| 1. Kraljevima 18,1 | Poslije mnogo vremena, u trećoj godini, dođe riječ Gospodnja Iliji: "Idi, stupi pred Ahaba; jer hoću da pošljem dažd na zemlju!" |
| 1. Kraljevima 18,2 | Ilija zaputi, da se pokaže pred Ahabom, Kad je glad u Samariji bivala sve jača, |
| 1. Kraljevima 18,3 | Ahab dade do zvati upravitelja dvora Abdiju. Abdija je bio vjeran štovatelj Gospoda. |
| 1. Kraljevima 18,4 | Kad je htjela Jezebela da istrijebi proroke Gospodnje, uzeo je Abdija što proroka i skrio ih po pedeset u jednu pećinu i hranio ih jelom i pilom. |
| 1. Kraljevima 18,5 | Ahab dakle zapovjedi Abdiji: "Potraži sve izvore i potoke po zemlji Možda nađemo još trave i mognemo uzdržati na životu konje i mazge i ne moradnemo pustiti, da ugine ijedna od životinja." |
| 1. Kraljevima 18,6 | I podijeliše se po zemlji, da je prođu. Ahab otide jednim pravcem sam, i Abdija otide drugim pravcem sam. |
| 1. Kraljevima 18,7 | Dok je Abdija bio na putu, dođe mu u susret Ilija. Kad on prepoznade ovoga, baci će ničice na svoje lice i upita: "Jesi li to ti, gospodaru moj Ilija?" |
| 1. Kraljevima 18,8 | On mu odgovori: "Ja sam. Idu, kaži gospodaru svojemu: "Eto Ilije!" |
| 1. Kraljevima 18,9 | Ali onaj odgovori: "Što sam počinio, da slugu svojega predaješ u ruke Ahabu, da me pogubi? |
| 1. Kraljevima 18,10 | Tako živ bio Gospod, Bog tvoj, nema naroda ni kraljevstva, gdje te gospodar moj ne bi dao tražiti. Kad mu se reklo: Nema ga, onda on zakle kraljevstvo ili narod, da te nijesu našli. |
| 1. Kraljevima 18,11 | Sad ti tražiš: Idi, kaži gospodaru svojemu: Eto Ilije! |
| 1. Kraljevima 18,12 | Kad ja sad otidem od tebe, tko zna, kamo će tebe međutim odnijeti Duh Gospodnji. Dođem li ja tada k Ahabu, da mu javim, a on te ne nađe, ubit će me. A sluga tvoj štuje Gospoda od mladosti svoje. |
| 1. Kraljevima 18,13 | Pa nije li poznato gospodaru mojemu, što sam učinio, kad ono Jezebela dade ubijati proroke Gospodnje? Kako sam skrio stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednoj pećini, i hranio ih jelom i pilom? |
| 1. Kraljevima 18,14 | A sad ti tražiš: Idi, kaži gospodaru svojemu: Eto Ilije! On će me ubiti!" |
| 1. Kraljevima 18,15 | Ali Ilija reče: "Tako živ bio Gospod nad vojskama, u čijoj sam službi, još danas ću mu se pokazati!" |
| 1. Kraljevima 18,16 | I tako otide Abdija pred Ahaba i javi mu. Ahab zaputi, da se sastane Ilijom. |
| 1. Kraljevima 18,17 | Kad ugleda Ahab Iliju, povika mu Ahab: "Jesi li ti onaj, što donosiš nesreću na Izraela?" |
| 1. Kraljevima 18,18 | On odgovori: "Nijesam ja donio nesreću na Izraela, nego ti i obitelj tvoja, jer ste ostavili zapovijedi Gospodnje, i ti si pristao za baalima. |
| 1. Kraljevima 18,19 | A sada raspošlji i daj sa brati k meni svega Izraela na gori Karmelu i četiri stotine i pedeset proroka baalovih i četiri stotine proroka aštartinih, koji jedu za stolom Jezebelinim!" |
| 1. Kraljevima 18,20 | I rasposla Ahab k svima sinovima Izraelovim i dade skupiti proroke na gori Karmelu. |
| 1. Kraljevima 18,21 | Tamo stupi Ilija pred sav narod i reče: "Kako ćete još dugo hramati na obje strane? Ako je Gospod pravi Bog, onda držite uz njega! A je li to baal, onda idite za njim!" Ali narod ne dade nikakva odgovora. |
| 1. Kraljevima 18,22 | Tada reče Ilija narodu: "Jedini sam ja još ostao kao prorok Gospodnji. Baalovih proroka ima četiri stotine i pedeset. |
| 1. Kraljevima 18,23 | Neka nam se dadnu dva junca! Oni neka sebi izaberu jednoga junca, neka ga raskomadaju i metnu na drva, ali ognja da ne podmeću! Ja ću priugotoviti drugoga junca i metnuti ga na drva, a da ne podmetnem ognja. |
| 1. Kraljevima 18,24 | Tada prizovite ime svojega boga, a ja ću prizvati ime Gospodnje. Bog, koji odgovori ognjem, pravi je Bog." I sav narod odgovori: "Tako je pravo!" |
| 1. Kraljevima 18,25 | Potom reče Ilija prorocima baalovim: ""Izaberite sebi jednoga od junaca i priugotovite ga najprije, jer vi ste većina. Onda prizovite ime boga svojega; ali ognja ne podmećite!" |
| 1. Kraljevima 18,26 | Oni uzeše junca, kojega im dade, priugotoviše ga i prizivali su od jutra do podne ime baalovo vičući: "baale, usliši nas!" Ali nije dolazio nikakav glas i nikakav odgovor. Pritom su igrali oko žrtvenika, što su ga bili načinili, |
| 1. Kraljevima 18,27 | Kad je bilo u podne, naruga se Ilija govoreći: "Vičite glasnije, jer je on bog, Možda je zaposlen ili je otišao na stranu ili je na putu, Možda i spava i mora se probuditi." |
| 1. Kraljevima 18,28 | Tada su vikali iza glasa i parali se, kako je u njih običaj, mačevima i kopljima, dok ih ne obli krv. |
| 1. Kraljevima 18,29 | Kad je prošlo podne, padoše u bjesnilo, dokle dođe vrijeme da se prinese žrtva. Ali nije došao nikakav glas, nikakav odgovor, nikakvo uslišenje. |
| 1. Kraljevima 18,30 | A sada pozva Ilija sav narod: "Pristupite ovamo k meni!": "Sav narod pristupi k njemu. On podiže opet porušen žrtvenik Gospodnji. |
| 1. Kraljevima 18,31 | Prema broju plemena sinova Jakova, kojemu je bila došla riječ Gospodnja: "Izrael bit će tvoje ime", uze Ilija dvanaest kamenova. |
| 1. Kraljevima 18,32 | Od toga kamenja načini žrtvenik u ime Gospodnje i oko žrtvenika iskopa jarak, dosta velik, da uzme dvije mjere žita. |
| 1. Kraljevima 18,33 | Tada naslaga drva, raskomada junca i metnu ga na žrtvenik. |
| 1. Kraljevima 18,34 | Potom zapovjedi: "Napunite četiri vrča vode i izlijte je na žrtvu paljenicu i na drva!" On zapovjedi: "Učinite to još jedanput!" Učiniše još jedanput. Nato zapovjedi: "Učinite to po treći put!" I učiniše po treći put, |
| 1. Kraljevima 18,35 | Tako da je potekla voda oko žrtvenika. Dade i jarak napuniti vodom. |
| 1. Kraljevima 18,36 | Kad je onda došlo vrijeme, da se prinese žrtva, postupi Ilija i pomoli se: "Gospode, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, danas daj objavi, da si ti Bog Izraelov i ja sluga tvoj, i da sam ja sve ovo učinio po tvojoj zapovijedi! |
| 1. Kraljevima 18,37 | Usliši me, Gospode, usliši me i daj, da upozna ovaj narod, da si ti, Gospode, pravi Bog i da si obratio srca njihova!" |
| 1. Kraljevima 18,38 | Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva, kamenje i zemlju i popi vodu u jarku. |
| 1. Kraljevima 18,39 | Kad to vidješe svi ljudi, baciše se ničice na svoje lice i povikaše: "Gospod je pravi Bog, Gospod je pravi Bog!" |
| 1. Kraljevima 18,40 | A Ilija im zapovjedi: "Pohvatajte te proroke baalove! Ne dajte da i jedan od njih uteče!" Oni pohvataše, i Ilija ih odvede na potok Kišon i tamo ih smaknu, |
| 1. Kraljevima 18,41 | Potom reče Ilija Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer čujem već hujanje dažda" |
| 1. Kraljevima 18,42 | Ahab ode gore, da jede i da pije. A Ilija se pope navrh Karmela, prignu se k zemlji i skrije lice svoje među koljena. |
| 1. Kraljevima 18,43 | Tada zapovjedi slugi svojemu: "Idi gore i pogledaj prema moru!" On ode gore, pogleda i javi: "Ništa se ne vidi." On odgovori: "Idi još sedam puta!" |
| 1. Kraljevima 18,44 | Kad bi sedmi put, javi: "Eno, diže se od mora oblačić, malen kao ruka čovječja." I on zapovjedi: "Idi, reci Ahabu: "Upregni i silazi, da te ne uhvati dažd!" |
| 1. Kraljevima 18,45 | A u najkraće vrijeme zamrači se nebo od vjetra i oblaka, i pade jak dažd. Ahab se uspe na kola i odveze se u Jezreel. |
| 1. Kraljevima 18,46 | A nad Iliju dođe ruka Gospodnja, opasa bedra svoja i otrča pred Ahabom do u blizinu Jezreela. |
|
| 1. Kraljevima 18,1 | Prošlo je mnogo vremena i riječ Jahvina bi upravljena treće godine Iliji: "Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje. |
| 1. Kraljevima 18,2 | I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža, |
| 1. Kraljevima 18,3 | pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve; |
| 1. Kraljevima 18,4 | jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom. |
| 1. Kraljevima 18,5 | I reče Ahab Obadiji: "Hajde, obići ćemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda ćemo naći trave da sačuvamo u životu konje i mazge i da nam ne propadne stoka. |
| 1. Kraljevima 18,6 | Podijelili su zemlju koju će pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem. |
| 1. Kraljevima 18,7 | I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavši ga, pade ničice i reče: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija! |
| 1. Kraljevima 18,8 | On mu odgovori: "Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: `Evo Ilije!` |
| 1. Kraljevima 18,9 | Odgovori mu Obadija: "Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije? |
| 1. Kraljevima 18,10 | Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: `Nema ga!` zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli. |
| 1. Kraljevima 18,11 | I sada mi naređuješ: `Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!` |
| 1. Kraljevima 18,12 | Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet će te ne znam kamo, a ja ću doći i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne nađe, ubit će me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje! |
| 1. Kraljevima 18,13 | Zar nije poznato mome gospodaru što sam učinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu spilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom. |
| 1. Kraljevima 18,14 | I sada ti naređuješ: `Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!` Pa on će me ubiti! |
| 1. Kraljevima 18,15 | Ilija mu odgovori: "Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još ću mu se danas pokazati. |
| 1. Kraljevima 18,16 | Obadija pođe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab pođe u susret Iliji. |
| 1. Kraljevima 18,17 | Kad Ahab ugleda Iliju, reče mu: "Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela? |
| 1. Kraljevima 18,18 | Ilija odgovori: "Ne upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. |
| 1. Kraljevima 18,19 | Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i četiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim. |
| 1. Kraljevima 18,20 | Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. |
| 1. Kraljevima 18,21 | Ilija pristupi svemu narodu i reče: "Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega." A narod mu nije ništa odgovorio. |
| 1. Kraljevima 18,22 | Ilija nastavi: "Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset. |
| 1. Kraljevima 18,23 | Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja. |
| 1. Kraljevima 18,24 | Vi zazovite ime svoga boga, a ja ću zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro! |
| 1. Kraljevima 18,25 | Potom reče Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja. |
| 1. Kraljevima 18,26 | Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: "O Baale, usliši nas!" Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili. |
| 1. Kraljevima 18,27 | U podne im se Ilija naruga i reče: "Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi! |
| 1. Kraljevima 18,28 | A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. |
| 1. Kraljevima 18,29 | Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša. |
| 1. Kraljevima 18,30 | Tada Ilija reče svemu narodu: "Priđite k meni!" I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen. |
| 1. Kraljevima 18,31 | Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: "Izrael će biti ime tvoje! |
| 1. Kraljevima 18,32 | I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. |
| 1. Kraljevima 18,33 | Složi drva, rasiječe junca i stavi ga na drva. |
| 1. Kraljevima 18,34 | Tada reče: "Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!" Učiniše tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponoviše. Tada reče: "Učinite i treći put." Oni tako i treći put. |
| 1. Kraljevima 18,35 | Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom. |
| 1. Kraljevima 18,36 | Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: "Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. |
| 1. Kraljevima 18,37 | Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca. |
| 1. Kraljevima 18,38 | I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. |
| 1. Kraljevima 18,39 | Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: "Jahve je Bog! Jahve je Bog! |
| 1. Kraljevima 18,40 | Ilija im reče: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi. |
| 1. Kraljevima 18,41 | Ilija reče Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer čujem šumor kiše. |
| 1. Kraljevima 18,42 | Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. |
| 1. Kraljevima 18,43 | Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode gore, pogleda i reče: "Ništa nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se sedam puta. |
| 1. Kraljevima 18,44 | Ali sedmoga puta reče momak: "Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora." Tada reče Ilija: "Idi, kaži Ahabu: `Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.` |
| 1. Kraljevima 18,45 | Odjednom se nebo zamrači od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel. |
| 1. Kraljevima 18,46 | Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrča pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela. |
|
| 1. Kraljevima 18,1 | Brojni dani prođoše i riječ Božja bi upućena Eliju, treće godine : ” Pođi, pokaži se Akhabu; ja ću dati kišu na površinu zemlje. “ |
| 1. Kraljevima 18,2 | Eli ode pokazati se Akhabu. Glad je pustošila tada u Samariji. |
| 1. Kraljevima 18,3 | Akhab pozva Obadijahua koji bijaše upravitelj palače: No Obadijahu se jako bojaše GOSPODA; |
| 1. Kraljevima 18,4 | tako, kad Jezabel bijaše pobila *proroke GOSPODOVE, Obadijahu bijaše uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u dvije pećine i snabdjevao ih kruhom i vodom. |
| 1. Kraljevima 18,5 | Akhab reče Obadijahu: ” Idi po zemlji, k svim izvorima vode, u sve klance: možda ćeš nam naći trave pa ćemo moći održati na životu konje i mule i ne budemo morali poklati jedan dio stoke. “ |
| 1. Kraljevima 18,6 | Oni si razdijeliše zemlju za prokrstariti. Akhab pođe sam jednim putem, a Obadijahu pođe sam drugim putem. |
| 1. Kraljevima 18,7 | Dok Obadijahu bijaše na putu, Eli mu dođe u susret. Obadijahu ga prepozna; on se baci licem prema zemlji i reče: ” Jesi li to zaista ti, moj gospodaru Eli? “ |
| 1. Kraljevima 18,8 | On mu odgovori: ” Ja sam to! Idi reći svom gospodaru: Evo Elija! “ |
| 1. Kraljevima 18,9 | Obadijahu reče: ” što sam zgrješio da ti izručiš svog slugu u ruke Akhabu i da me on pogubi? |
| 1. Kraljevima 18,10 | živ GOSPOD, Tvoj Bog, nema naroda ni kraljevstva kamo moj gospodar Akhab nije poslao tražiti te; kad su mu govorili: On nije ovdje, on zaklinjaše to kraljevstvo i taj narod da te ne bijahu našli. |
| 1. Kraljevima 18,11 | A sada: idi reći svom gospodaru: Evo Elija! |
| 1. Kraljevima 18,12 | Ali, čim te ja budem napustio, duh GOSPODOV odnijet će te ne znam kamo; a ja ću ići upozoriti Akhaba koji te neće naći i tada će me on ubiti. Ipak tvoj sluga boji se GOSPODA od mladosti svoje. |
| 1. Kraljevima 18,13 | Nisu li izvijestili mog gospodara što sam ja učinio kad Jezabel ubijaše proroke GOSPODOVE? Ja sam sakrio stotinu proroka, po pedeset u dvije pećine i snabdjevao ih kruhom i vodom. |
| 1. Kraljevima 18,14 | A sada ti mi kažeš: ” Idi reći svom gospodaru: Evo Elija!®Ali on će me ubiti! “ |
| 1. Kraljevima 18,15 | Eli reče: ” živ GOSPOD, svemogući, u čijoj sam službi, danas isto, ja ću se pokazati Akhabu. “ |
| 1. Kraljevima 18,16 | Obadijahu ode u susret Akhabu i izvijesti ga; Akhab ode u susret Eliju. |
| 1. Kraljevima 18,17 | Kad Akhab vidje Elija, on mu reče: ” Jesi li to ti, donositelju nesreće Izraelove?“ |
| 1. Kraljevima 18,18 | On mu reče: ” Nisam ja donositelj nesreće Izraelu, veće si to ti i kuća tvojeg oca, jer ste vi napustili zapovijedi GOSPODOVE i što si ti slijedio *Baale. |
| 1. Kraljevima 18,19 | Sada sazovi kod mene sav Izrael na brdu Karmel; kao i 450 proroka Baalovih i 400 proroka Ašeravljevih koji jedu za stolom Jezabelinim. “ |
| 1. Kraljevima 18,20 | Akhab posla tražiti sve sinove Izraelove i sakupi *proroke na Brdu Karmel. |
| 1. Kraljevima 18,21 | Eli se primaknu svem puku i reče: ” Dokle će te vi plesati s jedne noge na drugu . Ako je GOSPOD taj koji je Bog, slijedite ga! “, a ako je to *Baal, slijedite ga! “ Ali, puk mu ne odgovori ni jedne riječi. |
| 1. Kraljevima 18,22 | Eli reče puku: ” Ja sam sam ostao prorokom GOSPODOVIM, dok je proroka Baalovih 450. |
| 1. Kraljevima 18,23 | Nek nam se daju dva junca: nek oni izaberu jednog junca za sebe, nek ih rasijeku i stave na cjepanicu, ali da se ne zapali, a ja, napravit ću isto s drugim juncem; ja ću ga staviti na cjepanicu, ali neću zapaliti vatre. |
| 1. Kraljevima 18,24 | Potom vi će te zazvati ime svojeg boga, dok ću ja zazvati ime GOSPODOVO. Bog koji odgovori vatrom, to je onaj koji je Bog.“ Sav puk odgovori: ” Ta je riječ dobra. “ |
| 1. Kraljevima 18,25 | Eli reče Baalovim prorocima: ” Izaberite si jednog junca i stavite se na posao prvi jer ste brojniji; zazovite ime vašeg boga, ali ne stavljajte vatre. “ |
| 1. Kraljevima 18,26 | Oni uzeše junca kojeg im bijahu dali, staviše se na posao i zazivaše ime boga Baala, od jutra sve do podneva, govoreći: ” Baale, odgovori nam! “ Ali, ne bi niti glasa niti ikoga da im odgovori. I oni plesaše ispred *oltara kojeg bijahu načinili. |
| 1. Kraljevima 18,27 | Tada u podne, Eli im se naruga i reče: ”Kričite jače, to je bog: on ima obveza, morao je odsustvovati, morao je otputovati; možda on spava i treba ga probuditi. “ |
| 1. Kraljevima 18,28 | Oni zavikaše snažnije i, prema svojem običaju, zarezaše se udarcima mačeva i kopalja, sve dok ne biše posve natopljeni krvlju. |
| 1. Kraljevima 18,29 | A, kad podne bi prošlo oni gataše sve do časa ponude Ali, ne bi ni glasa niti ikoga tko bi odgovorio, niti ikakve posljeedice . |
| 1. Kraljevima 18,30 | Eli reče puku: ” Primaknite se k meni!“ I sav se narod primaknu k njemu; On popravi oltar GOSPODOV koji bijaše porušen: |
| 1. Kraljevima 18,31 | on uze dvanaest kamenova, prema broju plemena sinova Jakovljevih kojem ova GOSPODOVA riječ bijaše upućena: ”Tvoje ime bit će Izrael.“ |
| 1. Kraljevima 18,32 | Ovim kamenjem, Eli ponovo podiže jedan oltar imenu GOSPODOVOM; potom uokolo oltara, on načini jednu jamu zapremine od dva seasa zrnevlja; |
| 1. Kraljevima 18,33 | on rasporedi drva, rasječe junca i postavi ga odozgo. |
| 1. Kraljevima 18,34 | On reče: ”Napunite četiri vrča vodom i pospite na holokaust i na drva! On reče: ”Još jedanput ! “ I oni to učiniše po drugi put; on reče: ”Po treći put! “ I oni to učiniše po treći put. |
| 1. Kraljevima 18,35 | Voda se prosu uokolo oltara, i napuni samu jamu. |
| 1. Kraljevima 18,36 | U vrijeme ponude, prorok Eli se primaknu i reče: ” GOSPODE, Bože Abrahamov, Isakov i Izraelov, učini da se zna danas da si ti taj koji Bog u Izraelu, da sam ja tvoj sluga i da je to po tvojoj riječi što ja činim sve ove stvari. |
| 1. Kraljevima 18,37 | Odgovori mi, GOSPODE, odgovori mi: nek ovaj narod zna da si ti, GOSPOD, onaj koji je Bog, da si ti koji vodiš prema sebi srce ovog puka. “ |
| 1. Kraljevima 18,38 | Oganj GOSPODOV pade i proždera holokaust, drva, kamenje, prašinu, i upi vodu koja bijaše u jami. |
| 1. Kraljevima 18,39 | Na taj pogled, sav se puk baci licem prema zemlji i reče: ” GOSPOD je taj koji je Bog; GOSPOD je Bog! “ |
| 1. Kraljevima 18,40 | Eli im reče: Pohvatajte proroke Baalove! nek ni jedan jedini ne umakne! “ I oni ih pohvataše. Eli ih svede u klanac Kišon gdje ih pokla |
| 1. Kraljevima 18,41 | Eli reče Akhabu: ” Uspni se, jedi i pij . Jer grmljavina pljuska odzvanja! “ |
| 1. Kraljevima 18,42 | Akhab se uspe za jesti i piti, dok se Eli uspinjaše k vrhu planine Karmel i klanjaše se do zemlje, licem među koljenima. |
| 1. Kraljevima 18,43 | On reče svojem sluzi: ” Uspni se dakle gledati u smjeru mora! “ Ovaj se uspe, pogleda i reče: ” Nema ništa. “ Sedam puta, Eli njemu reče: ” Vrati se!“ |
| 1. Kraljevima 18,44 | Sedmi put, sluga mu reče: ” Evo kako se jedan mali oblak, veličine šake, diže s mora. “ Eli odgovori: ” Uspni se, i reci Akhabu: Upregni, i siđi da te pljusak ne zapriječi. “ |
| 1. Kraljevima 18,45 | Nebo se zamrači još više i više pod utecajem oblaka i vjetra i bi jedan veliki pljusak. Akhab se uspe u svoja kola i pođe za Izreel. |
| 1. Kraljevima 18,46 | Ruka GOSPODOVA bi na Eliju koji si opasa struk i potrča ispred Akhaba sve do Izreela. |
|
| 1. Carevima 18,1 | Poslije mnogo vremena, treće godine, dođe riječ Gospodnja Iliji govoreći: idi, pokaži se Ahavu, i pustiću dažd na zemlju. |
| 1. Carevima 18,2 | I otide Ilija da se pokaže Ahavu, i bijaše velika glad u Samariji. |
| 1. Carevima 18,3 | I Ahav dozva Avdiju, koji bijaše upravitelj dvora njegova; a Avdija se bojaše Gospoda veoma. |
| 1. Carevima 18,4 | Jer kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje, uze Avdija sto proroka, i sakri ih, po pedeset u jednu pećinu, i hrani ih hljebom i vodom. |
| 1. Carevima 18,5 | I reče Ahav Avdiji: pođi po zemlji na izvore i na potoke, eda bismo našli trave da sačuvamo u životu konje i mazge, da nam ne izgine stoka. |
| 1. Carevima 18,6 | I podijeliše među se zemlju kuda će ići; Ahav otide jednijem putem sam, a Avdija otide drugim putem sam. |
| 1. Carevima 18,7 | A kad Avdija bijaše na putu, gle, srete ga Ilija; i on ga pozna, i pade ničice, i reče: jesi li ti, gospodaru moj Ilija? |
| 1. Carevima 18,8 | A on mu reče: ja sam; idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije. |
| 1. Carevima 18,9 | A on reče: šta sam zgriješio, da slugu svojega predaš u ruke Ahavu da me pogubi? |
| 1. Carevima 18,10 | Tako da je živ Gospod Bog tvoj, nema naroda ni carstva kuda nije slao gospodar moj da te traže: i rekoše: nema ga. A on zakle carstva i narode da te ne mogu da nađu. |
| 1. Carevima 18,11 | A ti sada kažeš: idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije. |
| 1. Carevima 18,12 | A kad ja otidem od tebe, duh će te Gospodnji odnijeti, a ja neću znati kuda; pa da otidem i prokažem Ahavu, a on da te ne nađe, ubiće me; a sluga se tvoj boji Gospoda od mladosti svoje. |
| 1. Carevima 18,13 | Nije li kazano gospodaru mojemu šta sam učinio kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje? Kako sakrih stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednu pećinu, i hranih ih hljebom i vodom. |
| 1. Carevima 18,14 | A ti sada kažeš: idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije. Ubiće me. |
| 1. Carevima 18,15 | A Ilija reče: tako da je živ Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, danas ću mu se pokazati. |
| 1. Carevima 18,16 | Tada otide Avdija pred Ahava, i kaza mu; i Ahav otide pred Iliju. |
| 1. Carevima 18,17 | A kad vidje Ahav Iliju, reče mu Ahav: jesi li ti onaj što nesreću donosiš na Izrailja? |
| 1. Carevima 18,18 | A on reče: ne donosim ja nesreće na Izrailja, nego ti i dom oca tvojega ostavivši zapovijesti Gospodnje i pristavši za Valima. |
| 1. Carevima 18,19 | Nego sada pošlji i saberi k meni svega Izrailja na goru Karmilsku, i četiri stotine i pedeset proroka Valovijeh i četiri stotine proroka iz luga, koji jedu za stolom Jezaveljinim. |
| 1. Carevima 18,20 | I posla Ahav k svijem sinovima Izrailjevijem, i sabra one proroke na goru Karmilsku. |
| 1. Carevima 18,21 | Tada pristupi Ilija ka svemu narodu i reče: dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Gospod Bog, idite za njim; ako li je Val, idite za njim. Ali narod ne odgovori mu ni riječi. |
| 1. Carevima 18,22 | A Ilija reče narodu: ja sam sam ostao prorok Gospodnji; a proroka Valovijeh ima četiri stotine i pedeset. |
| 1. Carevima 18,23 | Dajte nam dva junca, i neka oni izaberu sebi jednoga, i neka ga isijeku na komade i metnu na drva, ali ognja da ne podmeću; a ja ću prigotoviti drugoga junca, i metnuću ga na drva, ali ognja neću podmetati. |
| 1. Carevima 18,24 | Tada prizovite ime svojih bogova, a ja ću prizvati ime Gospodnje, pa koji se Bog odzove ognjem onaj neka je Bog. I sav narod odgovori i reče: dobro reče. |
| 1. Carevima 18,25 | Potom reče Ilija prorocima Valovijem: izaberite sebi jednoga junca i prigotovite ga prvo, jer je vas više; i prizovite ime bogova svojih, ali ognja ne podmećite. |
| 1. Carevima 18,26 | I uzeše junca, kojega im dade, i prigotoviše, i stadoše prizivati ime Valovo od jutra do podne govoreći: Vale, usliši nas! Ali ni kaka glasa ni koga da odgovori. I skakahu oko oltara, koji načiniše. |
| 1. Carevima 18,27 | A kad bi u podne, stade im se rugati Ilija govoreći: vičite većma; jer je on bog! valja da se nešto zamislio, ili je u poslu, ili na putu, ili može biti spava, da se probudi. |
| 1. Carevima 18,28 | A oni stadoše vikati iza glasa, i parati se nožima i šilima po svom običaju, dokle ih krv ne obli. |
| 1. Carevima 18,29 | A kad dođe podne, stadoše prorokovati dokle dođe vrijeme da se prinese dar, ali ni kaka glasa ni koga da odgovori, ni koga da čuje. |
| 1. Carevima 18,30 | Tada reče Ilija svemu narodu: pristupite k meni. I pristupi k njemu sav narod. Tada on opravi oltar Gospodnji koji bješe razvaljen. |
| 1. Carevima 18,31 | I uze Ilija dvanaest kamena prema broju plemena sinova Jakova, kojemu dođe riječ Gospodnja govoreći: Izrailj će ti biti ime. |
| 1. Carevima 18,32 | I načini od toga kamenja oltar u ime Gospodnje, i oko oltara iskopa opkop širok da bi se mogle posijati dvije mjere žita. |
| 1. Carevima 18,33 | I namjesti drva, i junca isječena na komade metnu na drva. |
| 1. Carevima 18,34 | I reče: napunite četiri vijedra vode, i izlijte na žrtvu u na drva. Pa opet reče: učinite još jednom. I učiniše još jednom. Pa opet reče: učinite i trećom. I učiniše trećom, |
| 1. Carevima 18,35 | Te voda poteče oko oltara, i napuni se opkop vode. |
| 1. Carevima 18,36 | A kad bi vrijeme da se prinese žrtva, pristupi Ilija prorok i reče: Gospode Bože Avramov, Isakov i Izrailjev, neka danas poznadu da si ti Bog u Izrailju i ja da sam tvoj sluga, i da sam po tvojoj riječi učinio sve ovo. |
| 1. Carevima 18,37 | Usliši me, Gospode, usliši me, da bi poznao ovaj narod da si ti Gospode Bog, kad opet obratiš srca njihova. |
| 1. Carevima 18,38 | Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkopu popi. |
| 1. Carevima 18,39 | A narod kad to vidje sav popada ničice, i rekoše: Gospod je Bog, Gospod je Bog. |
| 1. Carevima 18,40 | Tada im reče Ilija: pohvatajte te proroke Valove da nijedan ne uteče. I pohvataše ih, i Ilija ih odvede na potok Kison, i pokla ih ondje. |
| 1. Carevima 18,41 | I reče Ilija Ahavu: idi, jedi i pij, jer uji veliki dažd. |
| 1. Carevima 18,42 | I otide Ahav da jede i pije; a Ilija se pope na vrh Karmila, i saže se k zemlji i metnu lice svoje među koljena svoja. |
| 1. Carevima 18,43 | A momku svojemu reče: idi, pogledaj put mora. A on otišav pogleda, pa reče: nema ništa. I reče mu: idi opet sedam puta. |
| 1. Carevima 18,44 | A kad bi sedmi put, reče: eno, mali oblak kao dlan čovječiji diže se od mora. Tada reče: idi, reci Ahavu: preži i idi, da te ne uhvati dažd. |
| 1. Carevima 18,45 | U tom se zamrači nebo od oblaka i vjetra, i udari veliki dažd. A Ahav sjedavši na kola otide u Jezrael. |
| 1. Carevima 18,46 | A ruka Gospodnja dođe nad Iliju, i on opasavši se otrča pred Ahavom dokle dođe u Jezrael. |
|
