| 1. Kraljevima 17,1 | Jednoga dana reče Ahabu Tišbićanin Ilija, jedan od žitelja u Gileadu: "Tako živ bio Gospod, Bog Izraelov; u čijoj službi stojim: Idućih godina neće pasti ni rosa ni dažd, osim da ja to sam zapovjedim!" |
| 1. Kraljevima 17,2 | Potom dođe njemu riječ Gospodnja: |
| 1. Kraljevima 17,3 | "Otidi odavde, okreni na istok i skrij se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana! |
| 1. Kraljevima 17,4 | Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam naredio, da te hrane ondje." |
| 1. Kraljevima 17,5 | On posluša Gospoda, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana. |
| 1. Kraljevima 17,6 | Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako uveče. Iz potoka je pio. |
| 1. Kraljevima 17,7 | Iza nekoliko vremena presahnu potok, jer nije pao dažd u zemlji. |
| 1. Kraljevima 17,8 | Tada dođe njemu riječ Gospodnja ovako: |
| 1. Kraljevima 17,9 | "Hajde, idi u Sarfatu, što je kod Sidona, i ostari tamo! Zapovjedio sun tamo jednoj udovici, da te hrani." |
| 1. Kraljevima 17,10 | Tako on zaputi u Sarfatu, Kad dođe na vrata gradska, a to jedna udovica kupi drva, On je dozva i zamoli: "Donesi mi malo vode u sudu, da se napijem!" |
| 1. Kraljevima 17,11 | Kad ona pođe da donese, viknu on za njom: "Donesi mi i kruha malo!" |
| 1. Kraljevima 17,12 | Ona odgovori: "Tako živ bio Gospod, Bog tvoj, nemam ništa pečeno, nego samo još pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo kupim drvaca, da otidem i zgotovim sebi i sinu svojemu, Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti." |
| 1. Kraljevima 17,13 | A Ilija joj reče: Ne brini se! Idi i učini, kako si rekla! Ali prije načini meni od toga jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i sinu svojemu. |
| 1. Kraljevima 17,14 | Jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Brašna u ćupu neće nestati i krčag s uljem neće se isprazniti do onoga dana, kad Gospod opet pošlje dažd na zemlju." |
| 1. Kraljevima 17,15 | Ona otide i učini, kako je bio rekao Ilija, i imali su jesti dugo vremena, ona, on i kuća njezina. |
| 1. Kraljevima 17,16 | Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed rekao Gospod preko Ilije. |
| 1. Kraljevima 17,17 | Poslije toga dogodi se, da se je razbolio sin žene, kojoj je pripadala kuća. Kako je bolest njegova tako okrenula na gore, da je izdahnuo dušu svoju, |
| 1. Kraljevima 17,18 | Reče ona Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni, da u pamet dozoveš moje grjehote i da mi umoriš sina?" |
| 1. Kraljevima 17,19 | On joj odgovori: "Daj mi sina svojega!", uze ga tada iz naručja njezina, odnese ga u gornju sobu, gdje je stanovao, i položi ga na postelju svoju. |
| 1. Kraljevima 17,20 | Tada se pomoli Gospodu ovako: "Gospode, Bože moj, hoćeš li doista tako ucvijeliti udovicu, kod koje sam gost, da joj umoriš sina?" |
| 1. Kraljevima 17,21 | Nato se pruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodu: "Gospode, Bože moj, daj ipak da se život dječakov opet vrati u njega!" |
| 1. Kraljevima 17,22 | I Gospod usliši vapaj Ilijin. Život dječakov vrati se opet u njega, i posta živ. |
| 1. Kraljevima 17,23 | I Ilija uze dječaka, donese ga iz gornje sobe u kuću i predade ga materi njegovoj i reče: "Evo, tvoj sin opet živi!" |
| 1. Kraljevima 17,24 | Tada žena reče Iliji: "Sada znam, da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina." |
|
| 1. Kraljevima 17,1 | Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed. |
| 1. Kraljevima 17,2 | Upućena mu je riječ Jahvina ovako: |
| 1. Kraljevima 17,3 | "Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. |
| 1. Kraljevima 17,4 | Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane. |
| 1. Kraljevima 17,5 | Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. |
| 1. Kraljevima 17,6 | Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio. |
| 1. Kraljevima 17,7 | Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. |
| 1. Kraljevima 17,8 | Tada Iliji dođe riječ Jahvina: |
| 1. Kraljevima 17,9 | "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani. |
| 1. Kraljevima 17,10 | Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: "Donesi mi malo vode u vrču da pijem! |
| 1. Kraljevima 17,11 | Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci! |
| 1. Kraljevima 17,12 | Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo. |
| 1. Kraljevima 17,13 | Ali joj Ilija reče: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. |
| 1. Kraljevima 17,14 | Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: `U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.` |
| 1. Kraljevima 17,15 | Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. |
| 1. Kraljevima 17,16 | Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije. |
| 1. Kraljevima 17,17 | Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. |
| 1. Kraljevima 17,18 | Tada ona reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina! |
| 1. Kraljevima 17,19 | On joj reče: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. |
| 1. Kraljevima 17,20 | Tada zavapi Jahvi i reče: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina? |
| 1. Kraljevima 17,21 | Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova! |
| 1. Kraljevima 17,22 | Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. |
| 1. Kraljevima 17,23 | Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: "Evo, tvoj sin živi! |
| 1. Kraljevima 17,24 | Žena mu reče: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita! |
|
| 1. Kraljevima 17,1 | Eli, Tišbit, iz pučanstva Galadovog, reče Akhabu: ” živ GOSPOD, Bog Izraelov u čijoj sam ja službi: neće ove godine biti ni rose ni kiše osim na moju riječ. “ |
| 1. Kraljevima 17,2 | Riječ GOSPODOVA bi upućena Eliju: |
| 1. Kraljevima 17,3 | ” Otiđi odavde, uputi se prema istoku i sakrij se u tjesnacu Kerita koji je na istoku od Jordana. |
| 1. Kraljevima 17,4 | Tako ćeš ti moći piti iz potoka, a ja ću zapovjediti gavranima da te ondje snabdijevaju. “ |
| 1. Kraljevima 17,5 | On pođe i učini prema riječi GOSPODOVOJ; on ode stanovati u klancu Keritovom koji je na istoku od Jordana. |
| 1. Kraljevima 17,6 | Gavranovi mu donosiše kruha i mesa jutrom, kruha i mesa s večeri; a pijaše on iz potoka. |
| 1. Kraljevima 17,7 | Na izmaku jednog stanovitog vremena, potok presuši, jer ne bi kiše nad zemljom. |
| 1. Kraljevima 17,8 | Riječ GOSPODOVA mu bi upućena: |
| 1. Kraljevima 17,9 | ” Digni se, idi u Sarepta koji pripada Sidonu, tu ćeš se nastaniti; ja sam ondje zapovjedio jednoj ženi, jednoj udovici, da te prehranjuje. “ |
| 1. Kraljevima 17,10 | On se diže, pođe za Sarepta i stiže k ulazu u grad. Bijaše ondje jedna žena, jedna udovica, koja skupljaše drva. On ju pozva i reče: ” Idi mi tražiti, molim te, malo vode u vrču da se napijem! ” |
| 1. Kraljevima 17,11 | Ona ju ode potražiti. On ju pozva i reče: Idi mi potražiti, molim te, jedan komad kruha u tvojoj ruci! “ |
| 1. Kraljevima 17,12 | On odgovori: ” živ Gospod, tvoj Bog! Ja nemam ništa pripravljeno, imam tek jednu šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču; kad budem nakupila nekoliko komada drveta, ja ću se vratiti i pripraviti tu hranu za mene i za mog sina; mi ćemo ju pojesti i potom umrijeti. “ |
| 1. Kraljevima 17,13 | Eli joj reče: ” Ne boj se! Vrati se i uradi to što si rekla; samo, s tim što ti imaš, napravi mi najprije jednu malu pogaču i donesi mi ju; potom ćeš ju napraviti za tebe i tvojeg sina. |
| 1. Kraljevima 17,14 | Jer ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ćup brašna neće se isprazniti vrč ulja neće presušiti sve do dana kad GOSOPOD bude dao kiše na povr- šini tla. “ |
| 1. Kraljevima 17,15 | Ona ode i učini kako Eli bijaše rekao; ona danima jede, ona, on, i njena obitelj. |
| 1. Kraljevima 17,16 | Ćup brašna ne presahnu i vrč ulja ne presuši, prema riječi koju GOSPOD bijaše rekao posredništvom Elijevim. |
| 1. Kraljevima 17,17 | Evo što se dogodi nakon tih događaja : sin te žene, vlasnice kuće, razbolje. Njegova bolest bi veoma teška tako da ne ostade više daha u njemu. |
| 1. Kraljevima 17,18 | žena reče Eliju: ” što ima između mene i tebe čovječe Božji? Ti si došao kod mene da me opomeneš na grijeh i usmrtiš sina mog. “ |
| 1. Kraljevima 17,19 | On joj odgovori: ” Daj mi svog sina! “ On ga uze iz ruku ženinih, odnese ga u gornju sobu gdje je on boravio, i poleže ga na svoj krevet. |
| 1. Kraljevima 17,20 | Potom on zazva GOSPODA govoreći: ” GOSPODE, moj Bože, hoćeš li ti zlo čak ovoj ženi kod koje sam došao kao izbjeglica, tako da usmrtiš njenog sina? “ |
| 1. Kraljevima 17,21 | Eli se opruži tri puta na dijete i zazva GOSPODA govoreći: ” GOSPODE, moj Bože, nek se dahovog djeteta vrati u njega! “ |
| 1. Kraljevima 17,22 | GOSPOD začu glas Elijev, i dah djetetov se povrati u njega, on oživje. |
| 1. Kraljevima 17,23 | Eli uze dijete, snese ga iz gornje sobe u kući, i dade ga njegovoj majci; Eli reče: ” Pogledaj! Tvoj sin je živ. “ |
| 1. Kraljevima 17,24 | žena reče Eliju: ” Da, sada, ja znam da si ti čovjek Božji i da je riječ GOSPODOVA zaista u tvojim ustima. “ |
|
| 1. Carevima 17,1 | Tada reče Ahavu Ilija Tesvićanin, jedan od naseljenika Galadskih: tako da je živ Gospod Bog Izrailjev, pred kojim stojim, ovijeh godina neće biti rose ni dažda dokle ja ne rečem. |
| 1. Carevima 17,2 | Potom dođe njemu riječ Gospodnja govoreći: |
| 1. Carevima 17,3 | Idi odavde, i obrati se na istok, i sakrij se kod potoka Horata prema Jordanu. |
| 1. Carevima 17,4 | I iz onoga potoka pij, a gavranima sam zapovjedio da te hrane ondje. |
| 1. Carevima 17,5 | I on otide i učini po riječi Gospodnjoj, i otišav stani se kod potoka Horata, koji je prema Jordanu. |
| 1. Carevima 17,6 | I ondje mu gavrani donošahu hljeba i mesa jutrom i večerom, a iz potoka pijaše. |
| 1. Carevima 17,7 | Ali poslije godinu dana presahnu potok, jer ne bješe dažda u zemlji. |
| 1. Carevima 17,8 | Tada dođe njemu riječ Gospodnja govoreći: |
| 1. Carevima 17,9 | Ustani, idi u Sareptu Sidonsku, i sjedi ondje; evo zapovjedio sam ondje ženi udovici da te hrani. |
| 1. Carevima 17,10 | I ustavši otide u Sareptu; i kad dođe na vrata gradska, gle, žena udovica kupljaše ondje drva; i on je dozva i reče joj: donesi mi malo vode u sudu da se napijem. |
| 1. Carevima 17,11 | I ona pođe da donese; a on je viknu i reče: donesi mi i hljeba malo. |
| 1. Carevima 17,12 | A ona reče: tako da je živ Gospod Bog tvoj, nemam pečena hljeba do grst brašna u zdjeli i malo ulja u krčagu; i eto kupim drvaca da otidem i zgotovim sebi i sinu svojemu, da pojedemo, pa onda da umremo. |
| 1. Carevima 17,13 | A Ilija reče joj: ne boj se, idi, zgotovi kako si rekla; ali umijesi prvo meni jedan kolačić od toga, i donesi mi, pa poslije gotovi sebi i sinu svojemu. |
| 1. Carevima 17,14 | Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: brašno se iz zdjele neće potrošiti niti će ulja u krčagu nestati dokle ne pusti Gospod dažda na zemlju. |
| 1. Carevima 17,15 | I ona otide i učini kako reče Ilija; i jede i ona i on i dom njezin godinu dana; |
| 1. Carevima 17,16 | Brašno se iz zdjele ne potroši niti ulja u krčagu nesta po riječi Gospodnjoj, koju reče preko Ilije. |
| 1. Carevima 17,17 | A poslije toga razbolje se sin ženi domaćici, i bolest njegova bi vrlo teška, tako da izdahnu. |
| 1. Carevima 17,18 | I ona reče Iliji: šta je tebi do mene, čovječe Božji? jesi li došao k meni da spomeneš bezakonje moje i da mi umoriš sina? |
| 1. Carevima 17,19 | A on joj reče: daj mi sina svojega. I uzev ga iz naručja njezina odnese ga u gornju klijet, gdje on sjeđaše, i položi ga na postelju svoju. |
| 1. Carevima 17,20 | Tada zavapi ka Gospodu i reče: Gospode Bože moj, zar si i ovu udovicu kod koje sam gost tako ucvijelio umorivši joj sina? |
| 1. Carevima 17,21 | I pruživ se nad djetetom tri puta zavapi ka Gospodu govoreći: Gospode Bože moj, neka se povrati u dijete duša njegova. |
| 1. Carevima 17,22 | I Gospod usliši glas Ilijin, te se povrati u dijete duša njegova, i oživje. |
| 1. Carevima 17,23 | A Ilija uzev dijete snese ga iz gornje klijeti u kuću, i dade ga materi njegovoj, i reče Ilija: vidi, živ je tvoj sin. |
| 1. Carevima 17,24 | A žena reče Iliji: sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina. |
|
