Tražilica


Job 41. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 41,1Nitko se ne usudi da ga probudi, tko je da mu odoli?
Job 41,2Tko mi stane na put, a ja da ga pustim čitava? Pod cijelim nebom ni jedan!
Job 41,3Ne smijem šutjeti o udima njegovim, o snazi njegovoj, o sjajnom sastavu njegovu.
Job 41,4Tko mu je ikad skinuti oklop? Tko je prodro ikad u dvojake žvale njegove?
Job 41,5Tko mu je otvorio dvokrilna vrata čeljusti? Užas je oko zuba njegovih.
Job 41,6Sjajni su žljebovi štitova njegovih, uskim pečaćenjem zatvoreni.
Job 41,7Usko je jedan uz drugoga: među njih ne prodire vjetrić.
Job 41,8Jedan čvrsto prianja uz drugi: ne rastavljaju se.
Job 41,9Dahtanje njegovo daje sjajnu svjetlost; kao trepavice zorine oči su njegove.
Job 41,10Iz ralja njegovih zublje, iskaču iskre ognjene.
Job 41,11Dim suklja iz nozdrva njegovih kao iz vrela kotla i zapaljene trske,
Job 41,12Dah njegov raspaljuje ugljevlje, plamen mu suklja iz ralja.
Job 41,13U njegovoj šiji stoji snaga, pred njim igra užas.
Job 41,14Udovi mesa njegova spojeni su čvrsto, kao saliveni, ne razmiču se.
Job 41,15Kao kamen, tako je tvrdo srce njegovo, tako tvrdo kao donji žrvanj.
Job 41,16Kad se digne, zadršću i junaci, ne znaju što da čine od straha.
Job 41,17Zgrabi li koga, ne koristi mač, ni koplje, ni strijela.
Job 41,18Gvožđe je njemu slama, a mjed drvo puno crvotočine.
Job 41,19Strijela ga ne može natjerati u bijeg, kamenje u praćki njemu je kao pljeva.
Job 41,20Kao slamka njemu je toljaga, on se smije zviždanju koplja.
Job 41,21Ispod njega su oštri crepovi; drljaču zabija u glib.
Job 41,22Čini, te se dubina puši kao lonac; učini, te se more zapjeni kao stupa.
Job 41,23Za sobom ostavlja svijetlu vodenu brazdu: rekao bi da more ima srebrne kose.
Job 41,24Ništa mu na zemlji nije jednako: stvorenje bez straha!
Job 41,25Na najjače gleda prezirno, i on je kralj najponosnijima.
Job 41,1 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
Job 41,2Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit`?
Job 41,3Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
Job 41,4Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
Job 41,5Tko mu smije razodjenut` odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
Job 41,6Tko će mu ralje rastvorit` dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
Job 41,7Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
Job 41,8Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
Job 41,9Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit` se ne mogu.
Job 41,10Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
Job 41,11Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
Job 41,12Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
Job 41,13Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
Job 41,14U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
Job 41,15Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
Job 41,16Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
Job 41,17Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
Job 41,18Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
Job 41,19Poput slame je za njega željezo, mjed je k`o drvo iscrvotočeno.
Job 41,20On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k`o pljeva pada.
Job 41,21K`o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
Job 41,22Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k`o drljačom.
Job 41,23Pod njim vrtlog sav k`o lonac uskipi, uspjeni more k`o pomast u kotlu.
Job 41,24Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
Job 41,25Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
Job 41,26I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.
Job 41,1Gledaj, pred njih sigurnost je njegov pogled sam dosta je za
Job 41,2Nitko nije dovoljno smion za njega izazvati. Tko bi se dakle usudio držati mi
Job 41,3Tko mi je dao predujam koji bih mu Sve ovo što je pod nebesima moje je!
Job 41,4Ja neću prešutjeti njegove udove, detalj njegovih podviga, ljepotu njegova sastava.
Job 41,5Tko je otvorio sprijeda njegovu odjeću, tko je prodro njegovo dvostruko zubalo?
Job 41,6Tko je probio njegovoj ralji oba kapka? Uokolo njegove čeljusti, to je užas!
Job 41,7Koja oholost! od tako čvrstih oklopa ! dobro zatvoreni, učvršćeni, stisnuti!
Job 41,8Jedan dodiruje drugog, ni dah tuda ne proklizne.
Job 41,9Svaki se lijepi na svog susjeda, oni se sljubljuju, nerazdvojivi.
Job 41,10Iz njegovih kihanja kulja svjetlost, njegove su oči kao zjenice zore.
Job 41,11S njegove gubice polaze munje, iskre vatre se otud otkidaju.
Job 41,12Dim suklja iz njegovih nozdrva. kao iz ključalog lonca ili kotlića.
Job 41,13Njegov dah raspaljuje žeravice, iz njegovih nozdrva izlaze plamenovi.
Job 41,14U njegovu vratu boravi sila, pred njim poskakuje straha.
Job 41,15Podvoljci njegova tijela ogromni su, oni su se stvrdnuli na njemu, nepomični.
Job 41,16Njegovo se srce stvrdnulo kao kamen, on se stvrdnuo kao donji žrvanj .
Job 41,17Kad se on uspravi, bogove obuzme strah, panika ih rasprši.
Job 41,18Mač ga dosegne ne okrznuvši ga. Koplje, sulica, strijela
Job 41,19za njega je željezo slama, a bronca trulo drvo.
Job 41,20Strelice iz luka ne nagone ga u, bijeg, za njega, kamenje iz praćke pretvara se u slamu.
Job 41,21Buzdovan mu se čini slamkom i on se podruguje zvižduku kopalja.
Job 41,22Ima pod njim oštrih krhotina, kao jedna drljača, on se vuče po ilovači.
Job 41,23On čini da provrije ponor kao kotao, on pretvori more u kadionicu.
Job 41,24On ostavlja brazdu svjetlosti, *ponor ima kao jedno bijelo runo.
Job 41,25Na zemlji, ništa nije svoj gospodar. On je bio načinjen neustrašivim.
Job 41,26On prezire divove, on je kralj nad svim zvijerima.
Jov 41,1Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko će stati preda me?
Jov 41,2Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je.
Jov 41,3Neću mučati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova.
Jov 41,4Ko će mu uzgrnuti gornju odjeću? k čeljustima njegovijem ko će pristupiti?
Jov 41,5Vrata od grla njegova ko će otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh.
Jov 41,6Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo.
Jov 41,7Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi među njih.
Jov 41,8Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se.
Jov 41,9Kad kiha kao da munja sijeva, a oči su mu kao trepavice u zore.
Jov 41,10Iz usta mu izlaze lučevi, i iskre ognjene skaču.
Jov 41,11Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla.
Jov 41,12Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta.
Jov 41,13U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah.
Jov 41,14Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmiče se.
Jov 41,15Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj.
Jov 41,16Kad se digne, dršću junaci, i od straha očišćaju se od grijeha svojih.
Jov 41,17Da ga udari mač, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop.
Jov 41,18Njemu je gvožđe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo.
Jov 41,19Neće ga potjerati strijela, kamenje iz praće njemu je kao slamka;
Jov 41,20Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se bačenom koplju.
Jov 41,21Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu.
Jov 41,22Čini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi.
Jov 41,23Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela.
Jov 41,24Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se ničega ne boji.
Jov 41,25Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje