Tražilica


1. Samuelova 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Samuelova 1,1U Ramataim Sofimu živio jedan čovjek iz gore Efraimove po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Zufova, Efraimljanin.
1. Samuelova 1,2Imao je dvije žene. Jedna se zvala Ana, druga Penina. Penina je imala djece, a Ana je bila bez djece.
1. Samuelova 1,3Taj je čovjek išao svake godine iz svojega grada, da se u Šilu pokloni Gospodu nad vojskama i da mu žrtvuje. Obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas, bila su tamo svećenici Gospodnji.
1. Samuelova 1,4Kadgod bi Elkana prinio žrtvu, mogao je svojoj ženi Penini sa svima njezinim sinovima i kćerima dati više žrtvenih dijelova,
1. Samuelova 1,5A Ani bi na svoju žalost dao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu.
1. Samuelova 1,6Usto ju žalostila njezina takmica i dražila ju, jer joj Gospod nije bio udijelio djece.
1. Samuelova 1,7Tako je išlo iz godine u godinu Kadgod je išla u kuću Gospodnju, onda bi je tako jako žalostila, da je plakala i ništa nije jela.
1. Samuelova 1,8Njezin muž Elkana gledao ju tada utješiti: "Ana, zašto plačeš? Zašto ništa ne jedeš? Zašto si tako turobna? Zar ti ja nijesam više vrijedan nego deset djece?"
1. Samuelova 1,9Kad se je opet jedanput držala žrtvena gozba u Šilu i pilo se, ustade Ana. Upravo je sjedio svećenik Eli na stolici na pragu svetišta Gospodnjega.
1. Samuelova 1,10U dubokoj tuži molila se ona gorko plačući Gospodu,
1. Samuelova 1,11I zavjetova ovo: "Gospode nad vojskama, ako pogledaš na muku sluškinje svoje i opomeneš me se i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daruješ sluškinji svojoj sina, onda ću ga ja, dok je god živ, posvetiti Gospodu, i britva neće doći na glavu njegovu."
1. Samuelova 1,12Dok se je ona tako dugo molila pred Gospodom, promatrao je Eli usta njezina.
1. Samuelova 1,13Ana je naime govorila tiho u sebi; samo su se micale usne njezine, a glas joj se nije mogao čuti. Stoga Eli pomisli da je pijana.
1. Samuelova 1,14Eli je upita: "Dokle ćeš biti pijana? Gledaj, da se opet otrijezniš!"
1. Samuelova 1,15Ana odgovori: "Ah ne, gospodaru moj, ja sam nesretna žena. Vina i opojna pića nijesam pila, nego sam izlila dušu svoju pred Gospodom.
1. Samuelova 1,16Nemoj držati sluškinju svoju za ženu nevaljalu! Samo od velike brige i tuge tako sam se molila."
1. Samuelova 1,17Eli joj odgovori: "Mi s mirom! Bog Izraelov ispunit će molbu tvoju, koju si mu upravila."
1. Samuelova 1,18Ona odgovori: "Neka nađe sluškinja tvoja milost u očima tvojim!" Tada otide žena svojim putem, i jela je i nije više bila žalosna.
1. Samuelova 1,19Kad sutradan rano obaviše svoj poklon pred Gospodom, vratiše se natrag kući svojoj u Ramu. Elkana spoznade ženu svoju Anu, i Gospod se opomenu nje.
1. Samuelova 1,20Kad prođe jedna godina, rodi Ana, koja je bila zatrudnjela, sina. Nadjenu mu ime Samuel; "jer", reče, "isprosih ga od Gospoda."
1. Samuelova 1,21Kad je njezin muž Elkana sa svojom cijelom obitelji opet pošao, da prinese Gospodu godišnju žrtvu i ono, što je bio zavjetovao,
1. Samuelova 1,22Me pođe Ana, nego reče mužu svojemu: "Kad odojim dječaka, onda ću ga odvesti, da se pokaže pred Gospodom i da ostane tamo zauvijek."
1. Samuelova 1,23Njezin muž Elkana reče joj: "Čini, kako ti se čini dobro! Ostani, dok ga ne odojiš! Neka Gospod ispuni svoje obećanje!" Tako osta žena, i dojila je sina svojega, dok ga ne odbi.
1. Samuelova 1,24Čim ga je bila odbila, povede ga sa sobom uzevši trogodišnje goveče, efu brašna i mijeh vina. Tako ga uvede u svetište Gospodnje u Šilu. Dječak je bio tada još veoma mlad.
1. Samuelova 1,25Kad zaklaše goveče i dječaka dovedoše k Eliju,
1. Samuelova 1,26Reče ona: "Oprosti, gospodaru! Kako živ bio, gospodaru moj! Ja sam ona žena, koja je stajala ovdje kod tebe, da se pomoli Gospodu.
1. Samuelova 1,27Molila sam se za ovoga dječaka. I usliši mi Gospod molbu, koju mu upravih.
1. Samuelova 1,28Zato ga predajem Gospodu. Dok je god živ, neka je posvećen Gospodu!" Tada se ona ondje pokloni Gospodu.
1. Samuelova 1,1 Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin.
1. Samuelova 1,2Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala.
1. Samuelova 1,3Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Jahvini.
1. Samuelova 1,4Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obično svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima davao više žrtvenih dijelova,
1. Samuelova 1,5a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda.
1. Samuelova 1,6Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda.
1. Samuelova 1,7Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti.
1. Samuelova 1,8Tada joj reče Elkana, njezin muž: "Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?
1. Samuelova 1,9Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina.
1. Samuelova 1,10I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko.
1. Samuelova 1,11I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.
1. Samuelova 1,12Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina.
1. Samuelova 1,13Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana.
1. Samuelova 1,14I reče joj Eli: "Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!
1. Samuelova 1,15Ali Ana odgovori i reče: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom.
1. Samuelova 1,16Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila.
1. Samuelova 1,17Tada joj Eli odgovori ovako: "Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.
1. Samuelova 1,18A ona reče: "Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!" I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije.
1. Samuelova 1,19Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu.
1. Samuelova 1,20Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", reče, "izmolila od Jahve".
1. Samuelova 1,21Poslije godine dana uziđe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godišnju žrtvu i da izvrši zavjet.
1. Samuelova 1,22Ali Ana ne pođe s njim jer reče svome mužu: "Neću poći dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek.
1. Samuelova 1,23I odgovori joj Elkana, njezin muž: "Čini kako misliš da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju želju!" I žena osta kod kuće dojeći sina svoga dok ga nije odbila od prsiju.
1. Samuelova 1,24Čim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u Šilu. A dječak je bio još vrlo mlad.
1. Samuelova 1,25Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju.
1. Samuelova 1,26I reče Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Jahvi.
1. Samuelova 1,27Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila.
1. Samuelova 1,28Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve." I pokloniše se ondje Jahvi.
1. Samuelova 1,1Bijaše jedan čovjek iz RemataimSofima, iz, planine Efraimove. On se zvaše Elkana, sin Jerohamov, sin Elihuov, sin Tohuov, sin Sufov, jedan Efratejen .
1. Samuelova 1,2On imaše dvije žene; jedna se zvala Ana, a druga Penina. Penina imaše djece, Ana ih nije imala.
1. Samuelova 1,3Svake godine, taj čovjek uspinjaše se iz svog grada za pokloniti se pred GOSPODOM, svemoćenim, i za *žrtvovati mu u Silu . Bijahu ondje, kao svećenici GOSPODOVI, dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas.
1. Samuelova 1,4Dođe dan kad Elkana nuđaše žrtve. On imaše običaj davati dio svojoj ženi i svim sinovima i kćerima Penininim.
1. Samuelova 1,5Ali Ani, on davaše jedan počasni dio, jer je to bilo što Ana volješe, iako ju je GOSPOD učinio nerotkinjom.
1. Samuelova 1,6Osim toga, njena joj suparnica nije prestajala nanositi uvrede da bi je ponizila, jer ju GOSPOD bijaše učinio nerotkinjom.
1. Samuelova 1,7Tako postupaše Elkana svake godine, svaki put kad se uspinjala u Kuću GOSPODOVU; tako joj Penina nanosiše uvrede. Ana zaplaka i odbi jesti.
1. Samuelova 1,8Njen muž Elkana joj reče: ” Ana, zašto plačeš ti? Zašto ti je srce tužno? Ne vrijedim li ja za tebe više no deset sinova? “
1. Samuelova 1,9Ana se diže nakon što se jelo i pilo u Silu. Svećenik Eli bijaše sjedio na svom sjedištu na ulazu u Hram GOSPODOV.
1. Samuelova 1,10 Puna gorčine, ona uputi jednu molitvu GOSPODU plačući bezmjerno.
1. Samuelova 1,11Ona načini ovaj zavjet : ” GOSPODE svemogući, da se ti udostojiš pogledati jad tvoje sluškinje, sjetiti se mene, ne zaboraviti svoju sluškinju i dati svojoj sluškinji jednog dječaka, ja ću ga dati GOSPODU za sve dane svojeg života i britva neće prijeći preko njegove glave “.
1. Samuelova 1,12Kako ona produžavaše svoju molitvu pred GOSPODOM, Eli promatraše njena usta.
1. Samuelova 1,13Ana govoriše u sebi. Samo su joj se usne micale. Nije se čuo njen glas. Eli ju držaše jednom pijanom ženom.
1. Samuelova 1,14 On joj reče: ” Hoćeš li ti biti dugo vremena pijana? Idi odspavati svoj mamurluk! “
1. Samuelova 1,15 Ana mu odgovori: ” Ja nisam, moj gospodine, jedna žena udarena u glavu, niti sam pila vina ni bilo što opojno. Ja se samo povjeravah GOSPODU.
1. Samuelova 1,16 Ne drži sluškinju svoju za jednu ništariju, jer to je prekomjernost mojih briga i moje tuge koji su me doveli da sam govorila sve do sada. “
1. Samuelova 1,17 Eli joj odgovori: ” Idi u miru, i nek ti Bog Izraelov dodijeli sve što si mu iskala! ”
1. Samuelova 1,18 Ona reče: ” Nek sluškinja tvoja nađe milost u tvojim očima! “ Žena ode, jede i ne imade više isto lice.
1. Samuelova 1,19Oni se digoše u rano jutro i pokloniše se pred GOSPODOM; potom oni se vratiše k domu svom u Ramu. Elkana poznade svoju ženu Anu, a GOSPOD se sjeti nje.
1. Samuelova 1,20No, u navršene dane, Ana, koja bijaše trudna rodi jednog sina. Ona ga nazva Samuel jer, reče ona, iskala sam ga u GOSPODA. “
1. Samuelova 1,21Muž Elkana uspe se sa svom svojom obitelji za ponuditi GOSPODU godišnju *žrtvu i ispuniti svoj zavjet
1. Samuelova 1,22Ali, Ana se ne uspe, jer, reče ona svojem mužu, ” sačekajmo da dijete bude odbijeno od sise: tad ću ga ja odnijeti i predstaviti pred GOSPODOM i on će ostati ondje zauvijek. “
1. Samuelova 1,23Njen muž Elkana joj reče: ” Učini onako kako ti se čini dobro. Ostani ovdje sve dok ga ne budeš odbila. Nek samo GOSPOD ispuni svoju riječ . “ Žena dakle ostade i ona dojiše sina svog sve dok ne bijaše odbijen od sise.
1. Samuelova 1,24Kad bi odbijen od sise, ona se uspe s njim, s tri bika, jednom mjerom brašna i jednom mješinom vina; ona ga uvede u Kuću GOSPODOVU u Silu, i dječak poče služiti .
1. Samuelova 1,25Oni zaklaše bika i odvedoše dječaka Eliju.
1. Samuelova 1,26Eli reče:” Oprosti, moj gospodine! tako istinito kao što si ti živ, moj gospodine, ja sam žena koja bijaše pred tobom, ovdje isto, i upućivaše jednu molitvu GOSPODU.
1. Samuelova 1,27Za ovo dijete sam te molila, i GOSPOD mi je ustupio što sam mu iskala.
1. Samuelova 1,28 Sad je na meni red, ja ga ustupam GOSPODU. Za sav njegov život, on je ustupljen GOSPODU.“ On se pokloni pred GOSPODOM.
1. Samuilova 1,1Bijaše jedan čovjek iz Ramatajim-Sofima, iz gore Jefremove, kojemu ime bješe Elkana sin Jeroama, sina Eliva, sina Tova, sina Sufova, Efraćanin.
1. Samuilova 1,2I imaše dvije žene, jednoj bješe ime Ana a drugoj Fenina; i Fenina imaše djece, a Ana nemaše djece.
1. Samuilova 1,3I iđaše taj čovjek svake godine iz svojega grada da se pokloni i prinese žrtvu Gospodu nad vojskama u Silom; a ondje bijahu dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines, sveštenici Gospodnji.
1. Samuilova 1,4I jedan dan kad Elkana prinese žrtvu, dade Fenini ženi svojoj i svijem sinovima njezinijem i kćerima njezinijem po dio;
1. Samuilova 1,5Ani pak dade dva dijela, jer ljubljaše Anu, a njoj Gospod bješe zatvorio matericu.
1. Samuilova 1,6I protivnica je njezina vrlo cvijeljaše prkoseći joj što joj Gospod bješe zatvorio matericu.
1. Samuilova 1,7Tako činjaše Elkana svake godine, i Ana hođaše u dom Gospodnji, a ona je cvijeljaše, te plakaše i ne jeđaše.
1. Samuilova 1,8A Elkana muž njezin reče joj jednom: Ana, zašto plačeš? i zašto ne jedeš? i zašto je srce tvoje neveselo? Nijesam li ti ja bolji nego deset sinova?
1. Samuilova 1,9A Ana usta, pošto jedoše i piše u Silomu; a Ilije sveštenik sjeđaše na stolici na pragu doma Gospodnjega.
1. Samuilova 1,10I ona tužna u srcu pomoli se Gospodu plačući mnogo.
1. Samuilova 1,11I zavjetova se govoreći: Gospode nad vojskama! ako pogledaš na muku sluškinje svoje, i opomeneš me se , i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daš sluškinji svojoj muško čedo, ja ću ga dati Gospodu dokle je god živ, i britva neće prijeći preko glave njegove.
1. Samuilova 1,12I kad se ona dugo moljaše pred Gospodom, Ilije motraše na usta njezina.
1. Samuilova 1,13Ali Ana govoraše u srcu svojem, usta joj se samo micahu a glas joj se ne čujaše; stoga Ilije pomisli da je pijana.
1. Samuilova 1,14Pa joj reče Ilije: dokle ćeš biti pijana? otrijezni se od vina svojega.
1. Samuilova 1,15Ali Ana odgovori i reče: nijesam pijana, gospodaru, nego sam žena tužna u srcu; nijesam pila vina ni silovita pića; nego izlijevam dušu svoju pred Gospodom.
1. Samuilova 1,16Nemoj jednačiti sluškinje svoje s nevaljalom ženom; jer sam od velike tuge i žalosti svoje govorila dosad.
1. Samuilova 1,17Tada odgovori Ilije i reče: idi s mirom; a Bog Izrailjev da ti ispuni molbu, za što si ga molila.
1. Samuilova 1,18A ona reče: neka nađe sluškinja tvoja milost pred tobom! Tada otide žena svojim putem, i jede, i lice joj ne bješe više kao prije.
1. Samuilova 1,19I sjutradan uraniše, i pokloniše se Gospodu, i vratiše se i dođoše kući svojoj u Ramat. I Elkana pozna Anu ženu svoju, i Gospod se opomenu nje.
1. Samuilova 1,20I kad bi vrijeme pošto Ana zatrudnje rodi sina, i nadje mu ime Samuilo, jer, reče, isprosih ga u Gospoda.
1. Samuilova 1,21Potom pođe onaj čovjek Elkana sa svijem domom svojim da prinese Gospodu godišnju žrtvu i zavjet svoj.
1. Samuilova 1,22Ali Ana ne pođe, jer reče mužu svojemu: dokle odojim dijete, onda ću ga odvesti da izide pred Gospoda i ostane ondje do vijeka.
1. Samuilova 1,23I reče joj Elkana muž njezin: čini kako ti drago; ostani dokle god ne odojiš; samo da hoće Gospod ispuniti riječ svoju. I tako žena osta; i dojaše sina svojega dokle ga ne odoji.
1. Samuilova 1,24A kad ga odoji, odvede ga sa sobom uzevši tri teleta i efu brašna i mijeh vina, i uvede ga u dom Gospodnji u Silomu; a dijete bijaše još malo.
1. Samuilova 1,25I zaklaše tele i dovedoše dete k Iliju.
1. Samuilova 1,26I ona reče: čuj Gospodaru, kako je živa duša tvoja, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kod tebe moleći se Gospodu.
1. Samuilova 1,27Molih se za ovo dijete, i ispuni mi Gospod molbu moju, zašto sam ga molila.
1. Samuilova 1,28Zato i ja dajem njega Gospodu, dokle je god živ, da je dat Gospodu. I pokloniše se ondje Gospodu.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje