Tražilica


Psalam 137. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Psalam 137,1Na vodama babilonskim sjedili smo i plakali spominjući se Siona.
Psalam 137,2O vrbama tamo vješali smo harfe svoje.
Psalam 137,3Ah, ondje su iskali od nas oni, koji nas zarobiše, da pjevamo, koji nas srušiše, da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"
Psalam 137,4Kako da pjevamo pjesmu Gospodnju u zemlji tuđoj?
Psalam 137,5Ako bih zaboravio tebe, Jerusaleme, neka usahne desnica moja!
Psalam 137,6Neka mi jezik prione za nepce, ako se tebe ne bih spomenuo, ako ne bih držao Jerusalema visoko iznad svake radosti svoje!
Psalam 137,7Napomeni, Gospode, sinovima Edomovim dan jerusalemski; oni su vikali: "Razorite, razorite ga sve do temelja!"
Psalam 137,8Kćeri babilonska, vrijedna propasti, blagoslovljen je onaj, koji ti plati djelo tvoje, što si ga učinila nama!
Psalam 137,9Blagoslovljen je onaj, koji uzme i razbije o kamen djecu tvoju!
Psalam 137,1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
Psalam 137,2o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
Psalam 137,3I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!
Psalam 137,4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
Psalam 137,5Nek` se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Psalam 137,6Nek` mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
Psalam 137,7Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!
Psalam 137,8Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!
Psalam 137,9Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!
Psalam 137,1Ondje, na rubu rijeka Babilonije, mi smo ostali sjedjeti ucviljeni misleći na Sion.
Psalam 137,2O vrbu iz susjedstva mi bijasmo objesili naše kitare .
Psalam 137,3Ondje, naši osvajači su nam zaiskali pjesme, a naši krvnici arije radosne: ”Pjevajte nam nekoliko pjesama o Sionu.“
Psalam 137,4Kako pjevati jednu pjesmu GOSPODOVU u zemlji stranoj?
Psalam 137,5Ako te ja zaboravim, Jeruzaleme, nek moja desnica zaboravi ®!
Psalam 137,6Nek se moj jezik prilijepi mojem nepcu ako ja ne mislim više na tebe, ako ja ne prenesem Jeruzalem prije svake druge radosti.
Psalam 137,7GOSPODE, misli na sinove Edoma, koji govoriše u dan Jeruzalema : ” Sravnite, sravnite do temelja!“
Psalam 137,8Kćeri Babilona, obećana razaranju, sretan koji te obradi kao što si ti nas obrađivala!
Psalam 137,9Sretan koji će tvoju dojenčad zgrabiti za smrskati ih o stijenu!
Psalam 137,1Na vodama Vavilonskim sjeđasmo i plakasmo opominjući se Siona.
Psalam 137,2O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje.
Psalam 137,3Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: "pjevajte nam pjesmu Sionsku."
Psalam 137,4Kako ćemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuđoj?
Psalam 137,5Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.
Psalam 137,6Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega.
Psalam 137,7Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja.
Psalam 137,8Kćeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama učinila!
Psalam 137,9Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje