Slušajte me, zapanjite se, metnite ruku na usta!
Job 21,6Kad pomislim na to, hvata me strah, zadršćem na cijelom tijelu.
Job 21,7Zašto zlikovci ostaju na životu, ostare i obogate se?
Job 21,8Zdrav stoji njihov mlad naraštaj pred njima, s njima, i potomci njihovi pred njihovim očima.
Job 21,9Sigurne su od pogibli kuće njihove, prut Božji nije nad njima.
Job 21,10Bikovi njihovi skaču i ne promašuju, krave njihove tele se i ne jalove se.
Job 21,11Ispuštaju kao janjce djecu svoju, veselo poskakuju mališi njihovi,
Job 21,12Pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se uza sviralu.
Job 21,13Provode u sreći dane svoje i silaze u miru u podzemni svijet.
Job 21,14A Bogu su ipak rekli: Idi od nas, nećemo da išta znamo za putove tvoje.
Job 21,15Što je Svemoćni, da mu služimo? Što nam koristi, da mu se molimo?
Job 21,16Zaista sreća nije u njihovoj ruci; daleko je od mene mišljenje bezbožnika.
Job 21,17Koliko se puta gasi život grješnika, dolazi i na njih nevolja, i na muke ih stavlja u gnjevu svojemu.
Job 21,18Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah, što ga raznosi vihor.
Job 21,19Kažu, 'Bog će ga kazniti u njegovoj djeci'; neka on plaća njemu, da on sam osjeti.
Job 21,20Vlastitim očima ima vidjeti nesreću svoju; ima da sam pije gnjev Svemoćnoga.
Job 21,21Što mu je stalo, kako je kući njegovoj poslije njega, kad se broj mjeseca njegovih završio?
Job 21,22Ali smije li se Boga učiti mudrosti, njega, koji sudi u nebeskim visinama?
Job 21,23U potpunoj snazi jedan umire, bez brige i zadovoljan.
Job 21,24Posude njegove pune su mlijeka, dobro je uhranjen mozak njegovih kostiju.
Job 21,25Drugi umire u gorkom jadu, nikada se nije okusio sreće.
Job 21,26Obojica sad leže zajedno u prahu, obojicu prekriva trulež.
Job 21,27Eto, znam vaše misli i namjere, što ih smišljate proti meni.
Job 21,28Mislite: gdje je kuća kneza, i gdje je šator, u kojem su stanovali bezbožnici?
Job 21,29Nijeste li ikada pitali za savjet putnike? Znakove njihove nećete ipak da znate.
Job 21,30Za dan nevolje ostaje nekažnjen zlikovac, a na dan gnjeva odvede se.
Job 21,31Tko će ga u oči ukoriti za život njegov? Tko će mu vratiti, što je počinio?
Job 21,32Isprate ga još do groba i pobrinu se za grobni spomenik.
Job 21,33Lahko leže na njemu grude doline; idu za njim svi ljudi, i pred njim bezbrojni.
Job 21,34Pa me htjedoste tješiti ništavilom? Od vaših prigovora preostaje samo prijevara.
Job 21,1 Job progovori i reče:
Job 21,2"Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite.
Job 21,3Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.
Job 21,4Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim?
Job 21,5Pogledajte na me: užas će vas spopast`, rukom ćete svoja zakloniti usta;
Job 21,6pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom.
Job 21,7Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju?
Job 21,8Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima.
Job 21,9Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru.
Job 21,10Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.
Job 21,11K`o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi.
Job 21,12Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.
Job 21,13Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno.
Job 21,14A govorili su Bogu: `Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove!
Job 21,15Ta tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?`
Job 21,16Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni?
Job 21,17Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
Job 21,18Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?
Job 21,19Hoće l` ga kaznit` Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek` kazni da sam to osjeti!
Job 21,20Vlastitim očima nek` rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!
Job 21,21Ta što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć` niz njegovih mjeseci?
Job 21,22Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima?
Job 21,23Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,
Job 21,24bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih.
Job 21,25A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće.
Job 21,26Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.
Job 21,27O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.
Job 21,28Jer pitate: `Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?`
Job 21,29Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate:
Job 21,30`Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.`
Job 21,31Al` na postupcima tko će mu predbacit` i tko će mu vratit` što je počinio?
Job 21,32A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu.
Job 21,33Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo.
Job 21,34O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!
Job 21,1A Job uze riječ i reče:
Job 21,2Slušajte, slušajte riječi moje. To li je tako kako me vi tješite.
Job 21,3Poduprite me i ja ću govoriti. I kad ja budem govorio, ti ćeš se sprdati.
Job 21,4Ja, je li to o jednom čovjeku se ja žalim? Dakle, zašto ne bih ja izgubio strpljenje?
Job 21,5Okrenite se prema meni. Bit ćete i stavit ćete ruku na svoja usta.
Job 21,6Ja sam, to me sjećanje uznemiruje i jedna srs mi prožima tijelo.
Job 21,7Zašto nitkovi žive? Starjeti, to je za njih uvećavati svoju moć.
Job 21,8Njihovo se potomstvo učvršćuje nasuprot njima, u isto vrijeme kad i oni i oni imaju svoje izdanke pred svojim očima.
Job 21,9Njihove kuće u miru ne poznaju strah. Ukor Božji njih štedi.
Job 21,10Njihovi bikovi oplođuju bez gubitka, njihove krave se tele bez pobacivanja.
Job 21,11Oni ostavljaju svoje derane skakati od veselja u krdima i svoju dječurliju plesati.
Job 21,12Svira se na bubnjevima i na harfama, veseli se u zvuku frule.
Job 21,13Oni troše svoje dane u sreći, u jednom hipu oni silaze pod zemlju.
Job 21,14A oni bijahu rekli Bogu: ` Odstrani se od nas, poznavati tvoje putove nama ne godi.
Job 21,15Moćnom valja li da se načinimo robovima njegovim? I što se dobije zazove li ga se? `
Job 21,16Sreća nije li u njihovim rukama? Zašto dakle reći: `Daleko od mene
Job 21,17Je li to često da se svjetiljka zlikovca ugasi, da se njihova ruševina na njih obruši, da im Bog doznači za dobitak svoj gnjev?
Job 21,18A, ipak kaže se: ` Da budu oni kao slama u vjetru, kao pljeva koju
Job 21,19Bože, reći će se, pričuvaj sinovima kaznu očevu? Nek propati on sam, on će ju osjetiti!
Job 21,20Nek vidi svojim očima ruševinu svoju i nek se napoji gnjeva u Moćnoga!
Job 21,21Što njemu važi, u stvari, njegova kuća nakon njega, jedanput kad je broj njegovih mjeseci
Job 21,22Je li to Božje da poučava znanost, on koji sudi *krv prolivenu !
Job 21,23Jedan umire u punoj snazi, sav sretan i spokojan;
Job 21,24njegove su slabine teške od sala, moždina njegovih kostiju još je svježa.
Job 21,25Drugi umire* ogorčenog srca, ne okusivši sreće.
Job 21,26Zajedno, oni se ispružaju u prašini, i crvi ih prekrivaju.
Job 21,27Oh! ja dobro poznajem vaše misli i namisli koje imate na moj račun.
Job 21,28Jer vi kažete: ` Gdje je kuća sil- nikova, što je postalo od šatora gdje liježu razbojniciđ`
Job 21,29Niste li ispitivali putnike, niste li tumačili jezik njihov?
Job 21,30U dan nevolje opaki je zaštićen, u dan gnjeva on je stavljen u zaklon.
Job 21,31Tko će njemu baciti u lice njegovo ponašanje, i ono što je učinio, tko će njemu platiti?
Job 21,32Njega se prati na groblje, i bdije se nad njegovim humom.
Job 21,33Slatke su njemu grude iz doline, a iza njega svo pučanstvo se niže. Sudioništvo je neizbrojivo.
Job 21,34Zašto se dakle gubiti u utjehama? Od vaših odgovora, ostaje samo laž.
Jov 21,1A Jov odgovori i reče:
Jov 21,2Slušajte dobro riječi moje, i to će mi biti od vas utjeha.
Jov 21,3Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevate mi se.
Jov 21,4Eda li se ja čovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj?
Jov 21,5Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta.
Jov 21,6Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje.
Jov 21,7Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se?
Jov 21,8Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem očima.
Jov 21,9Kuće su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima.
Jov 21,10Bikovi njihovi skaču, i ne promašuju; krave njihove tele se, i ne jalove se.
Jov 21,11Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju.
Jov 21,12Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu.
Jov 21,13Provode u dobru dane svoje, i začas slaze u grob.
Jov 21,14A Bogu kažu: idi od nas, jer nećemo da znamo za putove tvoje.
Jov 21,15Šta je Svemogući da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo?
Jov 21,16Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnička daleko je od mene.
Jov 21,17Koliko se puta gasi žižak bezbožnički i dolazi im pogibao, dijeli im muke u dijelu svom Bog?
Jov 21,18Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor?
Jov 21,19Čuva li Bog sinovima njegovijem pogibao njihovu, plaća im da osjete?
Jov 21,20Vide li svojim očima pogibao svoju, i piju li gnjev Svemogućega?
Jov 21,21Jer šta je njima stalo do kuće njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati?
Jov 21,22Eda li će Boga ko učiti mudrosti, koji sudi visokima?
Jov 21,23Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreći.
Jov 21,24Muzilice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina.
Jov 21,25A drugi umire ojađene duše, koji nije uživao dobra.
Jov 21,26Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju.
Jov 21,27Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi činite krivo.
Jov 21,28Jer govorite: gdje je kuća silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici?
Jov 21,29Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše nećete da znate,
Jov 21,30Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev.
Jov 21,31Ko će ga ukoriti u oči za život njegov? i ko će mu vratiti što je učinio?
Jov 21,32Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili.
Jov 21,33Slatke su mu grude od doline, i vuče za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja.
Jov 21,34Kako me dakle na prazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje