Tražilica


1. Kraljevima 12. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Kraljevima 12,1Roboam otide u Šekem, jer se je u Šekemu bio skupio sav Izrael, da ga učini kraljem.
1. Kraljevima 12,2O tom primi vijest Jeroboam, sin Nebatov. On je naime još bio u Egiptu, kamo je bio morao pobjeći od kralja Salomona, jeroboam se bio nastanio u Egiptu.
1. Kraljevima 12,3I poslaše tamo i dadoše ga pozvati. Tako dođoše Jeroboam i sva zajednica Izraelova i dojaviše Roboamu ovo:
1. Kraljevima 12,4Tvoj je otac metnuo na nas težak jaran. Olakšaj nam sada ti tvrdu službu oca svojega i teški jaram, što ga je metnuo na nas, i mi ćemo ti biti podložni!"
1. Kraljevima 12,5On im odgovori "Idite i do tri dana dođite opet k meni!" I narod se udalji.
1. Kraljevima 12,6I kralj Roboam posvjetova se sa starim ljudima, što su služili njegovu ocu Salomonu, dok je bio živ, i upita: "Što mi svjetujete da odgovorim tim ljudima?"
1. Kraljevima 12,7Oni mu odgovoriše: "Ako danas udovoljiš narodu, njima se prilagodiš, poslušaš ih i prijateljski im odgovoriš, oni će ti biti zauvijek podložni."
1. Kraljevima 12,8Ali se on ne osvrnu na savjet, što mu ga dadoše starci, nego se posvjetova s mladim ljudima, koji su bili odrasli s njim i koji su ga morali slijediti,
1. Kraljevima 12,9On ih upita: "Što mi svjetujete da odgovorim tim ljudima, koji zahtijevaju od mene: "olakšaj jaram, što ga je metnuo na nas tvoj otac?"
1. Kraljevima 12,10Mladi ljudi, koji su bili odrasli s njim, odgovoriše mu ovo: "Ovako ćeš odgovoriti tim ljudima, koji ti rekoše: "Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram, olakšaj ti naš jaram!, ovako ćeš im odgovoriti: "Moj je mali prst deblji od bedara oca mojega,
1. Kraljevima 12,11Eto, otac vam je moj naprtio težak jaram. Ja ću vaš jaram učiniti još težim. Otac vas je moj šibao bičevima. Ja ću vas krotiti štipavcima."
1. Kraljevima 12,12Kad Jeroboam i sav narod dođoše opet treći dan k Roboamu, kako im je bio zapovjedio kralj rekavši: "Dođite opet k meni do tri dana!"
1. Kraljevima 12,13Tada kralj oštro odgovori narodu i ne osvrnu se na savjet, što su mu ga bili dali starci.
1. Kraljevima 12,14Kako ga svjetovaše mladi ljudi, odgovori im: "Moj vam je otac naprtio težak jaram. Ja ću vaš jaram učiniti još težim. Otac vas je moj šibao bičevima. Ja ću vas krotiti štipavcima."
1. Kraljevima 12,15Tako kralj ne usliši naroda, jer je Gospod o tako uredio, da ispuni svoje obećanje, što ga je Gospod preko Ahije od Šila bio dao Jeroboamu sinu Nebatovu.
1. Kraljevima 12,16Kad vidje sav Izrael, da ih kralj ne htjede uslišiti, odgovori narod kralju ovo: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine sa sinom Jesejevim. Kući sinovi Izraelovi! Sad gledaj svoju kuću, Davide!" Tako otide Izrael kući.
1. Kraljevima 12,17Roboam je vladao samo još pad sinovima Izraelovim, koji su stanovali u gradovima Judinim.
1. Kraljevima 12,18Kad kralj Roboam posla Adorama, nadzornika nad rabotnim radnjama, sav ga Izrael zasu kamenjem i ubi. Kralj Roboam mogao je upravo još skočiti na svoja kola i pobjeći u Jerusalem.
1. Kraljevima 12,19Tako otpade Izrael od kuće Davidove do današnjega dana.
1. Kraljevima 12,20Kad je čuo sav Izrael, da se je vratio Jeroboam, poslaše, dadoše ga dovesti na skupštinu i učiniše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuću Davidovu ne pristade nitko, osim jedino pleme Judino.
1. Kraljevima 12,21Čim Roboam dođe u Jerusalem, podiže svu kuću Judinu i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisuća odabranih ratnika, da zavojšte na kuću Izraelovu, da natrag dobiju kraljevstvo za Roboama, sina Salomonova.
1. Kraljevima 12,22Tada dođe riječ Božja Šemaji, čovjeku Božjemu, ovako:
1. Kraljevima 12,23"Javi Roboamu, sinu Salomonovu, kralju Judinu, i svoj kući Judinoj i Benjaminovoj i ostalome narodu:
1. Kraljevima 12,24Ovako veli Gospod: Ne izlazite i ne bijte se s braćom svojom, sinovima Izraelovim! Svaki neka se vrati svojoj kući, jer sam ja naredio tako da bude." Oni poslušaše zapovijed Gospodnju, vratiše se i otidoše kući, kako im je bio zapovjedio Gospod.
1. Kraljevima 12,25Jeroboam utvrdi Šekem u gori Efraimovoj i naseli se u njemu. Odatle otide i utvrdi Penuel.
1. Kraljevima 12,26Jeroboam je mislio u sebi: "Kraljevstvo će se opet povratiti kući Davidovoj.
1. Kraljevima 12,27Jer ovaj narod ide gore, da u hramu Gospodnjem u Jerusalemu prinosi žrtve, to će se srce ovoga naroda opet obratili k Roboamu, kralju Judinu, kao gospodaru svojemu. Mene će ubiti i opet se povratiti k Roboamu, kralj u Judinu.
1. Kraljevima 12,28Kad je kralj razmislio, dade načiniti dva zlatna teleta i reče narodu: "Vi ste dosta dugo išli gore u Jerusalem. A evo, Izraele, ovdje je tvoj bog, koji te je izveo iz zemlje egipatske!"
1. Kraljevima 12,29Jedno namjesti u Betelu, drugo dade odnijeti u Dan.
1. Kraljevima 12,30To postade povod grijehu. Narod je išao k jednome do Dana.
1. Kraljevima 12,31Također podiže on svetišta na visinama i postavi za svećenike ljude proste, koji nijesu pripadali Levitima.
1. Kraljevima 12,32Nadalje uvede Jeroboam osmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, blagdan, koji je odgovarao blagdanu u Judi. On sam uzađe na žrtvenik. Isto tako učini u Betelu, da žrtvuje teocima, što ih je bio dao načiniti. I postavi u Betelu svećenike svetišta na visinama, što ih je bio načinio.
1. Kraljevima 12,33Petnaestoga dana osmoga mjeseca, dakle mjeseca, što ga je on sam sebi bio izabrao, da uvede blagdan za sinove Izraelove, uzađe na žrtvenik, koji je bio podigao u Betelu, I pristupi k žrtveniku, da kadi.
1. Kraljevima 12,1 Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje.
1. Kraljevima 12,2Čim to ču Nebatov sin Jeroboam - koji još bijaše u Egiptu, kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer
1. Kraljevima 12,3bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad dođoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu:
1. Kraljevima 12,4"Tvoj nam je otac nametnuo teški jaram. Ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca, teški jaram koji metnu na nas, pa ćemo ti služiti!
1. Kraljevima 12,5A on im odgovori: "Za tri dana dođite opet k meni." I narod ode.
1. Kraljevima 12,6Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?
1. Kraljevima 12,7Oni mu odgovoriše: "Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek ostati sluge.
1. Kraljevima 12,8Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi.
1. Kraljevima 12,9Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi reče: `Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac?`
1. Kraljevima 12,10Mladići koji bijahu s njime odrasli odgovoriše mu: "Narodu koji ti reče: `Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj`, uzvrati ovako: `Moj je mali prst deblji od bedara moga oca!
1. Kraljevima 12,11Eto, moj vam je otac nametnuo teški jaram, a ja ću još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.`
1. Kraljevima 12,12A treći dan dođe sav narod k Roboamu, kako im bijaše zapovjedio kralj rekavši im: "Vratite se k meni trećega dana.
1. Kraljevima 12,13Kralj im oštro odgovori, odbacivši savjet koji mu dadoše stariji.
1. Kraljevima 12,14I reče im po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja ću još dodati na nj; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.
1. Kraljevima 12,15Kralj dakle ne htjede poslušati naroda, jer tako upriliči Jahve da se ispuni riječ što je preko Ahije iz Šila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu.
1. Kraljevima 12,16Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore.
1. Kraljevima 12,17Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima.
1. Kraljevima 12,18Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola i pobježe u Jeruzalem.
1. Kraljevima 12,19Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.
1. Kraljevima 12,20Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuću Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina.
1. Kraljevima 12,21Došavši u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisuća vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu.
1. Kraljevima 12,22Ali dođe Jahvina riječ Božjem čovjeku Šemaji:
1. Kraljevima 12,23"Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem domu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu:
1. Kraljevima 12,24Ovako veli Jahve: `Ne idite se tući s braćom, djecom Izraelovom! Neka se svatko vrati svojoj kući, jer je ovo poteklo od mene.`" I oni poslušaše riječ Jahvinu i vratiše se kako im reče Jahve.
1. Kraljevima 12,25Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije izađe odatle i utvrdi Penuel.
1. Kraljevima 12,26Jeroboam reče u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu.
1. Kraljevima 12,27Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti.
1. Kraljevima 12,28Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske.
1. Kraljevima 12,29Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan.
1. Kraljevima 12,30To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan.
1. Kraljevima 12,31I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka svećenike koji nisu bili sinovi Levijevi.
1. Kraljevima 12,32Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzađe k žrtveniku. Tako je učinio u Betelu, žrtvujući teocima koje je načinio. U Betelu je postavio i svećenike uzvišica što ih bijaše podigao.
1. Kraljevima 12,33I uzađe k žrtveniku koji je načinio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uzađe k žrtveniku da prinese kad.
1. Kraljevima 12,1Roboam se nađe u Sišemu jer u Sišem sav Izrael bijaše dolazio za proglasiti kralja.
1. Kraljevima 12,2Ali kad Jeroboam, sin Nebatov, to doznade, on bijaše još u Egiptu.
1. Kraljevima 12,3Poslaše pozvati Jeroboama i on dođe sa svim saborom Izraelovim; oni govoriše Roboamu ovim riječima:
1. Kraljevima 12,4” Tvoj otac je učinio teškim*jaram naš; ti sada, olakšaj teški teret tvojeg oca i teški jaram koji nam je nametnut, i mi ćemo te služiti. “
1. Kraljevima 12,5On im reče: ” Otiđite i vratite se k meni za tri dana. “ I narod otiđe.
1. Kraljevima 12,6Kralj Roboam se posavjetova sa *starješinama koji bijahu u službi njegovog oca Solomona kad on bijaše živ: ” Vi, kako me savjetujete da odgovorim ovom puku? “
1. Kraljevima 12,7Oni mu rekoše: ” Ako, danas, ti sebe učiniš slugom naroda, ako mu služiš, i ako mu ti odgovoriš dobrim vijestima, oni će zauvijek biti sluge tvoje. “
1. Kraljevima 12,8Ali, Roboam zanemari savjet koji mu bijahu dale starješine i on uze savjet mladih ljudi koji bijahu rasli s njim i koji bijahu u njegovoj službi.
1. Kraljevima 12,9On im reče: ” A vi, što vi savjetujete? što trebamo odgovoriti ovom puku koji mi kaže: Olakšaj jaram koji nam je nametnuo tvoj otac?“
1. Kraljevima 12,10Mladi ljudi koji bijahu rasli s njim odgovoriše: ” Evo što ćeš ti ti reći puku koji ti je govorio ovako: Tvoj je otac učino teškim naš jaram, ali ti, olakšaj nas; evo dakle što ćeš mu ti reći: Moj mali prst je veći no sva utroba mojeg oca .
1. Kraljevima 12,11od sada, pošto vam je moj otac natovario jedan težak jaram, ja, ja ću uvećati teret vašeg jarma; pošto vas je moj otac kaznio s dva korbača, ja, ja ću vas kazniti remenjem načičkanim čavlima! “
1. Kraljevima 12,12Jeroboam i sav puk dođoše pronaći Roboama treći dan kako im kralj bijaše rekao: ” Vratite se k meni trećeg dana. “
1. Kraljevima 12,13Kralj odgovori okrutno narodu: zanemarujući savjet koji su mu dale starješine,
1. Kraljevima 12,14on govoriše narodu prema savjetu mladih ljudi: ” Moj otac je učinio teškim vaš jaram, ja, ja ću uvećati teret vašeg jarma; moj vas je otac kažnjavao korbačima, ja ću vas kažnjavati remenjem načičkanim čavlima. “
1. Kraljevima 12,15Kralj ne posluša naroda: to bi sredstvo korišteno posredno od GOSPODA za ispuniti riječ koju bijaše rekao Jeroboamu, sinu Nebatovom, po posredništvu Ahija iz Sila .
1. Kraljevima 12,16Sav Izrael vidje da ga kralj nije poslušao; narod mu uzvrati: ” što mi imamo s Davidom? Nema baštine sa sinom Jeseovim! K svojim šatorima Izraele! Sada, zabavi se svojom kućom, Davide! “ I Izrael ode k svojim šatorima.
1. Kraljevima 12,17Ali, Roboam nastavi vladati nad svim sinovima Izraelovim koji nastanjivahu gradove Judeje.
1. Kraljevima 12,18Kralj Roboam postavi nadglednikom tlake, Adorama ali sav ga Izrael kamenova i on umrije; kralj Roboam uspjede u posljednji čas popeti se u svoja kola i pobjeći u Jeruzalem.
1. Kraljevima 12,19Izrael bijaše u ljutnji protiv kuće Davidove sve do danas.
1. Kraljevima 12,20čim sav Izrael doznade da Jeroboam bijaše vratio se, poslaše pozvati na okup i učiniše ga kraljem nad svim Izraelom. Bijaše za slijediti kuću Davidovu samo pleme Judino.
1. Kraljevima 12,21Roboam stiže u Jeruzalem i prikupi svu kuću Judinu i pleme Benjaminovo, svega 180.000 izabranih ratnika, za potući kuću Izraelovu, da bi se vratilo kraljevstvo Roboamu, sinu Solomonovu.
1. Kraljevima 12,22Ali, riječ Božja bi upućena čovjeku Božjem šemaju:
1. Kraljevima 12,23” Reci Roboamu, sinu Solomonovom, kralju Jude, svoj kući Judinoj i Benjaminovoj kao i ostatku puka:
1. Kraljevima 12,24Ovako kaže GOSPOD: vi ne smijete uzići u boj protiv vaše braće Izraelovih sinova; nek se svatko vrati kući svojoj, jer ja sam taj koji je izazvao ovaj događaj.“ Oni poslušaše riječi GOSPODOVE i okrenuše se za ići prema riječi GOSPODOVOJ.
1. Kraljevima 12,25Jeroboam utvrdi Sišem, u planini Efraimovoj i utvrdi se ondje. Potom on iziđe i utvrdi Penuel .
1. Kraljevima 12,26Jeroboam reče samom sebi: ”Takve kakvim se stvari pokazuju, kraljevstvo bi se moglo okrenuti ka kući Davidovoj.
1. Kraljevima 12,27Ako se ovaj puk nastavi uspinjati za nuditi *žrtve u Kući GOSPODOVOJ, u Jeruzalemu, srce tog naroda vratit će se svom gospodaru, Roboamu, kralju Jude: ja, mene će ubiti i vratit će se Roboamu, kralju Jude. “
1. Kraljevima 12,28Kralj Jeroboam dobi ideju da učini dva zlatna vola i reče puku: ” Vi ste se prečesto uspinjali u Jeruzalem; evo tvojih Bogova, Izraele, koji su te izveli iz zemlje Egipta . “
1. Kraljevima 12,29On postavi jednog u Betel, a drugi, on ga postavi u Danu .
1. Kraljevima 12,30U tome se sastojao grijeh . Puk iđaše u procesiji ispred jednog od telaca sve do Dana;
1. Kraljevima 12,31Jeroboam izgradi kuće *visokih mjesta, i učini svećenicima ljude uzete iz pučke mase, a da nisu bili sinovi Levijevi;
1. Kraljevima 12,32Jeroboam slaviše jedan blagdan osmog mjeseca, petnaestog dana u mjesecu kao blagdan koji je bio u Judi i uspe se k *oltaru. On postupi isto u Betelu, žrtvujuću teladima koje bijaše izradio. I on postavi u Betelu svećenike visokih mjesta koje on bijaše postavio.
1. Kraljevima 12,33On se uspe k oltaru koji bijaše podignut u Betelu, petnaestog dana osmog mjeseca, datum koji bijaše postavio prema svojoj ideji! On proslavi jedan blagdan za sinove Izraelove i uspe se k oltaru za ondje spaliti *tamjan.
1. Carevima 12,1Tada otide Rovoam u Sihem: jer se ondje skupi sav Izrailj da ga zacare.
1. Carevima 12,2A Jerovoam sin Navatov, koji još bijaše u Misiru pobjegavši onamo od cara Solomuna, kad ču, on još osta u Misiru.
1. Carevima 12,3Ali poslaše i dozvaše ga. Tako Jerovoam i sav zbor Izrailjev dođoše i rekoše Rovoamu govoreći:
1. Carevima 12,4Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram; nego ti sada olakšaj ljutu službu oca svojega i teški jaram koji je metnuo na nas, pak ćemo ti služiti.
1. Carevima 12,5A on im reče: idite, pa do tri dana dođite opet k meni. I narod otide.
1. Carevima 12,6Tada car Rovoam učini vijeće sa starcima koji stajaše pred Solomunom ocem njegovijem dok bijaše živ, i reče: kako svjetujete da odgovorim narodu?
1. Carevima 12,7A oni mu odgovoriše govoreći: ako danas ugodiš narodu i poslušaš ih i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti biti sluge svagda.
1. Carevima 12,8Ali on ostavi svjet što ga svjetovaše starci, i učini vijeće sa mladićima, koji odrastoše s njim i koji stajahu pred njim.
1. Carevima 12,9I reče im: šta vi svjetujete da odgovorimo narodu, koji mi rekoše govoreći: olakšaj jaram koji je metnuo na nas tvoj otac?
1. Carevima 12,10Tada mu odgovoriše mladići koji odrastoše s njim, i rekoše: ovako kaži narodu što ti reče: tvoj je otac metnuo na nas težak jaram, nego nam ti olakšaj; ovako im reci: moj je mali prst deblji od bedara oca mojega.
1. Carevima 12,11Otac je moj metnuo na vas težak jaram, a ja ću još dometnuti na vaš jaram; otac vas je moj šibao bičevima, a ja ću vas šibati bodljivijem bičevima.
1. Carevima 12,12A treći dan dođe Jerovoam i sav narod k Rovoamu, kako im bješe kazao car rekavši: dođite opet k meni do tri dana.
1. Carevima 12,13I car odgovori oštro narodu ostavivši svjet što ga svjetovaše starci;
1. Carevima 12,14I reče im kako ga svjetovaše mladići govoreći: moj je otac metnuo na vas težak jaram, a ja ću još dometnuti na vaš jaram; otac vas je moj šibao bičevima, a ja ću vas šibati bodljivijem bičevima.
1. Carevima 12,15I car ogluši se naroda, jer Gospod bješe tako uredio da bi potvrdio riječ svoju što je rekao preko Ahije Silomljanina Jerovoamu sinu Navatovu.
1. Carevima 12,16A kad vidje sav Izrailj gdje ih se car ogluši, odgovori narod caru govoreći: kakav dio mi imamo s Davidom? nemamo našljedstva sa sinom Jesejevim. U šatore svoje, Izrailju! a ti Davide, sad gledaj svoju kuću. Tako otide Izrailj u šatore svoje.
1. Carevima 12,17Samo nad sinovima Izrailjevijem, koji življahu po gradovima Judinim, zacari se Rovoam.
1. Carevima 12,18I car Rovoam posla Adorama koji bijaše nad dankom; ali ga sav Izrailj zasu kamenjem, te pogibe; a car Rovoam brže sjede na kola, te pobježe u Jerusalim.
1. Carevima 12,19Tako otpade Izrailj od doma Davidova do današnjega dana.
1. Carevima 12,20I kad ču sav Izrailj da se vratio Jerovoam, poslavši dozvaše ga na skupštinu, i postaviše ga carem nad svijem Izrailjem. Ne prista za domom Davidovijem ni jedno pleme osim samoga plemena Judina.
1. Carevima 12,21A Rovoam došav u Jerusalim sazva sav dom Judin i pleme Venijaminovo, sto i osamdeset tisuća odabranijeh vojnika, da zavojšte na dom Izrailjev da povrate carstvo Rovoamu sinu Solomunovu.
1. Carevima 12,22Ali dođe riječ Božja Semeju, čovjeku Božijemu, govoreći:
1. Carevima 12,23Kaži Rovoamu sinu Solomunovu caru Judinu i svemu domu Judinu i Venijaminovu i ostalome narodu, i reci:
1. Carevima 12,24Ovako veli Gospod: ne idite, i ne bijte se s braćom svojom, sinovima Izrailjevijem; vratite se svak svojoj kući, jer sam ja naredio tako da bude. I oni poslušaše riječ Gospodnju i vrativši se otidoše kako Gospod reče.
1. Carevima 12,25Potom sazida Jerovoam Sihem u gori Jefremovoj i naseli se u njemu; a poslije otide odande i sazida Fanuil.
1. Carevima 12,26I reče Jerovoam u srcu svom: može se carstvo povratiti domu Davidovu.
1. Carevima 12,27Ako ovaj narod stane ići u Jerusalim da prinosi žrtve u domu Gospodnjem, srce će se narodu obratiti ka gospodaru njegovu Rovoamu caru Judinu, te će me ubiti, i povratiće se k Rovoamu caru Judinu.
1. Carevima 12,28Zato car smisli, te načini dva teleta od zlata, pa reče narodu: ne treba više da idete u Jerusalim; evo bogova tvojih, Izrailju, koji su te izveli iz zemlje Misirske.
1. Carevima 12,29I namjesti jedno u Vetilju a drugo namjesti do Dana.
1. Carevima 12,30I to bi na grijeh, jer narod iđaše k jednome od Dana.
1. Carevima 12,31I načini kuću na visini, i postavi sveštenike od prostoga naroda koji ne bijahu od sinova Levijevih.
1. Carevima 12,32I učini Jerovoam praznik osmoga mjeseca petnaestoga dana, kao što je praznik u zemlji Judinoj, i prinese žrtve na oltaru; tako učini i u Vetilju prinoseći žrtve teocima koje načini; i postavi u Vetilju sveštenike visinama koje načini.
1. Carevima 12,33I petnaestoga dana osmoga mjeseca, koji bješe smislio u srcu svom, prinošaše žrtve na oltaru koji načini u Vetilju, i praznovaše praznik sa sinovima Izrailjevijem, i pristupi k oltaru da kadi.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje