Tražilica


Job 4. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 4,1Tada odgovori Elifaz iz Temana:
Job 4,2Ako ti progovorimo, možda će ti biti dosadno; ali tko bi se uzdržao da ne govori?
Job 4,3Eto, učio si mnoge, i ruke i iznemogle krijepio;
Job 4,4Riječi su tvoje podizale onoga, koji je padao, i utvrđivao si koljena, što su klecala.
Job 4,5A sad dođe na te nevolja, i ti klonu; dotače se tebe, ti se zbuni.
Job 4,6Nije li pobožnost tvoja bila ufanje tvoje i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?
Job 4,7Promisli, tko je nevin poginuo, i gdje su pravedni uništeni?
Job 4,8Vidio sam: tko je orao nesreću; sijao zlodjela, taj je to i žeo!
Job 4,9Od daha Božjega ginu, od dihanja srdžbe njegove nestaje ih.
Job 4,10Rika lava i urlikanje lavice, i zubi lavića satiru se.
Job 4,11Lav gine, kad nema plijena, i lavići se razaspu.
Job 4,12Dođe do mene tajna riječ, i uho je moje doču samo malo.
Job 4,13U igri misli u noćnome snu, kada tvrd san pada na ljude,
Job 4,14Strah me poduze i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje
Job 4,15Duh prođe ispred mene, s dlake se na tijelu mojemu nakostriješiše.
Job 4,16Stade, ali mu ne poznadoh lica; prikaza je bila pred mojim očima; i začuh glas, što je šaptao:
Job 4,17"Zar je čovjek u pravu pred Bogom? Zar je smrtnik čist pred onim, koji ga je stvorio?
Job 4,18Eto, u sluge svoje on se ne pouzdaje, u anđele svoje, što ih je stvorio sjajne:
Job 4,19A kamoli u one, koji stoje u zemljanim kojima je temelj u prahu, i satiru se kao moljac!
Job 4,20Od jutra do večera satiru se, i nestane ih zauvijek da nitko ni ne opazi.
Job 4,21Ne rastrgnu li oni sami konop svojemu šatoru? Ne umiru li od nestašice na mudrosti?"
Job 4,1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
Job 4,2"Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat` od riječi!
Job 4,3Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
Job 4,4riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
Job 4,5A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
Job 4,6Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
Job 4,7Ta sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
Job 4,8Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
Job 4,9Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
Job 4,10Rika lavlja, urlik leopardov krše se k`o zubi u lavića.
Job 4,11Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
Job 4,12Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
Job 4,13Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
Job 4,14strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
Job 4,15Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
Job 4,16Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
Job 4,17`Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
Job 4,18Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
Job 4,19kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
Job 4,20od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
Job 4,21Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.`
Job 4,1 Tad Elifaz iz Temana uze
Job 4,2Stavi se jednom na kušnju, pog- ni se! Ali tko može proturječiti svojim riječima?
Job 4,3Ti si se učinio odgojiteljem znao si vratiti snagu u ruke
Job 4,4Tvoje su riječi uspravljale one koji padaše s nogu, ti si učvrščivao koljena koja su se povijala.
Job 4,5Nek se to sad tebi dogodi, ti si taj koji se povija. Evo te bolesnog, to je ludilo.
Job 4,6Tvoja pobožnost ne bijaše li samo u tvom blagostanju, tvoja ufanja jesu li tvorila tvoje dobro ponašanje.
Job 4,7Podsjeti se: koji je nedužni ikad gdje se vidjelo pravedne ljude
Job 4,8Ja sam dobro vidio: orači kaljuga i sijači bijede njih iste žanju.
Job 4,9Pod disanjem Božjim oni u dahu njegovih nosnica oni su uništeni.
Job 4,10Rikanje lava, rika tigra; zubi labvića zagrizaju u prazno.
Job 4,11Gepard propada zbog neimanja plijena, mladi lavlji se raštrkuju.
Job 4,12Jedna riječ, kradomice, dođe k meni, moje uho joj je uhvatilo mrmorenje.
Job 4,13Kad se raziđoše noćne prikaze, kad jedna obamrlost zgazi ljude,
Job 4,14jedna me drhtavica strašna i zazveča svim mojim kostima:
Job 4,15jedan dah prođe mojim licem, naježi se dlaka na mojem tijelu.
Job 4,16On stajaše uspravno, ja ga ne Spektar ostade pred mojim očima. Tišina, po tome ja začuh jedan glas:
Job 4,17`Smrtniče da li bi ti mogao biti pravedniji i od Boga, čovjek bi li bio *čistiji no njegov tvorač
Job 4,18Gledaj: njegove sluge, on njima ne vjeruje, u svojim *anđelima on čak nađe
Job 4,19A stanovnici kuća od ilovače, oni koji se stropoštavaju u prašinu! Njih se zgazi kao gamad.
Job 4,20Od jutra do večeri oni bit će mrvljeni. A da se i ne pazi, oni će biti uništeni za uvijek.
Job 4,21Konopi njihovih šatora nisu li već Oni će umrijeti, zbog neimanja
Jov 4,1Tada odgovori Elifas Temanac i reče:
Jov 4,2Ako ti progovorimo, da ti neće biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori?
Jov 4,3Gle, učio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si;
Jov 4,4Riječi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrđivao si koljena koja klecahu.
Jov 4,5A sada kad dođe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotače, smeo si se.
Jov 4,6Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?
Jov 4,7Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni?
Jov 4,8Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju.
Jov 4,9Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih.
Jov 4,10Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi lavićima satiru se.
Jov 4,11Lav gine nemajući lova, i lavići rasipaju se.
Jov 4,12Još dođe tajno do mene riječ, i uho moje doču je malo.
Jov 4,13U mislima o noćnijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude,
Jov 4,14Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje,
Jov 4,15I duh prođe ispred mene, i dlake na tijelu mom nakostriješiše se.
Jov 4,16Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred očima mojima, i mučeći čuh glas:
Jov 4,17Eda li je čovjek pravedniji od Boga? eda li je čovjek čistiji od Tvorca svojega?
Jov 4,18Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anđela svojih nalazi nedostataka;
Jov 4,19Akamoli u onijeh koji stoje u kućama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac.
Jov 4,20Od jutra do večera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi.
Jov 4,21Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje