Tražilica


Rimljanima 7. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Rimljanima 7,1Ili ne znate, braćo, - jer govorim onima, koji znadu zakon - da zakon vlada nad čovjekom, dok je živ?
Rimljanima 7,2Jer je udata žena privezana zakonom za muža, dok on živi; a ako li je umro muž njezin, razriješena je od zakona muževljega.
Rimljanima 7,3Zato, dok joj je muž živ, zvat će se preljubočinica, ako pođe za drugoga muža; a ako joj umre muž, prosta je od zakona, da ne bude preljubočinica, ako pođe za drugoga muža.
Rimljanima 7,4Dakle, braćo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Kristovim, da budete drugoga, onoga, što uskrsnu od mrtvih, da plod donesemo Bogu.
Rimljanima 7,5Jer kad smo bili u tijelu, strasti griješne, što ih je upaljivao zakon, djelovale su u udima našim, da se donosi plod smrti.
Rimljanima 7,6A sad se oslobodismo od zakona, koji nas je držao, da služimo u novome duhu, a ne u starini slova.
Rimljanima 7,7Što ćemo dakle reći? Je li zakon grijeh? Bože sačuvaj! Nego ja grijeha nijesam poznao osim po zakonu; jer nijesam znao za požudu, da zakon nije govorio: "Ne želi!"
Rimljanima 7,8A grijeh uze prigodu po zapovijedi i načini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav.
Rimljanima 7,9A ja sam živio nekad bez zakona; a kad dođe zapovijed, grijeh oživje.
Rimljanima 7,10A ja umrijeh; i nađe se, da mi je zapovijed bila za smrt, a trebala me je voditi k životu.
Rimljanima 7,11Jer grijeh uzevši prigodu po zapovijedi prevari me, i ubi me njome.
Rimljanima 7,12Tako je dakle zakon svet, i zapovijed sveta i pravedna i dobra.
Rimljanima 7,13što je dakle dobro meni zar postade smrt? Bože sačuvaj! Nego grijeh, da se pokaže grijeh, dobrom učini nu smrt, da bude grijeh odviše griješan zapovijeđu.
Rimljanima 7,14Jer znamo, da je zakon duhovan a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh.
Rimljanima 7,15Jer ne znam, što činim, jer ne činim ono, što hoću, nego na što mrzim, ono činim.
Rimljanima 7,16Ako li ono činim, što neću, hvalim zakon, da je dobar.
Rimljanima 7,17A to ja sad više ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni.
Rimljanima 7,18Jer znam, da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu, jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro, ne nalazim.
Rimljanima 7,19Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim.
Rimljanima 7,20A kad činim ono, što neću, već ja to ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni.
Rimljanima 7,21Nalazim dakle zakon, kad hoću dobro da činim, da me na zlo nagoni.
Rimljanima 7,22Jer imam radost u zakonu Božjemu po unutrašnjem čovjeku,
Rimljanima 7,23Ali vidim drugi zakon u udima svojim, koji se protivi zakonu uma mojega i zarobljava me zakonom grijeha, koji je u udima mojim.
Rimljanima 7,24Ja nesretni čovjek! Tko će me izbaviti od tijela smrti ove?
Rimljanima 7,25Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Tako dakle ja sam umom služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.
Rimljanima 7,1 Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života.
Rimljanima 7,2Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu.
Rimljanima 7,3Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga.
Rimljanima 7,4Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu.
Rimljanima 7,5Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;
Rimljanima 7,6sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.
Rimljanima 7,7Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!
Rimljanima 7,8A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.
Rimljanima 7,9Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.
Rimljanima 7,10Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.
Rimljanima 7,11Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi.
Rimljanima 7,12Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.
Rimljanima 7,13Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.
Rimljanima 7,14Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.
Rimljanima 7,15Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim.
Rimljanima 7,16Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.
Rimljanima 7,17Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
Rimljanima 7,18Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.
Rimljanima 7,19Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim.
Rimljanima 7,20Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
Rimljanima 7,21Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo.
Rimljanima 7,22Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim,
Rimljanima 7,23ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.
Rimljanima 7,24Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?
Rimljanima 7,25Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.
Rimljanima 7,1Ili pak, ne znate li vi, braći ja govorim ljudima nadležnim u stvari zakona da zakon nema vlasti nad čovjekom nego onoliko dugo vremena koliko on živi?
Rimljanima 7,2Tako, udana žena vezana je jednim zakonom za čovjeka toliko koliko je on u životu; ali, umre li on, on više nije pod ženidbenim zakonom.
Rimljanima 7,3Dakle, ako za svog živog muža ona pripadaše jednom drugom, ona bi bila nazvana preljubnicom; ali, ako muž umre, ona je slobodna glede zakona, tako da neće biti preljubnicom ako pripadajući jednom drugom.
Rimljanima 7,4 Vi isto tako, Braćo moja, vi ste bili osuđeni na smrt glede zakona, po tijelu Kristovom, za pripasti jednom drugom, Uskrsnulom iz mrtvih, da bismo donosili plodove za Boga.
Rimljanima 7,5Naime, kad bijasmo u tijelu grješne strasti, služeći se zakonom, djelovaše u našim udovima, da bismo mi donijeli plodove za smrt.
Rimljanima 7,6Ali sada, mrtvi onome što nas držaše zarobljenima, mi smo bili oslobođeni od zakona, na takav način da služimo pod novim redom Duha, a ne više pod istrošenim redom pravila slova .
Rimljanima 7,7Što reći? *Zakon da bi bio grijeh? Sigurno ne! Ali, ja sam upoznao grijeh samo po zakonu. Tako ja ne bih poznao pohlepu da zakon ne bijaše rekao: Ti nećeš žudjeti.
Rimljanima 7,8Koristeći se prilikom; grijeh je proizveo u meni sve vrste pohlepa posredstvom zapovijedi. Jer, bez zakona, grijeh je mrtva stvar.
Rimljanima 7,9Nekada, u odsustvu zakona, ja življah. Ali, zapovijed je došla,
Rimljanima 7,10grijeh je oživio, a ja sam umro: zapovijed koja treba voditi u život, počela je mene voditi u smrt.
Rimljanima 7,11Jer grijeh, koristeći priliku, zaveo me posredstvom zapovijedi i, po njoj, predao me smrti.
Rimljanima 7,12Tako dakle, zakone je *svet i zapovijed je sveta, pravedna i dobra.
Rimljanima 7,13Tada, ono što je dobro da li je postalo uzrokom smrti za mene? Sigurno ne! Već je to grijeh: služeći se onim što je dobro, on mi je dao smrt, da bi bio pokazan kao grijeh i da bi se pojavio u svoj svojoj žestini grješnosti, posredstvom zapovijedi.
Rimljanima 7,14Mi znamo, sigurno, da *Zakon je duhovan; ali ja, ja sam tjelesan, prodan kao rob grijehu.
Rimljanima 7,15Zaista, je ne razumijem ništa što činim: ono što ja hoću, to ne činim, već ono što mrzim, to ja činim.
Rimljanima 7,16No, ako ono što neću, ja to činim, ja sam suglasan sa zakonom i priznajem da je on dobar;
Rimljanima 7,17nisam dakle, ja koji postupa tako, već grijeh koji stanuje u meni.
Rimljanima 7,18Jer, ja znam da u meni hoću reći u mom tijelu dobro ne stanuje: htjeti dobro, meni je na dohvatu, a ne ispuniti ga,
Rimljanima 7,19pošto dobro koje hoću, ja ga ne činim, a zlo koje neću, ja ga činim.
Rimljanima 7,20A, ako ono što ja neću, ja to činim, nisam ja taj koji djeluje, već grijeh koji stanuje u meni.
Rimljanima 7,21Ja koji hoću činiti dobro, ja ustanovljavam dakle taj zakon: zlo je ono što je meni na dohvatu.
Rimljanima 7,22Jer, ja nalazim zadovoljstvo u zakonu Božjem, kao unutarnji čovjek
Rimljanima 7,23ali, u svojim udovima, ja otkrivam jedan drugi zakon koji se bori protiv zakona koji priznaje moj razum: on čini od mene zatvorenika zakona grijeha koji je u mojim udovima.
Rimljanima 7,24Nesretan li sam čovjek! Tko će me osloboditi ovog tijela koje pripada smrti?
Rimljanima 7,25Hvala budi Bogu po Isusu Kristu, našem Gospodinu! Evo me dakle u isti mah podvrgnutog po razumu zakonu Božjem i po tijelu zakonu grijeha.
Rimljanima 7,1Ili ne znate, braćo (jer govorim onima koji znadu zakon), da zakon vlada nad čovjekom dokle je živ?
Rimljanima 7,2Jer je udata žena privezana zakonom za muža dokle god on živi; a ako li muž njezin umre, razdriješi se od zakona muževljega.
Rimljanima 7,3Zato dakle dok joj je muž živ biva preljubočinica ako pođe za drugog muža; a ako joj umre muž prosta je od zakona da ne bude preljubočinica ako pođe za drugoga.
Rimljanima 7,4Za to, braćo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovim, da budete drugoga, onoga što usta iz mrtvijeh, da plod donesemo Bogu.
Rimljanima 7,5Jer kad bijasmo u tijelu, bijahu slasti grjehovne, koje zakon rađahu u udima našima da se smrti plod donosi.
Rimljanima 7,6A sad umrvši izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo (Bogu) u obnovljenju Duha a ne u starini slova.
Rimljanima 7,7Šta ćemo dakle reći? Je li zakon grijeh? Bože sačuvaj! nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju da zakon ne kaza: ne zaželi.
Rimljanima 7,8A grijeh uze početak kroz zapovijest, i načini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav.
Rimljanima 7,9A ja življah nekad bez zakona; a kad dođe zapovijest, onda grijeh oživlje,
Rimljanima 7,10A ja umrijeh, i nađe se da mi zapovijest bi za smrt koja bješe data za život.
Rimljanima 7,11Jer grijeh uzevši početak kroz zapovijest prevari me, i ubi me njome.
Rimljanima 7,12Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra.
Rimljanima 7,13Dobro li dakle bi meni smrt? Bože sačuvaj! nego grijeh, da se pokaže grijeh dobrom čineći mi smrt, da bude grijeh odviše grješan zapoviješću.
Rimljanima 7,14Jer znamo da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh:
Rimljanima 7,15Jer ne znam šta činim, jer ne činim ono šta hoću, nego na što mrzim ono činim.
Rimljanima 7,16Ako li ono činim šta neću, hvalim zakon da je dobar.
Rimljanima 7,17A ovo više ja ne činim nego grijeh koji živi u meni.
Rimljanima 7,18Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim.
Rimljanima 7,19Jer dobro šta hoću ne činim, nego zlo što neću ono činim.
Rimljanima 7,20A kad činim ono što neću, već ja to ne činim nego grijeh koji živi u meni.
Rimljanima 7,21Nalazim dakle zakon, kad hoću dobro da činim, da me na zlo nagoni.
Rimljanima 7,22Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu čovjeku;
Rimljanima 7,23Ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima.
Rimljanima 7,24Ja nesrećni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?
Rimljanima 7,25Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje