| Izaija 6,1 | U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemogućega gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skut je njegov ispunjavao hram. |
| Izaija 6,2 | Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao šest krila. Dvjema je zaklanjao lice svoje, dvjema noge svoje, a dvjema se lebdeći držao. |
| Izaija 6,3 | Jedan je vikao drugome: "Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove." |
| Izaija 6,4 | I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa, kojim su vikali, i kuća se napuni dima. |
| Izaija 6,5 | Tada ja povikah: "Jao meni, ja sam izgubljen; jer sam čovjek nečistih usana i stojim kod naroda nečistih usana. I ugledah kralja, Gospoda nad vojskama, vlastitim očima!" |
| Izaija 6,6 | Tada jedan od serafa doletje k meni, u ruci mu živ ugljen, što ga je bio uzeo sa žrtvenika kliještima. |
| Izaija 6,7 | Dotače se njim usta mojih i reče: "Gle, ovo se dotače usana tvojih: krivnja zlodjela tvojih iščeznu, grijeh se tvoj utamani!" |
| Izaija 6,8 | I začuh glas Svemogućega, koji reče: "Koga da pošljem? Tko će ići po nalogu mojemu?" Ja odgovorih: "Evo mene, pošlji me!" |
| Izaija 6,9 | On reče: "Idi, reci tome narodu: "Slušajte samo, slušajte, ali nećete razumjeti! Gledajte samo, gledajte, ali nećete poznati! |
| Izaija 6,10 | Učini da otvrdne srce tome narodu! Učini gluhima uši njegove, slijepima oči njegove, da ne vidi očima svojim, da ne čuje ušima svojim, da srce njegovo ne dobije spoznaje, da se ne obrati i ne ozdravi!" |
| Izaija 6,11 | Ja upitah: "Dokle, Svemogući? On odgovori: "Dok ne opuste gradovi, da budu bez stanovnika, kuće da budu bez ljudi, i zemlja dok ne opusti, |
| Izaija 6,12 | Dok Gospod ne protjera u daljinu ljude i ne bude pustoš velika u zemlji. |
| Izaija 6,13 | Jest, živi još u njoj desetina, pa će se i ona zatrti! Ali kao kod brijesta, kao kod hrasta ostane panj, i kad se posijeku, tako je njihov panj sveto sjeme. |
|
| Izaija 6,1 | One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. |
| Izaija 6,2 | Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. |
| Izaija 6,3 | I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove! |
| Izaija 6,4 | Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. |
| Izaija 6,5 | Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama! |
| Izaija 6,6 | Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; |
| Izaija 6,7 | dotače se njome mojih usta i reče: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten. |
| Izaija 6,8 | Tad čuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji! |
| Izaija 6,9 | On odgovori: "Idi i reci tom narodu: `Slušajte dobro, al` nećete razumjeti, gledajte dobro, al` nećete spoznati.` |
| Izaija 6,10 | Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio. |
| Izaija 6,11 | Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuće ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš, |
| Izaija 6,12 | dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit će zemlju, |
| Izaija 6,13 | i ostane li u njoj još desetina, i ona će biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj će njihov biti sveto sjeme. |
|
| Izaija 6,1 | Godine smrti kralja Oziasa, ja vidjeh Gospoda sjedjeti na jednom vrlo uzvišenom prijestolju. Njegov skut ispunjavaše Templ . |
| Izaija 6,2 | Serafini se držaše iznad njega. Svaki od njih imaše šest krila: dva za pokriti sebi lice, dva za pokriti sebi noge i dva za letjeti. |
| Izaija 6,3 | Oni kričaše jedni drugima: : *” Svet, svet, svet, GOSPOD, svemogući, njegova slava ispuni svu zemlju!“ |
| Izaija 6,4 | Stožeri vrata počeše se tresti na glas onoga koji kričaše, a Templ se ispunjavaše dimom. |
| Izaija 6,5 | Ja tad rekoh: ” Nesreća moja! Ja sam izgubljen, jer ja sam čovjek : *nečistih usana, ja stanujem u sred jednog puka nečistih usana, a moje su oči vidjele kralja, GOSPODA, svemogućeg. “ |
| Izaija 6,6 | Jedan od serafina doletje prema meni, držeći u svojoj ruci jednu žeravicu koju bijaše uzeo štipaljkom na oltaru. |
| Izaija 6,7 | On mi njome dodirnu usta i reče: ” Od sada kad je ovo dodirnulo tvoje usne, tvoja je grješka odstranjena, tvoj grijeh izbrisan. “ |
| Izaija 6,8 | Ja začuh tada glas GOSPODOV koji govoriše: ” Koga ću ja poslati? Tko će dakle ići za nas?“ A ja rekoh: ” Evo mene, pošalji mene! “ |
| Izaija 6,9 | On reče: ” Idi, ti ćeš reći tom puku: Slušajte dobro, ali bez razumijevanja, gledajte dobro, ali bez razaznavanja. |
| Izaija 6,10 | Ukruti *srce tom puku, začepi njegove uši, zalijepi njegove oči! Nek svojim očima ne vidi, niti nek ne čuje svojim ušima! Da njegovo srce ne razumije! Da ne može se obratiti i biti iscijeljen! “ |
| Izaija 6,11 | Ja tada rekoh: ” Sve do kada, Gospode?“ On reče : ” Sve dok ti gradovi ne budu opustošeni, bez stanovnika, kuće bez ikoga, zemlja opustošena i razorena . “ |
| Izaija 6,12 | GOSPOD će poslati ljude u daljinu i bit će puno napuštene zemlje u unutrašnjosti države. |
| Izaija 6,13 | A i ako opstaje još jedna desetina, u njeno vrijeme i ona bit će stavljena u vatru, kao oboreni hrast i smrdljika, od čega ostaje samo loza sjeme. |
|
| Isaija 6,1 | Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. |
| Isaija 6,2 | Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. |
| Isaija 6,3 | I vikahu jedan drugome govoreći: svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. |
| Isaija 6,4 | I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. |
| Isaija 6,5 | I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. |
| Isaija 6,6 | A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, |
| Isaija 6,7 | I dotače se usta mojih, i reče: evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. |
| Isaija 6,8 | Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: koga ću poslati? i ko će nam ići? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene. |
| Isaija 6,9 | A on reče: idi, i reci tome narodu: slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. |
| Isaija 6,10 | Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele. |
| Isaija 6,11 | A ja rekoh: dokle Gospode? A on reče: dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuće da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti, |
| Isaija 6,12 | I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji. |
| Isaija 6,13 | Ali će još biti u njoj desetina, pa će se i ona zatrti; ali kao hrast ili brijest kojima i kad zbace lišće ostaje stablo, tako će sveto sjeme biti njezino stablo. |
|
