Tražilica


Ivan 5. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Ivan 5,1Potom je bio blagdan židovski, i uzađe Isus u Jerusalem.
Ivan 5,2U Jerusalemu je kod Ovčjih vrata kupelj, koja se zove hebrejski Betsaida, i ina pet trijemova.
Ivan 5,3U njima je ležalo veliko mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i sušičavih. Oni su čekali, da se zaljulja voda.
Ivan 5,4Jer je anđeo Gospodnji silazio u određeno vrijeme u kupelj i zaljuljao vodu. Tko je tada najprije sišao u zaljuljanu vodu, ozdravio bi makar kakva bolest bila na njemu.
Ivan 5,5A ondje je bio jedan čovjek, koji je trideset i osam godina bio bolestan.
Ivan 5,6Kad ga vidje Isus gdje leži i doznade, da je već odavno bolestan, upita ga: "Hoćeš li da ozdraviš?"
Ivan 5,7Bolesnik mu odgovori: "Gospodine, nemam čovjeka, da me spusti u kupelj, kad se zaljulja voda. Dok ja dođem, drugi siđe prije mene."
Ivan 5,8Tada mu reče Isus: "Ustani, uzmi postelju svoju i hodi!"
Ivan 5,9Odmah ozdravi taj čovjek, uze postelju svoju, i hodao je naokolo. A taj je dan bila subota.
Ivan 5,10Zato rekoše Židovi onome, što ozdravi: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju."
Ivan 5,11On im odgovori: "Koji me iscijeli, reče mi: 'Uzmi postelju svoju i hodi!'"
Ivan 5,12A Oni ga zapitaše: "Tko je taj čovjek, koji ti reče: "Uzmi postelju svoju i hodi"
Ivan 5,13Iscijeljeni nije znao, tko je bio; jer se je Isus bio uklonio, jer je bilo ondje veliko mnoštvo ljudi.
Ivan 5,14Kasnije ga zateče Isus u hramu i reče mu: "Eto si ozdravio. Ne griješi više, da ti se ne dogodi što gore!"
Ivan 5,15Tada otide čovjek i javi Židovima, da je Isus, koji ga iscijeli.
Ivan 5,16Zato su Židovi progonili Isusa, jer je to bio činio u subotu.
Ivan 5,17Isus im izjavi: "Otac moj do sada djeluje, i ja djelujem."
Ivan 5,18Zato su još više gledah zidovi da ga ubiju, jer je ne samo prestupao subotu, nego je i Boga nazivao Ocem svojim i stim se gradio jednak Bogu.
Ivan 5,19Isus im reče: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego što vidi da čini Otac. Što on čini, ono i Sin čini jednako.
Ivan 5,20Jer Otac ljubi Sina i sve mu pokazuje, što sam čini. I pokazat će mu veća djela od ovih, da se vi čudite.
Ivan 5,21Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin koje hoće oživljuje.
Ivan 5,22I ne sudi Otac nikome; nego sav sud dade Sinu,
Ivan 5,23Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca, koji ga je poslao.
Ivan 5,24Zaista, zaista, kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onome, koji je poslao mene, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego se prešao iz smrti u život.
Ivan 5,25Zaista, zaista, kažem vam: Dolazi čas, i već je tu, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji ga budu čuli, živjet će.
Ivan 5,26Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu, da ima život u sebi.
Ivan 5,27On mu dade i vlast, da drži sud, jer je Sin čovječji.
Ivan 5,28Ne čudite se tomu! Dolazi čas, kad će svi u grobovima čuti glas njegov.
Ivan 5,29Tada će oni, koji su činili dobro, izaći na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnuće suda.
Ivan 5,30Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Sudim, kako čujem. Moj je sud pravedan; jer ne tražim volje svoje, nego volju onoga, koji me je poslao.
Ivan 5,31Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.
Ivan 5,32Drugi je, koji svjedoči za mene, i znam, da je istinito svjedočanstvo, kojim svjedoči za mene.
Ivan 5,33Vi poslaste k Ivanu, i on posvjedoči za istinu.
Ivan 5,34Ali ja ne trebam svjedočanstva od čovjeka. Ja govorim samo o tom, da se vi spasite.
Ivan 5,35On je bio svjetiljka, koja gori i svijetli. A vi se htjedoste samo za čas radovati u svijetlu njezinu.
Ivan 5,36Ja imam svjedočanstvo veće od Ivana: Djela, koja mi dade Otac da ih izvršim, ta djela, koja ja činim, svjedoče za mene, da me posla Otac.
Ivan 5,37Tako Otac, koji me posla, sam posvjedoči za mene. Ali glasa njegova niti ste kad čuli, ni lica njegova nijeste vidjeli;
Ivan 5,38I riječi njegove nijeste spremili u sebi, jer ne vjerujete onome, koga on posla.
Ivan 5,39Istražujete Pisma jer mislite, da imate u njima život vječni! Upravo su ona, koja svjedoče za mene.
Ivan 5,40Ipak vi nećete da dođete k meni, da imate život.
Ivan 5,41Ja ne primam časti od ljudi.
Ivan 5,42Ali vas poznajem, da nemate u sebi ljubavi Božje.
Ivan 5,43Ja dođoh u ime Oca svojega, ali me vi ne primate. Ako li drugi dođe u ime svoje, njega primate.
Ivan 5,44Kako vi možete vjerovati, kad primate slavu jedan od drugoga, a slave, koja je od jedinoga Boga, ne tražite?
Ivan 5,45Ne mislite, da ću vas ja tužiti Ocu! Vaš je tužitelj Mojsije, u koga se vi uzdate.
Ivan 5,46Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali; jer je on pisao o meni.
Ivan 5,47A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?"
Ivan 5,1 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.
Ivan 5,2U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.
Ivan 5,3U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda..
Ivan 5,4Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti.
Ivan 5,5Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.
Ivan 5,6Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?
Ivan 5,7Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.
Ivan 5,8Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!
Ivan 5,9Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota.
Ivan 5,10Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!
Ivan 5,11On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: `Uzmi svoju postelju i hodi!`
Ivan 5,12Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: `Uzmi i hodi?`
Ivan 5,13No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.
Ivan 5,14Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!
Ivan 5,15Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.
Ivan 5,16Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.
Ivan 5,17Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.
Ivan 5,18Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Ivan 5,19Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini.
Ivan 5,20Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi.
Ivan 5,21Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.
Ivan 5,22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu
Ivan 5,23da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.
Ivan 5,24"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
Ivan 5,25Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će.
Ivan 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;
Ivan 5,27i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji.
Ivan 5,28Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas.
Ivan 5,29I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.
Ivan 5,30Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.
Ivan 5,31"Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.
Ivan 5,32Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.
Ivan 5,33Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu.
Ivan 5,34Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite.
Ivan 5,35On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti.
Ivan 5,36Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac.
Ivan 5,37Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli,
Ivan 5,38a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.
Ivan 5,39Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene,
Ivan 5,40a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate.
Ivan 5,41Slave od ljudi ne tražim,
Ivan 5,42ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.
Ivan 5,43Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.
Ivan 5,44Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!
Ivan 5,45Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.
Ivan 5,46Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.
Ivan 5,47Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?
Ivan 5,1Nakon toga i prilikom jednog židovskog blagdana, Isus se uspe u Jeruzalem.
Ivan 5,2A, postoji u Jeruzalemu, blizu Ovčjih vrata, jedno kupalište koje se na hebrejskom zove Betzata . Ono je posjedovalo pet trijemova
Ivan 5,3pod kojima ležaše jedno mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih, uzetih .
Ivan 5,5Bijaše ondje jedan čovjek nemoćan otprije 38 godina.
Ivan 5,6Isus vidje njega ležati, doznavši da bijaše u tom stanju već otprije dugog vremena, on mu reče: ` Želiš li ti ozdraviti? `
Ivan 5,7Bolesnik mu odgovori: ` Gospodine, ja nemam nikog da me potopi u bazen u času kad voda počne vrtložiti se; i, u vrijeme kad treba ondje ući, drugi siđe prije mene. `
Ivan 5,8Isus mu reče: ` Ustani, uzmi svoj ležaj i hodaj. `
Ivan 5,9I odmah čovjek bi ozdravljen; on uze svoj ležaj, i hodaše on. A, taj dan bijaše dan *šabata.
Ivan 5,10Židovi smjesta rekoše onome koji upravo bijaše iscijeljen: ` Šabat je, nije ti dopušteno nositi svoj ležaj. `
Ivan 5,11Ali, on im uzvrati: ` Onaj koji mi je vratio zdravlje, taj mi je rekao: Uzmi svoj ležaj i hodaj. `
Ivan 5,12Oni ga ispitaše: ` Tko je taj čovjek koji ti je rekao: Uzmi svoj ležaj i hodaj. `
Ivan 5,13Ali, onaj koji bijaše iscijeljen nije znao tko to bijaše, jer, Isus se bijaše udaljio od mnoštva koje se nalaziše na tom mjestu.
Ivan 5,14Kasnije, Isus ga nađe u *templu i kaza mu: ` Evo te dobro držećeg: ne griješi više da te ne bi stiglo još gore! `
Ivan 5,15Čovjek ode ispričati Židovima da to bijaše Isus koji ga je izliječio.
Ivan 5,16Otada Židovi udariše na Isusa što bijaše to učinio u dan šabata.
Ivan 5,17Ali, Isus im odgovori: ` Otac moj, sve do sada, na djelu je, i ja sam također na djelu. `
Ivan 5,18Otada, Židovi pojačaše nastojanje da ga unište, jer ne samo da je prekršio šabata, već je i Boga nazivao svojim vlastitim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom.
Ivan 5,19Isus preuze riječ i reče im: ` Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, Sin sam ne može ništa učiniti već samo što vidi Oca činiti; jer, što činit Otac, Sin čini jednako.
Ivan 5,20Zato što Otac voli Sina i pokazuje mu sve što čini; on će njemu pokazati još veća djela, tako da ćete biti iznenađeni.
Ivan 5,21Kao što Otac, naime, uzdiže mrtve i oživljava ih, Sin također oživljava koga hoće.
Ivan 5,22Otac ne sudi nikome, on je sve predao u ruke Sinu,
Ivan 5,23da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Onaj koji ne štuje Sina, ne štuje ni Oca koji ga je poslao.
Ivan 5,24Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji sluša moju riječ i vjeruje u onoga koji je mene poslao, u *vječni život; on ne dolazi na suđenje, on je prešao iz smrti u vječni život.
Ivan 5,25Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, čas dolazi - i sada je već tu - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjeg, a oni koji ga budu čuli živjet će.
Ivan 5,26Naime, kao što otac posjeduje život u sebi samom, tako je da i Sinu da život posjeduje u sebi samom;
Ivan 5,27on je njemu dao moć vršiti suđenje, jer je on *Sin čovjekov.
Ivan 5,28Nek sve ovo vas više ne iznenađuje! Dolazi čas kad će svi oni koji počivaju u grobovima čuti njegov glas,
Ivan 5,29i oni koji budu činili dobro izići će iz njih na uskrsnuće koje vodi u život; oni koji budu vršili zlo, za uskrsnuće koje vodi na suđenje.
Ivan 5,30Ja, ja ne mogu ništa sam učiniti: ja sudim prema onome što čujem i moje suđenje je pravedno jer, ja ne tražim svoju vlastitu volju, već volju onoga koji me poslao.
Ivan 5,31Da ja posvjedočim sam za sebe, moje svjedočenje ne bi bilo prihvatljivo;
Ivan 5,32Netko drugi svjedoči o meni, i ja znam da svjedočenje koje on čini odgovara istini.
Ivan 5,33Vi ste poslali jedno izaslanstvo kod Ivana i on je posvjedočio istini.
Ivan 5,34Za mene, to nije da bih ja primio svjedočenje ljudsko, već ja govorim tako da biste vi bili spašeni.
Ivan 5,35Ivan bi svjetiljka koja se zapali i sija: i vi ste htjeli uživati na čas u njenoj svjetlosti.
Ivan 5,36No, ja posjedujem jedno svjedočenje koje je veće od onog Ivanovog: to su djela koja mi je Otac dao ispuniti; ja ih činim i to su ona koja meni donose svjedočenje koje mi je Otac poslao.
Ivan 5,37Otac koji me poslao sam je posvjedočio o meni. Ali, nikad vi niste ni čuli njegov glas, ni vidjeli ono što on očitovaše,
Ivan 5,38i njegova riječ ne ostaje u vama, pošto vi ne vjerujete onome koga je on poslao.
Ivan 5,39Vi istražujete Pisma jer, vi putem njih mislite zadobiti *vječni život: ona su ta koja svjedoče o meni.
Ivan 5,40I vi ne želite doći k meni za imati vječni život.
Ivan 5,41Slava, ja nju nemam od ljudi.
Ivan 5,42Već, poznajem ja vas, vi nemate u sebi ljubavi Božje.
Ivan 5,43Ja sam došao u ime svog Oca, a vi me odbijate prihvatiti. Dođe li neki drugi u svoje vlastito ime, vi ćete ga prihvatiti!
Ivan 5,44Kako biste vi mogli vjerovati, vi koji imate slavu jedni od drugih i ne tražite slavu koja dolazi od samog Boga?
Ivan 5,45Ne mislite da sam ja taj koji će vas optužiti pred Ocem: vaš tužitelj, to je Mojsije u koga ste stavili svoje ufanje.
Ivan 5,46Naime, da vi vjerujete u Mojsija, vi biste vjerovali u mene, jer on je o meni pisao .
Ivan 5,47Ako vi ne vjerujete onome što je on pisao, kako ćete vjerovati onome što ja govorim? ` ( Mt 14.13-21; Mk 6.30-44; Lk 9.10-17)
Jovan 5,1A potom bješe praznik Jevrejski, i iziđe Isus u Jerusalim.
Jovan 5,2U Jerusalimu pak kod Ovčijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova,
Jovan 5,3U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji čekahu da se zaljulja voda;
Jovan 5,4Jer anđeo Gospodnji silažaše u određeno vrijeme u banju i mućaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu.
Jovan 5,5A ondje bijaše jedan čovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan.
Jovan 5,6Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je već odavno bolestan, reče mu: hoćeš li da budeš zdrav?
Jovan 5,7Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam čovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja dođem drugi siđe prije mene.
Jovan 5,8Reče mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi.
Jovan 5,9I odmah ozdravi čovjek, i uzevši odar svoj hođaše. A taj dan bješe subota.
Jovan 5,10Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi.
Jovan 5,11A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reče: uzmi odar svoj i hodi.
Jovan 5,12A oni ga zapitaše: ko je taj čovjek koji ti reče: uzmi odar svoj i hodi?
Jovan 5,13A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu.
Jovan 5,14A potom ga nađe Isus u crkvi i reče mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore.
Jovan 5,15A čovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli.
Jovan 5,16I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu.
Jovan 5,17A Isus im odgovaraše: otac moj doslije čini, i ja činim.
Jovan 5,18I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i građaše se jednak Bogu.
Jovan 5,19A Isus odgovarajući reče im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da otac čini; jer što on čini ono i sin čini onako;
Jovan 5,20Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovijeh da se vi čudite.
Jovan 5,21Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoće oživljuje.
Jovan 5,22Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu,
Jovan 5,23Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao.
Jovan 5,24Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
Jovan 5,25Zaista, zaista vam kažem: ide čas i već je nastao, kad će mrtvi čuti glas sina Božijega, i čuvši oživljeti.
Jovan 5,26Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi;
Jovan 5,27I dade mu vlast da i sud čini, jer je sin čovječij.
Jovan 5,28Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega,
Jovan 5,29I izići će koji su činili dobro u vaskrsenije života, a koji su činili zlo u vaskrsenije suda.
Jovan 5,30Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.
Jovan 5,31Ako ja svjedočim za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.
Jovan 5,32Ima drugi koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo što svjedoči za mene.
Jovan 5,33Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoči vam za istinu;
Jovan 5,34A ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete.
Jovan 5,35On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju.
Jovan 5,36Ali ja imam svjedočanstvo veće od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoče za mene da me otac posla.
Jovan 5,37I otac koji me posla sam svjedoči za mene. Ni glasa njegova kad čuste ni lica njegova vidjeste.
Jovan 5,38I riječi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla.
Jovan 5,39Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vječni; i ona svjedoče za mene.
Jovan 5,40I nećete da dođete k meni da imate život.
Jovan 5,41Ja ne primam slave od ljudi.
Jovan 5,42Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi.
Jovan 5,43Ja dođoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti.
Jovan 5,44Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite?
Jovan 5,45Ne mislite da ću vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate.
Jovan 5,46Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene.
Jovan 5,47A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako ćete vjerovati mojijem riječima?

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje