Postanak 32,1 | I Jakov otide svojim putem, i tada ga sretoše anđeli Božji. |
Postanak 32,2 | Kad ih ugleda Jakov, povika: "Ovo je tabor Božji!" Zato prozva ono mjesto Mahanaim. |
Postanak 32,3 | Nato posla Jakov pred sobom glasnike k bratu svojemu Ezavu u zemlju Seir, u pokrajinu edomsku, |
Postanak 32,4 | I naloži im: "Ovako recite gospodaru mojemu Ezavu: Sluga tvoj Jakov poručuje ti ovo: 'Boravio sam i do sada se zadržao kod Labana. |
Postanak 32,5 | Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluga i sluškinja. Tako poručujem gospodaru svojemu, da bih našao milost u očima tvojim.'" |
Postanak 32,6 | Glasnici se vratiše k Jakovu i javiše: "Dođosmo k bratu tvojemu Ezavu; on ti ide u susret, i to s četiri stotine momaka." |
Postanak 32,7 | Tada se Jakov uplaši jako, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude, što ih imao sa sobom, i stoku i goveda i deve u dva tabora. |
Postanak 32,8 | Pomisli naime: "Ako napane Ezav jedan tabor i svlada ga, drugi će tabor moći umaknuti. |
Postanak 32,9 | Tada se pomoli Jakov: "O Bože oca mojega Abrahama! Bože oca mojega Izaka! Gospode, koji si rekao meni: 'Vrati se u domovinu svoju i k rodbini svojoj, i ja ću gledati, da ti bude dobro!' |
Postanak 32,10 | Nijesam vrijedan svih milosti i sve vjernosti; što si je iskazao slugi svojemu, jer samo štapom putničkim svojim prekoračih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora. |
Postanak 32,11 | Ah, izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Ezavove; jer se bojim, da ne dođe i ne pobije nas, matere s djecom! |
Postanak 32,12 | Ali ti si obećao: 'Ja ću gledati, da ti bude dobro, i učinit ću potomstvo tvoje da ga bude kao pijeska u moru, što se ne može izbrojiti od množine.' " |
Postanak 32,13 | Onu noć prenoći tamo; potom izabra od imetka svojega dar za brata svojega Ezava: |
Postanak 32,14 | Dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; |
Postanak 32,15 | Trideset deva dojilica s mladima njihovim, četrdeset mladih krava i deset mladih bikova, dvadeset magarica i deset magaradi. |
Postanak 32,16 | Predade ih slugama svojim, svako stado napose, i zapovjedi slugama svojim: "Idite naprijed preda mnom i ostavite prostora između jednoga stada i drugoga!" |
Postanak 32,17 | Prvomu dade ovaj naputak: "Kad te susretne brat moj Ezav, pa te upita: 'Čiji si i kamo ćeš, i čije su te životinje pred tobom? |
Postanak 32,18 | Tada ti reci: 'Sluge tvojega Jakova; ovo šalje on na dar gospodaru svojemu Ezavu; on sam dolazi odmah za nama.' " |
Postanak 32,19 | Tako i drugomu i trećemu i svima, što su gonili stado, dade Naputak: "Kako eto naredih, tako recite Ezavu, kad ga susretnete! |
Postanak 32,20 | I još kažite: 'Sluga tvoj Jakov dolazi odmah za nama.' " Mislio je naime: "Darom, što ide preda mnom, umirit ću ga, onda istom stupit ću mu pred oči, možda me tada prijazno primi." |
Postanak 32,21 | Tako ode dar naprijed pred njim, a on sam ostade onu noć u taboru. |
Postanak 32,22 | Ipak se diže još one noći, uze obadvije žene svoje i obadvije sluškinje svoje i jedanaest sinova svojih i prijeđe gaz Jaboka. |
Postanak 32,23 | Uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda imanje svoje prenese prijeko. |
Postanak 32,24 | Jakov ostade sam. Tada se je jedan borio s njim sve do osvitka zore. |
Postanak 32,25 | I kad ovaj vidje, da ga ne može nadjačati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu isčaši stegno iz zglavka, kad se je borio s njim. |
Postanak 32,26 | Tada reče onaj: "Pusti me; jer je zora već osvanula!" Ali on odgovori: "Ne puštam te, dok me ne blagosloviš." |
Postanak 32,27 | Onaj ga upita: "Kako se zoveš!" On odgovori: "Jakov." |
Postanak 32,28 | A onaj mu reče: "Od sada se nećeš više zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si." |
Postanak 32,29 | Tada zamoli Jakov: "Kaži mi ime svoje! On odgovori: "Što me pitaš za ime moje?" I onda ga blagoslovi ondje. |
Postanak 32,30 | Jakov prozva ono mjesto Penuel, i reče on: "Vidjeh Boga licem u lice, a ipak ostadoh na životu. |
Postanak 32,31 | Sunce je pred njim izašlo, kad ostavi za sobom Penuel. A hramao je zbog stegna svojega. |
Postanak 32,32 | Zato sinovi Izraelovi sve do dana današnjega ne jedu mišicu na zglavku u stegnu, jer udari Jakova po zglavku u stegnu. |
|
Postanak 32,1 | Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kćeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. |
Postanak 32,2 | Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli Božji. |
Postanak 32,3 | Kad ih Jakov opazi, reče: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim. |
Postanak 32,4 | Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, |
Postanak 32,5 | i naloži im: "Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: `Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. |
Postanak 32,6 | Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.` |
Postanak 32,7 | Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka. |
Postanak 32,8 | Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. |
Postanak 32,9 | Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. |
Postanak 32,10 | Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: `Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!` |
Postanak 32,11 | Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. |
Postanak 32,12 | Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu. |
Postanak 32,13 | Ti si rekao: `Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.` |
Postanak 32,14 | Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: |
Postanak 32,15 | dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; |
Postanak 32,16 | trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. |
Postanak 32,17 | Stado po stado preda svojim slugama. Onda reče svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak među stadima! |
Postanak 32,18 | A prvom izda naredbu rekavši: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: `Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo pred tobom?` |
Postanak 32,19 | odgovori: `Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.` |
Postanak 32,20 | Tako je naredio i drugome, pa trećemu i svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš. |
Postanak 32,21 | Još mu dodaj: `A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.`" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, možda će mi oprostiti. |
Postanak 32,22 | Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taborištu. |
Postanak 32,23 | One noći on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza. |
Postanak 32,24 | Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. |
Postanak 32,25 | Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. |
Postanak 32,26 | Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali. |
Postanak 32,27 | Potom reče: "Pusti me jer zora sviće!" Ali on odgovori: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš. |
Postanak 32,28 | Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov. |
Postanak 32,29 | Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si. |
Postanak 32,30 | Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi. |
Postanak 32,31 | Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reče - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh. |
Postanak 32,32 | Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. |
Postanak 32,33 | Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi. |
|
Stvaranje 32,1 | Laban se diže u rano jutro, zagrli svoje kćeri i svoje sinove, blagoslovi ih i vrati se kući. |
Stvaranje 32,2 | Jakov kročiše svojim putem kad glasonoše Božje naiđoše. |
Stvaranje 32,3 | Čim ih opazi, on povika: ` Ovo je Božji tabor` i on nazva to mjesto Mahanaim . |
Stvaranje 32,4 | Jakov posla pred sobom tekliće prema svojem bratu Ezavu u zemlju Seir u polje Edoma . |
Stvaranje 32,5 | On im dade zapovijedi i reče: ` Ovako ćete vi govoriti mojem gospodaru Ezavu: Ovako govori tvoj sluga Jakov: Ja sam boravio kod Labana i zadržao sam se sve do sada. |
Stvaranje 32,6 | Posjedujem bikove i magarce, sitnu stoku, sluge i sluškinje, i smatrao sam nužnim poslati glasonoše i obavijestiti svog gospodara Ezava da bih našao milost u njega. ` |
Stvaranje 32,7 | Glasonše se vratiše Jakovu i rekoše: ` Išli smo kod tvojeg brata Ezava. On također ide tebi u susret, ima 40 ljudi sa sobom. ` |
Stvaranje 32,8 | Jakova zahvati strah i zebnja ga spopade . On razdijeli ljude koji su bili s njim u dva tabora, sitnu i krupnu stoku, i deve, |
Stvaranje 32,9 | govoreći: ` Ako Ezav naiđe na jedan od ova dva tabora i uništi ga, preostali tabor moći će se izbaviti. ` |
Stvaranje 32,10 | Potom Jakov povika: ` Bože mojeg oca Abrahama, Bože mojeg oca Izaka, Ti GOSPODE koji si mi rekao: Vrati se u zemlju svoju i svoje obitelji i ja ću ti učiniti dobro, |
Stvaranje 32,11 | ja sam suviše mali za sve te naklonosti i svu tu vjernost koju si primijenio prema svojem sluzi! Jer ja nisam prešao Jordan s ničim drugim osim sa svojim štapom a sada sam formirao dva tabora. |
Stvaranje 32,12 | Milost, spasi me iz ruku mojeg brata, ruke Ezava jer ja ga se bojim, ja se bojim da ne dođe i ne udari nas, mene, majku s djecom. |
Stvaranje 32,13 | Ti, ti si mi rekao: Ja ću ti učiniti dobro i umnožiti tvoje potomstvo kao pijesak u moru koji se ne može prebrojati koliko ga ima! ` |
Stvaranje 32,14 | On ostade te noći u tom mjestu. Od životinja s kojima je raspolagao, Jakov pripremi jedan poklon za svog brata Ezava: |
Stvaranje 32,15 | dvije stotine koza, dvadeset jaraca, dvadeset ovaca i dvadeset ovnova, |
Stvaranje 32,16 | trideset devinih ženki sa svojim mladim, četrdeset krava i deset volova, dvadeset magarica i deset magaraca. |
Stvaranje 32,17 | On dade svojim slu gama svako stado posebno i reče im: ` Pođite ispred mene i načinite jedan razmak između svakog stada. ` |
Stvaranje 32,18 | potom dade ovu zapovijed prvom sluzi: ` Kad te moj brat Ezav susretne i upita govoreći: Čiji si ti? Kamo ideš ? Čije je stado koje ide pred tobom? |
Stvaranje 32,19 | Ti ćeš odgovoriti: Tvojeg sluge Jakova. To je jedan poklon koji on šalje svojem gospodaru Ezavu a on sam dolazi iza nas. ` |
Stvaranje 32,20 | On dade istu zapovijed drugom sluzi, potom trećem, potom svima koji su išli iza svojih stada: ` Svi ćete to, reče on, govoriti na isti način Ezavu kad ga susretnete i njemu ćete reći: Tvoj sluga Jakov također dolazi iza nas. ` |
Stvaranje 32,21 | On je u stvari rekao: `Ja ću ublažiti njegovo raspoloženje presrećući ga ovim poklonom; poslije toga ja ću ga vidjeti osobno i možda će me dobro primiti. ` |
Stvaranje 32,22 | Poklon pođe naprijed, on sam ostade te noći u taborištu. |
Stvaranje 32,23 | Te iste noći, on se diže, uze svoje dvije žene, svoje dvije sluškinje, svojih jedanaestero djece, i prijeđe gaz na Jaboku . |
Stvaranje 32,24 | On ih uze i prevede preko rijeke, potom on prevede ono što je pripadalo njemu, |
Stvaranje 32,25 | a Jakov osta sam. Jedan čovjek hrvao se s njim u prašini sve do u osvit dana. |
Stvaranje 32,26 | On vidje da ga ne može nadmašiti, udari ga u kuk koji se iščaši dok se hrvao s njim po prašini. |
Stvaranje 32,27 | On mu reče: `Pusti me jer je svanulo.` `Noinih te pustiti, odgovori on, dok me ne blagosloviš.` |
Stvaranje 32,28 | On mu reče: ` Koje je tvoje ime? ` ` Jakov `, odgovori on. |
Stvaranje 32,29 | On preuze: ` Ne ćete se zvati više Jakov, već Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima i ti si ih nadmašio. ` |
Stvaranje 32,30 | Jakov ga zamoli: ` Milost, označi mi svoje ime. ` ` A zašto, reče on, pitaš me ti za moje ime ? ` |
Stvaranje 32,31 | Jakov nazva to mjesto Peniel to jest Lice-od-Boga, jer `ja vidjeh Boga licem u lice i moj život bi spašen. ` |
Stvaranje 32,32 | Sunce se dizaše kad on prođe Penuel . Hramao je u kuku. |
Stvaranje 32,33 | Zbog tog sinovi Izraelovi ne jedu mišića s buta koji je na bedrenom kuku, još i danas. U stvari on bijaše udario Jakova u kuk, u bedreni mišić. |
|
1. Mojsijeva 32,1 | A Jakov otide svojim putem; i sretoše ga anđeli Božiji; |
1. Mojsijeva 32,2 | A kad ih ugleda Jakov, reče: ovo je oko Božji. I prozva ono mjesto Mahanaim. |
1. Mojsijeva 32,3 | I Jakov posla pred sobom glasnike k Isavu bratu svojemu u zemlju Sir, krajinu Edomsku. |
1. Mojsijeva 32,4 | I zapovjedi im govoreći: ovako kažite gospodaru mojemu Isavu: sluga tvoj Jakov ovako kaže: bio sam došljak kod Lavana i bavio se dosad. |
1. Mojsijeva 32,5 | A imam volova i magaraca, ovaca i sluga i sluškinja, i poslah da javim tebi gospodaru svojemu, eda bih našao milost pred tobom. |
1. Mojsijeva 32,6 | I vratiše se glasnici k Jakovu i rekoše mu: idosmo do brata tvojega Isava, i eto on ti ide na susret s četiri stotine momaka. |
1. Mojsijeva 32,7 | A Jakov se uplaši jako i zabrinu se; pa razdijeli svoje ljude i ovce i goveda i kamile u dvije čete. |
1. Mojsijeva 32,8 | I reče: ako Isav udari na jednu četu i razbije je, da ako druga uteče. |
1. Mojsijeva 32,9 | I reče Jakov: Bože oca mojega Avrama i Bože oca mojega Isaka, Gospode, koji si mi kazao: vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja ću ti biti dobrotvor! |
1. Mojsijeva 32,10 | Nijesam vrijedan tolike milosti i tolike vjere što si učinio sluzi svojemu; jer samo sa štapom svojim prijeđoh preko Jordana, a sada sam gospodar od dvije čete. |
1. Mojsijeva 32,11 | Izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Isavove, jer se bojim da ne dođe i ubije mene i mater s djecom. |
1. Mojsijeva 32,12 | A ti si kazao: zaista ja ću ti biti dobrotvor, i učiniću sjeme tvoje da bude kao pijeska morskoga, koji se ne može izbrojiti od množine. |
1. Mojsijeva 32,13 | I zanoći ondje onu noć, i uze što mu dođe do ruke, da pošlje na dar Isavu bratu svojemu, |
1. Mojsijeva 32,14 | Dvjesta koza s dvadeset jaraca, dvjesta ovaca s dvadeset ovnova, |
1. Mojsijeva 32,15 | Trideset kamila dojilica s kamiladima, četrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica s desetoro magaradi. |
1. Mojsijeva 32,16 | I predade ih slugama svojim, svako stado napose, i reče slugama: idite naprijed preda mnom, ostavljajući dosta mjesta između jednoga stada i drugoga. |
1. Mojsijeva 32,17 | I zapovjedi prvomu govoreći: kad sreteš Isava brata mojega, pa te zapita: čiji si? i kuda ideš? i čije je to što goniš pred sobom? |
1. Mojsijeva 32,18 | A ti reci: sluge tvojega Jakova, a ovo šalje na dar gospodaru svojemu Isavu, a eto i sam ide za nama. |
1. Mojsijeva 32,19 | Tako zapovjedi i drugomu i trećemu i svijema koji iđahu za stadom, i reče: tako kažite Isavu kad naiđete na nj. |
1. Mojsijeva 32,20 | I još kažite: eto, Jakov sluga tvoj ide za nama. Jer govoraše: ublažiću ga darom koji ide preda mnom, pa ću mu onda vidjeti lice, da ako me lijepo primi. |
1. Mojsijeva 32,21 | Tako otide dar naprijed, a on prenoći onu noć kod čete svoje. |
1. Mojsijeva 32,22 | I po noći usta, i uze obje žene i dvije robinje i jedanaestoro djece svoje; i prebrodi brod Javok. |
1. Mojsijeva 32,23 | A pošto njih uze i prevede preko potoka, preturi i ostalo što imaše. |
1. Mojsijeva 32,24 | A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek rvaše s njim do zore. |
1. Mojsijeva 32,25 | I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovjek rvaše s njim. |
1. Mojsijeva 32,26 | Pa onda reče: pusti me, zora je. A Jakov mu reče: neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. |
1. Mojsijeva 32,27 | A čovjek mu reče: kako ti je ime. A on odgovori: Jakov. |
1. Mojsijeva 32,28 | Tada mu reče: otsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio si. |
1. Mojsijeva 32,29 | A Jakov zapita i reče: kaži mi kako je tebi ime. A on reče: što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga ondje. |
1. Mojsijeva 32,30 | I Jakov nadjede ime onomu mjestu Fanuil; jer, veli, Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi. |
1. Mojsijeva 32,31 | I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno svoje. |
1. Mojsijeva 32,32 | Zato sinovi Izrailjevi ne jedu krajeva od mišića na zglavku u stegnu do današnjega dana, što se Jakovu povrijediše krajevi od mišića na zglavku u stegnu. |
|