Tražilica


Jeremija 20. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 20,1Kada je svećenik Pašhur, sin Imerov, on je bio nadzornik u kući Gospodnjoj, čuo proroka Jeremiju gdje navješćuje ove riječi,
Jeremija 20,2Tada Pašhur istuče proroka Jeremiju i dade ga metnuti u klade, što su se nalazile na gornjim vratima, to jest na vratima Benjaminovim, kuće Gospodnje.
Jeremija 20,3Kad Pašhur drugo jutro izvadi Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: "Gospod te ne zove više Pašhur, nego Magor-Misabib, (što znači 'groza unaokolo').
Jeremija 20,4Jer ovako veli Gospod: "Evo, činim te grozom za te i za sve prijatelje tvoje! Oni će pasti od mača neprijatelja svojih, i ti ćeš to vidjeti vlastitim očima. Svega ću Judu dati u ruke kralju babilonskom. On će ih zarobljene odvesti u Babilon i pobit će ih mačem.
Jeremija 20,5Predat ću sve bogatstvo toga grada, sve dobro njegovo i dragocjenosti njegove. Sve blago kraljeva Judinih dat ću u ruke neprijateljima njihovim. Oni će ga razgrabiti, uzeti i u Babilon odnijeti.
Jeremija 20,6l ti, Pašhure, i svi ukućani tvoji, vi ćete otići u ropstvo. U Babilon ćeš doći, tamo ćeš umrijeti i tamo pokopan biti, ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao laži."
Jeremija 20,7Ti si me obmanuo, Gospode, i ja sam se dao obmanuti. Ti si me uhvatio i prisilio. Na podsmijeh sam dan na dan, i sav mi se svijet ruga.
Jeremija 20,8Ah, kad govorim, moram zavikati: "nepravda, sila!" moram vikati, jer riječ Gospodnja donosi mi svaki dan porugu i podsmijeh.
Jeremija 20,9Kažem li: "Neću više misliti a njega, neću više nikada govoriti u ime njegovo k, tada gori i bukti u meni kao oganj, zatvoren u kostima mojim! Mučim se, da ga podnesem, a ne mogu više!
Jeremija 20,10Ah, čujem tolike gdje šapuću - groza unaokolo - : "Prijavite ga! Mi ga izdajemo!" Svi prijatelji moji vrebaju, da posrnem: "On se može biti dade obmanuti! Tada ga imamo u ruci i osvetit ćemo se njemu."
Jeremija 20,11Ali je sa mnom Gospod kao jak junak. Zato neka navaljuju progonitelji moji, ne mogu mi ništa. Posramit će se - jer neće postići ništa - sramota im je vječna, nezaboravna.
Jeremija 20,12Gospode nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji istražuješ bubrege i srca! Daj da vidim tvoju osvetu na njima, jer sam stvar svoju stavio na tebe!
Jeremija 20,13Hvalu pjevajte Gospodu! Slavite Gospoda! On izbavlja život siromahu iz ruke zlikovčeve.
Jeremija 20,14Proklet dan, u koji se rodih, dan, kad mi život dade mati, neka nije blagoslovljen!
Jeremija 20,15Proklet čovjek, koji donese radosnu vijest ocu mojemu: "Rodi ti se dijete, dječak!" - On ga je obradovao visoko. -
Jeremija 20,16Tako neka se dogodi tome čovjeku kao gradovima, što ih je razorio Gospod, bez milosrđa! Neka sluša jauk ujutro, vrisku ratnu opodne,
Jeremija 20,17Jer me ne usmrti u krilu materinu, da bi mi mati moja bila grob, i tijelo njezino da bi ostalo dovijeka trudno!
Jeremija 20,18Zašto sam morao izaći iz krila materina, da doživim muku i žalost, da potratim dane svoje u sramoti"
Jeremija 20,1 A svećenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, ču kako Jeremija prorokuje te riječi.
Jeremija 20,2I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu.
Jeremija 20,3A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: "Jahve te više ne zove Pašhur već `Užas odasvud`.
Jeremija 20,4Jer ovako govori Jahve: `Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim ćeš očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti.
Jeremija 20,5I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom stečeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat ću u ruke neprijateljima. Oni će sve opljačkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.`
Jeremija 20,6A ti ćeš se, Pašhure, sa svim svojim ukućanima seliti u Babilon. Da, u Babilon ćeš doći i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao.
Jeremija 20,7Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava.
Jeremija 20,8Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan.
Jeremija 20,9I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al` tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.
Jeremija 20,10Čuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!
Jeremija 20,11Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote.
Jeremija 20,12O Jahve nad Vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju.
Jeremija 20,13Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.
Jeremija 20,14Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen!
Jeremija 20,15Proklet bio čovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muškić!" i time mi oca obradova.
Jeremija 20,16Tom čovjeku bilo kao gradovima što ih Jahve nemilice razvali; već u cik zore čuo zapomaganje i poklike bojne u podne,
Jeremija 20,17jer me ne pogubi u majčinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna!
Jeremija 20,18O, zašto izađoh iz majčina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokončam dane!
Jeremija 20,1Svećenik Pašehur, sin Imerov, upravitelj Kuće GOSPODOVE, sasluša Jeremiju prorokovati sve to.
Jeremija 20,2Tad Pašehur se dohvati Jeremije i priveza ga za stub srama na gornjim vratima Benjaminovim, onim od Kuće GOSPODOVE.
Jeremija 20,3Sutradan, kad ga Pašehur dođe skinuti sa stuba hrama, Jeremija mu rece: ”GOSPOD te više ne zove Pašehur, već Užas posvemašnji.
Jeremija 20,4Naime, tako govori GOSPOD: Od sada ću načiniti od tebe jedno strašilo i za tebe samog i za tvoje prijatelje. Oni, past će pod mačem svojih neprijatelja, a ti ćeš tome biti svjedokom. Ljude ću Judine izručiti pod vlast kralja Babilonije; on će ih izgnati u Babiloniju, i potući će ih mačem.
Jeremija 20,5Sve zalihe ovog grada, sav plod njegovog rada, sve što ima dragocijeno, sve riznice kraljeva Judinih, ja ću ih izručiti njihovim neprijateljima; oni će ih opljačkati, oni će ih pokupiti, oni će ih odnijeti u Babilon.
Jeremija 20,6A ti, Pašehuru, sa svima koji borave kod tebe, otići ćeš u robstvo; ti ćeš stići u Babilon, a ondje ćeš umrijeti, ondje ćeš biti pokopan, da, ti sa svim svojim prijateljima kojima si propovijedao u ime Lažnosti . “
Jeremija 20,7GOSPODE, ti si prekomjerno isko- ristio moju bezazlenost, da, ja sam zaista bio neiskusan; ti si me mnom nasilno upotrijebio i postigao što si htio. Tijekom cijelog dana, mene izvrgavaju ruglu, svi se sprdaju sa mnom.
Jeremija 20,8Svaki put kad imam riječ za izreći, moram zvati u pomoć i jadikovati: ” Nasilje, kažnjavanje! “ Zbog riječi GOSPODOVE, ja sam na udarcu cijelog dana uvrjedama i porugama.
Jeremija 20,9Kad ja kažem: ” Neću više činiti opaski, neću više izgovoriti riječi u njegovo ime“, ona tad postaje poda mnom kao jedna vatra proždiruća, uhićenik mojeg tijela; iscrpljuje me nositi ju u sebi, ali ja ne uspijevam.
Jeremija 20,10čujem prijeteće govore mnoštva to je posvda strahota: ” Potkažite ga! “ ” Da, potkazat ćemo ga! “ Svi moji bližnji vrebaju moje slabosti: ” Možda će se pustiti obmanuti u svojoj bezazlenosti i mi ćemo ga obmanuti, mi ćemo mu se odužiti. “
Jeremija 20,11Ali, GOSPOD je sa mnom kao jedan strašni ratnik; moji će progonitelji posrnuti i neće postići ciljeva svojih. Posramiti će se oni neće uspjeti. Obeščašćeni zauvijek! To se neće zaboraviti.
Jeremija 20,12Pjevajte GOSPODU! Slavite GOSPODA! On otima život sirotih iz vlasti zločinaca
Jeremija 20,14Proklet dan kad bih rođen! Dan kad me moja majka porodi, nek ne bude blagoslovljen!
Jeremija 20,15Proklet čovjek koji objavi mojem ocu: ” Jedan sin ti se rodi! “ I on ga ispuni radošću! “
Jeremija 20,16Nek taj čovjek postane jednak gradovima koje, neporecivo, GOSPOD je porušio! Nek u jutro čuje poziv u pomoć, a u podne ratničke pokliče!
Jeremija 20,17A On, što me nije usmrtio već u utrobi? Moja bi majka mojim grobom postala, njena se trudnoća nikad ispunila ne bi.
Jeremija 20,18Zašto sam ja dakle izišao iz utrobe, za upoznati muku i jad, za biti, svakog dana, izjedan sramom?
Jeremija 20,1A Pashor sin Imirov sveštenik, koji bijaše starješina u domu Gospodnjem, ču Jeremiju gdje prorokuje te riječi.
Jeremija 20,2I udari Pashor proroka Jeremiju, i metnu ga u tamnicu na gornjim vratima Venijaminovijem uz dom Gospodnji.
Jeremija 20,3A sjutradan kad Pashor izvede Jeremiju iz tamnice, reče mu Jeremija: Gospod ti nadje ime ne Pashor nego Magor-Misaviv.
Jeremija 20,4Jer ovako veli Gospod: evo, ja ću pustiti na te strah, na te i na sve prijatelje tvoje, koji će pasti od mača neprijatelja svojih, i oči će tvoje vidjeti, i svega ću Judu dati u ruke caru Vavilonskom, koji će ih odvesti u Vavilon, i pobiće ih mačem.
Jeremija 20,5I daću sve bogatstvo toga grada i sav trud njegov i sve što ima dragocjeno, i sve blago careva Judinijeh daću neprijateljima njihovijem u ruke, i razgrabiće i uzeti i odnijeti u Vavilon.
Jeremija 20,6I ti, Pashore, i svi koji žive u tvom domu otići ćete u ropstvo; i doći ćeš u Vavilon i ondje ćeš umrijeti i ondje ćeš biti pogreben ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao lažno.
Jeremija 20,7Nagovarao si me, Gospode, i dadoh se nagovoriti; bio si jači od mene i nadvladao si me; na potsmijeh sam svaki dan, svak mi se potsmijeva.
Jeremija 20,8Jer otkad govorim, vapijem, radi nasilja i pustošenja vičem, jer mi je riječ Gospodnja na porugu i na potsmijeh svaki dan.
Jeremija 20,9I rekoh: neću ga više pominjati, niti ću više govoriti u ime njegovo; ali bi u srcu mom kao oganj razgorio, zatvoren u kostima mojim, i umorih se zadržavajući ga, i ne mogoh više.
Jeremija 20,10Jer čujem poruge od mnogih, strah otsvuda: prokažite da prokažemo; svi koji bijahu u miru sa mnom, vrebaju da posrnem: da ako se prevari, te ćemo ga nadvladati i osvetićemo mu se.
Jeremija 20,11Ali je Gospod sa mnom kao strašan junak; zato oni koji me gone spotaknuće se i neće nadvladati; posramiće se vrlo; jer neće biti srećni, sramota vječna neće se zaboraviti.
Jeremija 20,12Zato, Gospode nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji vidiš bubrege i srce, daj da vidim tvoju osvetu na njima, jer tebi kazah parbu svoju.
Jeremija 20,13Pjevajte Gospodu, hvalite Gospoda, jer izbavi dušu siromahu iz ruke zlikovačke.
Jeremija 20,14Proklet da je dan u koji se rodih! dan, u koji me rodi mati moja, da nije blagosloven!
Jeremija 20,15Proklet da je čovjek koji javi ocu mojemu i vrlo ga obradova govoreći: rodi ti se sin.
Jeremija 20,16I taj čovjek da bi bio kao gradovi koje Gospod zatr i ne bi mu žao! neka sluša viku ujutru i vrisku u podne,
Jeremija 20,17Što me ne usmrti u utrobi materinoj da bi mi mati moja bila grob, i utroba njezina da bi ostala dovijeka trudna.
Jeremija 20,18Zašto izidoh iz utrobe da vidim muku i žalost i da se svrše u sramoti dani moji?

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje