| 1. Kraljevima 13,1 | A gle, javi se u Betelu po nalogu Gospodnjem čovjek Božji iz zemlje Judine, jeroboam je upravo stajao na žrtveniku, da žrtvuje. |
| 1. Kraljevima 13,2 | Tada se onaj po zapovijedi Gospodnjoj okrenu prema žrtveniku i viknu: "žrtveniče, žrtveniče, ovako veli Gospod: Sin će se jedanput roditi kući Davidovoj. Josija je ime njegovo. On će na tebi klati svećenike visina, koji žrtvuju na tebi. Ljudske će se kosti spaliti na tebi." |
| 1. Kraljevima 13,3 | U isto doba navijesti on znak i reče: "Znak, da je Gospod govorio, ovaj je: "Evo, žrtvenik će se raspasti, i prosut će se pepeo, što je na njemu!" |
| 1. Kraljevima 13,4 | Kad je kralj čuo prijetnju, što je čovjek Božji izreče proti žrtveniku u Betelu, pruži Jeroboam sa žrtvenika ruku svoju i zapovjedi: "Držite ga!" Ali ruka njegova, koju je bio pružio proti njemu, ukoči se, tako da je opet nije mogao natrag povući. |
| 1. Kraljevima 13,5 | A žrtvenik se raspade, i prosu se pepeo sa žrtvenika, kako je to bio kao znak navijestio čovjek Božji po zapovijedi Gospodnjoj. |
| 1. Kraljevima 13,6 | Kralj viknu čovjeku Božjemu: "Navrati ipak Gospoda, Boga svojega, na blagost i pomoli se za me, da mogu opet natrag povući ruku svoju!" Tada ublaži čovjek Božji Gospoda, i kralj je opet mogao ruku natrag povući, i bila je kao prije. |
| 1. Kraljevima 13,7 | Nato zamoli kralj čovjeka Božjega "Hodi s menom kući i okrijepi se! I dar ću ti dati." |
| 1. Kraljevima 13,8 | Ali čovjek Božji odgovori kralju: "Kad bi mi dao i polovicu kraljevstva svojega, ne bih išao s tobom i ne bih jeo ni pio na ovom mjestu. |
| 1. Kraljevima 13,9 | Jer tako mi je zapovjedila riječ Gospodnja: "Ne smiješ ni jesti ni piti, niti se vratiti putem, kojim si došao." |
| 1. Kraljevima 13,10 | Tako udari drugim putem i ne vrati se putem, kojim je bio došao u Betel. |
| 1. Kraljevima 13,11 | A stanovao je u Betelu jedan star prorok. Sinovi njegovi dođoše mu i pripovjediše mu sve, što učini čovjek Božji onaj dan u Betelu, i riječi, što ih je bio izrekao kralju. Kad su oni to bili ispripovjedili ocu svojemu, |
| 1. Kraljevima 13,12 | Upita ih otac njihov: "Kojim je putem otišao?" Sinovi njegovi pokazaše mu put, kojim je bio udario čovjek Božji, koji je bio došao iz zemlje Judine. |
| 1. Kraljevima 13,13 | Nato on zapovjedi sinovima svojim: "Osedlajte mi magarca!" Kad su oni bili osedlali magarca, uzjaha ga on |
| 1. Kraljevima 13,14 | I pojaha za čovjekom Božjim. Nađe ga gdje sjedi pod terebintom i upita ga: "Jesi li ti čovjek Božji, koji je došao iz zemlje Judine?" On odgovori: "Jesam." |
| 1. Kraljevima 13,15 | Tada ga zamoli: "Hodi s menom kući i pojedi štogod!" |
| 1. Kraljevima 13,16 | On odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom i s tobom ići. Ne smijem ni jesti ni piti s tobom u ovom mjestu. |
| 1. Kraljevima 13,17 | Jer je meni riječ Gospodnja zapovjedila: "Ne smiješ tamo ni jesti ni piti, niti se vratiti putem, kojim si došao." |
| 1. Kraljevima 13,18 | Ali onaj mu odgovori: "I ja sam prorok kao ti. Anđeo mi je po zapovijedi Gospodnjoj naložio: "Dovedi ga sa sobom kući, da jede i pije." Tako mu slaga. |
| 1. Kraljevima 13,19 | I vrati se s njim, i jeo je i pio u njegovoj kući. |
| 1. Kraljevima 13,20 | A dok su sjedili za stolom, dođe riječ Gospodnja proroku, koji ga je bio doveo natrag. |
| 1. Kraljevima 13,21 | On povika čovjeku Božjemu, koji je bio došao iz zemlje Judine: "Ovako veli Gospod: Jer nijesi poslušao zapovijedi Gospodnje i nijesi držao nalog, što ti ga je dao Gospod, Bog tvoj, |
| 1. Kraljevima 13,22 | Nego si se vratio i jeo i pio na mjestu, za koje ti je rekao: "Ne smiješ ni jesti ni piti, zato neće tvoje tijelo doći u grob tvojih otaca!" |
| 1. Kraljevima 13,23 | I pošto je bio jeo i pio, dade onaj osedlati magarca proroku, kojega je bio doveo natrag. |
| 1. Kraljevima 13,24 | Tako on odjaha, A putem susrete ga lav na putu i usmrti ga. Tijelo je njegovo ležalo ispruženo na putu. Magarac je stajao uz njega. I lav je ostao stojeći uz tijelo. |
| 1. Kraljevima 13,25 | I kad ljudi, što su prolazili, vidješe tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji uz tijelo, otidoše i pripovjediše to u gradu, gdje je stanovao stari prorok. |
| 1. Kraljevima 13,26 | Čim je to čuo prorok, koji ga je bio vratio s puta, reče: "To je čovjek Božji, koji ne posluša naloga Gospodnjega. Zato ga Gospod predade lavu, koji ga rastrga i usmrti po riječi Gospodnjoj, koju mu je bio rekao." |
| 1. Kraljevima 13,27 | Nato zapovjedi sinovima svojim: "Osedlajte mi magarca!" Kad su ga bili osedlali, |
| 1. Kraljevima 13,28 | Odjaha on i nađe tijelo njegovo ispruženo na putu i magarca i lava gdje stoje uz tijelo. Lav nije bio tijelo prožderao ni magarca rastrgao. |
| 1. Kraljevima 13,29 | Prorok podiže tijelo čovjeka Božjega, metnu ga na magarca i odnese ga natrag. Dođe u grad staroga proroka, da održi tugovanje i da se pokopa. |
| 1. Kraljevima 13,30 | Metnu on tijelo u svoj vlastiti grob, i održaše mu tugovanje: "Ah, brate moj!" |
| 1. Kraljevima 13,31 | Kad ga je bio pokopao, reče sinovima svojim: "Kad umrem, pokopajte me u istom grobu, u kojem je pokopan čovjek Božji! Uz kosti njegove metnite i kosti moje! |
| 1. Kraljevima 13,32 | Jer će se zacijelo ispuniti riječ, koju je po zapovijedi Gospodnjoj izgovorio proti žrtveniku u Betelu i proti svima hramovima visina u gradovima Samarije." |
| 1. Kraljevima 13,33 | I poslije ovoga događaja ne vrati se Jeroboam sa svojega zloga puta, nego nastavi po volji postavljati sve proste ljude za svećenike visina. Tko je želio, onomu je davao punomoć i postavljao ga za svećenika visina. |
| 1. Kraljevima 13,34 | Radi takva postupanja ogriješi se kuća Jeroboamova, i poruši se, i istrijebi se sa zemlje. |
|
| 1. Kraljevima 13,1 | A neki čovjek Božji dođe na riječ Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad. |
| 1. Kraljevima 13,2 | I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: "Žrtveniče, žrtveniče! Ovako veli Jahve: `Evo će se roditi u kući Davidovoj sin po imenu Jošija. On će na tebi žrtvovati svećenike uzvišica, te koji na tebi prinose kad, i on će na tebi spaliti ljudske kosti!` |
| 1. Kraljevima 13,3 | U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik će se raspuknuti i prosut će se pepeo što je na njemu. |
| 1. Kraljevima 13,4 | Kada je kralj čuo što je čovjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i reče: "Uhvatite ga!" Ali se osušila ruka koju je ispružio prema čovjeku i nije je mogao vratiti k sebi. |
| 1. Kraljevima 13,5 | Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao čovjek Božji po naredbi Jahvinoj. |
| 1. Kraljevima 13,6 | Kralj progovori i reče čovjeku Božjem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi." Božji čovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije. |
| 1. Kraljevima 13,7 | Kralj onda reče čovjeku Božjem: "Hodi sa mnom kući da se okrijepiš. I dat ću ti dar. |
| 1. Kraljevima 13,8 | Ali čovjek Božji odgovori kralju: "Da mi dadeš polovinu svoje kuće, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu, |
| 1. Kraljevima 13,9 | jer mi je ovako zapovjeđeno riječju Jahvinom: `Ne jedi kruha i ne pij vode, niti se vraćaj istim putem kojim si došao.` |
| 1. Kraljevima 13,10 | I otišao je drugim putem, nije se vraćao putem kojim je došao u Betel. |
| 1. Kraljevima 13,11 | A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana učinio čovjek Božji u Betelu; i riječi što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu. |
| 1. Kraljevima 13,12 | A on ih upita: "Kojim je putem otišao?" Sinovi pokazaše put kojim je otišao čovjek Božji što bijaše došao iz Judeje. |
| 1. Kraljevima 13,13 | Prorok će nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamariše mu magarca, a on uzjaha. |
| 1. Kraljevima 13,14 | Krenuo je za čovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom; i upita ga: "Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Judeje?" A on mu odgovori: "Jesam. |
| 1. Kraljevima 13,15 | Prorok mu reče: "Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš. |
| 1. Kraljevima 13,16 | Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu, |
| 1. Kraljevima 13,17 | jer mi je Jahvinom riječju naređeno ovo: `Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vraćaj putem kojim si onamo pošao`. |
| 1. Kraljevima 13,18 | Nato će mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi je riječju Jahvinom rekao: `Povedi ga sa sobom kući da jede kruha i pije vode.`" Slagao mu je. |
| 1. Kraljevima 13,19 | Božji čovjek vrati se s njim, u njegovoj je kući jeo kruha i pio vode. |
| 1. Kraljevima 13,20 | Dok su sjedili za stolom, dođe riječ Jahvina proroku koji ga je natrag doveo |
| 1. Kraljevima 13,21 | i povika on čovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: "Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj, |
| 1. Kraljevima 13,22 | nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neće leći u grob otaca tvojih. |
| 1. Kraljevima 13,23 | Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca. |
| 1. Kraljevima 13,24 | I ode onaj. A na putu ga zaskoči lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela. |
| 1. Kraljevima 13,25 | Ljudi prolazeći vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok. |
| 1. Kraljevima 13,26 | Kad je to čuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, reče: "To je čovjek Božji koji se usprotivio riječi Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema riječi koju je Jahve rekao. |
| 1. Kraljevima 13,27 | I reče svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga osamariše. |
| 1. Kraljevima 13,28 | Ode on i nađe mrtvo tijelo bačeno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca. |
| 1. Kraljevima 13,29 | Tada prorok podiže mrtvo tijelo čovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa. |
| 1. Kraljevima 13,30 | Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao, brate moj! |
| 1. Kraljevima 13,31 | A kad ga je pokopao, reče svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan čovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih. |
| 1. Kraljevima 13,32 | Jer će se sigurno ispuniti riječ koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije. |
| 1. Kraljevima 13,33 | Ni poslije ovoga događaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svećenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane svećenik uzvišica. |
| 1. Kraljevima 13,34 | Takvim je postupkom padala u grijeh kuća Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje. |
|
| 1. Kraljevima 13,1 | Jedan Božji čovjek dođe iz Jude u Betel na riječ GOSPODOVU, dok Jeroboam spaljivaše milodare na *oltaru. |
| 1. Kraljevima 13,2 | I on povika protiv oltara, na jednu riječ GOSPODOVU: ” Oltar! Oltar! Ovako govori GOSPOD: Evo, jedan će se sin roditi u kući Davidovoj, njegovo će ime biti Jozija. Na tebi, on će ponuditi u *žrtvu svećenike visokih *mjesta, koji spaljuju na tebi *tamjan; i spalit će on na tebi kosti ljudske . “ |
| 1. Kraljevima 13,3 | Tog istog dana, čovjek Božji dade jedan znak govoreći: ” Ovo je znak o kojem je GOSPOD govorio. I masno koje je odozgo rasu se. “ |
| 1. Kraljevima 13,4 | čim se čula riječ koju je izgovorio čovjek Božji protiv oltara u Betelu, kralj Jeroboam ispruži ruku koju imaše na oltaru i reče: ” Zgrabite ga! “ Ali, ruka koju je imao pruženu protiv čovjeka Božjeg sasuši se i ne mogaše ju prinijeti k sebi. |
| 1. Kraljevima 13,5 | Oltar se rascijepii masno s oltara se rasu, prema znaku koji Božji čovjek bijaše da na jednu riječ GOSPODOVU. |
| 1. Kraljevima 13,6 | Kralj uze riječ i reče čovjeku Božjem: ” Stišaj GOSPODA, svojeg Boga, ja te molim, založi se za mene da bi se moja ruka vratila k meni. “ čovjek Božji stiša GOSPODA i kraljeva ruka se vrati k njemu; ona bijaše kao i otprije. |
| 1. Kraljevima 13,7 | Kralj reče Božjem čovjeku: ” Uđi dakle k meni da se okrijepiš, ja ću te darivati.“ |
| 1. Kraljevima 13,8 | čovjek Božji reče: ”čak da mi dadeš pola kuće svoje, ja ne bih ušao k tebi, ja ne bih jeo kruha tvoga i ne bih pio vode s ovog mjesta. |
| 1. Kraljevima 13,9 | Jer takva je zapovijed koju sam primio riječ GOSPODOVU: Ti nećeš jesti kruha, ti nećeš piti vode, ti se nećeš vraćati putem koji si uzeo za otići. “ |
| 1. Kraljevima 13,10 | I on ode drugim putem, on se ne vrati putem koji je bio uzeo za doći u Betel. |
| 1. Kraljevima 13,11 | Bijaše jedan stari *prorok koji stanovaše u Betelu; njegovi sinovi dođoše mu reći sve što Božji čovjek bijaše napravio tog dana u Betelu; oni ispričaše svojem ocu riječi koje ovaj bijaše rekao kralju. |
| 1. Kraljevima 13,12 | Njihov im otac reče: ” Kojim je putem otišao? “ Njegovi se sinovi raspitaše o putu kojim bijaše došao Božji čovjek iz Jude. |
| 1. Kraljevima 13,13 | On reče svojim sinovima: ” Osedlajte mi magare! “ Oni mu osedlaše magarca i on ga zajaha. |
| 1. Kraljevima 13,14 | On potraži Božjeg čovjeka i nađe ga dok biješe sjedio pod jednom smrdljikom On mu reče: ” Jesi li ti Božji čovjek došao iz Jude? “ on mu odgovori: ” Ja sam taj. “ |
| 1. Kraljevima 13,15 | On mu reče: ” Dođi sa mnom u kuću, i jedi kruha. “ |
| 1. Kraljevima 13,16 | Božji mu čovjek odgovori: ” Ja se ne mogu ni vratiti, ni doći s tobom, ja neću jesti kruha i neću piti vode s tobom na ovom mjestu, |
| 1. Kraljevima 13,17 | jer sam primio ovu riječ od GOSPODA: Ti nećeš jesti kruha i nećeš piti vode na ovom mjestu, ti se nećeš vratiti putem koji si uzeo za otići. “ |
| 1. Kraljevima 13,18 | Prorok mu reče: Ja također, ja sam prorok kao i ti i jedan mi je anđeo rekao riječ GOSPODOVU: Svrati ga k sebi u svoju kuću; nek jede kruha i nek pije vode. “ On mu lagaše. |
| 1. Kraljevima 13,19 | čovjek Božji vrati s njim, jede kruha u njegovoj kući i popi vode. |
| 1. Kraljevima 13,20 | No, kako oni bijahu sjeli k stolu, riječ GOSPODOVA bi upućena *proroku koji ga bijaše svratio; |
| 1. Kraljevima 13,21 | i stari čovjek viknu čovjeku Božjem koji bijaše došao iz Jude: ” Ovako govori GOSPOD: Pošto si se ti usprotivio zapovjedi GOSPODOVOJ i nisi čuvao zapovijed koju ti bijaše dao GOSPOD, tvoj Bog, |
| 1. Kraljevima 13,22 | jer si ti došao, jesti kruha i piti vode u mjestu za koje ti je on rekao: Ne jedi tu kruha i ne pij tu vode, tvoj lješ neće ući u grobnicu tvojih otaca. “ |
| 1. Kraljevima 13,23 | Pošto je Božji čovjek jeo kruha i pio vode, stari prorok osedla prorokovo magare kojeg bijaše svratio |
| 1. Kraljevima 13,24 | i ovaj ode. Jedan lav susrete ga na putu i ubi ga. Njegov lješ ležaše na putu, dok magare stajaše sa strane lješa, a lav s druge strane. |
| 1. Kraljevima 13,25 | Prolaznici vidješe lješ ležati na putu i lava sa strane lješu. Oni dođoše pričati o tome u gradu gdje stanovaše stari prorok. |
| 1. Kraljevima 13,26 | Prorok koji ga bijaše svratio sa svog puta ču to pričati i on reče: ” To je čovjek Božji! Onaj koji nije poslušao zapovijed GOSPODOVU; GOSPOD ga je izručio lavu koji mu je polomio kosti i ubio ga, prema riječi koju mu GOSPOD bijaše rekao. “ |
| 1. Kraljevima 13,27 | On reče svojim sinovima: ”Osedlajte mi magarca! “ Oni ga osedlaše |
| 1. Kraljevima 13,28 | i on pođe; on nađe lješ ležati na putu, dok se magare i lav držaše sa strana lješu. Lav ne bijaše jeo lješa i ne bijaše polomio kostiju magarcu. |
| 1. Kraljevima 13,29 | Prorok podiže lješ Božjeg čovjeka, položi ga na magarca i odnese ga. Stari prorok se vrati u svoj grad za proslaviti žalost i ukopati ga. |
| 1. Kraljevima 13,30 | On položi lješ u svoj vlastiti grob i proslaviše njegov ukop: ” Na žalost, brate moj! “ |
| 1. Kraljevima 13,31 | Pošto ga on bi pokopao, on reče svojim sinovima: ” Kad ja budem umro, vi će te me pokopati u mom grobu gdje je Božji čovjek pokopan. Stavit će te moje kosti pokraj njegovih kostiju. |
| 1. Kraljevima 13,32 | Jer će se ispuniti riječ kouju on bijaše izvikivao riječ GOSPODOVA protiv *oltara koji je u Betelu i protiv svih kuća visokih *mjesta koja su u gradovima Samarije. “ |
| 1. Kraljevima 13,33 | Usprkos tome, Jeroboam ne odustade od svojeg lošeg ponašanja. On nastavi činiti kao svećenici visokih mjesta ljudi uzetih iz narodne mase. Kome on htjede, on povjeri investituru za biti svećenikom visokih mjesta. |
| 1. Kraljevima 13,34 | U tome se sastojao grijeh kuće Jeroboamove, i to je zbog čega ona bi uništena i nestala s površine zemlje. |
|
| 1. Carevima 13,1 | A gle, čovjek Božji dođe iz zemlje Judine s riječju Gospodnjom u Vetilj, kad Jerovoam stajaše kod oltara da kadi. |
| 1. Carevima 13,2 | I povika put oltara riječju Gospodnjom govoreći: oltare! oltare! Ovako veli Gospod: evo, rodiće se sin domu Davidovu po imenu Josija, koji će na tebi klati sveštenike visina, koji kade na tebi, i ljudske će kosti spaliti na tebi. |
| 1. Carevima 13,3 | I učini znak istoga dana govoreći: ovo je znak da je Gospod to rekao: eto, oltar će se raspasti i prosuće se pepeo što je na njemu. |
| 1. Carevima 13,4 | A kad car Jerovoam ču riječi čovjeka Božijega koje vikaše oltaru Vetiljskom, pruži ruku svoju s oltara govoreći: držite ga! Ali usahnu mu ruka koju pruži na nj, i ne mogaše je povratiti k sebi. |
| 1. Carevima 13,5 | A oltar se raspade, i prosu se pepeo s oltara po znaku koji učini čovjek Božji riječju Gospodnjom. |
| 1. Carevima 13,6 | Tada car reče čovjeku Božijemu: pripadni ka Gospodu Bogu svojemu, i pomoli se za me da mi se povrati ruka. I čovjek se Božji pomoli Gospodu, i povrati se caru ruka i posta kao što je bila. |
| 1. Carevima 13,7 | I reče car čovjeku Božijemu: hodi sa mnom kući mojoj, i potkrijepi se, i daću ti dar. Ali čovjek Božji reče caru: da mi daš po kuće svoje, ne bih išao s tobom niti bih jeo hljeba ni vode pio u ovom mjestu. |
| 1. Carevima 13,8 | Ali čovjek Božji reče caru: da mi daš po kuće svoje, ne bih išao s tobom niti bih jeo hljeba ni vode pio u ovom mjestu. |
| 1. Carevima 13,9 | Jer mi je tako zapovjedio svojom riječju Gospod govoreći: ne jedi hljeba ni pij vode, niti se vraćaj istijem putem kojim otideš. |
| 1. Carevima 13,10 | I otide drugim putem, a ne vrati se onijem kojim bješe došao u Vetilj. |
| 1. Carevima 13,11 | A u Vetilju življaše jedan star prorok, kojemu dođe sin njegov i pripovjedi sve što učini prorok Božji onaj dan u Vetilju, i riječi koje reče caru; i pripovjediše sinovi toga proroka ocu svojemu. |
| 1. Carevima 13,12 | A otac im reče: kojim je putem otišao? I pokazaše sinovi put kojim otide čovjek Božji koji bješe došao iz zemlje Judine. |
| 1. Carevima 13,13 | A on reče sinovima svojim: osamarite mi magarca. I osamariše mu magarca, te usjede na nj. |
| 1. Carevima 13,14 | I pođe za čovjekom Božjim, i nađe ga a on sjedi pod hrastom, pa mu reče: jesi li ti čovjek Božji što dođe iz zemlje Judine? On mu odgovori: ja sam. |
| 1. Carevima 13,15 | A on mu reče: hodi sa mnom mojoj kući da jedeš hljeba. |
| 1. Carevima 13,16 | Ali on odgovori: ne mogu se vratiti s tobom ni ići s tobom; niti ću jesti hljeba ni piti vode s tobom u ovom mjestu. |
| 1. Carevima 13,17 | Jer mi je rečeno riječju Gospodnjom: ne jedi hljeba ni pij vode ondje, niti se vraćaj putem kojim otideš. |
| 1. Carevima 13,18 | A on mu reče: i ja sam prorok kao ti, i anđeo Gospodnji reče mi riječju Gospodnjom govoreći: vrati ga sa sobom u svoju kuću neka jede hljeba i pije vode. Ali mu slaga. |
| 1. Carevima 13,19 | I vrati se s njim, te jede hljeba u njegovoj kući i pi vode. |
| 1. Carevima 13,20 | A kad sjeđahu za stolom, dođe riječ Gospodnja proroku koji ga bješe vratio; |
| 1. Carevima 13,21 | I povika na čovjeka Božjega koji bješe došao iz zemlje Judine, i reče: ovako veli Gospod: što nijesi poslušao riječi Gospodnje, i nijesi držao zapovjesti koju ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj, |
| 1. Carevima 13,22 | Nego si se vratio i jeo hljeba i pio vode na mjestu za koje ti je rekao: ne jedi hljeba ni pij vode; zato neće tvoje tijelo doći u grob tvojih otaca. |
| 1. Carevima 13,23 | I pošto se prorok kojega bješe vratio najede hljeba i pošto se napi, osamari mu magarca. |
| 1. Carevima 13,24 | A kad otide, udesi ga lav na putu i zakla ga. I tijelo njegovo ležaše na putu, i magarac stajaše kod njega; takođe i lav stajaše kod tijela. |
| 1. Carevima 13,25 | I gle, ljudi prolazeći vidješe tijelo gdje leži na putu i lava gdje stoji kod tijela, i došavši javiše u gradu u kojem življaše stari prorok. |
| 1. Carevima 13,26 | A kad to ču prorok koji ga bješe vratio s puta, reče: ono je čovjek Božji, koji ne posluša riječi Gospodnje, zato ga dade Gospod lavu da ga rastrgne i usmrti po riječi Gospodnjoj koju mu reče. |
| 1. Carevima 13,27 | I reče sinovima svojim govoreći: osamarite mi magarca. I osamariše. |
| 1. Carevima 13,28 | I otišav nađe tijelo gdje leži na putu, i magarca i lava gdje stoje kod tijela: lav ne bješe izjeo tijela ni magarca rastrgao. |
| 1. Carevima 13,29 | Tada prorok podiže tijelo čovjeka Božijega, i metnuv ga na magarca, odnese ga natrag, i dođe u grad stari prorok da ga ožali i pogrebe. |
| 1. Carevima 13,30 | I metnu tijelo u svoj grob, i plakahu nad njim govoreći: jaoh brate! |
| 1. Carevima 13,31 | A pošto ga pogrebe, reče sinovima svojim govoreći: kad umrem, pogrebite me u grobu gdje je pogreben čovjek Božji, pokraj kostiju njegovijeh metnite kosti moje. |
| 1. Carevima 13,32 | Jer će se zacijelo zbiti što je oglasio po riječi Gospodnjoj za oltar Vetiljski i za sve kuće visina koje su po gradovima Samarijskim. |
| 1. Carevima 13,33 | Pošto ovo bi, opet se Jerovoam ne vrati sa svojega zloga puta; nego opet načini iz prostoga naroda sveštenike visinama; ko god hoćaše, tome on posvećivaše ruke i taj postajaše sveštenik visinama. |
| 1. Carevima 13,34 | I to bi na grijeh domu Jerovoamovu da bi se istrijebio i da bi ga nestalo sa zemlje. |
|
