| 1. Kraljevima 1,1 | Kralj je David bio ostario i postao vremešan. Premda su ga pokrivali, nije se mogao ugrijati. |  
| 1. Kraljevima 1,2 | Tada su mu svjetovale sluge njegove: "Imala bi se potražiti za gospodara kralja mlada djevojka, koja bi dvorila kralja i bila mu na ruku kao skrbnica. Kad bude ona na tvojemu krilu, ugrijat će se već gospodar kralj." |  
| 1. Kraljevima 1,3 | I potražiše lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj i nađoše Abišagu iz Šunama, te je dovedoše kralju. |  
| 1. Kraljevima 1,4 | Djevojka je bila izvanredno lijepa. I ona postade skrbnica kraljeva i dvorila ga je. Ali je kralj ne spoznade. |  
| 1. Kraljevima 1,5 | Adonija, sin Hagitin, pomisli u svojoj preuzetnosti: "Ja sam budući kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi, što su išli pred njim. |  
| 1. Kraljevima 1,6 | Njegov otac nikad mu se u svojemu životu ne usprotivi i ne upita ga: "Zašto činiš tako što?" Usto je imao vrlo lijepu vanjštinu i bio je od rođenja prvi iza Absaloma. |  
| 1. Kraljevima 1,7 | On stupi u dogovore s Joabom, sinom Serujinim, i sa svećenikom Abiatarom, i obojica se priključiše stranci Adonijinoj. |  
| 1. Kraljevima 1,8 | Ali svećenik Sadok i Benaja, sin Jehojadov, prorok Natan i Šimej i Rei ne pristaše za Adonijom, |  
| 1. Kraljevima 1,9 | I kad Adonija zakla ovaca, volova, tovne teladi na kamenu Zoheledu kod izvora Rogela, pozva svu braću svoju, sinove kraljeve, i sve ljude od Jude, što su bili u službi kraljevskoj. |  
| 1. Kraljevima 1,10 | Ali ne pozva proroka Natana, ni Benaja, ni junaka Davidovih, ni brata svojega Salomona. |  
| 1. Kraljevima 1,11 | Tada reče Natan Batšebi, materi Salomonovoj: "Jesi li čula, da Adonija, sin Hagitin, postaje kralj a da David, gospodar naš, ne zna ništa za to? |  
| 1. Kraljevima 1,12 | A sad daj da ti savjet dadnem, kako možeš sebi i svojemu sinu Salomonu spasiti život! |  
| 1. Kraljevima 1,13 | Hajde, otidi unutra kralju Davidu i reci mu: Moj gospodaru i kralju, ti si se ipak zakleo sluškinji svojoj: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene i on će sjediti na prijestolju mojem. Pa zašto Adonija da postaje kralj? |  
| 1. Kraljevima 1,14 | Dok ti tamo budeš govorila s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrdit ću tvoje riječi." |  
| 1. Kraljevima 1,15 | Tako pođe Batšeba kralju u sobu. A kralj je bio vrlo star, i Abišaga Šunamka dvorila ga. |  
| 1. Kraljevima 1,16 | Kad se Batšeba pokloni pred kraljem i baci se ničice, upita kralj: "Što hoćeš?" |  
| 1. Kraljevima 1,17 | Ona mu odgovori: "Gospodaru moj, ti si se zakleo sluškinji svojoj Gospodom, Bogom svojim: "Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene, i on će sjediti na prijestolju mojem. |  
| 1. Kraljevima 1,18 | A evo Adonija postaje kralj, a da ti, moj gospodaru i kralju, ne znaš za to. |  
| 1. Kraljevima 1,19 | Dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo i pozvao je sve sinove kraljeve i svećenika Abiatara i vojskovođu Joaba. A tvojega sluge Salomona nije pozvao. |  
| 1. Kraljevima 1,20 | U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte su sada oči svega Izraela. Javi im, tko će kao nasljednik sjesti na prijestolje mojega gospodara i kralja! |  
| 1. Kraljevima 1,21 | Inače doći će tako daleko, da ćemo ja i moj sin Salomon biti tu kao zločinci, čim moj gospodar i kralj počine kod otaca svojih." |  
| 1. Kraljevima 1,22 | Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan. |  
| 1. Kraljevima 1,23 | Javiše kralju: "Prorok je Natan ovdje." On stupi pred kralja i baci se pred kraljem ničice na svoje lice. |  
| 1. Kraljevima 1,24 | Tada reče Natan: "Moj gospodaru i kralju! Ti si naredio: Adonija će biti kralj poslije mene, on će sjediti na prijestolju mojem. |  
| 1. Kraljevima 1,25 | On je danas otišao i dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo. Pozvao je sve sinove kraljeve i vojskovođe i svećenika Abiatara. I eno jedu i piju kod njega i viču: živio kralj Adonija! |  
| 1. Kraljevima 1,26 | A mene, sluge tvojega, ni svećenika Sadoka, ni Benaju, sina Jehojadova, ni tvojega sluge Salomona nije pozvao. |  
| 1. Kraljevima 1,27 | Ako je to bilo naređeno od mojega gospodara i kralja, to nijesi dao obavijestiti svojega sluge, tko će kao nasljednik sjediti na prijestolju mojega gospodara i kralja." |  
| 1. Kraljevima 1,28 | Nato odgovori kralj David: "Zovnite mi Batšebu!" Ona se pojavi pred kraljem i stupi pred kralja. |  
| 1. Kraljevima 1,29 | I kralj se zakle ovako: "Tako živ bio Gospod, koji me je izbavio iz svake nevolje! |  
| 1. Kraljevima 1,30 | Ja sam ti se zakleo Gospodom, Bogom Izraelovim: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene. On će mjesto mene sjediti na prijestolju mojem. Danas ću to izvesti." |  
| 1. Kraljevima 1,31 | Tada se nakloni Batšeba licem do zemlje, pokloni se kralju i reče: "Vječno neka živi moj gospodar, kralj David!" |  
| 1. Kraljevima 1,32 | I zapovjedi kralj David: "Zovnite mi svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jehojadova!" Kad su se oni pojavili pred kraljem, |  
| 1. Kraljevima 1,33 | Zapovjedi im kralj: "Uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, dajte posaditi mojega sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona! |  
| 1. Kraljevima 1,34 | Tamo neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom! Onda dajte zatrubiti u trubu i vičite: živio kralj Salomon! |  
| 1. Kraljevima 1,35 | Tada uzađite za njim ovamo! On neka dođe i sjedne na prijestolje moje, jer on će biti kralj mjesto mene, njega sam odredio za kneza nad Izraelom i Judom." |  
| 1. Kraljevima 1,36 | Benaja, sin Jehojadov, dogovori kralju: "Tako neka bude! Tako je volja Gospoda, Boga mojega gospodara i kraja. |  
| 1. Kraljevima 1,37 | Kako je bio Gospod s mojim gospodarom i kraljem, tako neka bude i sa Salomonom i neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje Davida, mojega gospodara i kralja!" |  
| 1. Kraljevima 1,38 | I siđoše svećenik Sadok i prorok Natan i Benaja, sin Jehojadov, s Keretejima i Peletejima, dadoše Salomona posaditi na mazgu kralja Davida i odvedoše ga do Gihona. |  
| 1. Kraljevima 1,39 | Svećenik Sadok, koji je bio uzeo sa sobom rog s uljem iz šatora, pomaza Salomona. Zatrubiše u trubu, i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!" |  
| 1. Kraljevima 1,40 | Tada pođe sav narod gore za njim. Ljudi su svirali u frule i klicali su tako glasno, da se je sva zemlja razlijegala od vike njihove. |  
| 1. Kraljevima 1,41 | To čuše Adonija i svi uzvanici, što su bili kod njega, kad upravo svršiše gozbu. Kad Joab začu glas trube, upita: "Zašto ta velika vika u gradu?" |  
| 1. Kraljevima 1,42 | Dok je on još govorio, dođe Jonatan, sin svećenika Abiatara. Adonija reče: "Hodi, ti si čovjek hrabar i nosiš dobru vijest!" |  
| 1. Kraljevima 1,43 | A Jonatan odgovori Adoniji: "Naprotiv! Naš gospodar, kralj David, postavio je Salomona za kralja. |  
| 1. Kraljevima 1,44 | Kralj je s njim poslao svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jehojadova, i Kereteje i Peleteje, oni ga dadoše posaditi na mazgu kraljevu, |  
| 1. Kraljevima 1,45 | I svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja, Odatle uz glasno klicanje otidoše gore. Sav je grad uzavreo. To je vika, što ste čuli. |  
| 1. Kraljevima 1,46 | I Salomon je sjeo na kraljevsko prijestolje. |  
| 1. Kraljevima 1,47 | I došle su sluge kraljeve da čestitaju našemu gospodaru, kralju Davidu. Rekoše: Tvoj Bog neka učini ime Salomonovo još slavnijim od imena tvojega i prijestolja njegova još uzvišenijim od prijestolja tvojega! Tada se je naklonio kralj na postelji svojoj, |  
| 1. Kraljevima 1,48 | I usto je ovako kliknuo: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji dade danas, da mogu vidjeti svojim očima, kako Jedan sjedi na prijestolju mojem!" |  
| 1. Kraljevima 1,49 | Tada se prepadoše svi uzvanici koji su bili kod Adonije. Ustadoše, i svaki ode svojim putem. |  
| 1. Kraljevima 1,50 | I Adonija se poboja Salomona. Zato ustade, ode i uhvati se za rogove žrtvenika. |  
| 1. Kraljevima 1,51 | Javiše Salomonu: "Adonija se uplašio od kralja Salomona i eno se uhvatio za rogove žrtvenika i moli: "Kralj Salomon mora mi se najprije zakleti, da neće sluge svojega mačem pogubiti." |  
| 1. Kraljevima 1,52 | Salomon reče: "Ako se pokaže kao pošten čovjek, neće mu dlaka pasti na zemlju. A vidi li se, da čini zlo, poginut će." |  
| 1. Kraljevima 1,53 | Nato posla kralj Salomon i dade ga odvesti od žrtvenika. Kad dođe i baci se ničice pred kraljem Salomonom, reče mu Salomon: "Idi u kuću svoju!" |  
  | 
| 1. Kraljevima 1,1 |  Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su  ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati. |  
| 1. Kraljevima 1,2 | Tada  mu rekoše njegove sluge: "Trebalo bi potražiti za gospodara mladu  djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala  na njegovu krilu, to će ugrijati kralja gospodara. |  
| 1. Kraljevima 1,3 | Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i nađoše Abišagu  Šunamku te je dovedoše kralju. |  
| 1. Kraljevima 1,4 | Djevojka je bila izvanredno  lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna. |  
| 1. Kraljevima 1,5 | Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja ću  biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi  koji su išli pred njim. |  
| 1. Kraljevima 1,6 | Njegov ga otac za svoga života nikad  nije ukorio niti ga kad upitao: "Zašto tako činiš?" Bio je, osim  toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma. |  
| 1. Kraljevima 1,7 | On  se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, pa se obojica priključiše Adoniji. |  
| 1. Kraljevima 1,8 | Ali svećenik Sadok i Jojadin  sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše  uz Adoniju. |  
| 1. Kraljevima 1,9 | Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene  teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela,  te pozva svu svoju braću, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj  službi; |  
| 1. Kraljevima 1,10 | ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih  junaka, a ni svoga brata Salomona. |  
| 1. Kraljevima 1,11 | Tada reče Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi  čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David,  naš gospodar, o tome i ne zna? |  
| 1. Kraljevima 1,12 | Dođi da te savjetujem kako  bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. |  
| 1. Kraljevima 1,13 | Hajde, otiđi kralju Davidu i reci mu: `Zar se nisi ti, gospodaru moj  kralju, zakleo svojoj službenici govoreći: Tvoj sin Salomon kraljevat  će poslije mene, i on će sjediti na mome prijestolju! Kako sada  Adonija posta kraljem?` |  
| 1. Kraljevima 1,14 | I dok ti budeš ondje i razgovorala  se s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrditi tvoje riječi. |  
| 1. Kraljevima 1,15 | Bat-Šeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i  Abišaga Šunamka služila mu. |  
| 1. Kraljevima 1,16 | Pokloni mu se Bat-Šeba i pade  ničice pred kraljem, a kralj upita: "Što želiš? |  
| 1. Kraljevima 1,17 | Ona mu odgovori:  "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim:  `Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na  moje prijestolje.` |  
| 1. Kraljevima 1,18 | A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš! |  
| 1. Kraljevima 1,19 | Naklao  je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao  je sve sinove kraljeve, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. |  
| 1. Kraljevima 1,20 | U tebe su sada, gospodaru  moj i kralju, uprte oči svega Izraela da mu ti objaviš tko će  te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. |  
| 1. Kraljevima 1,21 | Inače, čim počine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj  sin Salomon bit ćemo krivci. |  
| 1. Kraljevima 1,22 | Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan. |  
| 1. Kraljevima 1,23 | Javiše kralju: "Ovdje je prorok Natan." On uđe kralju i pade  ničice pred njim. |  
| 1. Kraljevima 1,24 | Natan reče: "Gospodaru moj i kralju, jesi  li ti odredio: `Adonija će kraljevati poslije mene i sjedit će  na mome prijestolju?` |  
| 1. Kraljevima 1,25 | Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim  i kliču: `Živio kralj Adonija!` |  
| 1. Kraljevima 1,26 | Ali mene, tvoga slugu, svećenika  Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije  pozvao. |  
| 1. Kraljevima 1,27 | Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko će biti nasljednik  na prijestolju gospodara moga kralja?" |  
| 1. Kraljevima 1,28 | Tada progovori David i reče: "Pozovite mi Bat-Šebu!"  Ona dođe kralju i stupi preda nj. |  
| 1. Kraljevima 1,29 | Kralj se tada zakle: "Tako  mi Jahve živoga koji me izbavio iz svih nevolja! |  
| 1. Kraljevima 1,30 | Danas ću  ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj  će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome  prijestolju! |  
| 1. Kraljevima 1,31 | Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se  pred kraljem i reče: "Neka vječno živi gospodar moj kralj David! |  
| 1. Kraljevima 1,32 | A kralj David reče: "Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka  Natana i Benaju, sina Jojadina." I dođoše oni pred kralja, |  
| 1. Kraljevima 1,33 | a on im reče: "Uzmite sluge  svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju  mazgu i odvedite ga do Gihona. |  
| 1. Kraljevima 1,34 | Ondje neka ga svećenik Sadok  i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada  i obznanite: `Živio kralj Salomon!` |  
| 1. Kraljevima 1,35 | Zatim se uspnite amo  s njim i neka uđe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje  mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom  i nad Judom. |  
| 1. Kraljevima 1,36 | Benaja, sin Jojadin, reče kralju: "Amen - tako neka bude!  To je i riječ Jahve, Gospodara kraljeva! |  
| 1. Kraljevima 1,37 | Kao što je Jahve  bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom!  Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja  Davida, gospodara moga! |  
| 1. Kraljevima 1,38 | Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kerećani  i Pelećani siđoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše  ga na Gihon. |  
| 1. Kraljevima 1,39 | Svećenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem  i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: "Živio  kralj Salomon! |  
| 1. Kraljevima 1,40 | I sav narod pođe za njim gore i sviraše puk  u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla. |  
| 1. Kraljevima 1,41 | Čuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri  kraju gozbe. I Joab je čuo trube pa upita: "Čemu ta buka u gradu? |  
| 1. Kraljevima 1,42 | Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Ebjatara, i Adonija mu reče: "Ti si valjan čovjek, zacijelo nosiš dobru  vijest! |  
| 1. Kraljevima 1,43 | Jonatan odgovori: "Jest, naš gospodar, kralj David, učinio  je Salomona kraljem! |  
| 1. Kraljevima 1,44 | Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kerećane i Pelećane.  Oni ga posadiše na kraljevu mazgu, |  
| 1. Kraljevima 1,45 | i svećenik Sadok i prorok  Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno  kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli. |  
| 1. Kraljevima 1,46 | Još  više: Salomon je već sjeo na kraljevsko prijestolje |  
| 1. Kraljevima 1,47 | i došle  su sluge kraljeve čestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreći:  `Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i  prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.` Kralj se tada poklonio  na svojoj postelji |  
| 1. Kraljevima 1,48 | i ovako rekao: `Neka je blagoslovljen  Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim  očima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.` |  
| 1. Kraljevima 1,49 | Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i  raziđoše se svaki svojim putem. |  
| 1. Kraljevima 1,50 | Adonija pak, u strahu od  Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika. |  
| 1. Kraljevima 1,51 | Javiše  Salomonu: "Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži  za rogove žrtvenika govoreći: `Neka mi se danas kralj Salomon  zakune da neće sluge svoga mačem pogubiti.` |  
| 1. Kraljevima 1,52 | Salomon reče nato: "Ako se pokaže poštenim čovjekom,  neće mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a nađe li se u zlu,  poginut će. |  
| 1. Kraljevima 1,53 | Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika;  on dođe i pade ničice pred Salomonom, koji mu reče: "Pođi svome  domu! |  
  | 
| 1. Kraljevima 1,1 | Kralj David bijaše star, i zašao u starost; pokrivahu ga odjećom, ali ga ne mogoše zagrijati. |  
| 1. Kraljevima 1,2 | Njegove mu sluge rekoše: ” Trebalo bi tražiti za mog gospodina kralja jednu mladu djevicu; ona bi bila u kraljevoj službi, držala bi mu mjesto žene  ona bi dijelila krevet s tobom i bilo bi toplo mom gospodinu kralju. “ |  
| 1. Kraljevima 1,3 | Potražiše jednu jednu lijepu mladu djevojku po svoj zemlji Izraelovoj, nađoše Abišag jednu šunamitku  i dovedoše ju kralju. |  
| 1. Kraljevima 1,4 | Ta mlada djevojka bijaše neobično lijepa; ona mu držaše mjesto žene i služaše ga; međutim kralj je ne poznade . |  
| 1. Kraljevima 1,5 | Adonias, sin Haguitin, izigravaše princa, govoreći: ” Ja sam taj koji će vladati. “ On si pribavi jedna kola i konje  kao i 50 ljudi koji trčaše ispred njega. |  
| 1. Kraljevima 1,6 | Nikad, tijekom svog života, njegov otac ga ne ukori govoreći: ”Zašto ti tako postupaš? “ Osim toga, on bijaše veoma lijep, a njegova ga majka bijaše rodila poslije Absaloma. |  
| 1. Kraljevima 1,7 | On se dogovori s Joabom, sinom Serujavljevim, i sa svećenikom Abiatarom  koji mu dadoše svoju podršku. |  
| 1. Kraljevima 1,8 | Ali, ni svećenik Sadok, ni Benajahu, sin Jehojadavljev, ni prorok Natan, ni Šimej, ni Rej, ni junaci  Davidovi ne bijahu pristaše Adoniasove. |  
| 1. Kraljevima 1,9 | On ponudi kao *žrtvu ovce, goveda, masnu telad pokraj kamena Zoheletova koji je pokraj izvora Roguel  i pozva on svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve ljude Judine koji bijahu u kraljevoj službi. |  
| 1. Kraljevima 1,10 | Ali, on ne pozva proroka Natana, ni Benajahua, ni junake, ni svog brata Solomona. |  
| 1. Kraljevima 1,11 | Natan tada reče Betsabeji, majci Solomonovoj: ” Nisi li ti doznala da Adonias, sin Haguitin, je postao kraljem u ne znanju našeg gospodara Davida? |  
| 1. Kraljevima 1,12 | Sada, idi! Ja ću ti dati jedan savjet: spasi svoj život kao i život svog sina Solomona. |  
| 1. Kraljevima 1,13 | Idi, uđi kod kralja Davida i reci mu: Nisi li meni svojoj sluškinji  moj gospodine kralju, dao ovaj zavjet: Tvoj sin Solomon je taj koji će sjesti na moje prijestolje? Zašto je dakle Adonias postao kralj? |  
| 1. Kraljevima 1,14 | I dok ti budeš još ondje razgovarala s kraljem, ja ću ući i potvrdit ću tvoje riječi. “ |  
| 1. Kraljevima 1,15 | Betsabeja uđe kod kralja, u njegovu osobnu sobu kralj bijaše veoma star i Abišag šunamitka ga služiše. |  
| 1. Kraljevima 1,16 | Betsabeja se povi i pokloni se pred kraljem; on reče: ” što hoćeš ti? “ |  
| 1. Kraljevima 1,17 | Ona mu odgovori: ” Moj gospodaru, ti si načinio ovu prisegu sluškinji svojoj, po GOSPODU, svojem Bogu: Tvoj je sin, Solomon, onaj koji će vladati poslije mene, i onaj koji će sjesti na moje prijestolje; |  
| 1. Kraljevima 1,18 | Sada, evo Adonias je kraljem, a ipak, moj gospodaru kralju, ti ne znaš ništa o tome! |  
| 1. Kraljevima 1,19 | On je ponudio kao *žrtvu volove, utovljenu telad, brojne ovce i pozvao sve kraljeve sinove, kao i svećenika Abiatara i zapovjednika vojske Joaba, ali on nije pozvao mog sina Solomona. |  
| 1. Kraljevima 1,20 | što se tiče tebe, moj gospodaru kralju, sav Izrael ima uprte oči u tebe da mu ti oglasiš tko će sjesti na prijestolje poslije mog gospodara kralja. |  
| 1. Kraljevima 1,21 | Kad moj gospodar kralj bude legao sa svojim očevima  ja i moj sin Solomon bit ćemo držani za krivce. “ |  
| 1. Kraljevima 1,22 | Ona još razgovaraše s kraljem kad uđe prorok Natan. |  
| 1. Kraljevima 1,23 | Najaviše kralju: ” Evo proroka Natana! “ On dođe pred kralja, pokloni se pred njim, licem prema zemlji, |  
| 1. Kraljevima 1,24 | i reče: ” Moj gospodaru kralju, jesi li ti zapovjedio ovo: Adonias će vladati poslije mene i on je taj koji će sjesti na moje prijestolje? |  
| 1. Kraljevima 1,25 | Jer on je danas sišao k izvoru Roguel, on je ponudio kao žrtvu bikove, tovljenu telad, brojne ovce i on je pozvao sve sinove kraljeve, zapovjednike vojske i svećenika Abiatara; oni upravo jedu i piju u njegovoj nazočnosti i govore: živio kralj Adonias! |  
| 1. Kraljevima 1,26 | Ali, mene on nije pozvao, mene, tvog slugu, kao ni svećenika Sadoka kao ni Benajahua, sina Jehojadavljeva, kao ni tvog slugu Solomona. |  
| 1. Kraljevima 1,27 | Da li se to zaista događa na zapovijed mog gospodara kralja? Ipak, ti nisi priopćio svom sluzi tko bi sjeo na tron mog gospodina kralja poslije tebe! “ |  
| 1. Kraljevima 1,28 | Kralj David odgovori: ” Pozovite mi Betsabeju! “ Ona dođe pred kralja i stade pred njega. |  
| 1. Kraljevima 1,29 | Kralj učini ovu prisegu: ” Po život GOSPODA koji me oslobodio svake strijepnje, |  
| 1. Kraljevima 1,30 | kao što sam ti prisegao po GOSPODU, Bogu Izraelovom: Moj je sin, Solomon, je taj koji će vladati poslije mene, on je taj koji će sjesti na prijesto moj umjesto mene. Danas odmah ja ću postupiti tako. “ |  
| 1. Kraljevima 1,31 | Betsabeja se prikloni, licem prema zemlji, ona se pokloni pred kraljem i reče: ” živio zauvijek moj gospodine kralju Davide. “ |  
| 1. Kraljevima 1,32 | Kralj David tada reče: Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benajahua, sina Jehojadavljeva! “ Oni dođoše pred kralja. |  
| 1. Kraljevima 1,33 | On im reče: ” Uzmite sa sobom sluge svojeg gospodara; stavit će te mog sina Solomona na moju osobnu mulu i dovest će te ga u Gihon |  
| 1. Kraljevima 1,34 | Ondje, svećenik Sadok i prorok Natan će ga pomazati što će ga posvetiti kraljem nad Izraelom  dok će te vi svirati iz roga i uzvikivati: živio kralj Solomon! |  
| 1. Kraljevima 1,35 | Uzjahat će te u njegovoj pratnji, i on će doći sjesti na moj prijestol; on je taj koji će vladati umjesto mene, on je taj kojeg ja postavljam kao glavu nad Izraelom i Judom. “ |  
| 1. Kraljevima 1,36 | Benajahu, sin Jehojadavljev, odgovori kralju: ” *Amen! Tako govori GOSPOD, Bog mog gospodina kralja. |  
| 1. Kraljevima 1,37 | Kako GOSPOD bijaše s mojim gospodinom kraljem, tako će on biti sa Solomonom; on će uzveličati svoj prijestol još više nego onaj mog gospodina kralja Davida. “ |  
| 1. Kraljevima 1,38 | Svećenik Sadok, prorok Natan, Benajahu, sin Jehojadavljev, kao i Keretinci i Peletinci  siđoše; oni uspeše Solomona na mulu kralja Davida i odvedoše ga u Gihon. |  
| 1. Kraljevima 1,39 | Svećenik Sadok uze u *šatoru rog ulja i učini pomazanje nad Solomonom što ga posveti kraljem; zasviraše u rog i sav narod povika: ” živio kralj Solomon! “ |  
| 1. Kraljevima 1,40 | Sav se narod uspne u njegovoj pratnji; puk sviraše u frulu i klicaše od veselja tako da je zemlja praskala pod njihovom vriskom. |  
| 1. Kraljevima 1,41 | Adonias kao i svi njegovi uzvanici začuše te povike  dok oni upravo završavaše jelo; Joab isto začu zvuk roga i reče: ” Zašto ta graja u gradu? “ |  
| 1. Kraljevima 1,42 | On još govoriše kad stiže Jonatan, sin svećenika Abiatara. Adonias mu reče: ” Dođi, ti si jedan valjan čovjek; ti sigurno imaš za najaviti jednu dobru vijest. “ |  
| 1. Kraljevima 1,43 | Jonatan odgovori Adoniasu: ” Nikako! Naš gospodin kralj David načinio je Solomona kraljem! |  
| 1. Kraljevima 1,44 | Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka i proroka Natana, Benajahua, sina Jehojadavljeva, kao i Keretince i Peletince; i oni su ga uzjahali na kraljevu mulu. |  
| 1. Kraljevima 1,45 | Svećenik Sadok i prorok natan učinili su mu kraljevsko pomazanje u Gihonu odakle su odjahali s radošću; i grad je bio oduševljen: to je ta buka koju vi čujete. |  
| 1. Kraljevima 1,46 | A Solomon je čak sjeo na kraljevski prijestol; |  
| 1. Kraljevima 1,47 | što više, sluge kraljeve su došle čestitati  našem gospodinu kralju Davidu govoreći: Nek tvoj Bog učini ime Solomonovo još slavnijim no tvoje, i nek uzveliča njegov prijestol više nego tvoj. Kralj se opružio po svom krevetu, |  
| 1. Kraljevima 1,48 | i čak ovako govorio: Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog Izraelov, što je dao danas nekoga da sjedne na moj prijestol i da ga moje oči mogu vidjeti. “ |  
| 1. Kraljevima 1,49 | Svi uzvanici Adoniasovi uzdrhtaše, digoše se i svatko pobježe na svoju stranu. |  
| 1. Kraljevima 1,50 | Adonias, on, zbog straha od Solomona, diže se i ode dohvatiti rog na *oltaru |  
| 1. Kraljevima 1,51 | Izvijestiše to Solomonu: ” Evo, Adonias zbog straha od kralja Solomona, je uhvatio rogove oltara govoreći: Nek mi kralj Solomon danas prisegne da neće danas ubiti svog slugu mačem! “ |  
| 1. Kraljevima 1,52 | Solomon reče: ” Ako se bude ponašao kao častan čovjek, neće na zemlju pasti ni jedna dlaka s njegove glave; ali ako se u njega nađe i najmanje zla, on će umrijeti. “ |  
| 1. Kraljevima 1,53 | Kralj Solomon posla ljude da ga skinu s oltara. On se dođe pokloniti pred kraljem, a Solomon mu reče: ” Vrati se kući. “ |  
  | 
| 1. Carevima 1,1 | A car David ostarje i bi vremenit, i koliko ga pokrivahu haljinama ne mogaše se zagrijati. |  
| 1. Carevima 1,2 | Tada mu rekoše sluge njegove; neka potraže caru gospodaru našemu mladu djevojku, pa ona neka stoji pred carem i dvori ga, i na krilu neka mu spava, da se zagrijeva car gospodar naš. |  
| 1. Carevima 1,3 | I potražiše lijepu djevojku po svijem krajevima Izrailjskim, i nađoše Avisagu Sunamku, te je dovedoše caru. |  
| 1. Carevima 1,4 | A ta djevojka bijaše vrlo lijepa, i dvoraše cara i služaše mu: ali je car ne pozna. |  
| 1. Carevima 1,5 | A Adonija sin Agitin podiže se govoreći: ja ću biti car. I nabavi sebi kola i konjika, i pedeset ljudi koji trčahu pred njim. |  
| 1. Carevima 1,6 | I otac ga nigda ne nakara, niti mu reče: zašto radiš tako? A on bješe vrlo lijep, i mati ga rodi iza Avesaloma. |  
| 1. Carevima 1,7 | I dogovaraše se s Joavom sinom Serujinim i s Avijatarom sveštenikom, koji pomagahu Adoniji. |  
| 1. Carevima 1,8 | Ali Sadok sveštenik i Venaja sin Jodajev i Natan prorok i Semaj i Rej i junaci Davidovi ne pristaše za Adonijom. |  
| 1. Carevima 1,9 | Tada nakla Adonija ovaca i volova i ugojene stoke kod kamena Zoeleta, koji je kod izvora Rogila, i pozva svu braću svoju, sinove careve, i sve ljude od Jude, sluge careve; |  
| 1. Carevima 1,10 | Ali ne pozva Natana proroka, ni Venaje, ni ostalijeh junaka, ni Solomuna brata svojega. |  
| 1. Carevima 1,11 | Tada reče Natan Vitsaveji materi Solomunovoj govoreći: jesi li čula da se zacario Adonija sin Agitin? a gospodar naš David ne zna. |  
| 1. Carevima 1,12 | Nego sada hajde, ja ću te svjetovati kako ćeš izbaviti dušu svoju i dušu sina svojega Solomuna. |  
| 1. Carevima 1,13 | Hajde, otidi k caru Davidu i reci mu: nijesi li se ti, gospodaru moj care, zakleo sluškinji svojoj govoreći: Solomun sin tvoj biće car poslije mene, i on će sjedjeti na prijestolu mojem? Zašto se dakle zacari Adonija? |  
| 1. Carevima 1,14 | I gle, dok ti još budeš ondje govoreći s carem, ja ću doći za tobom, i dopuniću tvoje riječi. |  
| 1. Carevima 1,15 | I tako uđe Vitsaveja k caru u klijet. A car bijaše vrlo star; i Avisaga Sunamka dvoraše ga. |  
| 1. Carevima 1,16 | I savivši se Vitsaveja pokloni se caru; a car joj reče: šta ćeš? |  
| 1. Carevima 1,17 | A ona mu reče: gospodaru moj, ti si se zakleo Gospodom Bogom svojim sluškinji svojoj: Solomun sin tvoj biće car poslije mene, i on će sjedjeti na prijestolu mojem. |  
| 1. Carevima 1,18 | A sada evo Adonija se zacari, a ti, gospodaru moj care, i ne znaš. |  
| 1. Carevima 1,19 | Naklao je volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozvao sve sinove careve, i Avijatara sveštenika i Joava vojvodu; a Solomuna sluge tvojega nije pozvao. |  
| 1. Carevima 1,20 | Sada, care gospodaru moj, oči su svega Izrailja uprte u tebe, da im kažeš ko će sjesti na prijesto tvoj, gospodaru moj care, poslije tebe. |  
| 1. Carevima 1,21 | Inače kad gospodar moj car počine kod otaca svojih, bićemo ja i sin moj Solomun krivi. |  
| 1. Carevima 1,22 | I gle, dok ona još govoraše caru, dođe prorok Natan. |  
| 1. Carevima 1,23 | I javiše caru govoreći: evo Natana proroka. I on stupivši pred cara pokloni se caru licem do zemlje. |  
| 1. Carevima 1,24 | I reče Natan: care, gospodaru moj, jesi li ti kazao: Adonija će biti car poslije mene, i on će sjedjeti na prijestolu mojem? |  
| 1. Carevima 1,25 | Jer otide danas i nakla volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozva sve sinove careve i vojvode i Avijatara sveštenika; i eno jedu i piju s njim i govore: da živi car Adonija. |  
| 1. Carevima 1,26 | Mene pak, sluge tvojega, ne pozva, ni Sadoka sveštenika, ni Venaje sina Jodajeva, ni Solomuna sluge tvojega. |  
| 1. Carevima 1,27 | Je li to car gospodar moj naredio? ne kazav sluzi svojemu ko će sjesti na prijesto gospodara mojega cara poslije njega. |  
| 1. Carevima 1,28 | A car David odgovori i reče: zovite mi Vitsaveju. I ona dođe pred cara, i stade pred carem. |  
| 1. Carevima 1,29 | Tada se zakle car govoreći: tako da je živ Gospod, koji je izbavio dušu moju od svake nevolje, |  
| 1. Carevima 1,30 | Kako sam ti se zakleo Gospodom Bogom Izrailjevim rekavši: Solomun sin tvoj biće car poslije mene, i on će sjedjeti na prijestolu mojem mjesto mene, tako ću učiniti danas. |  
| 1. Carevima 1,31 | Tada Vitsaveja savi se licem do zemlje i pokloni se caru, pa reče: da živi gospodar moj car David dovijeka! |  
| 1. Carevima 1,32 | Potom reče car David: zovite mi Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju sina Jodajeva. I oni dođoše pred cara. |  
| 1. Carevima 1,33 | A car im reče: uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, i posadite Solomuna sina mojega na moju mazgu i i odvedite ga do Giona; |  
| 1. Carevima 1,34 | I neka ga ondje Sadok sveštenik i Natan prorok pomažu za cara nad Izrailjem, i zatrubite u trubu i recite: da živi car Solomun! |  
| 1. Carevima 1,35 | Potom se vratite za njim, i on neka dođe i sjede na prijesto moj i caruje mjesto mene; jer sam njega odredio da bude vođ Izrailju i Judi. |  
| 1. Carevima 1,36 | A Venaja sin Jodajev odgovori caru i reče: amin! neka tako reče Gospod Bog gospodara mojega cara. |  
| 1. Carevima 1,37 | Kako je Gospod bio s gospodarem mojim carem tako tako neka bude i sa Solomunom, i neka podigne prijesto njegov još više nego prijesto gospodara mojega cara Davida. |  
| 1. Carevima 1,38 | I tako otide Sadok sveštenik i Natan prorok i Venaja sin Jodajev i Hereteji i Feleteji, i posadiše Solomuna na mazgu cara Davida i odvedoše ga do Giona. |  
| 1. Carevima 1,39 | I Sadok sveštenik uze rog s uljem iz šatora, i pomaza Solomuna. Potom zatrubiše u trubu i sav narod reče: da živi car Solomun! |  
| 1. Carevima 1,40 | I sav narod pođe za njim, i narod sviraše u svirale i veseljaše se veoma da se zemlja razlijegaše od vike njihove. |  
| 1. Carevima 1,41 | I začu Adonija i sve zvanice koje bijahu s njim, pošto jedoše; začu i Joav glas trubni, pa reče: kaka je to vika i vreva u gradu? |  
| 1. Carevima 1,42 | I dokle on još govoraše, gle, dođe Jonatan sin Avijatara sveštenika; i Adonija mu reče: hodi, jer si junak i nosiš dobre glase. |  
| 1. Carevima 1,43 | A Jonatan odgovori i reče Adoniji: ta, gospodar naš car David postavi Solomuna carem. |  
| 1. Carevima 1,44 | Jer car posla s njim Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju sina Jodajeva, i Hereteje i Feleteje, i posadiše ga na carevu mazgu. |  
| 1. Carevima 1,45 | I pomazaše ga Sadok sveštenik i Natan prorok kod Giona za cara, i otidoše odande veseleći se tako da je grad uzavreo; to je vika koju čuste. |  
| 1. Carevima 1,46 | I Solomun je već sjeo na carski prijesto. |  
| 1. Carevima 1,47 | I došle su sluge careve, i blagosloviše gospodara našega cara Davida govoreći: da Bog proslavi ime Solomunovo još većma nego tvoje, i prijesto njegov da podigne još više nego tvoj. I pokloni se car na postelji svojoj. |  
| 1. Carevima 1,48 | Još ovako reče car: da je blagosloven Gospod Bog Izrailjev, koji dade danas ko će sjedeti na prijestolu mojemu, da vide moje oči. |  
| 1. Carevima 1,49 | Tada se prepadoše, i ustaše sve zvanice Adonijine, i otidoše svak svojim putem. |  
| 1. Carevima 1,50 | A Adonija bojeći se Solomuna usta i otide, i uhvati se za rogove oltaru. |  
| 1. Carevima 1,51 | I javiše Solomunu govoreći: eno, Adonija se uplašio od cara Solomuna, i eno ga, uhvatio se za rogove oltaru, i veli: neka mu se zakune car Solomun da neće ubiti sluge svojega mačem. |  
| 1. Carevima 1,52 | A Solomun reče: ako bude pošten čovjek, ni dlaka s glave njegove neće pasti na zemlju; ali ako se nađe zlo na njemu, poginuće. |  
| 1. Carevima 1,53 | I tako posla car Solomun, te ga dovedoše od oltara; i kad dođe, pokloni se caru Solomunu; a Solomun mu reče: idi kući svojoj. |  
  |