Rimljanima 7,1 | Ili ne znate, braćo, - jer govorim onima, koji znadu zakon - da zakon vlada nad čovjekom, dok je živ? |
Rimljanima 7,2 | Jer je udata žena privezana zakonom za muža, dok on živi; a ako li je umro muž njezin, razriješena je od zakona muževljega. |
Rimljanima 7,3 | Zato, dok joj je muž živ, zvat će se preljubočinica, ako pođe za drugoga muža; a ako joj umre muž, prosta je od zakona, da ne bude preljubočinica, ako pođe za drugoga muža. |
Rimljanima 7,4 | Dakle, braćo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Kristovim, da budete drugoga, onoga, što uskrsnu od mrtvih, da plod donesemo Bogu. |
Rimljanima 7,5 | Jer kad smo bili u tijelu, strasti griješne, što ih je upaljivao zakon, djelovale su u udima našim, da se donosi plod smrti. |
Rimljanima 7,6 | A sad se oslobodismo od zakona, koji nas je držao, da služimo u novome duhu, a ne u starini slova. |
Rimljanima 7,7 | Što ćemo dakle reći? Je li zakon grijeh? Bože sačuvaj! Nego ja grijeha nijesam poznao osim po zakonu; jer nijesam znao za požudu, da zakon nije govorio: "Ne želi!" |
Rimljanima 7,8 | A grijeh uze prigodu po zapovijedi i načini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav. |
Rimljanima 7,9 | A ja sam živio nekad bez zakona; a kad dođe zapovijed, grijeh oživje. |
Rimljanima 7,10 | A ja umrijeh; i nađe se, da mi je zapovijed bila za smrt, a trebala me je voditi k životu. |
Rimljanima 7,11 | Jer grijeh uzevši prigodu po zapovijedi prevari me, i ubi me njome. |
Rimljanima 7,12 | Tako je dakle zakon svet, i zapovijed sveta i pravedna i dobra. |
Rimljanima 7,13 | što je dakle dobro meni zar postade smrt? Bože sačuvaj! Nego grijeh, da se pokaže grijeh, dobrom učini nu smrt, da bude grijeh odviše griješan zapovijeđu. |
Rimljanima 7,14 | Jer znamo, da je zakon duhovan a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh. |
Rimljanima 7,15 | Jer ne znam, što činim, jer ne činim ono, što hoću, nego na što mrzim, ono činim. |
Rimljanima 7,16 | Ako li ono činim, što neću, hvalim zakon, da je dobar. |
Rimljanima 7,17 | A to ja sad više ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni. |
Rimljanima 7,18 | Jer znam, da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu, jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro, ne nalazim. |
Rimljanima 7,19 | Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim. |
Rimljanima 7,20 | A kad činim ono, što neću, već ja to ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni. |
Rimljanima 7,21 | Nalazim dakle zakon, kad hoću dobro da činim, da me na zlo nagoni. |
Rimljanima 7,22 | Jer imam radost u zakonu Božjemu po unutrašnjem čovjeku, |
Rimljanima 7,23 | Ali vidim drugi zakon u udima svojim, koji se protivi zakonu uma mojega i zarobljava me zakonom grijeha, koji je u udima mojim. |
Rimljanima 7,24 | Ja nesretni čovjek! Tko će me izbaviti od tijela smrti ove? |
Rimljanima 7,25 | Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Tako dakle ja sam umom služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha. |
|
Rimljanima 7,1 | Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. |
Rimljanima 7,2 | Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. |
Rimljanima 7,3 | Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga. |
Rimljanima 7,4 | Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. |
Rimljanima 7,5 | Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; |
Rimljanima 7,6 | sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova. |
Rimljanima 7,7 | Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! |
Rimljanima 7,8 | A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. |
Rimljanima 7,9 | Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. |
Rimljanima 7,10 | Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt. |
Rimljanima 7,11 | Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi. |
Rimljanima 7,12 | Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. |
Rimljanima 7,13 | Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom. |
Rimljanima 7,14 | Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. |
Rimljanima 7,15 | Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim. |
Rimljanima 7,16 | Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. |
Rimljanima 7,17 | Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. |
Rimljanima 7,18 | Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. |
Rimljanima 7,19 | Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim. |
Rimljanima 7,20 | Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. |
Rimljanima 7,21 | Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. |
Rimljanima 7,22 | Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, |
Rimljanima 7,23 | ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. |
Rimljanima 7,24 | Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? |
Rimljanima 7,25 | Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha. |
|
Rimljanima 7,1 | Ili pak, ne znate li vi, braći ja govorim ljudima nadležnim u stvari zakona da zakon nema vlasti nad čovjekom nego onoliko dugo vremena koliko on živi? |
Rimljanima 7,2 | Tako, udana žena vezana je jednim zakonom za čovjeka toliko koliko je on u životu; ali, umre li on, on više nije pod ženidbenim zakonom. |
Rimljanima 7,3 | Dakle, ako za svog živog muža ona pripadaše jednom drugom, ona bi bila nazvana preljubnicom; ali, ako muž umre, ona je slobodna glede zakona, tako da neće biti preljubnicom ako pripadajući jednom drugom. |
Rimljanima 7,4 | Vi isto tako, Braćo moja, vi ste bili osuđeni na smrt glede zakona, po tijelu Kristovom, za pripasti jednom drugom, Uskrsnulom iz mrtvih, da bismo donosili plodove za Boga. |
Rimljanima 7,5 | Naime, kad bijasmo u tijelu grješne strasti, služeći se zakonom, djelovaše u našim udovima, da bismo mi donijeli plodove za smrt. |
Rimljanima 7,6 | Ali sada, mrtvi onome što nas držaše zarobljenima, mi smo bili oslobođeni od zakona, na takav način da služimo pod novim redom Duha, a ne više pod istrošenim redom pravila slova . |
Rimljanima 7,7 | Što reći? *Zakon da bi bio grijeh? Sigurno ne! Ali, ja sam upoznao grijeh samo po zakonu. Tako ja ne bih poznao pohlepu da zakon ne bijaše rekao: Ti nećeš žudjeti. |
Rimljanima 7,8 | Koristeći se prilikom; grijeh je proizveo u meni sve vrste pohlepa posredstvom zapovijedi. Jer, bez zakona, grijeh je mrtva stvar. |
Rimljanima 7,9 | Nekada, u odsustvu zakona, ja življah. Ali, zapovijed je došla, |
Rimljanima 7,10 | grijeh je oživio, a ja sam umro: zapovijed koja treba voditi u život, počela je mene voditi u smrt. |
Rimljanima 7,11 | Jer grijeh, koristeći priliku, zaveo me posredstvom zapovijedi i, po njoj, predao me smrti. |
Rimljanima 7,12 | Tako dakle, zakone je *svet i zapovijed je sveta, pravedna i dobra. |
Rimljanima 7,13 | Tada, ono što je dobro da li je postalo uzrokom smrti za mene? Sigurno ne! Već je to grijeh: služeći se onim što je dobro, on mi je dao smrt, da bi bio pokazan kao grijeh i da bi se pojavio u svoj svojoj žestini grješnosti, posredstvom zapovijedi. |
Rimljanima 7,14 | Mi znamo, sigurno, da *Zakon je duhovan; ali ja, ja sam tjelesan, prodan kao rob grijehu. |
Rimljanima 7,15 | Zaista, je ne razumijem ništa što činim: ono što ja hoću, to ne činim, već ono što mrzim, to ja činim. |
Rimljanima 7,16 | No, ako ono što neću, ja to činim, ja sam suglasan sa zakonom i priznajem da je on dobar; |
Rimljanima 7,17 | nisam dakle, ja koji postupa tako, već grijeh koji stanuje u meni. |
Rimljanima 7,18 | Jer, ja znam da u meni hoću reći u mom tijelu dobro ne stanuje: htjeti dobro, meni je na dohvatu, a ne ispuniti ga, |
Rimljanima 7,19 | pošto dobro koje hoću, ja ga ne činim, a zlo koje neću, ja ga činim. |
Rimljanima 7,20 | A, ako ono što ja neću, ja to činim, nisam ja taj koji djeluje, već grijeh koji stanuje u meni. |
Rimljanima 7,21 | Ja koji hoću činiti dobro, ja ustanovljavam dakle taj zakon: zlo je ono što je meni na dohvatu. |
Rimljanima 7,22 | Jer, ja nalazim zadovoljstvo u zakonu Božjem, kao unutarnji čovjek |
Rimljanima 7,23 | ali, u svojim udovima, ja otkrivam jedan drugi zakon koji se bori protiv zakona koji priznaje moj razum: on čini od mene zatvorenika zakona grijeha koji je u mojim udovima. |
Rimljanima 7,24 | Nesretan li sam čovjek! Tko će me osloboditi ovog tijela koje pripada smrti? |
Rimljanima 7,25 | Hvala budi Bogu po Isusu Kristu, našem Gospodinu! Evo me dakle u isti mah podvrgnutog po razumu zakonu Božjem i po tijelu zakonu grijeha. |
|
Rimljanima 7,1 | Ili ne znate, braćo (jer govorim onima koji znadu zakon), da zakon vlada nad čovjekom dokle je živ? |
Rimljanima 7,2 | Jer je udata žena privezana zakonom za muža dokle god on živi; a ako li muž njezin umre, razdriješi se od zakona muževljega. |
Rimljanima 7,3 | Zato dakle dok joj je muž živ biva preljubočinica ako pođe za drugog muža; a ako joj umre muž prosta je od zakona da ne bude preljubočinica ako pođe za drugoga. |
Rimljanima 7,4 | Za to, braćo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovim, da budete drugoga, onoga što usta iz mrtvijeh, da plod donesemo Bogu. |
Rimljanima 7,5 | Jer kad bijasmo u tijelu, bijahu slasti grjehovne, koje zakon rađahu u udima našima da se smrti plod donosi. |
Rimljanima 7,6 | A sad umrvši izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo (Bogu) u obnovljenju Duha a ne u starini slova. |
Rimljanima 7,7 | Šta ćemo dakle reći? Je li zakon grijeh? Bože sačuvaj! nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju da zakon ne kaza: ne zaželi. |
Rimljanima 7,8 | A grijeh uze početak kroz zapovijest, i načini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav. |
Rimljanima 7,9 | A ja življah nekad bez zakona; a kad dođe zapovijest, onda grijeh oživlje, |
Rimljanima 7,10 | A ja umrijeh, i nađe se da mi zapovijest bi za smrt koja bješe data za život. |
Rimljanima 7,11 | Jer grijeh uzevši početak kroz zapovijest prevari me, i ubi me njome. |
Rimljanima 7,12 | Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra. |
Rimljanima 7,13 | Dobro li dakle bi meni smrt? Bože sačuvaj! nego grijeh, da se pokaže grijeh dobrom čineći mi smrt, da bude grijeh odviše grješan zapoviješću. |
Rimljanima 7,14 | Jer znamo da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh: |
Rimljanima 7,15 | Jer ne znam šta činim, jer ne činim ono šta hoću, nego na što mrzim ono činim. |
Rimljanima 7,16 | Ako li ono činim šta neću, hvalim zakon da je dobar. |
Rimljanima 7,17 | A ovo više ja ne činim nego grijeh koji živi u meni. |
Rimljanima 7,18 | Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim. |
Rimljanima 7,19 | Jer dobro šta hoću ne činim, nego zlo što neću ono činim. |
Rimljanima 7,20 | A kad činim ono što neću, već ja to ne činim nego grijeh koji živi u meni. |
Rimljanima 7,21 | Nalazim dakle zakon, kad hoću dobro da činim, da me na zlo nagoni. |
Rimljanima 7,22 | Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu čovjeku; |
Rimljanima 7,23 | Ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima. |
Rimljanima 7,24 | Ja nesrećni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove? |
Rimljanima 7,25 | Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome. |
|