| Postanak 37,1 | Jakov se nastani u zemlji, u kojoj su boravili oci njegovi kao došljaci, u zemlji kanaanskoj. |
| Postanak 37,2 | Ovo je povijest potomstva porodice Jakovljeve. Josip, mladić od sedamnaest godina, čuvao je ovce s braćom svojom, i pomogao je sinovima Bilhe i Zilpe žena oca svojega. I Josip bi javljao ocu svojemu, što bi se o njima zlo govorilo. |
| Postanak 37,3 | A Izrael je volio Josipa više, nego sve sinove svoje, jer mu se je bio rodio u starosti njegovoj; i tako mu skroji dugačku haljinu s rukavima. |
| Postanak 37,4 | I kad su braća njegova vidjela, da ga otac njihov više voli, nego svu braću njegovu, zamrziše na njega, te nijesu mogli s njim prijaznu riječ da progovore. |
| Postanak 37,5 | Jedanput usni Josip san i pripovjedi ga braći svojoj, a oni još većma zamrziše na njega. |
| Postanak 37,6 | On im je pripovijedao: "Čujte, kakav sam imao san! |
| Postanak 37,7 | Gle, vezali smo snoplje u polju, i moj se snop ispravi i ostade stojeći, a gle, vaši se snopovi postavili unaokolo i poklanjali se snopu mojemu." |
| Postanak 37,8 | Tada mu braća njegova rekoše: "Ti još hoćeš kralj biti nad nama i vladati nama?" Onda još većma zamrziše na njega zbog sanova njegovih i riječi njegovih. |
| Postanak 37,9 | Drugi put usni opet san i pripovjedi ga braći svojoj. Reče: "Gle, usnio sam opet san: Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda poklanjali se meni." |
| Postanak 37,10 | Kad je to pripovjedio ocu svojemu i braći svojoj, ukori ga otac njegov i reče mu: "Kakav je to san, što si ga imao? Zar da ja, mati tvoja i braća tvoja dođemo i da se pred tobom na tlo bacimo?" |
| Postanak 37,11 | I otad su mu bila braća njegova zavidna, ali otac je to pamtio. |
| Postanak 37,12 | I kad jedanput braća njegova otidoše da pasu ovce oca svojega kod Šekema, |
| Postanak 37,13 | Reče Izrael Josipu: "Braća tvoja čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te k njima!" On mu odgovori: "Evo me!" |
| Postanak 37,14 | Tada mu reče: "Hajde i vidi, kako je braći tvojoj i kako je stadu, i javi mi!" Tako ga posla iz doline hebronske, i on dođe u Šekem. |
| Postanak 37,15 | I čovjek jedan nađe ga, gdje luta po polju, i zapita ga: "što tražiš?" |
| Postanak 37,16 | On odgovori: "Tražim braću svoju; pa reci mi, gdje sad čuvaju stado!" |
| Postanak 37,17 | Čovjek odgovori: "Otišli su dalje odavde; čuo sam gdje rekoše: "Poći ćemo u Dotan." I otide Josip za braćom svojom i nađe ih u Dotanu. |
| Postanak 37,18 | Oni ga ugledaše izdaleka i, prije nego im se približi, skovaše lukavu osnovu proti njemu, da ga ubiju. |
| Postanak 37,19 | Rekoše jedan drugome: "Eno dolazi sanjar! |
| Postanak 37,20 | Hajde da ga ubijemo i da ga bacimo u jednu jamu, pa ćemo tada reći, da ga je prožderala divlja zvijer. Vidjet ćemo, što će biti od sanova njegovih." |
| Postanak 37,21 | Kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz ruku njihovih i reče: "Nećemo ga ubijati!" |
| Postanak 37,22 | I Ruben ih nagovarao: "Ne prolijevajte krvi; bacite ga tamo u jamu u pustinji, ali ne mećite ruke na njega!" Tako ga htjede izbaviti iz ruke njihove i povratiti ga opet ocu njegovu. |
| Postanak 37,23 | I čim Josip dođe k braći svojoj, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu s rukavima, što ju imao na sebi. |
| Postanak 37,24 | Zgrabiše ga i baciše ga u jamu. A jama je bila prazna; nije bilo vode u njoj. |
| Postanak 37,25 | Tada sjedoše da ručaju; pa podigoše oči svoje i pogledaše, a to je dolazila gomila Išmaelaca tamo od Gileada. Deve njihove bile su natovarene mirodijama, balsamom i smirnom; putovali su, da to donesu u Egipat. |
| Postanak 37,26 | Juda reče braći svojoj: "Kakva nam korist, ako ubijemo brata svojega i skrijemo umorstvo njegovo? |
| Postanak 37,27 | Hajde da ga prodamo Išmaelcima i da ne mećemo ruke na njega, jer brat je naš, naše meso vlastito." Pristadoše na to braća njegova. |
| Postanak 37,28 | I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz jame i prodadoše Josipa za dvadeset srebrnjaka Išmaelcima, a oni odvedoše Josipa u Egipat. |
| Postanak 37,29 | Kad je Ruben opet došao k jami, i vidje da nema više Josipa u jami, on razdera haljine svoje, |
| Postanak 37,30 | Vrati se k braći svojoj i reče: "Dječaka nema više tu! Kamo ću ja sada?" |
| Postanak 37,31 | A oni uzeše haljinu Josipovu, zaklaše jare i zamočiše haljinu u krv. |
| Postanak 37,32 | Tada poslaše dugačku haljinu ocu svojemu i poručiše mu: "Što nađosmo; vidi, je li to haljina sina tvojega ili nije!" |
| Postanak 37,33 | Kad ju on izbliza pogledao, povika: "Haljina je to sina mojega! Divlja ga zvijer prožderala! Rastrgan, rastrgan je Josip!" |
| Postanak 37,34 | I Jakov rastrga haljine svoje i zaogrnu leđa svoja kostrijetom i tugovao je za sinom svojim dugo vremena. |
| Postanak 37,35 | Gledali su doduše svi sinovi njegovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i reče: "Ne, s tugom ću sići k sinu svojemu u carstvo mrtvih." Tako ga je oplakivao otac njegov. |
| Postanak 37,36 | A Midjanci prodadoše ga u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straže. |
|
| Postanak 37,1 | A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj. |
| Postanak 37,2 | Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladić, u dobi od sedamnaest godina, Josip je čuvao stada sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. |
| Postanak 37,3 | Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu. |
| Postanak 37,4 | Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti. |
| Postanak 37,5 | Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze. |
| Postanak 37,6 | "Poslušajte", reče im, "san što sam ga usnio! |
| Postanak 37,7 | Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu. |
| Postanak 37,8 | Njegova ga braća upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima. |
| Postanak 37,9 | Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu! |
| Postanak 37,10 | Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: "Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati? |
| Postanak 37,11 | I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu. |
| Postanak 37,12 | Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu Šekema. |
| Postanak 37,13 | Izrael reče Josipu: "Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem. |
| Postanak 37,14 | Potom će mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem. |
| Postanak 37,15 | Neki čovjek nađe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš? |
| Postanak 37,16 | "Tražim braću", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje čuvaju stada? |
| Postanak 37,17 | A čovjek reče: "Odavde su otišli. Čuo sam ih gdje govore: `Hajdemo u Dotan.`" Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu. |
| Postanak 37,18 | Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. |
| Postanak 37,19 | I jedan drugom reče: "Eno stiže onaj sanjar! |
| Postanak 37,20 | Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova! |
| Postanak 37,21 | Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: "Nemojmo oduzimati njegova života! |
| Postanak 37,22 | Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu. |
| Postanak 37,23 | Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; |
| Postanak 37,24 | pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. |
| Postanak 37,25 | Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. |
| Postanak 37,26 | Tada reče Juda svojoj braći: "Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? |
| Postanak 37,27 | Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso." Braća ga poslušaju. |
| Postanak 37,28 | Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. |
| Postanak 37,29 | Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću. |
| Postanak 37,30 | A kad se vratio svojoj braći, povika: "Dječaka nema! Kamo ću ja sad? |
| Postanak 37,31 | A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoče u krv. |
| Postanak 37,32 | Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije. |
| Postanak 37,33 | Prepozna je on pa reče: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan! |
| Postanak 37,34 | I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. |
| Postanak 37,35 | Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, sići ću k svome sinu u Šeol tugujući!" Tako ga je oplakivao njegov otac. |
| Postanak 37,36 | A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže. |
|
| Stvaranje 37,1 | Jakov obitavaše u zemlji gdje njegov otac bijaše izbjeglicom. |
| Stvaranje 37,2 | Evo obitelji Jakovljeve . Josip, star sedamnaest godina, napasaše ovce sa svojom braćom. Josip je bio dijete koje je pratilo sinove Bilhaine i sinove Zilpine, žena svojeg oca. On izvješćivaše svog oca o njihovim ogovaranjima . |
| Stvaranje 37,3 | Izrael je pretpostavljao Josipa svoj njegovoj braći jer ga je stekao u starosti svojoj. On mu dade načiniti jednu prinčevsku tuniku |
| Stvaranje 37,4 | a njegova braća uvidješe da ga on pretpostavlja njima svima; oni ga zamrzješe i ne mogoše s njim više razgovarati prijateljski. |
| Stvaranje 37,5 | Josip usni san koji ispriča svojoj braći a oni ga još više zamrzješe. |
| Stvaranje 37,6 | ` Poslušajte dakle, reče im on, san koji sam usnio. |
| Stvaranje 37,7 | Upravo smo povezivali snoplje usred polja kad se moj snop uzdiže i osta uspravan. Vaše snoplje ga okruži i pokloni se pred njim. ` |
| Stvaranje 37,8 | Njegova braća mu odgovoriše: ` Želiš li ti vladati nad nama kao kralj ili nam gazdovati kao gospodar ? ` Oni ga zamrzješe još više zbog njegovih snova i njegovih riječi. |
| Stvaranje 37,9 | Josip imade još jedan drugi san koji ispriča svojoj braći: ` Evo, reče on, ja sam usnio još jedan san: sunce, mjesec i jedanaest zvijezda se pokloniše preda mnom. ` |
| Stvaranje 37,10 | On ga ispriča svojem ocu kao i svojoj braći; njegov otac ga izgrdi i reče mu: ` Koji si to san imao! Hoćemo li, ja, tvoja majka i tvoja braća, doći pokloniti se pred tobom do zemlje? ` |
| Stvaranje 37,11 | Njegova ga braća omrznuše ljubomorno, no njegov otac sustegnu stvar. |
| Stvaranje 37,12 | Njegova braća odoše u Sišem napasati stado svojeg oca. |
| Stvaranje 37,13 | Ovaj tada reče Josipu: ` Nisu li tvoja braća na ispaši u Sišemu? Idi, ja te šaljem s njima. ` ` Evo me `, odgovori on |
| Stvaranje 37,14 | ` idi vidjeti, reče mu on, kako se ponašaju tvoja braća, kako je stado, i izvijesti me o novostima. ` Bila je to dolina Hebrona kamo ga on otposla, a Josip ode u Sišem. |
| Stvaranje 37,15 | Jedan ga čovjek nađe kako luta poljem i taj ga čovjek upita:`Što tražiš ti? ` |
| Stvaranje 37,16 | ` Tražim svoju braću, odgovori on. Pokaži mi dakle gdje oni napasaju. ` |
| Stvaranje 37,17 | Čovjek mu odgovori: ` Oni su otišli odavde jer ja sam ih čuo reći: ` Hajdemo u Dotan .` Josip slijediše svoju braću koju nađe u Dotanu. |
| Stvaranje 37,18 | Oni ga ugledaše iz daljine. Prije no što je bio blizu njih oni mu snovaše smrt. |
| Stvaranje 37,19 | Rekoše jedni drugima: ` Evo dolazi čovjek koji sanja. |
| Stvaranje 37,20 | Sad je čas! Hajde! Ubijmo ga i bacimo u jame. Reći ćemo da ga je jedna od divljih zvijeri požderala pa ćemo vidjeti što je bilo od njegovih snova! ` |
| Stvaranje 37,21 | Ruben to ču i htjede ga izbaviti iz njihovih šaka: `Ne dirajmo njegov život `, reče on.` |
| Stvaranje 37,22 | Za izbaviti ga iz njihovih ruku i vratiti ga njegovom ocu, Ruben im reče: ` Ne prolijevajte krvi, bacite ga u tu jamu u pustinji, i ne nanosite ruku na njega. ` |
| Stvaranje 37,23 | Dakle, u času kad Josip stiže k svojoj braći, ona mu strgoše tuniku, prinčevsku tuniku koju je imao na sebi. |
| Stvaranje 37,24 | Dočepaše ga se i baciše u jamu; ta jama bijaše prazna, ne bijaše u njoj vode. |
| Stvaranje 37,25 | Potom sjedoše jesti. Digavši oči, oni vidješe jednu karavanu Ismaelita koji su dolazili iz Galada i čije deve su prenosile tragantovu, terpentinsku i ladanumovu smolu za prodaju u Egiptu . |
| Stvaranje 37,26 | Juda reče svojoj braći: `Koje koristi ako bi ubili svojeg brata i skrili njegovu krv ? |
| Stvaranje 37,27 | Hajdemo ga prodati Ismaelitima i ne nosimo ruke na njega, jer naš je brat, to jest naše meso. ` Braća ga njegova poslušaše. |
| Stvaranje 37,28 | Madijanitski trgovci koji prolažaše izvukoše Josipa iz ruke i prodadoše ga za dvadeset srebrenih sikala Ismaelitima, koji ga odvedoše u Egipat. |
| Stvaranje 37,29 | Kad se Ruben vrati k Jami, Josip više nije bio u njoj. On *rastrga svoju odjeću, |
| Stvaranje 37,30 | i okrenu se k svojoj braći govoreći: ` Dijete nije više ondje! A ja, kamo ću ja ići? ` |
| Stvaranje 37,31 | Oni uzeše Josipovu tuniku i, zaklavši jednog jarca, natopiše ju njegovom krvlju. |
| Stvaranje 37,32 | Oni poslaše odnijeti prinčevsku tuniku svojem ocu i reći mu: ` Ovo smo našli. Prepoznaješ li ti tuniku svojeg sina ili ne. ` |
| Stvaranje 37,33 | On ju prepozna i povika: `Tunika mojeg sina! Jedna ga je divlja zvijer požderala, Josip je raskomadan! ` |
| Stvaranje 37,34 | Jakov rastrga svoju odjeću, opasa *kostrijet i uze žaliti svojeg sina za dugo vrijeme. |
| Stvaranje 37,35 | Kad svi njegovi sinovi i njegove kćeri dođoše ga tješiti, on se odbi tješiti jer, govoraše on ` u žalosti ja ću sići k svojem sinu u *boravište mrtvih `. Njegov ga otac oplaka, |
| Stvaranje 37,36 | a Madianiti ga prodadoše u Egiptu Potifaru, *eunuhu *Faraonovom, velikom ključaru . |
|
| 1. Mojsijeva 37,1 | A Jakov življaše u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji Hananskoj. |
| 1. Mojsijeva 37,2 | Ovo su događaji Jakovljevi. Josif kad bješe momak od sedamnaest godina, pasijaše stoku s braćom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegova; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svojemu. |
| 1. Mojsijeva 37,3 | A Izrailj ljubljaše Josifa najvećma izmeću svijeh sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i načini mu šarenu haljinu. |
| 1. Mojsijeva 37,4 | A braća videći gdje ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrziti na nj tako da mu ne mogahu lijepe riječi progovoriti. |
| 1. Mojsijeva 37,5 | Uz to usni Josif san i pripovjedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj. |
| 1. Mojsijeva 37,6 | Jer im reče: da čujete san što sam snio: |
| 1. Mojsijeva 37,7 | Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu. |
| 1. Mojsijeva 37,8 | Tada mu braća rekoše: da nećeš još biti car nad nama i zapovjedati nam? Stoga još većma stadoše mrziti na nj radi sanova njegovijeh i radi riječi njegovijeh. |
| 1. Mojsijeva 37,9 | Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braći svojoj govoreći: usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni. |
| 1. Mojsijeva 37,10 | A pripovjedi i ocu svojemu i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: kakav je to san što si snio? eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje? |
| 1. Mojsijeva 37,11 | I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove riječi. |
| 1. Mojsijeva 37,12 | A kad braća njegova otidoše da pasu stoku oca svojega kod Sihema, |
| 1. Mojsijeva 37,13 | Reče Izrailj Josifu: ne pasu li braća tvoja stoku kod Sihema? hajde da te pošaljem k njima. A on reče: evo me. |
| 1. Mojsijeva 37,14 | A on mu reče: idi, vidi kako su braća tvoja i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline Hevronske, i on otide put Sihema. |
| 1. Mojsijeva 37,15 | I čovjek jedan nađe ga a on luta po polju, te ga zapita govoreći: šta tražiš? |
| 1. Mojsijeva 37,16 | A on reče: tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gdje su sa stokom? |
| 1. Mojsijeva 37,17 | A čovjek reče: otišli su odavde, jer čuh gdje rekoše: hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braćom svojom, i nađe ih u Dotaimu. |
| 1. Mojsijeva 37,18 | A oni ga ugledaše izdaleka; i dok još ne dođe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju, |
| 1. Mojsijeva 37,19 | I rekoše među sobom: gle, evo onoga što sne sanja. |
| 1. Mojsijeva 37,20 | Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovijeh jama, pa ćemo kazati: ljuta ga je zvjerka izjela. Onda ćemo vidjeti šta će biti od njegovijeh sanova. |
| 1. Mojsijeva 37,21 | Ali Ruvim kad ču to, izbavi ga iz ruku njihovijeh rekav: nemojte da ga ubijemo. |
| 1. Mojsijeva 37,22 | I još im reče Ruvim: nemojte krvi proljevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga šćaše izbaviti iz ruku njihovijeh i odvesti k ocu. |
| 1. Mojsijeva 37,23 | I kad Josif dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi. |
| 1. Mojsijeva 37,24 | I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama bješe prazna, ne bješe vode u njoj. |
| 1. Mojsijeva 37,25 | Poslije sjedoše da jedu. I podigavši oči ugledaše, a to gomila Ismailjaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavoga korijenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir. |
| 1. Mojsijeva 37,26 | I reče Juda braći svojoj: kaka će biti korist što ćemo ubiti brata svojega i zatajiti krv njegovu? |
| 1. Mojsijeva 37,27 | Hajde da ga prodamo ovijem Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braća njegova. |
| 1. Mojsijeva 37,28 | Pa kad trgovci Madijamski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir. |
| 1. Mojsijeva 37,29 | A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdrije haljine svoje, |
| 1. Mojsijeva 37,30 | Pa se vrati k braći svojoj, i reče: nema djeteta; a ja kuda ću? |
| 1. Mojsijeva 37,31 | Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamočiše haljinu u krv, |
| 1. Mojsijeva 37,32 | Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovu poručivši: nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvojega ili nije. |
| 1. Mojsijeva 37,33 | A on je pozna i reče: sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josif je doista raskinut. |
| 1. Mojsijeva 37,34 | I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe; i tužaše za sinom svojim dugo vremena. |
| 1. Mojsijeva 37,35 | I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tješeći ga, ali se on ne dadijaše utješiti, nego govoraše: s tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim. |
| 1. Mojsijeva 37,36 | A Madijanci prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovu, zapovjedniku stražarskom. |
|
