Tražilica


2. Kraljevima 17. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 17,1U dvanaestoj godini kraljevanja Ahazova nad Judom postade Hošea, sin Elin, u Samariji kralj nad Izraelom za devet godina.
2. Kraljevima 17,2On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, iako ne u onoj mjeri kao kraljevi Izraelovi, koji su bili prije njega.
2. Kraljevima 17,3Proti njemu izađe Salmanasar, kralj asirski. Hošea mu se podvrže, te mu je plaćao danak.
2. Kraljevima 17,4Ali kad kralj asirski vidje, da je Hošea bio nevjeran - on je naime bio poslao poslanike k Sou, kralju egipatskomu i nije platio danka kralju asirskomu kao svake godine - tada ga kralj asirski dade uhvatiti i u tamnicu baciti.
2. Kraljevima 17,5I podiže se kralj asirski proti svoj zemlji, dođe pred Samariju, i opsjedao ju je tri godine.
2. Kraljevima 17,6U devetoj godini Hošeine vladavine osvoji kralj asirski Samariju, odvede Izraele u sužanjstvo u Asiriju i naseli ih u Helahu i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.
2. Kraljevima 17,7To se dogodi, jer se Izraelci ogriješiše o Gospoda, Boga svojega, koji ih je bio izveo iz Egipta, iz vlasti faraona, kralja egipatskoga, i jer su Štovali tuđe bogove.
2. Kraljevima 17,8živjeli su po običajima pogana, koje je bio Gospod odagnao ispred Izraelaca, i po običajima kraljeva Izraelovih, koji su ih bili uveli,
2. Kraljevima 17,9Izraelci počiniše proti Gospodu, Bogu svojemu, stvari, što nijesu bile prave: podigoše sebi žrtvene uzvisine po svim mjestima svojim od kule stražarske do utvrđenoga grada.
2. Kraljevima 17,10Na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom postaviše likove i aštarte.
2. Kraljevima 17,11Žrtvovali su tamo na visinama kao pogani, koje je bio Gospod odagnao ispred njih, i činili su zle stvari, čime su dražili Gospoda na mržnju.
2. Kraljevima 17,12Služili su idolima, za koje im je bio rekao Gospod: "To ne smijete činiti!"
2. Kraljevima 17,13Gospod je dao opominjati Izraela i Judu preko svih svojih proroka, preko svih vidjelaca i govorio: "Vratite se sa svojega zla puta i držite moje zapovijedi i propise točno po zakonu, što sam ga naložio ocima vašim, i po onome, što sam vam zapovjedio preko svojih sluga, proroka!"
2. Kraljevima 17,14Ali ne poslušaše, nego se pokazaše tvrdovrati kao oci njihovi, koji se nijesu pouzdavali u Gospoda, Boga svojega.
2. Kraljevima 17,15Oni prezreše zakon njegov i zavjete njegove, što ga je bio učinio s ocima njihovim, i opomene njegove, što ih je upravio njima, trčali su za ništavim idolima, tako da sami padoše u ništavost, i za poganima, koji su stanovali oko njih, premda im je Gospod bio zabranio, da ne čine kao oni.
2. Kraljevima 17,16Oni ostaviše sve zapovijedi Gospoda, Boga svojega, načiniše sebi livene likove, dva teleta, napraviše aštarte, klanjali su se svoj vojsci nebeskoj i služili su baalu.
2. Kraljevima 17,17Puštali su da njihovi sinovi i kćeri idu kroz oganj, davali se na vračanje i gatanje i predavali se da čine što se nije dopadalo Gospodu, i da ga tako draže na gnjev.
2. Kraljevima 17,18Tada se Gospod razgnjevi vrlo na Izraela i odbaci ga od lica svojega. Ništa ne preosta osim jedino pleme Judino.
2. Kraljevima 17,19Ali i Juda nije držao zapovijedi Gospoda, Boga svojega, nego je živio po običajima, što su ih bili uveli u Izraelu.
2. Kraljevima 17,20I tako Gospod odbaci sav rod Izraelaca, ponizi ih i dade ih u ruke pljačkašima, dok ih ne odbaci od lica svojega.
2. Kraljevima 17,21Kad on odcijepi Izraela od kuće Davidove, i oni učiniše kraljem Jeroboama, sina Nebatova, odbi Jeroboam Izraele od Gospoda i navede ih na grijeh težak.
2. Kraljevima 17,22Izraelci su hodili u svim grijehima, što ih je bio počinio Jeroboam I ne odstupiše od njih,
2. Kraljevima 17,23Dok Gospod ne odbaci Izraele od lica svojega, kao što se je prijetio preko svih svojih sluga, proroka, i Izraela odvede iz zemlje u Asiriju u sužanjstvo, što traje do današnjega dana.
2. Kraljevima 17,24Kralj asirski dovede ljude iz Babilona, Kute, Ave, iz Hamata i Sefarvajima i naseli ih mjesto Izraelaca u gradovima Samarije. Oni zaposjednuše Samariju i nastaniše se u gradovima njezinim.
2. Kraljevima 17,25U prvo vrijeme, kad su stanovali tamo i Gospoda nijesu Štovali, posla Gospod lavove među njih, koji ih poharaše.
2. Kraljevima 17,26Javiše kralju asirskomu: "Narodi, što si ih odveo i naselio u gradovima Samarije, ne poznaju zakonitoga štovanja Boga one zemlje. Zato ovaj posla na njih lavove, koji ih ubijaju, jer ne poznaju zahtjeva Boga one zemlje."
2. Kraljevima 17,27Kralj asirski zapovjedi: "Dovedite tamo jednoga od svećenika, Što ste ih odanle odveli! Taj neka tamo ode, tamo se naseli i neka ih uputi u zahtjeve Boga one zemlje!"
2. Kraljevima 17,28I tako dođe natrag jedan ad svećenika, što su ih bili odveli iz Samarije, nastani se u Betelu, i učio ih je, kako bi imali štovati Gospoda.
2. Kraljevima 17,29Ali svaki narod načini sebi svojega vlastitog boga i namjesti ga u hramove visina, što su ih bili podigli Samarijanci, svaki narod u gradovima, gdje se je nastanio.
2. Kraljevima 17,30Ljudi iz Babilona napraviše sebi Sukot-Benota, oni iz Kute Nergala, oni iz Hamata Ašimu,
2. Kraljevima 17,31Oni iz Ave napraviše sebi Nibhaza i Tartaka, oni iz Sefarvajima spaljivali su djecu svoju u čast Adrameleku i Anameleku, bogovima sefarvajimskim.
2. Kraljevima 17,32Usto su štovali i Gospoda i postaviše sebi iz svoje sredine ljude za svećenike visina, koji su žrtvovali za njih u hramovima visina.
2. Kraljevima 17,33Štovali su dakle Gospoda i služili ujedno svojim bogovima po običaju onih naroda, iz kojih su ih bili odveli.
2. Kraljevima 17,34Do današnjega dana rade po svojim prijašnjim običajima. Ne štuju Gospoda i ne rade po svojim propisima i pravilima, i po zakonu i zapovijedi, što ju je Gospod dao sinovima Jakova, kojega nazva Izraelom,
2. Kraljevima 17,35S kojima Gospod učini zavjet i kojima je bio ovako zapovjedio: "Ne smijete štovati drugih bogova niti im se klanjati, služiti im i žrtve im prinositi,
2. Kraljevima 17,36Nego Gospoda, koji vas je izveo iz Egipta silom velikom i mišicom podignutom, njega imate štovati, njemu se klanjati i njemu žrtvovati.
2. Kraljevima 17,37Propise i pravila, zakone i zapovijedi, što vam ih je napisao, imate vazda točno ispunjavati. Druge bogove ne smijete štovati.
2. Kraljevima 17,38Zavjet, što ga je učinio s vama, ne smijete zaboraviti, niti druge bogove štovati,
2. Kraljevima 17,39Nego imate štovati samo Gospoda, Boga svojega. Tada će vas on izbaviti iz ruke svih neprijatelja vaših."
2. Kraljevima 17,40Ali oni nijesu bili to poslušali, nego činiše po svojemu prijašnjem običaju.
2. Kraljevima 17,41Tako su štovali ovi narodi Gospoda, a služili su ujedno i svojim idolima. I djeca njihova i djeca djece njihove čine do današnjega dana tako, kako su činili oci njihovi.
2. Kraljevima 17,1 Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Hošea, sin Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina.
2. Kraljevima 17,2On je činio što je zlo u očima Jahvinim, ali ne kao izraelski kraljevi, njegovi prethodnici.
2. Kraljevima 17,3Asirski kralj Salmanasar pošao je protiv Hošee, koji mu se pokorio i plaćao mu danak.
2. Kraljevima 17,4Ali je asirski kralj otkrio da mu Hošea sprema zavjeru: još je Hošea poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu.
2. Kraljevima 17,5Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine.
2. Kraljevima 17,6Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.

2. Kraljevima 17,7I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove,
2. Kraljevima 17,8slijedili običaje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po običajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi.
2. Kraljevima 17,9Izraelci i njihovi kraljevi potajno su činili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvišice u svim svojim naseljima: od stražarskih kula pa do utvrđenih gradova.
2. Kraljevima 17,10Podizali su stupove i ašere na svakom humku i pod svakim zelenim drvetom.
2. Kraljevima 17,11Ondje su, na svim uzvišicama, palili kad po običaju naroda što ih je Jahve protjerao ispred njih i činili su zla djela te izazivali gnjev Jahvin.
2. Kraljevima 17,12Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: "Ne činite toga!
2. Kraljevima 17,13A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih - proroka.
2. Kraljevima 17,14Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga.
2. Kraljevima 17,15Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upućivao. Težili su za ispraznošću, pa su i sami postali isprazni slijedeći narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne čine kao oni.
2. Kraljevima 17,16Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i načinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu.
2. Kraljevima 17,17Provodili su svoje sinove i kćeri kroz oganj, odavali se vračanju i gatanju, čineći tako zlo u očima Jahvinim i razjarujući ga.
2. Kraljevima 17,18Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino.
2. Kraljevima 17,19Ali ni pleme Judino nije držalo zapovijedi Jahve, Boga svoga, i slijedilo je običaje kojih su se držali Izraelci.
2. Kraljevima 17,20I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga pljačkašima, dok ih konačno ne odbaci daleko od svoga lica.
2. Kraljevima 17,21On je, konačno, otrgnuo Izraelce od kuće Davidove, a Izrael je proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu.
2. Kraljevima 17,22Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam počinio i od njega se nisu odvraćali,
2. Kraljevima 17,23dok konačno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to bijaše objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz njihove zemlje u sužanjstvo u Asiriju, gdje su do današnjega dana.
2. Kraljevima 17,24Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim.
2. Kraljevima 17,25U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu štovali Jahve i on je poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju.
2. Kraljevima 17,26Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih nastaniš u gradovima Samarije ne znaju kako valja štovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmrćuju, jer ti narodi ne poznaju bogoštovlja ove zemlje.
2. Kraljevima 17,27Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od svećenika koje sam odande doveo u sužanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pouči ih u štovanju Boga one zemlje.
2. Kraljevima 17,28Tako ode jedan od svećenika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je poučio kako treba štovati Jahvu.
2. Kraljevima 17,29Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove na uzvišicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima življaše.
2. Kraljevima 17,30Babilonci načiniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hamaćani Ašimu;
2. Kraljevima 17,31Avijci načiniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju djecu na ognju u čast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova.
2. Kraljevima 17,32Oni su štovali i Jahvu i postavili su neke između sebe za svećenike uzvišica koji su im prinosili žrtve u hramovima uzvišica.
2. Kraljevima 17,33Štovali su Jahvu i služili su svojim bogovima po običaju onih naroda između kojih su ih preselili.
2. Kraljevima 17,34Oni se još i danas drže starih običaja. Ne štuju Jahve i ne usklađuju svojih pravila i običaja sa Zakonom i zapovijedima što ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael.
2. Kraljevima 17,35Jahve bijaše s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne štujte tuđih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih štovati niti im žrtava prinositi.
2. Kraljevima 17,36Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispružene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega štujte, njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite.
2. Kraljevima 17,37Držite se pravila i običaja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tuđih bogova.
2. Kraljevima 17,38Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte štovati drugih bogova,
2. Kraljevima 17,39samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on će vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja.
2. Kraljevima 17,40Ali oni nisu poslušali, nego su se i dalje držali svoga starog običaja.
2. Kraljevima 17,41Tako su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova čine do dana današnjega onako kako su činili njihovi oci.
2. Kraljevima 17,1Dvanaeste godine vladavine Akhaziasa, kralja Jude, Oze, sin Elajev, postade kralj u Samarije nad Izraelom na devet godina.
2. Kraljevima 17,2On činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM, ne ipak kao kraljevi Izraelovi koji mu bijahu prethodili.
2. Kraljevima 17,3Salamanazar, kralj Asirije, uspe se protiv njega; Ozejmu se podvrgnu i plaćaše mu jedan danak.
2. Kraljevima 17,4Ali, kralj Asirije otkri da Ozejbijaše skovao jednu urotu i, u stvari on bijaše poslao glasonoše Sou, kralju Egipta, a i ne bijaše dao da stigne danak kralju Asirije kao svake godine. Kralj Asirije uhiti Ozea i stavi ga u lance u zatvor.
2. Kraljevima 17,5Potom kralj Asirije uziđe protiv sve zemlje; on se uspe protiv Samarije koju opsjedaše tijekom tri godine.
2. Kraljevima 17,6Devete godine vladavine Ozejeve, kralj Asirije se dočepa Samarije i protjera Izraelite u progonstvo u Asiriju. On ih nastani u Halahu kao i na Haboru, rijeci Gozan, i u gradovima Medije .
2. Kraljevima 17,7To se dogodilo, jer su sinovi Izraelovi zgriješili protiv GOSPODA, Boga njihovog, njega koji ih je uspeo iz zemlje Egipta, spašavajući ih iz ruke *Faraona, kralja Egipta, i jer su se bojali drugih bogova.
2. Kraljevima 17,8Oni su slijedili zakone naroda koje je GOSPOD razvlastio pred sinovima Izraelovim i zakone koje bijahu postavili kraljevi Izraelovi.
2. Kraljevima 17,9Sinovi Izraelovi bijahu poduzeli protiv GOSPODA, svojeg Boga, stvari koje ne treba činiti: oni su si izgradili *visoka mjesta u svim svojim gradovima, u kulama stražarama kao i u utvrđenim gradovima;
2. Kraljevima 17,10oni su podigli za svoje potrebe stele i svete stubove na svim brežuljcima i pod svim ozelenjelim drvetima;
2. Kraljevima 17,11ondje, na svim visokim mjestima, oni su spaljivali *tamjane kao i narodi koje GOSPOD bijaše izgnao pred njima. Oni su počinili loša djela koja vrijeđaju GOSPODA.
2. Kraljevima 17,12Oni su služili idole dok im GOSPOD bijaše govorio: ” Ne činite to! “
2. Kraljevima 17,13GOSPOD bijaše upozorio Izrael i Judu po posredovanju svih svojih *proroka, svih vidovnjaka, govoreći: ” Vratite se sa svojih loših puteva, čuvajte moje zapovijedi, moje propise, prema svem Zakonu koji sam propisao vašim očevima, a koje sam vam prenio posredovanjem mojih slugu proroka. “
2. Kraljevima 17,14Ali, oni nisu poslušali; oni su ukrutili svoju šiju kao što ju bijahu ukrutili njihovi očevi koji ne bijahu povjerovali u GOSPODA, svojeg Boga.
2. Kraljevima 17,15Oni su odbacili njegove zakone kao i *savez koji on bijaše sklopio s njihovim očevima, zahtjeve koje on njima bijaše postavio; oni su trčali iza ništavila i evo ih sada svedenih na ništa. Oni su slijedili narode koji ih okruživahu dok im GOSPOD bijaše propisao da nepostupaju kao oni.
2. Kraljevima 17,16Oni su napustili sve zapovijedi GOSPODA, svojeg Boga, i oni su si načinili dva kipa teladi; oni su uspravili jedan sveti stub, klanjali su se pred svom vojskom nebeskom i služili *Baala.
2. Kraljevima 17,17Oni su spaljivali u vatri svoje sinove i svoje kćeri; oni su tražili savjete proročišta, vršili gatanja . Oni su se posvetili jednoj nevjeri čineći ono što je zlo u očima GOSPODOVIM tako da ga vrijeđa.
2. Kraljevima 17,18GOSPOD se stavio u jednu žestoku ljutnju protiv Izraela; on ih je daleko odstranio od svoje nazoč nosti . Samo je ostalo pleme Judino .
2. Kraljevima 17,19Ali, ni Juda također nije čuvala zapovijedi GOSPODA, svojeg Boga, oni su slijedili zakone koje Izrael bijaše uspostavio.
2. Kraljevima 17,20GOSPOD je odbacio sav soj Izraelov; on ih je ponizio, izručio ih u ruke pljačkašima za konačno ih protjerati daleko iz svoje nazočnosti.
2. Kraljevima 17,21Kad je GOSPOD oteo Izrael kući Davidovoj i postavio kao kralja Jeroboama, sina Nebatova, Jeroboma je zaveo Izrael daleko od GOSPODA i naveo ga počiniti jedan veliki grijeh.
2. Kraljevima 17,22Sinovi Izraelovi su oponašali sve grijehe koje Jeroboam bijaše počinio; oni im se ne odstraniše,
2. Kraljevima 17,23tako da ih je GOSPOD odstranio iz svoje nazočnosti kako to bijaše rekao posredovanjem svih svojih slugu proroka. Izrael bi prognan daleko od svoje zemlje u Asiriju sve do ovog dana.
2. Kraljevima 17,24Kralj Asirije dovede ljude iz Babilona, Kuta, Ave, Hamata i Sefarvaima i smjesti ih u gradovima Samarije umjesto sinova Izraelovih.
2. Kraljevima 17,25No, u početku njihovog smještanja u tom mjestu, kako oni ne strahovaše od GOSPODA, GOSPOD posla protiv njih lavove koji ih ubijaše.
2. Kraljevima 17,26Oni rekoše kralju Asirije: ” Narodi koje si ti prognao i smjestio u gradovima Samarije ne poznaju način štovanja boga zemlje. Taj bog je poslao protiv njih lavove i evo kako ih oni usmrćuju, jer ne poznaju način štovanja boga zemlje. “
2. Kraljevima 17,27Kralj Asirije izdade ovu zapovijed: ” Pošaljite onamo jednog svećenika iz Samarije kojeg ste prognali, da ode stanovati ondje i da ih nauči način kako štovati boga zemlje. “
2. Kraljevima 17,28Jedan od svećenika koji bijaše izgnan iz Samarije dođe dakle stanovati u Betel, on ih poučavaše kako trebaju bojati se GOSPODA.
2. Kraljevima 17,29U stvari, svaki narod si načini svog boga i postavi ga i kući *visokih mjesta, koje Samaritanci bijahu izgradili. Svaki od naroda postupi tako u gradovima u kojima su stanovali: 30 ljudi iz Babilona načiniše jednog Sukot-Benota; oni iz Kuta, jednog Nergala; oni iz Hamata, jednu Ašimu;
2. Kraljevima 17,31Aviti, jednog Nibhaza i jednog Tartaka; Sefarvaiti nastaviše spaljivati svoje sinove u čast Adramelekovu i Anamelekovu, bogova Sefarvaimovih.
2. Kraljevima 17,32Oni se također bojahu GOSPODA i učiniše si, među njihovim, svećenike visokih mjesta za služiti obred u njihovo ime u kućama visokih mjesta.
2. Kraljevima 17,33Bojeći se GOSPODA, oni nastaviše služiti svojim vlastitim bogovima, prema obredu naroda odakle su bili prognani.
2. Kraljevima 17,34I danas još, oni postupaju prema starim obredima: oni se ne boje GOSPODA; oni ne postupaju prema zapovijedima i običajima postalim njihovim, ni prema Zakonu i zapovijedi koje je GOSPOD propisao sinovima Jakovljevim, kojima je dao ime Izrael.
2. Kraljevima 17,35GOSPOD bijaše zaključio s njima jedan *savez i dao im ovu zapovijed: ” Vi se neće te bojati drugih bogova, vi se neće te klanjati pred njima, vi im nećete služiti, vi im neće te nuditi *žrtve.
2. Kraljevima 17,36GOSPOD je taj, onaj koji vas je izveo iz Egipta velikom silom i pruženom rukom, koga se trebate bojati; pred njim se trebate klanjati; on je taj kome trebate nuditi žrtve.
2. Kraljevima 17,37Zapovijedi i obredi, Zakon i propis koji su pisani za vas, vi će te ih primijenjivati svakog dana; vi se neće te bojati drugih bogova.
2. Kraljevima 17,39GOSPOD je vaš Bog, kojeg se trebate bojati, on je taj koji će vas osloboditi iz ruku svih vaših neprijatelja .“
2. Kraljevima 17,40Ali, oni nisu poslušali; oni su, naprotiv, nastavili postupati prema svojim starim obredima.
2. Kraljevima 17,41Tako se dakle ti narodi plašiše GOSPOD sve nastavljajući služiti svojim idolima. Sve kao i njihovi očevi što su činili, njihovi sinovi i njihove kćeri isto postupaju i danas još .
2. Carevima 17,1Dvanaeste godine carovanja Ahazova nad Judom zacari se u Samariji nad Izrailjem Osija sin Ilin, i carova devet godina.
2. Carevima 17,2I činjaše što je zlo pred Gospodom, ali ne kao carevi Izrailjevi koji biše prije njega.
2. Carevima 17,3Na njega dođe Salmanasar car Asirski, i Osija mu posta sluga, te mu plaćaše danak.
2. Carevima 17,4Ali car Asirski opazi da Osija hoće da se odmetne, jer Osija posla poslanike k Soju caru Misirskom i ne posla danka godišnjega caru Asirskom; zato ga opkoli car Asirski i svezavši baci ga u tamnicu.
2. Carevima 17,5A car Asirski prođe svu zemlju i dođe na Samariju, i bi je tri godine.
2. Carevima 17,6Devete godine Osijine uze car Asirski Samariju i odvede Izrailja u Asiriju i naseli u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i u gradovima Midskim.
2. Carevima 17,7A to bi što sinovi Izrailjevi griješiše Gospodu Bogu svojemu, koji ih je izveo iz zemlje Misirske ispod ruke Faraona cara Misirskoga, i bojaše se drugih bogova,
2. Carevima 17,8I hodiše po uredbama naroda koji odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh, i kako činiše carevi Izrailjevi;
2. Carevima 17,9I tajno činiše sinovi Izrailjevi što nije pravo pred Gospodom Bogom njihovijem, i pogradiše visine po svijem gradovima svojim, od kule stražarske do gradova ozidanijeh.
2. Carevima 17,10I podigoše likove i lugove na svakom visokom humu i pod svakim zelenijem drvetom.
2. Carevima 17,11I kađahu onuda po svijem visinama kao narodi koje odagna Gospod ispred njih, i činjahu zle stvari gnjeveći Gospoda.
2. Carevima 17,12I služahu gadnijem bogovima, za koje im bješe Gospod rekao: ne činite to.
2. Carevima 17,13I Gospod opominjaše Izrailja i Judu preko svijeh proroka i svijeh vidjelaca govoreći: vratite se sa zlijeh putova svojih i držite zapovijesti moje i uredbe moje po svemu zakonu koji sam zapovjedio ocima vašim i koji sam vam poslao po slugama svojim prorocima.
2. Carevima 17,14Ali ne poslušaše; nego bjehu tvrdovrati kao i oci njihovi, koji ne vjerovaše Gospodu Bogu svojemu.
2. Carevima 17,15I odbaciše uredbe njegove i zavjet njegov, koji učini s ocima njihovijem, i svjedočanstva njegova, kojima im svjedočaše, i hodiše za ništavilom i postaše ništavi, i za narodima koji bijahu oko njih, za koje im bješe zapovjedio Gospod da ne čine kao oni.
2. Carevima 17,16I ostaviše sve zapovjesti Gospoda Boga svojega, i načiniše sebi livene likove, dva teleta, i lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj, i služaše Valu.
2. Carevima 17,17I provodiše sinove svoje i kćeri svoje kroz oganj, i davaše se na vračanje i gatanje, i prodaše se da čine zlo pred Gospodom gnjeveći ga.
2. Carevima 17,18Zato se Gospod razgnjevi vrlo na Izrailja, i odbaci ih od sebe, te ne osta nego samo pleme Judino.
2. Carevima 17,19Pa ni Juda ne držaše zapovijesti Gospoda Boga svojega, nego hođaše po uredbama koje načiniše Izrailjci.
2. Carevima 17,20Zato Gospod povrže sve sjeme Izrailjevo, i muči ih, i predade ih u ruke onima koji ih plijene, dokle ih i odbaci od sebe.
2. Carevima 17,21Jer se ocijepiše Izrailjci od doma Davidova, i postaviše carem Jerovoama sina Navatova, a Jerovoam odbi Izrailjce od Gospoda i navede ih da griješe grijehom velikim.
2. Carevima 17,22I hodiše sinovi Izrailjevi u svijem grijesima Jerovoamovijem koje je on činio, i ne otstupiše od njih;
2. Carevima 17,23Dokle Gospod ne odbaci Izrailja od sebe kao što je govorio preko svijeh sluga svojih proroka, i tako preseljen bi Izrailj iz zemlje svoje u Asirsku do današnjega dana.
2. Carevima 17,24Potom dovede car Asirski ljude iz Vavilona i iz Hute i iz Ave i iz Emata i iz Sefarvima, i naseli ih u gradovima Samarijskim mjesto Izrailjaca, i naslijediše Samariju, i življahu po gradovima njezinijem.
2. Carevima 17,25A kad počeše živjeti ondje, ne bojahu se Gospoda, a Gospod posla na njih lavove, koji ih davljahu.
2. Carevima 17,26Zato rekoše caru Asirskom govoreći: ovi narodi koje si doveo i naselio u gradovima Samarijskim ne znaju zakona Boga one zemlje; zato posla na njih lavove, koji ih eto more, jer ne znaju zakona Boga one zemlje.
2. Carevima 17,27Tada zapovjedi car Asirski i reče: odvedite onamo jednoga od sveštenika koje ste doveli odande, pa neka ide i sjedi ondje, neka ih uči zakonu Boga one zemlje.
2. Carevima 17,28I tako jedan od sveštenika, koje bijahu odveli iz Samarije, dođe i nastani se u Vetilju, i učaše ih kako će se bojati Gospoda.
2. Carevima 17,29Ali načiniše sebi svaki narod svoje bogove, i pometaše ih u kuće visina, koje bijahu načinili Samarjani, svaki narod u svojim gradovima u kojima življahu.
2. Carevima 17,30Jer Vavilonjani načiniše Sokot-Venotu, a Hućani načiniše Nergala, a Emaćani načiniše Asima;
2. Carevima 17,31I Avljani načiniše Nivaza i Tartaka, a Sefarvimci spaljivahu sinove svoje ognjem Adramelehu i Anamelehu bogovima Sefarvimskim.
2. Carevima 17,32Ali se bojahu Gospoda, i postaviše između sebe sveštenike visinama, koji im služahu u domovima visina;
2. Carevima 17,33Bojahu se Gospoda, ali i svojim bogovima služahu po običaju onijeh naroda iz kojih ih preseliše.
2. Carevima 17,34I do današnjega dana rade po starijem običajima; ne boje se Gospoda a ne rade ni po svojim uredbama i običajima, ni po zakonu i zapovijesti što je zapovjedio Gospod sinovima Jakova, kojemu nadje ime Izrailj;
2. Carevima 17,35S kojima učini Gospod zavjet i zapovjedi im i reče: ne bojte se drugih bogova niti im se klanjajte niti im služite niti im prinosite žrtava;
2. Carevima 17,36Nego Gospoda, koji vas je izveo iz zemlje Misirske silom velikom i mišicom podignutom, njega se bojte i njemu se klanjajte i njemu prinosite žrtve;
2. Carevima 17,37I uredbe i pravila i zakon i zapovijesti što vam je napisao držite izvršujući ih vazda, i ne bojte se drugih bogova.
2. Carevima 17,38I ne zaboravljajte zavjeta koji je učinio s vama, i ne bojte se drugih bogova.
2. Carevima 17,39Nego Gospoda Boga svojega bojte se, i on će vas izbaviti iz ruku svijeh neprijatelja vaših.
2. Carevima 17,40Ali ne poslušaše, nego radiše po starom svom običaju.
2. Carevima 17,41Tako ovi narodi bojahu se Gospoda i idolima svojim služahu; i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh čine do današnjega dana onako kako su činili oci njihovi.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje