Tražilica


Suci 11. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Suci 11,1Jeftaha iz Gileada bio je jak junak. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio otac Jeftahin.
Suci 11,2Kad žena Gileadova rodi njemu sinove, pa kad odrastoše sinovi te žene, otjeraše Jeftahu i rekoše mu: "Ne možeš biti baštinik u obitelji našoj, jer si sin tuđe žene."
Suci 11,3Tada pobježe Jeftaha od braće svoje i nastani se u zemlji Tobu. Tamo se okupiše oko Jeftahe ljudi bez imovine i pođoše s njim plijeniti.
Suci 11,4I kad se poslije nekoga vremena sinovi Amonovi zaratiše sa sinovima Izraelovim,
Suci 11,5I sinovi Amonovi pođoše u boj proti Izraelu, otidoše starješine gileadske da dovedu Jeftahu iz zemlje Toba.
Suci 11,6Oni zamoliše Jeftahu: "Dođi i budi nam voda! Mi hoćemo da vojujemo proti sinovima Amonovim."
Suci 11,7A Jeftaha odgovori starješinama gileadskim: "Nijeste li me mrzili i otjerali iz kuće oca mojega? Zašto sad dolazite k meni, kad ste u nevolji?"
Suci 11,8Starješine gileadske odgovoriše Jeftahi: "Zato sad dođosmo opet k tebi: "Ako pođeš s nama i budeš vojevao proti sinovima Amonovim, bit ćeš poglavar nama, svima građanima gileadskim."
Suci 11,9Tada upita Jeftaha starješine gileadske: "Ako me odvedete, da se borim proti sinovima Amonovim, i ako mi ih preda Gospod, hoću li vam tada biti poglavar?"
Suci 11,10Starješine gileadske odgovoriše Jeftahi: "Gospod je svjedok po čuvenju među nama, da ćemo tako raditi, kako si zahtijevao."
Suci 11,11Tako otide Jeftaha sa starješinama gileadskim. Narod ga učini svojim poglavarom i vođom. Jeftaha prinese sve svoje želje Gospodu u Mispi.
Suci 11,12Potom posla Jeftaha glasnike kralju sinova Amonovih i poruči: "Što hoćeš ti od mene, te ideš proti meni, da vojuješ sa zemljom mojom 'l"
Suci 11,13Kralj sinova Amonovih odgovori glasnicima Jeftahovim: "Izrael je uzeo moju zemlju, kad je došao iz Egipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi je sad natrag s mirom!"
Suci 11,14Ali Jeftaha posla opet glasnike kralju sinova Amonovih,
Suci 11,15I poruči mu: "Ovako veli Jeftaha: "Izrael nije uzeo zemlje moapske ni zemlje sinova Amonovih.
Suci 11,16Kad su sinovi Izraelovi izašli iz Egipta i putovali preko pustinje do Crvenoga mora i onda došli u Kadeš,
Suci 11,17Tada je poslao Izrael glasnike kralju edomskomu s molbom: "Htio bih proći kroz tvoju zemlju. Ali kralj edomski ne posluša. I kralju moapskomu poslaše, ali ni on ne htjede. Tako ostadoše sinovi Izraelovi u Kadešu,
Suci 11,18Zaputiše tada preko pustinje, zaobiđoše zemlju edomsku i zemlju moapsku i dođoše u zemlju istočno od zemlje moapske.
Suci 11,19Nato poslaše sinovi Izraelovi glasnike Sihonu, kralju amorejskomu, kralju hešbonskomu, i poruči mu Izrael: "Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju do svojega određenog mjesta.
Suci 11,20Ali Sihon ne povjerova prolazu sinova Izraelovih kroz područje njegovo. Nego Sihon skupi sav svoj narod. Utaboriše se u Jahasu, i on se je borio proti Izraelu.
Suci 11,21Ali Gospod, Bog Izraelov, dade Sihona sa svom vojskom njegovom u ruke sinovima Izraelovim, koji ih pobijediše. Tako zadobi Izrael svu zemlju Amoreja, koji su prebivali u onoj zemlji,
Suci 11,22I osvoji svu zemlju amorejsku od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
Suci 11,23A sada, kada je Gospod, Bog Izraelov, protjerao Amoreje zbog naroda svojega Izraela, hoćeš ti da ga odagnaš?
Suci 11,24Zar nije istina, koga bog tvoj Kemoš progna, u posjed njegov onda ti stupiš? Koga dakle Gospod, Bog naš, progna zbog nas, u posjed njegov onda mi stupimo.
Suci 11,25Ili si ti pođem jači od kralja moapskoga Balaka, sina Siporova? Je li se on borio s Izraelom? Je li on ratovao s njima?
Suci 11,26Kad je Izrael boravio u Hešbonu i u njegovim naseobinama, u Aroeru i u njegovim naseobinama i u svim gradovima, što leže na Arnonu, tri stotine godina, zašto ih nijeste u to vrijeme natrag osvojili?
Suci 11,27Ja ti ne učinih ništa na žao, nego ti meni činiš krivo, kad ratuješ s menom. Gospod, sudac, danas će suditi između sinova Izraelovih i sinova Amonovih."
Suci 11,28Ali Kralj sinova Amonovih ne posluša riječi, što mu ih poruči Jeftaha.
Suci 11,29Tada siđe duh Gospodnji na Jeftahu, i on prođe kroz Gilead i Manaseh. Nato pođe u Mispu u Gileadu, i od Mispe u Gileadu podiže se proti sinovima Amonovim.
Suci 11,30A Jeftaha učini Gospodu ovaj zavjet: "Ako snove Amonove predaš posve u moje ruke,
Suci 11,31Onda ima onaj, koji mi iz vrata kuće moje dođe u susret, ako se vratim kući pobjedonosan od sinova Amonovih, pripasti Gospodu, i ja ću ga prinijeti za žrtvu paljenicu."
Suci 11,32I tako pođe Jeftaha proti sinovima Amonovim, da se bije s njima, i Gospod mu ih posve predade u ruke.
Suci 11,33On ih silno porazi od Aroera do u okolinu Minita, dvadeset gradova, i do Abel-Keramima. Tako su bili sinovi Amonovi poniženi pred sinovima Izraelovim.
Suci 11,34A kad se vraćao Jeftaha kući svojoj u Mispu, izađe mu u susret kći njegova s bubnjevima i sviralama. Ona mu je bila jedino dijete; osim nje nije imao ni sina Ni kćeri.
Suci 11,35Kad je ugleda, razdrije haljine svoje i povika: "Jao, kćeri moja! Ti me snizuješ duboko! Jest, ti si, koja me baca u nesreću. Ja sam učinio zavjet Gospodu i ne mogu ga poreći."
Suci 11,36Ona mu reče: "Oče moj, kad si učinio zavjet Gospodu, izvrši na meni, što si zavjetovao, jer ti je dao Gospod da se osvetiš neprijateljima svojim, sinovima Amonovim."
Suci 11,37Onda zamoli oca svojega: "Neka bi mi se dopustilo ovo: "Daj mi još dva mjeseca vremena! Htjela bih otići, na gore se popeti i sa svojim prijateljicama svoje djevojaštvo oplakati."
Suci 11,38On joj odgovori: "Otidi!" I pusti je na dva mjeseca. I ona otide sa svojim prijateljicama, i po gorama je oplakivala svoje djevojaštvo.
Suci 11,39A poslije dva mjeseca vrati se k ocu svojemu, i on izvrši na njoj zavjet svoj, što ga je bio učinio. Ona još nije bila spoznala čovjeka otada je običaj u Izraelu,
Suci 11,40Da svake godine izlaze kćeri Izraelove, da plaću za kćerju Jeftahe iz Gileada, četiri dana u godini.
Suci 11,1 Gileađanin Jiftah bijaše hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijaše Gilead.
Suci 11,2Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govoreći mu: "Nećeš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene.
Suci 11,3Jiftah zato pobježe od svoje braće i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa beskućnika koji su s njim pljačkali.
Suci 11,4Poslije nekog vremena Amonci zavojštiše na Izraela.
Suci 11,5Kada su Amonci napali Izraela, krenuše gileadske starješine da trže Jiftaha u zemlji Tobu.
Suci 11,6"Hodi", rekoše mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca.
Suci 11,7Ali Jiftah odgovori gileadskim starješinama: "Niste li me vi mrzili i otjerali iz kuće moga oca? Zašto sada dolazite k meni kada ste u nevolji?
Suci 11,8Gileadske starješine rekoše Jiftahu: "Zato smo sada došli tebi: pođi s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit ćeš poglavar nama i svima u Gileadu.
Suci 11,9Jiftah upita gileadske starješine: "Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoću li biti vaš poglavar?
Suci 11,10"Jahve neka bude svjedokom među nama", odgovore Jiftahu gradske starješine. "Jao nama ako ne učinimo kako si rekao!
Suci 11,11I Jiftah ode sa starješinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi.
Suci 11,12Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "Što ima između tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?
Suci 11,13Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!
Suci 11,14Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca
Suci 11,15i poruči mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju,
Suci 11,16nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš.
Suci 11,17Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: `Htio bih proći kroz tvoju zemlju!` Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu.
Suci 11,18Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeći granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska međa.
Suci 11,19Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hešbonu, i poruči mu: `Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je određeno.`
Suci 11,20Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prođe preko njegova područja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijaše utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom.
Suci 11,21Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to područje.
Suci 11,22Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
Suci 11,23I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati?
Suci 11,24Zar ne posjeduješ sve što je tvoj bog Kemoš bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono što je Jahve, naš Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo!
Suci 11,25Po čemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega?
Suci 11,26Kada se Izrael nastanio u Hešbonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, već tri stotine godina - zašto ih tada niste oteli?
Suci 11,27Nisam ja tebi skrivio nego ti meni činiš krivo ratujući protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi između sinova Izraelovih i sinova Amonovih.
Suci 11,28Ali kralj Amonaca ne posluša riječi što mu ih je poručio Jiftah.
Suci 11,29Duh Jahvin siđe na Jiftaha te on pođe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prođe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca.
Suci 11,30I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi predaš u ruke Amonce,
Suci 11,31tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu.
Suci 11,32Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruči u njegove ruke.
Suci 11,33I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom.
Suci 11,34Kada se Jiftah vratio kući u Mispu, gle, iziđe mu u susret kći plešući uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kćeri.
Suci 11,35Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kćeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreću! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreći.
Suci 11,36Ona mu odgovori: "Oče moj, ako si učinio zavjet Jahvi, učini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima.
Suci 11,37Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevičanstvo.
Suci 11,38"Idi", reče joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevičanstvo.
Suci 11,39Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio. I nikada nije upoznala čovjeka. Otada je potekao običaj u Izraelu
Suci 11,40da svake godine odlaze Izraelove kćeri i oplakuju kćer Jiftaha Gileađanina četiri dana na godinu.
Sudci 11,1Jefte, Galadit, jedan srčan bojovnik, bijaše sin jedne prostitutke, i Galad ga bijaše rodio.
Sudci 11,2Supruga Galadova njemu rodi još sinova, i kad sinovi te žene odrastoše, oni proganjaše Jeftea govoreći mu: ” Ti nećeš imati ni jednog dijela baštine u kući oca našeg. “
Sudci 11,3Jefte odbježe daleko od braće svoje i boraviše u zemlji Tov. Ništarije se združiše s Jefteom i činiše prepade s njim.
Sudci 11,4No, nakon izvjesnog vremena, sinovi Amonovi zaratiše s Izraelom.
Sudci 11,5Kako sinovi Amonovi zaratovaše s Izraelom, *starješine Galadove odoše tražiti Jeftea u zemlju Tov.
Sudci 11,6Oni njemu rekoše: ”Dođi, budi nam zapovjednikom i mi ćemo moći potući sinove Amonove.“
Sudci 11,7Jefte reče starješinama Galadovim: ”Niste li vi oni koji me istjeraše izkuće oca moga? Zašto dolazite k meni, sad kad ste u nevolji?
Sudci 11,8Starješine Galadove rekoše Jefteu: ”Ako smo mi sad došli k tebi, to je zato da ti dođeš s nama, da pobijediš sinove Amonove i da budeš našim poglavarem, onim svih žitelja Galada.“
Sudci 11,9Jefte reče starješinama Galada: ” Ako se vratim radi boja sa sinovima Amonovim i ako GOSPOD izruči mi ih pred mene, tad ću biti vašim poglavarem.“
Sudci 11,10Starješine Galadove rekoše Jefteu: ”GOSPOD bit će svjedokom između naSako mi ne bismo uradili onako kao što si ti rekao.“
Sudci 11,11Jefte pođe sa starješinama Galadovim, a puk ga postavi nad sobom kao poglavara i kao zapovjednika. Jefte ponovi sve svoje riječi pred GOSPODOM u Mispi .
Sudci 11,12Jefte odasla glasonoše kralju sinova Amonovih za reći mu: ”Što još ima između tebe i mene da si ti došao ratovati sa mnom u mojoj zemlji?
Sudci 11,13Kralj sinova Amonovih reče glasnicima Jefteovim: ” To je zato što je Izrael, kad je izišao iz Egipta uzeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i sve do Jordana. Sada dakle, vrati ju s mirom. “
Sudci 11,14Jefte poče ponovo slati glasonoše kralju sinova Amonovih
Sudci 11,15i reče mu: Izrael nije uzeo zemlje Moab, ni zemlje sinova Amonovih.
Sudci 11,16U stvari, kad iziđe iz Egipta, Izrael je hodao pustinjom sve do *Trstikova mora i stigao u Kadeš:
Sudci 11,17Izrael posla glasonoše kralju Edoma govoreći: Dozvoli da prođem kroz tvoju zemlju. Ali, kralj Edoma ga ne slušaše. On posla također glasonoše kralju Moaba koji ne pristade, i Izrael ostade u Kadešu.
Sudci 11,18Potom on hodiše pustinjom, zaobiđe zemlju Edom i zemlju Moab i stize na istok zemlje Moab. Oni taborovahu Sone strane Arnona i ne uđoše u područje Moaba? jer Arnon je granica Moaba,
Sudci 11,19Izrael posla glasonoše u Sihon, kralju *Amorita, kralju Hešbona, i Izrael mu reče: Dopusti mi prijeći tvoju zemlju sve do mojeg odredišta.
Sudci 11,20Ali, Sihon ne imade povjerenja u Izraela i odbi mu prolažsvojim područjem; on prikupi sav svoj puk koji se utabori u Jahsai i zarati s Izraelom.
Sudci 11,21GOSPOD, Bog Izraelov, Izruči Sihon i sav njegov puk Izraelu koji ih potuče. Izrael uze u posjed svu zemlju Amorita koji nastanjivahu tu zemlju.
Sudci 11,22Oni zaposjedoše svu zemlju Amoritima, od Arnona sve do Jaboka, od pustinje sve do Jordana.
Sudci 11,23I sada kad je GOSPOD, Bog Izraelov izvlastio Amorite pred svojim pukom Izraelom, ti, ti ga hoćeš izvlastiti?
Sudci 11,24Ne posjeduješ li ti ono što ti je Kemoš, tvoj bog dao posjedovati? A sve što je GOSPOD? Bog naš, stavio u naš posjed ne posjedujemo li mi to?
Sudci 11,25A sada, jesi li ti zaista vrijedniji nego Balak sin Siporov, kralj Moaba? Je li on tražio sukob s Izraelom da bi zaratio s njim?
Sudci 11,26Kad se Izrael utaborio u Hešbonu i u njegovim podružnicama, u Aroeru i njegovim podružnicama, u svim gradovima koji su na granici Arnona, ima 300 godina, zašto ih niste uzeli u ono vrijeme?
Sudci 11,27Što se tiče mene ja nisam zgriješio protiv tebe, veće si ti taj koji zlo postupa prema meni izazivajući me na rat. Nek GOSPOD, Sudac, presudi danas između između sinova Izraelovih i sinova Amonovih.“
Sudci 11,28Ali, kralj sinova Amonovih ne posluša riječi koje Jefte njemu bijaše otposlao.
Sudci 11,29Duh GOSPODOV bi na Jefteu. Jefte prođe Galadom i Manasejem, potom kroz Mispu Galadsku i od Mispe Galadske prođe granicu sinova Amonovih.
Sudci 11,30Jefte načini jedan zavjet GOSPODU i reče mu: ” Ako mi ti stvarno izručiš sinove Amonove,
Sudci 11,31tko iziđe s vrata moje kuće k meni u susret kad se budem živ i zdrav vraćao od sinova Amonovih, taj će pripasti GOSPODU i ja ću ga ponuditi u holokaustu . “
Sudci 11,32Jefte prijeđe granicu sinova Amonovih, za zaratiti s njima, a GOSPOD mu ih izruči.
Sudci 11,33on njih potuče od Aroera sve do blizine Minita, dvadeset gradova, i sve do Abel-Keramima . To bi jedan veliki poraz; tako sinovi Amonovi biše oboreni pred sinovima Izraelovim.
Sudci 11,34Kad se Jefte vraćao prema kući svojoj u Mispu, kad evo njegova kćer iziđe mu u susret, plešući i svirajući u tamburin. Ona bijaše njegovo jedino dijete: osim nje on ne imaše ni sina ni kćeri.
Sudci 11,35Čim ju vidje, on *rastrga odjeću svoju i reče: ”Ah! Kćeri moja, ti me uroni u Bez nađe; ti si od onih koji mi donose nesreću; a ja sam previše govorio pred GOSPODOM i ne mogu natrag. “
Sudci 11,36Ali ona mu reče: ”Oče moj, ti si previše govorio pred GOSPODOM; postupi sa mnom prema riječi izišloj izusta tvojih pošto je GOSPOD izveo osvetu nad neprijateljima tvojim, sinovima Amonovi.“
Sudci 11,37Potom ona reče ocu svojemu: ”Nek mi ovo bude odobreno: pusti mene tijekom dva mjeseca da bih mogla ići lutati planinom i plakati nad djevičanstvom svojim, ja i druge moje. “
Sudci 11,38On joj odgovori: ” Idi “ i on je pusti otići na dva mjeseca; ona ode, ona i njene pratilje, ona oplaka djevičanstvo svoje u planinama.
Sudci 11,39Po isteku dva mjeseca ona se vrati k ocu svojemu i on ispuni nad njom zavjet koji bijaše dao. A ne bi ona upoznala muškarca i to posta jednim običajem u Izraelu
Sudci 11,40da od godine do godine djevojke Izraelove idu slaviti kćer Jeftea, Galadita. četiri dana godišnje.
Sudije 11,1A Jeftaj od Galada bijaše hrabar junak, ali sin jedne kurve, s kojom Galad rodi Jeftaja.
Sudije 11,2Ali Galadu i žena njegova rodi sinova, pa kad dorastoše sinovi te žene, otjeraše Jeftaja rekavši mu: nećeš imati našljedstva u domu oca našega, jer si sin druge žene.
Sudije 11,3Zato pobježe Jeftaj od braće svoje, i nastani se u zemlju Tovu; i stekoše se k njemu ljudi praznovi, i iđahu s njim.
Sudije 11,4A poslije nekoga vremena zavojštiše sinovi Amonovi na Izrailja;
Sudije 11,5I kad zavojštiše sinovi Amonovi na Izrailja, otidoše starješine Galadske da dovedu Jeftaja iz zemlje Tova.
Sudije 11,6I rekoše Jeftaju: hodi i budi nam vojvoda, da vojujemo sa sinovima Amonovijem.
Sudije 11,7A Jeftaj reče starješinama Galadskim: ne mrzite li vi na me, i ne istjeraste li me iz doma oca mojega? Što ste dakle došli k meni sada kad ste u nevolji?
Sudije 11,8A starješine Galadske rekoše Jeftaju: zato smo sada došli opet k tebi da pođeš s nama i da vojuješ sa sinovima Amonovijem i da nam budeš poglavar svjema koji živimo u Galadu.
Sudije 11,9A Jeftaj reče starješinama Galadskim: kad hoćete da me odvedete natrag da vojujem sa sinovima Amonovijem, ako mi ih da Gospod, hoću li vam biti poglavar?
Sudije 11,10A starješine Galadske rekoše Jeftaju: Gospod neka bude svjedok među nama, ako ne učinimo kako si kazao.
Sudije 11,11Tada otide Jeftaj sa starješinama Galadskim, i narod ga postavi poglavarem i vojvodom nad sobom: i Jeftaj izgovori pred Gospodom u Mispi sve riječi koje bješe rekao.
Sudije 11,12Potom posla Jeftaj poslanike k caru sinova Amonovijeh, i poruči: šta imaš ti sa mnom, te si došao k meni da ratuješ po mojoj zemlji?
Sudije 11,13A car sinova Amonovijeh reče poslanicima Jeftajevim: što je uzeo Izrailj moju zemlju kad dođe iz Misira, od Arnona do Javoka i do Jordana; sada dakle vrati mi je s mirom.
Sudije 11,14Ali Jeftaj posla opet poslanike k caru sinova Amonovijeh.
Sudije 11,15I poruči mu: ovako veli Jeftaj: nije uzeo Izrailj zemlje Moavske ni zemlje sinova Amonovijeh.
Sudije 11,16Nego izašavši iz Misira prijeđe Izrailj preko pustinje do Crvenoga Mora i dođe do Kadisa.
Sudije 11,17I posla Izrailj poslanike k caru Edomskomu i reče: pusti da prođem kroz tvoju zemlju. Ali ne posluša car Edomski. Posla takođe k caru Moavskomu; ali ni on ne htje. I tako staja Izrailj u Kadisu.
Sudije 11,18Potom idući preko pustinje obide zemlju Edomsku i zemlju Moavsku, i došavši s Istoka zemlji Moavskoj stade u oko s onu stranu Arnona; ali ne prijeđoše preko međe Moavske, jer Arnon bješe međa Moavska.
Sudije 11,19Nego posla Izrailj poslanike k Sionu caru Amorejskomu, caru Esevonskomu, i reče mu Izrailj: dopusti nam da prođemo kroz tvoju zemlju do svojega mjesta.
Sudije 11,20Ali Sion ne vjerova Izrailju da ga pusti da prijeđe preko međe njegove, nego Sion skupi sav svoj narod i stadoše u oko u Jasi, i pobi se sa Izrailjem.
Sudije 11,21A Gospod Bog Izrailjev predade Siona i sav narod njegov u ruke sinovima Izrailjevim, te ih pobiše; i zadobi Izrailj svu zemlju Amoreja, koji življahu u onoj zemlji.
Sudije 11,22Zadobiše svu zemlju Amorejsku od Arnona do Javoka, i od pustinje do Jordana.
Sudije 11,23Tako je dakle Gospod Bog Izrailjev otjerao Amoreje ispred naroda svojega Izrailja, pa ti li hoćeš da je zemlja njihova tvoja?
Sudije 11,24Nije li tvoje ono što ti da da je tvoje Hemos bog tvoj? tako koga god Gospod Bog naš otjera ispred nas, onoga je zemlja naša.
Sudije 11,25Ili si ti po čem bolji od Valaka sina Seforova cara Moavskoga? Je li se on kad svađao s Izrailjem? Je li kad vojevao s nama?
Sudije 11,26Izrailj živi u Esevonu i u selima njegovijem i u Aroiru i selima njegovijem i po svijem gradovima duž Arnona tri stotine godina; zašto ne oteste za toliko vremena.
Sudije 11,27I tako nijesam ja tebi skrivio, nego ti meni činiš zlo ratujući na me. Gospod sudija nek sudi danas između sinova Izrailjevijeh i sinova Amonovijeh.
Sudije 11,28Ali car sinova Amonovijeh ne posluša riječi koje mu poruči Jeftaj.
Sudije 11,29I siđe na Jeftaja duh Gospodnji, te prođe kroz Galad i kroz Manasiju, prođe i Mispu Galadsku, i od Mispe Galadske dođe do sinova Amonovijeh.
Sudije 11,30I zavjetova Jeftaj zavjet Gospodu i reče: ako mi daš sinove Amonove u ruke,
Sudije 11,31Što god izide na vrata iz kuće moje na susret meni, kad se vratim zdrav od sinova Amonovijeh, biće Gospodnje, i prinijeću na žrtvu paljenicu.
Sudije 11,32I tako dođe Jeftaj do sinova Amonovijeh da se bije s njima; i Gospod mu ih dade u ruke.
Sudije 11,33I pobi ih od Aroira pa do Minita u dvadeset gradova i do ravnice vinogradske u boju vrlo velikom; i sinovi Amonovi biše pokoreni pred sinovima Izrailjevijem.
Sudije 11,34A kad se vraćaše Jeftaj kući svojoj u Mispu, gle, kći njegova izide mu na susret s bubnjima i sviralama; ona mu bijaše jedinica, i osim nje ne imaše ni sina ni kćeri.
Sudije 11,35Pa kad je ugleda, razdrije haljine svoje i reče: ah kćeri moja! vele li me obori! ti si od onijeh što me cvijele; jer sam otvorio usta svoja ka Gospodu i ne mogu poreći.
Sudije 11,36A ona mu reče: oče moj, kad si otvorio usta svoja ka Gospodu, učini mi, kako je izašlo iz usta tvojih, kad te je Gospod osvetio od neprijatelja tvojih, sinova Amonovijeh.
Sudije 11,37Još reče ocu svojemu: učini mi ovo: ostavi me do dva mjeseca da otidem da se popnem na gore da oplačem svoje djevojaštvo s drugama svojim.
Sudije 11,38A on joj reče: idi. I pusti je na dva mjeseca, i ona otide s drugama svojim i oplakiva djevojaštvo svoje po gorama.
Sudije 11,39A kad prođoše dva mjeseca, vrati se k ocu svojemu; i on svrši na njoj zavjet svoj koji bješe zavjetovao. A ona ne pozna čovjeka. I posta običaj u Izrailju
Sudije 11,40Da od godine do godine idu kćeri Izrailjeve da plaču za kćerju Jeftaja od Galada, četiri dana u godini.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje