Tražilica


Postanak 44. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 44,1Nato zapovjedi upravitelju kuće svoje: "Napuni vreće tim ljudima žita, koliko mogu ponijeti, i svakome metni odozgor novce njegove!
Postanak 44,2I srebrnu čašu moju metni najmlađem u vreću odozgor zajedno s novcima za žito njegovo!" I on učini, kako mu je bio Josip zapovjedio.
Postanak 44,3Kad osvanu jutro, otpustiše ljude s magarcima njihovim.
Postanak 44,4Jedva su bili ostavili grad i nijesu još bili daleko odmakli, zapovjedi Josip upravitelju svoje kuće: "Ustani, pohiti za ljudima, i kad ih stigneš, reci im: 'Zašto vratiste zlo za dobro?
Postanak 44,5Zašto mi ukradoste času srebrnu? Nije li to čaša, iz koje pije moj gospodar, i iz koje on proriče? Zlo uradiste, što to učiniste.' "
Postanak 44,6Kad ih stiže, reče im tako.
Postanak 44,7Oni mu odgovoriše: "Kako može gospodar tako Što reći? Bože sačuvaj, da sluge tvoje učine tako što!
Postanak 44,8A mi ti donesosmo natrag iz zemlje kanaanske novce, što ih nađosmo odozgor u vrećama svojim. Pa kako bismo mogli ukrasti iz kuće gospodara tvojega srebro ili zlato?
Postanak 44,9U koga se između sluga tvojih nađe, taj neka umre! Mi ćemo drugi, gospodaru, biti robovi tvoji."
Postanak 44,10On reče: "Makar da bi moralo biti tako, kako kažete, ipak neka bude samo onaj u koga se nađe, moj rob, a vi drugi bit ćete slobodni"
Postanak 44,11Brže skide svaki vreću svoju na tlo, i svaki otvori vreću svoju.
Postanak 44,12A on stade tražiti; počne od najstarijega i dođe kod najmlađega. Nađe se čaša u vreći Benjaminovoj.
Postanak 44,13Tada razderaše haljine svoje; pošto je svaki opet natovario magarca svojega, vratiše se natrag u grad.
Postanak 44,14Kad Juda i braća njegova dođoše u kuću Josipovu, koji je bio još tamo, baciše se pred njim na zemlju.
Postanak 44,15Josip se otrese na njih: "što ste to učinili? Zar nijeste znali, da čovjek kao ja može proricati?"
Postanak 44,16Juda reče: "Što da reknemo gospodaru svojemu, što da govorimo i kako da se opravdamo? Bog je pronašao zlodjela sluga tvojih. Eto, mi smo sad svi robovi gospodaru svojemu, mi i ovaj, u koga se je našla časa."
Postanak 44,17On reče: "Bože sačuvaj, da ja tako učinim! U koga se je našla čaša, on samo neka mi bude rob, a vi s mirom idite k ocu svojemu!"
Postanak 44,18Onda pristupi Juda k njemu i reče: "Molim, gospodaru, sluga tvoj htio bi da smije progovoriti riječ gospodaru svojemu, i ne srdi se na slugu svojega. Ti si eto jednak faraonu.
Postanak 44,19Gospodar moj zapita sluge svoje: 'Imate li još oca ili brata?'
Postanak 44,20Odgovorismo gospodaru svojemu: 'Imamo još stara oca i malena brata, koji mu se rodi u starosti; brat je pravi njegov umro, i tako on ostade još sam od matere svoje i zato je ljubimac oca svojega.'
Postanak 44,21Ti zapovjedi slugama svojim: 'Dovedite ga k meni, htio bih ga vidjeti svojim očima.'
Postanak 44,22Odgovorismo gospodaru svojemu: 'Ne može dječak ostaviti oca svojega; kad bi ostavio oca svojega, taj bi tada umro.'
Postanak 44,23A ti reče slugama svojim: 'Ako ne dođe s vama brat vas najmlađi, onda ne smijete više na oči moje!'
Postanak 44,24I kad se mi tada vratismo k slugi tvojemu, ocu mojemu, priopćismo mu riječi gospodara mojega.
Postanak 44,25Jednoga dana zapovjedi nam opet otac naš: 'Idite još jedanput onamo, da nam kupite nešto žita!'
Postanak 44,26A mi odgovorismo: 'Ne možemo tamo ići. Samo ako brat naš najmlađi pođe s nama, onda ćemo ići tamo; jer ne smijemo na oči onome čovjeku, ako ne bude s nama brat naš najmlađi.'
Postanak 44,27Tada nam odgovori sluga tvoj, otac moj: 'Znate sami, da mi je žena moja rodila samo dva sina.
Postanak 44,28Jedan otide od mene, mislim da je bio rastrgan; do danas ne vidjeh ga više..
Postanak 44,29Ako mi sad još i ovoga odvedete i zadesi ga kakva nesreća, spravite onda sijede vlasi moje od tuge pod zemlju.'
Postanak 44,30Pa kad bih ja sada došao natrag k slugi tvojemu, ocu svojemu, a dječaka, za kojega je vezano čitavo srce njegovo, ne bi bilo s nama,
Postanak 44,31On bi umro, kad bi vidio, da nema dječaka; i sluge tvoje doista bi spravile sijede vlasi sluge tvojega, oca našega, od tuge pod zemlju.
Postanak 44,32Jer sluga je tvoj pred ocem svojim jamčio za dječaka, kad je obećao: 'Ako ti ga ne dovedem natrag, bit ću onda ocu svojemu kriv, dok sam živ.'
Postanak 44,33Zato neka sluga tvoj, molim, ostane mjesto dječaka, da bude rob gospodaru mojemu, a dječak neka ide s braćom svojom!
Postanak 44,34Jer kako bih se ja mogao vratiti k ocu svojemu bez dječaka! Ne bih mogao gledati jad, što bi zadesio oca mojega."
Postanak 44,1 Onda Josip naredi upravitelju svoga kućanstva: "Napuni vreće ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreće.
Postanak 44,2A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreće najmlađega, zajedno s njegovim novcem za žito." On učini kako mu je Josip naredio.
Postanak 44,3Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.
Postanak 44,4Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reče upravitelju svoga kućanstva: "Na noge! Pođi za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: `Zašto uzvraćate zlo za dobro?
Postanak 44,5Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne čita iz njega proricanje? Zlo ste učinili!`
Postanak 44,6Stigavši ih, ponovi im te riječi.
Postanak 44,7Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da učine takvo što!
Postanak 44,8Čak i novac koji smo našli u svojim vrećama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuće tvoga gospodara!
Postanak 44,9Onaj u koga se od tvojih slugu nađe, neka se usmrti, a mi drugi postat ćemo robovi tvome gospodaru.
Postanak 44,10"Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak će samo onaj u koga se ukradeno pronađe biti moj rob, a ostali bit ćete slobodni.
Postanak 44,11Brže spustiše vreće na zemlju i svaki svoju otvori.
Postanak 44,12On je pretraživao, počevši s najstarijim i završivši s najmlađim. Pehar se nađe u Benjaminovoj vreći.
Postanak 44,13Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad.
Postanak 44,14Kad su Juda i njegova braća ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju.
Postanak 44,15Onda im Josip reče: "Kakvo je to djelo što ste ga učinili? Zar ne znate da se čovjek kao što sam ja bavi proricanjem?
Postanak 44,16Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reći svome gospodaru? Što možemo kazati, čime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar.
Postanak 44,17"Daleko od mene da učinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit će moj rob, a vi drugi pođite mirno k svome ocu!
Postanak 44,18Onda mu se Juda primače i reče: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne riječ ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. Ta ti si ravan faraonu.
Postanak 44,19Pitao je moj gospodar svoje sluge: `Imate li oca ili još kojega brata?`
Postanak 44,20Svome smo gospodaru odgovorili: `Imamo stara oca; on još ima jednog sina, rođena u njegovoj staračkoj dobi. Taj je najmlađi. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.`
Postanak 44,21Potom si rekao svojim slugama: `Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oči?`
Postanak 44,22A mi smo odgovorili svome gospodaru: `Dječak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.`
Postanak 44,23Nato si rekao svojim slugama: `Ako vaš najmlađi brat s vama ne dođe ovamo, više ne smijete preda me.`
Postanak 44,24Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu riječi moga gospodara.
Postanak 44,25Naš nam je otac rekao: `Idite opet i nabavite nam malo hrane!`
Postanak 44,26Odgovorili smo: `Ne možemo onamo. Samo ako s nama pođe naš najmlađi brat, sići ćemo, jer ne smijemo pred onoga čovjeka ako ne bude s nama naš najmlađi brat.`
Postanak 44,27Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: `Kako znate, žena mi je rodila dva sina.
Postanak 44,28Jedan je nestao, te sam zaključio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio.
Postanak 44,29Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreća snađe, moju ćete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.`
Postanak 44,30Ako sad dođem k tvome sluzi, ocu svome, a mladić - čiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama,
Postanak 44,31on će svisnuti kad vidi da dječaka nema s nama; tako će tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol.
Postanak 44,32Jer tvoj je sluga zajamčio ocu svome za dječaka, rekavši: `Ako ti ga ne vratim, bit ću kriv svome ocu svega vijeka.`
Postanak 44,33Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a dječak neka ide natrag s braćom.
Postanak 44,34Jer, kako mogu k svome ocu ako dječaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca.
Stvaranje 44,1Josip izdade zapovijedi domoupravitelju: `Napuni vreće žitom ovim ljudima, reče on, toliko koliko mogu ponijeti, i stavi novac svakog od njih uz sam otvor vreće.
Stvaranje 44,2Uz otvor vreće najmlađeg stavit ćeš moju pliticu, srebrenu pliticu, kao i novac od žita. ` On izvrši što mu je Josip bio rekao.
Stvaranje 44,3Čim sinu sunce, on pusti ljude otići, njih i njihove magarce.
Stvaranje 44,4Oni su bili napustili grad ne odmakavši još daleko kad Josip reče svojem domoupravitelju: ` Ustaj! trči k onim ljudima, uhvati ih i reci im: Zašto ste vratili zlim za dobro?
Stvaranje 44,5Nema li ovdje nešto što mojem gospodaru služi za piti i vršiti obred obožavanja ? To što ste učinili zlo je. `
Stvaranje 44,6Domoupravitelj ih zgrabi i prigovori tim riječima.
Stvaranje 44,7Oni mu odgovoriše: ` Kako možete, moj gospodine, izreći takve riječi? Tvoje sluge su daleko od toga da mogu počiniti takvu stvar!
Stvaranje 44,8Novac koji si našao pri otvoru vreća za žito nismo li donijeli iz Kanaana? Kako bismo mogli ukrasti srebrninu ili zlatninu iz kuće tvojeg gospodara?
Stvaranje 44,9Onaj od tvojih slugu kod kojeg nađeš traženi predmet, nek umre! A mi ćemo biti robovi našem gospodaru. `
Stvaranje 44,10` Eh dobro, reče on, nek bude kako vi kažete. Onaj kod kojeg se pronađe postat će mojim robom, a vi ćete biti oslobođeni. `
Stvaranje 44,11Brzo, oni staviše svoje vreće na tle, svaki svoju, i otvoriše ih.
Stvaranje 44,12Domoupravitelj poče prekapati po najvećoj, a završi s najmanjom i nađe vrč u Benjaminovoj vreći.
Stvaranje 44,13Oni *rastrgaše svoju odjeću, svaki rastereti svojeg magarca i vratiše se u grad.
Stvaranje 44,14Juda i njegova braća stigoše u Josipovu kuću, Josip je još bio ondje, oni padoše na zemlju pred njim.
Stvaranje 44,15` Koji ste to čin počinili ovdje! Reče im on. Niste li znali da jedan čovjek poput mene obavlja obred obožavanja ?`
Stvaranje 44,16Juda preuze: ` Što bismo mi mogli reći gospodaru? Koje riječi izgovoriti? Koje pravdanje pružiti? Bog je taj koji je ogolio grijeh tvojih slugu . Evo nas robovima mojeg gospodina, mi i onaj kod kojeg je nađena plitica. `
Stvaranje 44,17`Daleko od mene da bih ja tako postupio, odgovori on. Čovjek kod kojeg je nađena plitica bit će moj rob; Vi, vratite se živi i zdravi svom ocu. `
Stvaranje 44,18Juda se opribliži i povika: ` Oprosti gospodine moj! Dopusti si sas lušati jednu riječ tvojeg sluge, a da se ne ražestiš protiv njega! Kakav je *Faraon, takav si i ti.
Stvaranje 44,19Moj je gospodin taj koji je ispitivao svoje sluge i rekao im: Imate li vi oca i brata?
Stvaranje 44,20Mi smo odgovorili mojem gospodaru: Imamo jednog starog oca i dijete koje je on stekao u starosti svojoj sasvim je mlado. Njegov je brat mrtav, on je ostao sam od svoje majke i ocu je veoma drag.
Stvaranje 44,21Tada ti si rekao svojim slugama: Dovedite mi ga, ja hoću bdje ti nad njim.
Stvaranje 44,22Mi smo odgovorili mojeg gospodinu: Taj dječak ne može napustiti svojeg oca, jer ovaj će umrijeti ako li ga on napusti.
Stvaranje 44,23Tad si ti rekao svojim slugama: Ako li vaš najmlađi brat ne siđe s vama, vi nikad ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti.
Stvaranje 44,24` Dakle, kad smo se uspeli k mojem ocu, tvojem sluzi, mi smo ga obavijestili o riječima mojeg gospodina.
Stvaranje 44,25Naš je otac rekao: Vratite se kupiti nam živeži.
Stvaranje 44,26Mi ne možemo ići, odgovorili smo mu mi; ako naš najmlađi brat nije s nama, mi ne ćemo ići;
Stvaranje 44,27jer ne ćemo biti primljeni u nazočnost onog čovjeka, ako naš najmlađi brat nije s nama. Moj otac, tvoj sluga tad nama reče: Vi znate da je moja žena meni dala samo dva sina.
Stvaranje 44,28Jedan me napustio, a ja sam rekao: On je sigurno raskomadan. I ja ga nikad više nisam vidio.
Stvaranje 44,29Vi mi hoćete opet oduzeti i ovoga! Ako li mu se dogodi kakva nesreća, vi ćete bijednički spustiti moju sijedu glavu u *boravište mrtvih. `
Stvaranje 44,30` Ako ja sad dođem k mojem ocu, tvojemu sluzi, a da dječak nije s nama, njegov je život toliko vezan s dječa kovim
Stvaranje 44,31da će umrijeti, čim bi zapazio njegovo odsustvo. Tvoje bi sluge spustile u boravište mrtvih, u žalosti, sijedu glavu našeg oca, tvojeg sluge.
Stvaranje 44,32Znaj da se tvoj sluga stavio na mjesto garanta dječakovog pred ocem njegovim: ` Ako li ga ne dovedem, rekao sam, nosit ću zauvijek grijeh pred svojim ocem.
Stvaranje 44,33Pusti sada svojeg slugu ostati robom mojeg gospodina umjesto dječaka! Neka se on vrati sa svojom braćom!
Stvaranje 44,34Kako, u stvari, mogao bih ja otići k svojem ocu ako dječak nije sa mnom? Ne vidio ja nesreću koju bi dočekao moj otac! `
1. Mojsijeva 44,1I zapovjedi Josif čovjeku što upravljaše kućom njegovom govoreći: naspi ovijem ljudima u vreće žita koliko mogu ponijeti, i svakome u vreću metni ozgo novce njegove.
1. Mojsijeva 44,2I čašu moju, čašu srebrnu, metni najmlađemu u vreću ozgo i novce za njegovo žito. I učini kako mu Josif reče.
1. Mojsijeva 44,3A ujutru kad svanu, otpustiše ljude s magarcima njihovijem.
1. Mojsijeva 44,4A kad izađoše iz mjesta i još ne bijahu daleko, reče Josif čovjeku što upravljaše kućom njegovom: ustani, idi brže za onijem ljudima, i kad ih stigneš reci im: zašto vraćate zlo za dobro?
1. Mojsijeva 44,5Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar? i neće li po njoj zacijelo poznati kakvi ste? zlo ste radili što ste to učinili.
1. Mojsijeva 44,6I on ih stiže, i reče im tako.
1. Mojsijeva 44,7A oni mu rekoše: zašto govoriš, gospodaru, take riječi? Sačuvaj Bože da sluge tvoje učine tako što!
1. Mojsijeva 44,8Eno smo ti donijeli natrag iz zemlje Hananske novce koje nađosmo ozgo u vrećama svojim, pa kako bismo ukrali iz kuće gospodara tvojega srebro ili zlato?
1. Mojsijeva 44,9U kojega se između sluga tvojih nađe, onaj neka pogine, i svrh toga mi ćemo biti robovi gospodaru mojemu.
1. Mojsijeva 44,10A on reče: neka bude kako rekoste; ali u koga se nađe, onaj da mi bude rob, a vi ostali nećete biti krivi.
1. Mojsijeva 44,11I brže poskidaše svi na zemlju vreće svoje, i razdriješiše svaki svoju vreću.
1. Mojsijeva 44,12A on stade tražiti počev od najstarijega, i kad dođe na najmlađega, nađe se čaša u vreći Venijaminovoj.
1. Mojsijeva 44,13Tada razdriješe haljine svoje, i natovarivši svaki svoj tovar na svojega magarca vratiše se u grad.
1. Mojsijeva 44,14I dođe Juda s braćom svojom Josifu u kuću, dok on još bijaše kod kuće, i padoše pred njim na zemlju.
1. Mojsijeva 44,15A Josif im reče: šta ste to učinili? zar nijeste znali da čovjek kao što sam ja može zacijelo doznati?
1. Mojsijeva 44,16Tada reče Juda: šta da ti rečemo, gospodaru? šta da govorimo? kako li da se pravdamo? Bog je otkrio zločinstvo tvojih sluga. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla čaša.
1. Mojsijeva 44,17A Josif reče: Bože sačuvaj! neću ja to; u koga se našla čaša on neka mi bude rob, a vi idite s mirom ocu svojemu.
1. Mojsijeva 44,18Ali Juda pristupiv k njemu reče: čuj me, gospodaru; dopusti da progovori sluga tvoj gospodaru svojemu, i neka se gnjev tvoj ne raspali na slugu tvojega, jer si ti kao sam Faraon.
1. Mojsijeva 44,19Gospodar moj zapita sluge svoje govoreći: imati li oca ili brata?
1. Mojsijeva 44,20A mi rekosmo gospodaru svojemu: imamo stara oca i brata najmlađega, koji mu se rodi u starosti; a njegov je brat umro, i on osta sam od matere svoje, i otac ga pazi.
1. Mojsijeva 44,21A ti reče slugama svojim: dovedite mi ga da vidim svojim očima.
1. Mojsijeva 44,22I rekosmo gospodaru svojemu: neće moći dijete ostaviti oca svojega; da ostavi oca svojega, odmah će otac umrijeti.
1. Mojsijeva 44,23A ti reče slugama svojim: ako ne dođe brat vaš najmlađi, nećete vidjeti lica mojega.
1. Mojsijeva 44,24A kad se vratismo k sluzi tvojemu a ocu mojemu, kazasmo mu riječi gospodara mojega.
1. Mojsijeva 44,25Poslije reče nam otac: idite opet, kupite nam hrane.
1. Mojsijeva 44,26A mi rekosmo: ne možemo ići, osim ako bude brat naš najmlađi s nama, onda ćemo ići, jer ne možemo vidjeti lica onoga čovjeka, ako ne bude s nama brat naš najmlađi.
1. Mojsijeva 44,27A sluga tvoj, otac moj, reče nam: znate da mi je žena rodila dva sina.
1. Mojsijeva 44,28I jedan od njih otide od mene, i rekoh: zacijelo ga je raskinula zvjerka; i do sada ga ne vidjeh.
1. Mojsijeva 44,29Ako i ovoga odvedete od mene i zadesi ga kako zlo, svalićete me stara u grob s tugom.
1. Mojsijeva 44,30Pa sada da otidem k sluzi tvojemu, ocu svojemu, a ovo dijete da ne bude s nama, kako je duša onoga vezana za dušu ovoga,
1. Mojsijeva 44,31Umrijeće kad vidi da nema djeteta, te će sluge tvoje svaliti staroga slugu tvojega a oca svojega s tugom u grob.
1. Mojsijeva 44,32A tvoj se sluga podjemčio za dijete ocu svojemu rekav: ako ti ga ne dovedem natrag, da sam kriv ocu svojemu do vijeka.
1. Mojsijeva 44,33Zato neka sluga tvoj ostane mjesto djeteta da bude rob gospodaru mojemu a dijete neka ide s braćom svojom.
1. Mojsijeva 44,34Jer kako bih se vratio k ocu svojemu bez djeteta, da gledam jade koji bi mi oca zadesili?

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje